Imaš ti i gorih "kostura" od igračaka iz Mc.d. :mrgreen:
Ako išta od toga završi na burzi rado bum pogledala. :)
Ja ne ću niti započinjati, jer ništa ne bacam... ali to mi je na baku.:)
Printable View
Ja nemam nikakvih problema, redovito se rješavam viškova stvari.
Redosljed:
1) njuškalo (samo vrednije stvari, uz opaki popust i dam si neki rok dokle mislim prodavati)
2) upiti rodbini i poznatima da li žele nešto udomiti
3) za tekstil 15% popusta u H&M
4) vrećica pored kontejnera
5) vrećica u kontejner
Gotovo sve završi pod 3) i 4)
I na sva tvoja pitanja - odgovor je DA, treba se toga riješiti. I knjiga, odjeće, i slika, i čaša, i odjeće i ormara (da ne padneš u napast skupljati opet). Ja nemam rezervne odjeće, ako nešto pukne - popravim ako ide, ako ne - kupim novo. Knjigu uvijek možep posuditi u knjižnici. Slike koje ne želiš gledati - pa zašto ih i dalje držati negdje? Itd...
Dio stvari koje ne koristimo (čaše, rajgle koje nisu išle na indukciju i sl) nismo bacili nego smo odnijeli u vikendicu, ali mislim da ću za par godina gotovo sve od tamo također odpremiti na obližnji deponij...
Dječje igračke isto dijelim kad zaključim da su ih prerasli (oni to naravno nikad ne zaključe sami :mrgeen:), odjeća koja im je premala odmah ide dalje itd... Moji npr imaju svatko jednu policu s odjećom u ormaru, + jedna zajednička polica za vansezonsku robu i što visi među kaputima. Dovoljno im je. Ja živim s odjećom koja stane na 2 police (majice, hlače, suknje, donji veš i sl) + mm i ja dijelimo jednu sa sportskom odjećom. I još kaputi i par košulja na vješalici. Posteljine imam po dva seta, iako zbog sušilice mogla bi realno i s jednim, ručnici isto 2 seta itd...
Ja sam djetinjstvom traumatizirana bacačica (kći i unuka hrčaka) udana za hrčka svih hrčaka. Ako se ikad rastanemo, razlog će biti moje bacanje i njegovo gomilanje:psiholog: .
A70V, vidi ovo http://m.dnevnik.hr/clanak/vijesti/s...---421095.html
:mrgreen:
Zadnjih nekoliko dana sam uspijevala posrediti i pobacati svoje i zajedničke viškove, raščistiti barem kuhinju/dnevni boravak.
Spavaća soba se mm-ovom krivnjom redovito pretvara u skladište, garderoba je također mm-ovom krivnjom skladište,
njegova radna sobica je horor svih horora - u nju ne može niti ući i sad se zahebava s novim laptopom na stolu gdje jedemo ...
dakle nećemo se rastati zbog mog bacanja već zbog njegovog gomilanja.
Kćer ima pomalo navike hrčka, ali srećom vidim da moje prigovaranje ima utjecaja i svako malo baca pune vrećice razno-raznih stvari... ali nekih sentimenata se isto teško riješiti.
Evo npr. sačuvala sam nekoliko svojih starih majica, jednu trenirku, pidžamu u kojoj sam išla u rodilište - i kad sam u preslagivanju to izvadila van iz kutija ona je to uzela i nosi ih :P
ja se zahvaljujem svima koji u suradnji samnom udomljavaju svoje viškove :mrgreen: .
susjedi mi odavno ostavljaju stvari pred vratima. a čak i neke kolegice s bivšeg posla znaju navratiti s vrećama.
kad se meni skupi - i ja dodam svoje stvari i šaljem dalje - jer znam da dođe tamo kamo treba.
ne radi se samo o odjeći. prije kojih par godina maknula sam i slike, i dosta suđa, i dio namještaja. osjećala sam se slobodno. pokloni koje sam čuvala zbog "grižnje savjesti" iako mi nisu ničem služili - završili su kod onih kojima su bili potrebni, ili su im bili ukrasi koji se njima sviđaju.
ostavila sam si 10-tak dragih knjiga. ostale sam pročitala, dio poklonila, dio odnesla u knjižnicu.
čuvanjem i nakupljanjem starih stvari - zapravo "signalizirate" da ne želite u budućnost.
i da, ponekad mi se dogodilo da mi je zatrebala "ona neka stvar" koju sam poklonila - no snašla sam se i bez toga. dakle, zapravo mi i nije trebala...
nakon vaših iskustava osjećam se još dublje u loncu.
nisam se selila od 2007. i nemam takvih planova.
spajalice, moj muža je bacao u vrijeme selidbe i još mu to zamjeram.
živim u čudnom kvartu gdje ništa ne nestaje kod kontejnera (objesim plastične boce i stoje dok ne dođu smetlari).
ponekad razmišljam kako su naši stari auti i ne vjerujem da ću se ikad odvojiti od svog žuće.
volim imati različite šalice i čaše, sviđa mi se i kad su sve stolice različite. ustvari mrzim vojnički stil, svi jednaki, sve po špagi.
vjerujem u reciklažu i višestruko korištenje a ne svaki put novo i uz sve veće uništavanje planete i izrabljivanje ljudi. ne mogu o tome ne razmišljati
nasreću sam uvjerena da ljudi trebaju pomagati jedni drugima,tako da mi je dijeljenje jedina realna šansa za smanjanje stvari.
mamitzi, jesi ti u zg? ako jesi, možemo zajedno riješiti dio tvojih problema ;-) .
na remizi sam, poslati ću ti poruku sorciere. nemam pojma zašto mislila sam da si ti karlovčanka poput mene.
Ako imate viska igračaka, ja primam.
Jel znate vi curke da je ta tema postojala već daaavne 2008.g. :lol:
http://forum.roda.hr/archive/index.php/t-35513.html
Našla sam ga na dnu ormara...neću ni pisati što ja sve čuvam...nedavno sam u piksuuu veeeliku istresla pola kile šećera iz vrećica koje smo frendica i ja skupljale po kavama u srednjoškolskim danima i na svakome je nešto fora pisalo i datum i sat i godina....podmetača za šalice sam se prošle god riješila tamo smo romane i viceve pisale.... Hehe lijepe uspomene
Đe me nađe :lol: ja se obično zezam da bi mi bilo bolje da sam kupovala dionice Lega nego setove lega :mrgreen: al ako ih sačuvamo dovoljno dugo možda nam se isplate :mrgreen:
Ja nisam hrčak, volim red i da su stvari funkcionalne, ako nemaju funkciju treba ih dat dalje.
Odjeću i obuću prodam tu na burzi, srećom ode veliki dio, ono što ostane poklonim.
I uz to su ormari uvijek puni i čini mi se da imaju i djeca i mi previše.
Dječje igračke, igre, slikovnice, ako ne prodam odu u naš dječji vrtić.
Moj je moto da se stvari trebaju koristiti inače nemaju svoju svrhu.
Dakle ako meni ne treba ide van na poklon nekome kome će biti od koristi.
Toliko rijetko bacam stvari u kontejner da bi mogla reći nikad, tamo ide samo nešto puknuto ili uništeno sve što nije takvo ili na prodaju ili na poklon.
Dječju opremu sam uglavnom ispoklanjala rodbini, često bi me pitali a što ako meni ponovo zatreba, rekla sam da se ne bojim da ću sigurno imat i za to potencijalno dijete, ne pada mi napamet zauzimat si prostor stvarima koje nemaju svrhu.
Kod nas je ovo što Peterlin kaze selidba bio dobar razlog za reviziju pa bi se često tada rješavala još veće količine stvari.
evo još jedne antihrčkice udane za hrčka koja je još k tome rodila tri hrčka i koja obožava pms jer tada...:x:alexis:
U biti si u pravu. Treba bacati, ali nije tu problem. Uvijek stigneš baciti ili likvidirati ono što ne trebaš. Radi se o tome da treba bolje nadzirati ulaz, tj kloniti se nabavljanja nepotrebnih stvari. Ja nemam toliki problem s kupovinom stvari kao s hranom, vječito imam pretjerane zalihe i te bih se navike rado riješila, ali svaki put iz trgovine dođem sa bar 20% stvari viška.
Nedavno mi je pala šaka odlična knjiga Jamesa Kunstlera, Trajna uzbuna (o tome što nas čeka ako/kada ponestane nafte) i tip je baš na tragu ovog tvog razmišljanja da stvari tr2ba koristiti dokle god se može, da ih treba popravljati, a ne ludo i bespotrebno kupovati nove samo zato jer se može. Nije to cijela priča, ali taj dio se odnosi na ovu temu.
da ih vidiš te igračke kako su lijepe
snoopy-ji, nijh na desetke
dalmatineri
carevo novo ruho
tarzan
priča o igračkama
čudovišta iz ormara .....
inače kad je V bila mala, imala je godinu dana, izgubila mi je u šetnji Okaša iz čudovišta
moja mama je bila s njom u šetnji
da ne kažem da sam cijeli kvart obišla par puta, morala mi je mama točno reći gdje su sve išle
i sad tražim po e bayu ako netko prodaje takvog
nisam ja te sreće
moja v se igrala sa svim tim, nije ni jedan set cijeli, sve je to ispremješano, frendsice su u policijskoj akademiji, harry potter se kupa na njihovom bazenu
nema teorije da se sastave setovi
Ja se pokusavam ne vezat uz stvari ajd ok neke uspomene al ostalo....ma kakvi.
ja otišla spremiti prazne boce, i nađem vrećicu ispred vrata... : )))))
e, sad je vrijeme da izvadim onu veliku vreću, jer će s onim što imam biti napola puna. :mrgreen:
Mi smo to riješili tako da smo prestali ici u velike kupovine. I svaki dan idemo u najblizi ducan - to nam je Lidl. I stvarno se osjeti.
I ja sam hrcak, ali djecje stvari micem, a i svoje koje nisu citave.
Ali ja sam isto hrcak - cuvam boce, staklenke, vrecice razne, papire, uspomene, pisma, razglednice, ma svasta nesto. Ali i recikliram
Ima.
Upravo pregovaram sa zhapcem da pokušamo, planirala sam okupit četu njegovih prijatelja i dat im upute pa da svak slozi po svoj jedan set od te izmijesane hrpe, djeca odusevljena samo se zhabac jos buni jer kaze da mu svaki taj komadic treba za neke njegove kreativne tvorevine iz mašte. Al uspili smo se dogovorit da cemo pokusat, pa bar dio slozit po uputama. Javim kako je proslo.
Aleks ako nudiš legiće moji su klinci uvijek za to
usput moj najveći voli sakupljati kamenje imakolek iju od 200 kom, označeni brojevima, od kud datum i slično, to ovih dana mora sortirat nanovo po muževoj direktivi
Ubit cu se koji ste vi sakupljaci! Ja proslijedjujem u roku od godine dana...
Ali sad za dijete dosta toga ne kupujem vec dobim ili kupim rabljeno i tako barem imam osjecaj da ne podlijezem teskom konzumerizmu. I stvarno, ako imate igracaka tipa neko mehanicko sklapanje i rasklapanje a da prodajete ili poklanjate, molim vas da mi javite.
imajte na umu, što je nekom smeće,drugom je blago...ajde malo pogledaj po E-bayu,znaš ti koje se cijene kreću za neke starije figurice,ostala sam šokirana!
bilo bi super da i kod nas ima tih yard/garage sale po ulicama i kvartovima,samo bi hrčci utopili 2 stvari a zauzvrat doma došli sa 3...:lol:
MM u garaži drži jedan motor koji nije u voznom stanju već 6-7god,nakon što sam ga gnjavila i gnjavila da ga se riješi oglasio ga na Njuškalu i lik iz Slavonije se odma javio da će ga kupit i onda ga je zvao da se predomislio...:-x za par godina će to biti oldtimer,nema ih puno u Europi pa MM planira jednog lijepog dana obnoviti ga (problem je jedino što su rezervni djelovi skupi i teško ih je nabaviti) pa prodati i kao nešto zaraditi....bumo vidjeli kad će on za to naći vremena....
zanimljivo,mene velike kupovine spašavaju, 1x tjedno i onda ciljano ako nešto prifali...da idem svaki dan baš bi onda imala viškova....
mada ja uvijek u špajzi imam zaliha jer dosta kupujem on-line pa mi se ne isplati radi poštarine svako malo naručivati...u fridgu je uvijek 2-3kg pancete, u špajzi razna LCHF brašna,orašasti...ali trošim,nije da stoji....
i mene emocije/uspomene priječe baciti neke stvari no onda čekam dan kad sam baš in the mood i krenem bacat,baš budem nemilosrdna i kažem:ma koji sam kuki ovo uopće čuvala....da imam manje prostora više bi stvari dosada bacila...
e,imam veeeliku kutiju punu plišanaca,neki i sa etiketom...bolnica/pedijatrija ih ne želi,vrtići isto žele didaktičke igračke,kud ću s njima? žao mi uvaliti ih u onaj kontejner za reciklažu a ne želim ih nikome poklanjati (ono djeci prijatelja za rockas) jer ne bi ni ja to voljela dobiti,stvarno mrzim te sakupljače prašine!
Ljeto 2009 i prekooceanska selidba... cista katarza. Tridesetikusur godina je stalo u oet kofera. :drama: Mogla sam vjerojatno i manje, ali bilo mi je pomalo glupo bacati odjecu koju sam nosila i slicno. Ostavila sam kod mame brdo knjiga, nesto fotoalbuma koje zelim prebaciti nekako ovamo, a ostalo su salice i raznorazne uspomene koje mi zapravo uopce ne trebaju.
A ovdje... stalno cistim, poklanjam ili bacam, ali skuplja se sve i svasta. Nosiva roba ide u thrift stores iliti dijelim u dobrotvorne svrhe, viska namjestaja nemam, tu sam najstroza. Igracke i djecja odjeca me najvise tlace. Brdo sam podijelila, dio prodala, a jos imam toliko da grcamo u tome.
Kako ja živim s hrčkom, imam taktiku da nešto sakrijem, ako to ne traži - bacim. Imam dojam da ću se osloboditi gomile tek kad se budemo selili. Sad mu sve treba i "šteta je". Ili najnovije : "Tu robu i stare uniforme će donirati vatrogascima kad otputuje u Afriku" . Aha. Pod uvjetom da uzme jednog klinca sa sobom. A to neće nikada. :lol:
ovo nisam ni spominjala
2 ormarića prepuna
deseci kompletnih serija od prije 12-20 godina
naše i talijanske
2 diorame
ti su ormarići bili pod ključem, jer mi je dijete samo gubilo dijelove, zapravo nemam ni jednu seriju skupljenu od kada se ona rodila, a što i imam figurica često nisu kompletne
dijete mi uništilo igru :roll:
Mi nosimo u knjiznicu, postoje dvije opcije: primaju u donaciju knjige kojih nemaju (ili nemaju u dovoljnom broju) a za ostale su pripremili ormaric na koji ih mozes odloziti pa ljudi uzmu.
E. je stekla naviku svoje tako redovito ostavljati, svaki put se razveseli kad vidi da ih vise nema na ormaricu. :heart:
I zaista se nadam da ne idu u stari papir. Slazem se, svetogrdje!