Citiraj mamitzi prvotno napisa Vidi poruku
nakon vaših iskustava osjećam se još dublje u loncu.
nisam se selila od 2007. i nemam takvih planova.
spajalice, moj muža je bacao u vrijeme selidbe i još mu to zamjeram.
živim u čudnom kvartu gdje ništa ne nestaje kod kontejnera (objesim plastične boce i stoje dok ne dođu smetlari).
ponekad razmišljam kako su naši stari auti i ne vjerujem da ću se ikad odvojiti od svog žuće.
volim imati različite šalice i čaše, sviđa mi se i kad su sve stolice različite. ustvari mrzim vojnički stil, svi jednaki, sve po špagi.
vjerujem u reciklažu i višestruko korištenje a ne svaki put novo i uz sve veće uništavanje planete i izrabljivanje ljudi. ne mogu o tome ne razmišljati
nasreću sam uvjerena da ljudi trebaju pomaegati jedni drugima,tako da mi je dijeljenje jedina realna šansa za smanjanje stvari.
U biti si u pravu. Treba bacati, ali nije tu problem. Uvijek stigneš baciti ili likvidirati ono što ne trebaš. Radi se o tome da treba bolje nadzirati ulaz, tj kloniti se nabavljanja nepotrebnih stvari. Ja nemam toliki problem s kupovinom stvari kao s hranom, vječito imam pretjerane zalihe i te bih se navike rado riješila, ali svaki put iz trgovine dođem sa bar 20% stvari viška.

Nedavno mi je pala šaka odlična knjiga Jamesa Kunstlera, Trajna uzbuna (o tome što nas čeka ako/kada ponestane nafte) i tip je baš na tragu ovog tvog razmišljanja da stvari tr2ba koristiti dokle god se može, da ih treba popravljati, a ne ludo i bespotrebno kupovati nove samo zato jer se može. Nije to cijela priča, ali taj dio se odnosi na ovu temu.