Printable View
Ovo meni znači ponešto, jer smo mi u razmišljanju da krenemo na UMO.Citiraj:
andiko prvotno napisa
Odnosno, bili jesmo na inicijalnom testiranju prošli tjedan. Nalaz sam dobila, sad premišljam i promišljam ići ili ne.
Ako ima efekta, obavila bih to prije petog razreda, što znači da imam još ovo proljeće.
Dakle, tebi je imalo smisla. To mi je drago čuti.
:mrgreen: Istina!Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Imaju jedan i drugi aktivnosti, no te aktivnosti se dešavaju popodne/navečer, nemaju ništa ujutro.
Manji (taj koji ima problem s koncentracijom) ide na gitaru, ali privat 1h tjedno (nije glazbena škola). On bi htio ići na sve živo pa sam mu baš radi te njegove svestranosti probala skratiti te stvari za koje ima afiniteta, jer ne bi imao vremena za učenje/odmor. Na kraju ispada drugačije. :mrgreen:
Ne volim ni ja što sam "štaka" djeci.. i to je jedan od razloga zašto vam kmečim ovdje. Ali očito nema druge, ako želim da imaju ok ocjene. Ne mogu ih pustiti da se sami snalaze, kada to oni ni ne mogu. Mogu, ali onda će sigurno imati nisko samopouzdanje.
Očito sve radiš kako treba, samo si sad u nezgodnom i napornom periodu.
Što se samopouzdanja tiče, ja ne mogu vjerovati do koje mjere je mojima naraslo perje... To je generacija koja se ne boji ničega i nikoga - razgovaraju s profesorima kao s ravnopravnima (upravo tako i treba, ali ja se u svoje vrijeme nisam usudila), uredno propituju zašto nisu dobili bodove na testovima, često izvuku još koji bod, a i afirmiraju se. Nisu anonimni pripadnici šutljive većine. To je definitivno najbolji kapital koji su moja djeca stekla - snalažljivost i povjerenje u vlastite snage. Odavno su nas nadmašili.
Nemam iskustva s djecom (nisam za to znala u vrijeme dok su mi djeca bila te dobi) ali imam posrednu informaciju o odraslima - bliska osoba je dobila tu terapiju nakon moždanog udara i rezultati su bili jako dobri.Citiraj:
Evelina prvotno napisa
bokić...podižem temu jer sam nova, uključila se na drugu temu, no i ova mi je otkriće... imam curku od uskoro 9 godina i prepoznajem nas u gotovo svemu, oduvijek je izuzetno veselo, društveno i pozitivno dijete, omiljena u društvu, no sada u 2. razredu koji je čisti trening pažnje i koncentracije to postaje problem. Jako je inteligentna (neki vole koristiti i termin natprosječno, što uzimam s rezervom), ali sve je to uzalud kada ona ne pročita pitanja u ispitu i zbrlja sve ono što doma nauči kao vodu piti....recimo matematiku sve izračuna u glavi, pa prepiše krive brojeve iz zadatka uz točan rezultat na kraju, i tako pola zadataka...i što reći? ali generalno je dobro i drago dijete i nikad nigdje nitko nije imao problema s njom, a sada kada sam ja reagira i zvala psihhologicu i logopedicu škole, svi se iznenadili jer im nitko nikad nije ukazao na probleme s njom, a nakon obrade su ih jasno uočile...
ovo kao da ja pišem :D i lakše mi je da nisam sama jer ludim kad čujem roditelje koji uopće ne rade doma s djecom i nemaju pojma ni što uče, a ja se ubijam... a i sama moram raditi i ispunjavati još 1000 svojih obaveza i onda šizim, pa urlam, a jasno da to nije rješenje, pa uz sve još pokušavam raditi i na sebi i na njoj... ali ne dam se! :DCitiraj:
Ozujak prvotno napisa
glazbena je i nama interes, jako želi i već 2 godine me masira, tako da ove godine idemo na audicije u 2 škole (zato sam se primarno i priključila forumu jer sam istraživala što gdje i kako)... ja nisam glazbeno potkovana, ali nju stalno svi opisuju kao umjetnicu, kreativku, učiteljica im svira i stalno ju hvali i govori kako ona uživa u tim stvarima, a mnogi članci tvrde da GŠ pozitivno utječe na djecu s poremećajima koncetracije i fokusa, pa ćemo pokušati... uz to ide u ZKM na dramsku koju voli, sad se samo brinem ima li vremena i za školu, dramsku i GŠ kada će gradivo postajati teže i zahtjevati više učenja i rada doma (dosad je bila u boravku)... ona ako mora, odrekla bi se i dramske radi glazbene, ali žao mi je oduzeti joj ono što voli, a opet... 4x tjedno GŠ plus 2x1h dramske je dosta... brine me hoćemo li moći uopće uskladiti taj raspored jer oboje se upisuje u 6. mj. kada još nisu poznati finalni rasporedi...Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
eto, iako sam nova, raspisala se u 2 prva posta nadugo i naširoko da nadoknadim:D
MusicBee, dobrodošla!
hvala!! :love:
Samo mala opaska (najte zamerit).
Djeca dokazano loše koncentracije (i add, i adhd) najčešće pohađaju muzičku jednako kao što pohađaju OŠ. Ako s njima doma morate sjediti da naprave zadaću iz HJ, MAT, PRI, morat ćete sjediti i uz instrument pa ukalkulirajte to u dnevni raspored.
GŠ nije dramska ili plesna oko koje doma nemate brige.
Takva djeca nemaju vremenski kapacitet za
puno slobodnih aktivnosti jer su spora u obavljanju zadaća.
Naravno, iznimke su izuzetno talentirana djeca, odlični čitači kojima u početku sve ide s lakoćom, a onda u 3.r. shvate da ipak moraju doma sustavno vježbati.
MusicBee, ne mora dijete nužno imati glazbenu školu 4 puta tjedno.
Naše najmlađe ima glazbenu dva puta tjedno, uspjeli smo "pospojiti" instrument i solfeggio, uz zaista minimalno ili nikakvo čekanje između. Ali to zahtjeva pažljivo planiranje na početku školske godine, dolazak na dogovor za termine prije svih :-), da si prvi na redu za biranje... uz eventualno preslagivanje drugih obaveza i/ili boravka. U našoj glazbenoj školi ima dosta termina i grupa za solfeggio pa se uvijek može nešto iskombinirati uz instrument, naročito u nižim razredima glazbene škole, kad je i satnica i opterećenje manje.
Naše je iskustvo s djecom (svi su u glazbenoj, što osnovnoj, što srednjoj) da se i profesori trude pomoći djeci i roditeljima s terminima. Uvijek smo se dogovarali, nikad nam djeca nisu u nižim razredima glazbene škole bila u jednom tjednu u četiri različita termina.
Sve dogovaraš u rujnu, kad počne škola i imaš neke rasporede, a možeš i promijeniti termine i grupe ako se pokažu neizvedivi.
Ne znam je li vam opcija za dramsku subota, jedno moje dijete je išlo subotom baš zato da ima samo jedan termin tjedno.
Ako dijete ima lošiju koncentraciju, a veliku želju za glazbenom školom, mišljenja sam da biste svakako trebali probati, ali uz vaš angažman oko slaganja rasporeda, da bude što manje opterećujući i da ostavi djetetu vremena i za odmor i za slobodna popodneva u kojima nema obaveza. Mislim da bi to trebalo vrijediti za svu djecu, ne samo za djecu koja idu u glazbenu školu, i da je bolje grupirati aktivnosti i ne pretjerivati s njima.
Hvala, cure...svaka opaska, komentar i/ili savijet je dobrodosao....inace nebi ni pisala
ovo može i ne mora biti točno jer ovisi o rasporedu sati pojedinih nastavnikaCitiraj:
Dota prvotno napisa
ako nastavnik instrumenta radi drugim danima ili istim danima u suprotnom turnusu od nastavnika solfeggia, onda se ništa ne može pospojiti i ide se 4 puta tjedno u glazbenu, ovisi o situaciji te školske godine
Iz iskustva - složila bi se s čokoladom, dijete koje ima teškoće u redovnoj školi imat će teškoće i u glazbenoj. ALIIII vrijedi pokušati, jer ako dijete zaista voli to što se tamo radi, naći će način da prevlada sve prepreke. Mom mlađem sinu glazbena je stvarno bila mjesto gdje se osjećao ugodno i to mu je bilo mjesto "psihoterapije" gdje se oporavljao od svih frustracija iz osnovne škole. S druge strane, glazbena nas nije spasila rada kod kuće. Imala sam s njim dugogodišnji "homeschooling", sve dok nije razvio vlastite metode učenja. Njegova profesorica instrumenta u prve dvije godine uopće nije prepoznala njegov problem (disleksija, teškoće s čitanjem notnih zapisa isto kao i slova), taj je bio u stanju sve odsvirati po sluhu. Ali iskusna profesorica solfeggia je istog trena uočila problem (bilo joj je lakše, jer je vidjela da ovaj moj piše zrcalno - ljevak je) Moj stariji sin imao je drugačiji set problema (on i danas ima relativno kratak interval pažnje i ne voli kad su mu ispiti na faksu popodne, jer zna da ima lošije rezultate ako nije 100% odmoran). Njemu je glazbena škola dobro došla za razvoj motorike i koordinacije. Da ne odem previše u širinu, htjela sam napisati ovo: s glazbenom ili bez glazbene, sa sportskim aktivnostima ili bez njih, dijete koje ima teškoće koncentracije često treba dugotrajnu pomoć roditelja u ranim godinama. Ja samo mogu reći da nam se isplatilo. Djeca su u osnovnoj školi stekla dobre radne navike, razvila metode učenja kakve su im odgovarale (uz našu pomoć, uz pomoć logopeda i drugih stručnjaka), tako da ulaganje vremena i truda u ranoj dobi donosi korist. Jednom kad su se dočepali srednje škole, ja sam mogla staviti prst u uho, a tako je i danas. Dok su mnogi njihovi kolege tek u srednjoj školi i početku faksa shvatili da za rezultate treba raditi, moja djeca su tu fazu prošla daaaavno. Dobra prijateljica mog sina odustala je od studija jer je shvatila da (zamislite) treba redovito učiti, da na faksu nije dosta pogledati gradivo dan prije ispita i dobiti 5. Djeca kojima je osnovna (i srednja) škola išla kao od šale ponekad imaju problema kad treba naučiti učiti u starijoj dobi. Znam kako je to - ja sam jedna od takvih. Mene je ta spoznaja snašla na drugoj godini faksa. Daklem - isplati se uložiti trud i pomoći djetetu da stekne radne navike i pronađe vlastite metode u što ranijoj dobi. Teškoće ne prođu, ali se osoba nauči nositi s tim, da ne kažem - živjeti s tim.
ovaj boldani dio je najveći motivator od svega napisanog:heart:Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
tome se ja nadam...već sam napisala sinoć, samo moji postovi moraju proći odobrenje, ona je jedinica i ja sam spremna uložiti trud jer ako neću u nju, u što ću?:unsure:
jasno je da ne postoje ekspres rješenja i da se karakter djeteta ne može promjeniti, ali treba im pomoći da se nauče nositi s tim kako si i napisala... samo ponekad malo bude frustrirajuće vidjeti kako neki roditelji ne moraju ništa i djeca samo nižu petice, ali naravno da ni moj problem nije najveći... neka nama zdravlja, dijete je dobro, veselo i na slatkoću i dobrotu puno toga izvuče, samo sad ju treba naučiti da to neće proći baš uvijek i svugdje :coffee:
a realno, nisu ni njene ocjene nimalo loše, dapače, ali ovo je 2. razred i ja znam što i koliko ona može i želim odreagirati na vrijeme jer ako sad ne nauči, kasnije je gotovo....a malo je i na majku koja je profesorima čupala živce do krajnjih granica:oops: uvijek znala i mogla više, al kad se meni nije dalo, nije mi se dalo....kad bi me teškom mukom natjerali, zablistala bi bez pretjerano puno truda:roll:
e sad vidim da mi se kasnonoćni post "nekako" sam skratio:unsure:, pa da nadodam:
ona zasad nema nikave dijagnoze ni slično, nije to neka velika drama, ali sigurno da nije najpažljivije i fokusiranije dijete, to mi ne treba nitko drugi reći....ja s njom živim, jelte
ovo za spajanje satova u GŠ znam i svakako ću se potruditi da pospojimo što će se dati, no uzimam u obzir i worst case scenario... s druge strane, dramska nam je 1x tjedno po 2h, pa tu već imamo mali plusić
u svakom slučaju, drago mi je da se tema digla...hvala cure:ghug:
(Offt. iz nekog razloga izgubili su mi se prekidi u tekstu, pa je nečitljivo)Bit će to sve dobro...
Ont. Za razvoj koncentracije u ovoj dobi isprobajte audio priče, društvene igre, puzzle (može i malo složenije).Što se tiče učenja, trebat će vremena dok zajednio s djetetom ne nađeš najbolji način. Nekome odgovara da radi pauze, nekome je bolje da odradi sve u komadu pa onda odahne. Nekome je bolje da piše bilješke, drugome odgovaraju mentalne mape ili podsjetnici. Moji dečki su voljeli raditi tematske prezentacije za gradivo prirode i društva. Nekome paše čitanje naglas ... ne znam.
Mjesto za učenje treba uvijek biti isto i bez ometača (igračaka, elektronike). Raspored sati treba negdje biti jasno istaknut i u njega treba od malih nogu dopisivati obveze, npr. "pročitati lektiru do petka" i slično. Osim toga, treba poticati samostalnost. Gdje god se pokaže da dijete može nešto samostalno napraviti, neka napravi. To ne znači da ga treba hvaliti za prosječan ili ispodprosječan uspjeh. Kako god bilo, sretno! Vrijeme prolazi brzo, djeca rastu, a mi starimo :-)
Zasto ga ne bi trebalo hvaliti za prosjecan uspjeh ako je u taj uspjeh ulozen trud?
Djeca sa poteskocama cesto imaju prosjecan ili ispodprosjecan rezultat unatoc sposobnostima i trudu.
Samo djeca jako dobrih sposobnosti, sa vrlo MALIM poteskocama i uz veliki angazman roditelja mogu imati iznadprosjecne rezultate. Svi ostali su u sustavu osudeni na prosjek ili ispod njega.
Da, u pravu si, negdje to vjerojatno nije moguće.Citiraj:
n.grace prvotno napisa
Mi smo imali i imamo sreće da u "našoj" glazbenoj školi ima više grupa za solfeggio, pa se uvijek dalo složiti ok raspored. Ali su djeca znala nekih godina i mijenjati grupu za solfeggio, ako su bile situacije o kojima pišeš, kako bi im bilo lakše složiti optimalan raspored. Tako da je i to moguća opcija koja može pomoći u smanjivanju broja dolazaka tjedno.
Potpisujem i Peterlin u jako puno toga na ovoj temi. A naročito se slažem s tvrdnjom da se sav trud koji uložimo u našu djecu itekako isplati s vremenom. I da im je to najbolja popudbina koju im možemo dati.
Nisam Peterlin, pa pišem u svoje ime.
Mi (suprug i ja) UVIJEK hvalimo trud. I on nam je uvijek na prvom mjestu, iznad svakog rezultata.
A i rezultati su zapravo često proizvoljan konstrukt.
uopće se ne slažem i mislim da je ovakav stav ubitačan za djecu, pogotovo osjetljivuCitiraj:
Peterlin prvotno napisa
treba pohvaliti uloženi trud, a konačan rezultat će nekad biti bolji, nekad lošiji, kao kod svih ljudi
daleko od toga da smatram da dijete treba uvijek hvaliti, to je druga krajnost koja također nije dobra, ali razmišljanje da dijete treba pohvaliti samo za iznadprosječan rezultat samo potencira današnji sustav u kojem četvorka nije dovoljno dobra ocjena što je potpuno naopako
Ma ja mislim da se Peterlin u žurbi nejasno izrazila, da je mislila na to da ne hvali relativno prosječan uspjeh tog djeteta. Znači, da ga ne hvali za ono što i inače standardno radi, nego samo onda kad postigne napredak u odnosu na svoja dotadašnja postignuća. A to, koliko djetetu treba pohvale, treba roditelj sam procijeniti i mogu reći da je to vrlo teška procjena. Djeca dobro znaju "pročitati" roditeljske namjere i brzo shvate kad ih se hvali s razlogom, a kad je pohvala došla samo kao podrška, reda radi.
tanja_b, hvala! To je to. Mislila sam reći da djeca s teškoćama nipošto nisu imuna na lijenost, švindlanje i izvlačenje (znam iz iskustva, jako su dosjetljivi), a roditelj to treba prepoznati i u takvom slučaju preskočiti pohvalu.
Citiraj:
čokolada prvotno napisa
điz....ja bih se ubila da je srednji u glazbenoj....:-))))) Ima problema sa koncentracijom...dolazi u tuđoj jakni doma. Izgubio je nebrojeno vesti i jakni. Nikad ne zna gdje mu je što. Kakva glazbena... ide na sport svaki dan, da se izdivlja..
Sad je peti razred. ocjene su dobre, jer ja radim s njim dosta (više tjeram učiti...brzo sve kuži). Nekoliko zapisa tjedno...moj najdraži...iz engleskog
Unit 3 School Samostalno i točno odgovara na pitanja vezana uz tekstove i osobna pitanja na temu škole. Uspješno upotrebljava vokabular iz prethodno obrađenih sadržaja koristeći ga pri prepričavanju ili objašnjavanju. Učenik se za vrijeme odgovaranja okreće i šara po ploči! ocjena: 5
:lol::lol::lol:
Reci profi da i doma crta dok se samoispituje.
Moja je u toj dobi visila s gornjeg kreveta naglavačke i odgovarala mi povijest.
S nekim instrumentima je nezgodno jer djeca u svom nemiru npr. skliznu niz stolac pod klavir, a kad to otkriju, bude im zabavno pa veći dio sata provedu dole i nije im jasno zašto je baš nužno sjediti. :mrgreen:
Nedostatak motivacije je dio paketa koji je dobije uz ADHD kod neke djece . Samo da spomenem da je to dio poteskice, a ne odluka na koju se moze lako utjecati.
https://youtu.be/Xp805f-j1VI
I nije nesto sto roditeljska dosljednost moze promjeniti.
Pubertet i razvoj veza u mozgu moze ( djelomicno) , ali to se tek vidi u dvadesetima i kasnije.
Ajme kao da mog opisuješ, plus još neki dodatni problemi s memorijom i riječnikom. Znači učenje s njim idućih 4 godine, do sad sam davala sve od sebe da se osamostali i iako je napredak prisutan kasni bar dvije godine za onim što je očekivanje...Citiraj:
andiko prvotno napisa
Inače je pametan i sve brzo kuži ali čsr, lektira, učenje napamet - em koncentracija nula em i kad se koncentrira i nauči do sutradan zaboravi riječi, zna objasniti ali ne zna riječi. On bi najradije živio u nekom "simplified" jezičnom svijetu. Sad je četvrti i već vidim da će peti biti veseli... a tek sedmi, osmi :-o
Moja kcer je isto tako , ali ona ima potvrdenu disleksiju , disgrafiju i jos neke specificne poteskoce zbog kojih ne moze naci tocnu rijec ili pojam kad ju treba izgovoriti ( iako zna što treba izgovotiti).Citiraj:
sillyme prvotno napisa
Sin koji ima poteskoce koncentracije je bio rastresen i imao je problema sa nalazenjem/prisjecanjem pojmova i rijeci zbog koncentracije ( uz druge stvari), ali on ih je uz malu pomoc lako nalazio.
Treba obratiti paznju i na nacin usvajanja gradiva. Sin je imao ( i ima) odlicnu slusnu memoriju i pamtio je odlicno nove rijeci i jezik, ali je imao problema sa prisjecanjem.
Kcer ima losu slusnu memoriju, zbig disleksije i drugih specificnih poteskoca. Kod nje ne pali nist sto je palio kod sina. Kod nje je vizualna memorija bolja, iako ne i najbolja. :mrgreen:
Hocu reci da problemi s koncentracijom mogu biti zbig nekog drugog razloga, ne samo zbog prirodno losije koncentracije.
Ma napravili smo logopedsku obradu, nije ni disleksija ni disgrafija, čitanje je svladao, iako je brzina na donjoj granici. Ali memorija i koncentracija su lošije, dok dodje do kraja već je zaboravio početak. Ne znam je li gore kad mu je knjiga dosadna pa je procita i ništa se ne sjeća ili zanimljiva pa počne mastati i onda na kraju ne zna što je pročitao a sto njegova mašta. U oba slučaja ne zna odgovoriti točno na osnovna pitanja o knjizi ili tekstu.
Slušna memorija je bolja ali nema puno audio lektira dostupnih. Na žalost. Jezične strukture su mu isto jako loše... I tako. Pismeno izražavanje je živa muka.
http://hud.hr/bitna-obiljezja-disleksije/#
na ovom linku kliknite na Menu da vam se otvore sve stavke pa ih detaljno pročitajte. Dis-poremećaji mogu postojati u "količini" nedostatnoj da dijete dobije dijagnozu "prave" disleksije/disgrafije/diskalkukije, ali itekako postoje u manjoj mjeri koja je u kombinaciji s lošom koncentracijom ili kratkoročnom memorijom dovoljna da ometa u SVIM predmetima, aktivnostima, snalaženju, životu općenito itd.
Nema koristi od potpisanog papira "nema disleksiju" ako dijete ima elemente svih dis-teškoća. Kod djece s ADHD-om česti su elementi dis-ovog ili onog, a nastavnici ne kuže zašto ne mogu riješiti zadatak ako nemaju diskalkuliju, ili zašto ih elementi disleksije ometaju u razumijevanju zadatka riječima ako ga mogu tečno pred njima pročitati. Jer, ako tečno čita, nije disleksija, jel tako? Sve je to jako frustrirajuće i uglavnom se svede na - treba više raditi :roll:
Da, pogotovo u nizim razredima. Uciteljice vole ne talasati ako dijete ( i roditelji doma uz dodatni rad) kompenziraju poteskocu. Pametno dijete je u stanju maskirati tesku poteskocu sigurno do predmetne nastave.
Moja kcer ima vrlo tezak oblik disleksije ( ne razumije procitano iako zna citati na glas ) uz jos druge pridruzene poteskoce . Svi su odmahivali rukom i rekli nije strasno . Cak i logopedi koji su je testirali u 1 i 2 razredu. Samo zato sto je bila suradljiva i imala dobru kratkorocnu radnu memoriju, i normalne kognitivne sposobnosti. Sad u 7 razredj itekako je strasno. Vecinu pismenih ako nisu prilagodeni ne moze napisati ni za pozitivnu ocjenu iako se pripremala.
Razumijem ali moj je četvrti razred, i na testu nije bilo nikakvih znakova disleksije ni disgrafije. To su mi odmah rekli, da sigurno nije nesto od toga. Uostalom uci paralelno dva strana jezika i tu mu isto ide relativno ok, osim sto i na njemackom pokazuje konstantno da zaboravi rijeci koje nije ponavljao nedavno. Njegova vlastita uciteljica mi je rekla da ponekad ima osjećaj kao da mu je hrvatski strani jezik...
Nema mislim puno koristi od samog testiranja nego će krenuti u tretman (malo je nezgodan termin taman pred kraj skole) pa onda još i početkom petog, pa ćemo vidjeti ima li napretka... Nadam se i nekim uputama za vježbanje preko praznika...
Ako trebaš nešto od lektire u audio formatu, pošalji mi pp, imamo mi još uvijek hrpu toga.Citiraj:
sillyme prvotno napisa
Moj stariji je lektiru često citao kombinirano, audio i pdf istovremeno.
Pismeno izražavanje se isto djelomično može poboljšati vježbom. Nisam se tome sama dosjetila. Moj stariji je imao odličnog profesora hrvatskog, koji ih je učio kako se piše sažetak, kako esej i slično. Bilo je korisno i za druge predmete. Dugo mi to nije trebalo, ali možda još imam negdje ta podloge.
Nije njima problem savladati tehniku eseja, nego im je problem ispravno složiti elementarnu proširenu rečenicu. Glava puna ideja, pa krenu nizati rečenice i ne primjećuju da nema ni zareza ni točke.
Eh, meni i danas ide na živce kad svog mlađeg sina cujem govoriti 100 na sat, što je direktan odraz brzopletosti u mislima. Trebalo je dugo da to nauči koliko toliko kontrolirati, ali ne uspijeva uvijek. Niti se ne trudi uvijek.
E to, a ni pravopisnih pravila, pa usred priče prebaci iz prvog u treće lice, pa pola dogadjaja neobjasnjeno jer je on samo zamislio što se desilo izmedju dvije recenice a nije i napisao...Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Onda se ja trudim da nekako stavi te svoje rečenice pod kontrolu, objasnjavam mu da pise kraće recenice, da u svakoj mora biti bar tko i što - i dobije feedback da nije dovoljno bogato pridjevima. A ja sretna da uopće ima subjekt i predikat :lol:
Što je najbolje sva pravila zna na teorijskom nivou, kad pise test iz teorije, ali primjena je nikakva
ja mog osmaša pronalazim u svakoj vašoj rečenici. Psihologinja mu tupi da on za učenje mora koristiti sve moguće alate, rasporediti se, držati rasporeda. ali on je lijen i misli da sve stigne i ne drži se baš plana.
Sad nam se bliži odabir srednje škole, silno želi u opću što bi mu se i moglo ostvariti bez obzira na slabije bodove jer nema djece.