tužna statistika- treće dijete

i meni se čini da je okolini puno lakše sugerirati da se žena riješi onog što bi njima moglo biti teret, uključujući i muža, koji istovremeno i nije baš cvečka kad se treba odgovorno ponašati prema stvaranju tog istog djeteta, jer im se čini da ne nose dio odgovornosti niti teoškoće tog tužnog čina. Ali ja vjerujem da svi koji stvaraju to ozračje nedobrodošlice u kojem je dijete teret i "višak" od ovih zlobnih komentara koje navodite (čula sam i ja sličnih za moje prijatlejice koje imaju više djece) do onih koji direktno rade pritisak na majku i itekako snose odgovornost koliko god se pravili da nemaju veze s tim.
Jednom sam dok sam bila trudna, slušala jednu političarku koja je bila za ukidanje trogodišnjeg porodiljnog za treće dijete koja je rekla, daj e to ionako mali broj neobrazovanih kojima treba dodatna edukacija a ne poticaj u smislu porodiljnih nakanada. O ljutnje sam ugasila radio, ali iako to većina ne govori ipak se taj stav jako osjeti.
Nisam sigurna da je tih 30% onih koji ne znaju korisititi kontracepciju, netko sigurno zna bolje matematiku od mene, ali ako je prosjek efikasnosti kontracp.sredstava 94-98% godišnje, ako netko koristi od 30 (nakon što rodi dvoje djece npr) do recimo 45 ili 50 godina, kakve su zapravo šanse da u tom broju godina ne dođe do barem jednog začeća?

Mene ne zabrinjava činjenica da se ljudi teško odlučuju za treće dijete. Mislim, to jest zabrinjavajuće u demografskom pogledu, ali ne i u moralnom. Demografski gledano, živjet će oni kojih bude i to je pravedno. Bez obzira na to, smatram da je u redu da ljudi o tome odlučuju prema svojim prilikama, mogućnostima i željama. Ono što mene muči u toj statistici jest da zrele odrasle žene koje su majke već dvoje djece ne prihvaćaju i svoje treće dijete koje nije pitanje plana ili ne-plana nego je već tu i treba majku i oca i njihovu ljubav, treba sve ono što već imaju njegova braća. Ne znam kakva bi to ljubav bila prema dvoje djece koje imam kada bih odbacila njihovog brata ili sestru.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Mene ne zabrinjava činjenica da se ljudi teško odlučuju za treće dijete. Mislim, to jest zabrinjavajuće u demografskom pogledu, ali ne i u moralnom. Demografski gledano, živjet će oni kojih bude i to je pravedno. Bez obzira na to, smatram da je u redu da ljudi o tome odlučuju prema svojim prilikama, mogućnostima i željama. Ono što mene muči u toj statistici jest da zrele odrasle žene koje su majke već dvoje djece ne prihvaćaju i svoje treće dijete koje nije pitanje plana ili ne-plana nego je već tu i treba majku i oca i njihovu ljubav, treba sve ono što već imaju njegova braća. Ne znam kakva bi to ljubav bila prema dvoje djece koje imam kada bih odbacila njihovog brata ili sestru.

---

Meni je ovo u sridu i osnova problema.
Ali mislim da nije u pitanju nedostatak ljubavi , nego nedostatak podrške i strah od budućnosti bez potpore okoline .

U jednom od svojih boravaka na ginekologiji upoznala sam ženu koja je ležala u mojoj sobi nakon prekida treće trudnoće na vlastiti zahtjev.
Bila je užasno tužna, kod kuće je imala dvoje veće djece, jedno od njih sa posebnim potrebama, dobar brak sa mužem. Željela je to dijete , ali ju je bilo strah da neće sve moći sama, da se neće moći posvetiti dovoljno najstarijem sa posebnim potrebama, imala je osjećaj da će on biti žrtvovan ako rodi još jedno dijete. Mislim da je to za nju bila jako teška odluka, i da je njezina priča jedna od onih koja bi izgledala drugačije da je imala bolju potporu okoline.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Mene ne zabrinjava činjenica da se ljudi teško odlučuju za treće dijete. Mislim, to jest zabrinjavajuće u demografskom pogledu, ali ne i u moralnom. Demografski gledano, živjet će oni kojih bude i to je pravedno. Bez obzira na to, smatram da je u redu da ljudi o tome odlučuju prema svojim prilikama, mogućnostima i željama. Ono što mene muči u toj statistici jest da zrele odrasle žene koje su majke već dvoje djece ne prihvaćaju i svoje treće dijete koje nije pitanje plana ili ne-plana nego je već tu i treba majku i oca i njihovu ljubav, treba sve ono što već imaju njegova braća. Ne znam kakva bi to ljubav bila prema dvoje djece koje imam kada bih odbacila njihovog brata ili sestru.

---

X

Upravo to. Nezamislivo mi je kada gledam svoje dijete da bih mogla o njoj razmišljati kao o utegu i ne znam ni ja kakvim još kategorijama koje sam iščitala na ovoj temi. Nije da mi nikad baš nije dosadila i da nikada nisam poželjela odspavati dulje, odlješkariti bezbrižno na plaži, otputovati negdje, bilo što... Ali ništa to se ne može usporediti s njom, njezinim osmijehom, ljubavlju koju pružamo jedna drugoj. Pa i to dijete koje bih nosila pod srcem 3 dana, 5 dana, 2 mjeseca... Moje je dijete koliko i ona. Kako jedno dijete odbaciti, a drugo prihvatiti?

Onaj tko si ne može priuštiti treće dijete, onda lijepo pamet u glavu.

A moram reći i da mi je neshvatljivo okruženje u kojem su ljudi toliko protiv više djece... Ja živim u potpuno suprotnoj okolini - što više djece, to bolje :mrgreen: Nije ni to puno bolja opcija, opet se nađe sto baba koje te more zašto ne rađaš, zašto nemaš još djece, opet je to zabadanje nosa gdje mu nije mjesto.

slažem se *mamica* i jedno i drugo je omalovažavanje novog života i roditeljske odluke oba roditelja. Ja isto ne mislim da su djeca ženina privatna stvar

Hm da...
Mi nismo željeli treće dijete (joj kako mi ovo jako ružno zvuči sada) zbog financija, ovog-onog...
Kontracepciju nismo koristili jer nam je (do tada) jako dobro išlo i bez nje i to dugih 9 godina.
Prvih dvoje su došli planski..I eto, ja sam bila uvjerena da se nama to ne može dogoditi.A da, hvala bogu znam sve o kontarcepciji, plodnim danima, ovome i onome...Nisam neka tupača kojoj nisu dostupne informacije.
I razmišljala sam o spirali, mislila sam je staviti ali sam prije toga saznala da sam trudna.
Šok, nevjerica...Ali i sreća..bar za mene. MM i nije bio tako sretan, ali pomirio se s tim i sada kada ga gledam s malenom...ma ne mogu to ni opisati.
Žito ide dalje, a naša princeza je tu. Kao što zdenka kaže...Tada kada sam saznala da sam turdna, često sam mislila "tko sam ja da odlučujem o tome ima li to dijete pravo na život, a to pravo nisam uskratila njenom bratu i sestri, oni su tu, pa zašto ne bi bila i ona? Ako sam već bila toliko sigurna u sebe i neodgovorna da tako riskiram, sada mogu biti dovoljno odrasla i hrabra da tom dijetetu dam šansu za život i pružim joj ljubav kakvu sam pružila i njima, a da nikada ni ne pomisli, a kamoli osjeti da možda nije bila željena, bolje rećeno planirana, jer željena je bila jako jako samo mi to nismo znali..."

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Meni je ovo u sridu i osnova problema.
Ali mislim da nije u pitanju nedostatak ljubavi , nego nedostatak podrške i strah od budućnosti bez potpore okoline .

U jednom od svojih boravaka na ginekologiji upoznala sam ženu koja je ležala u mojoj sobi nakon prekida treće trudnoće na vlastiti zahtjev.
Bila je užasno tužna, kod kuće je imala dvoje veće djece, jedno od njih sa posebnim potrebama, dobar brak sa mužem. Željela je to dijete , ali ju je bilo strah da neće sve moći sama, da se neće moći posvetiti dovoljno najstarijem sa posebnim potrebama, imala je osjećaj da će on biti žrtvovan ako rodi još jedno dijete. Mislim da je to za nju bila jako teška odluka, i da je njezina priča jedna od onih koja bi izgledala drugačije da je imala bolju potporu okoline.

---

S ovim se isto apsolutno slažem. U prethodnom postu sam govorila u svoje ime, ali to ne znači da mislim da je sva odgovornost samo na majci - jednako je i na ocu, a dobrim dijelom i na drugim bližnjima. Ova žena iz priče bila je sama u svojoj odluci, a bojim se da je ostala sama i u boli i kajanju. Bolje je ipak prigrliti dijete koje je već tu, pa što bude.

ana.m, baš o tome razmišljam Jedno je željeti/ne željeti, tj. planirati ili ne još djece. Ali kad se trudnoća dogodi, to dijete je već tu. Još mi je teže razumjeti ženu koja je već rodila, nego curu od 17-18 god.

svaka opcija koja je promišljena mi ja apsolutno prihvatljiva, i opcija odabria abortusa, i ona druga, osim opcije

Citiraj:

---

Svevišnji, po čijoj je volji dijete nastalo, i pobrinuti za njega i za sve kojima ga je dao na brigu....ajmeee koliki blagoslov ti slijedi upravo u tom trećem djetetu.

---

ne brine se Svevišnji za svu djecu, gladnih je više nego sitih.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Ne znam kakva bi to ljubav bila prema dvoje djece koje imam kada bih odbacila njihovog brata ili sestru.

---

Znaci li to, opet, da se moze zivjeti od ljubavi? Ne treba li to dijete i nesto materijalno? Dosta materijalnog, ako cemo razmisljati o tome da ce proci preko nekoliko godina (dva desetljeca, barem) prije no sto se osamostali. Zasto se to zanemaruje? Ili je stvarno ok i normalno da to trece (cetvrto, peto) dijete ne treba nista i da ce njemu biti dosta ono sto je dosta jednom malenom afrikancu iz nekog plemena koje opcenito ne posjeduje nista? Postoje li tu na forumu neki standardi (zapravo, cak se i pisalo o minimumu potrebnom za dijete), ili je svejedno tko sto ima i koliko moze djeci priustiti?

(Ne obracam se osobno Zdenki; kod Zdenke mozda stoji bas to sto je rekla. Stajalo bi kod mene prije par mjeseci, ali sad - jok. S obzirom na neke druge okolnosti, tipa kredita i opremanja nove kuce, vrlo tesko, ako i uopce. Uz nama zadovoljavajuce standarde, a tako ce ostati jos barem nekoliko mjeseci. Ali sigurna sam da stvarno postoji poveci broj ljudi koji financijski ne moze podnijeti bilo kakvo dodatno dijete. Ni kucnog ljubimca, vjerojatno. Ama bas nista.)

Ovo o cemu sirius pise je apsolutno tocno. Ali to je i magriz napisala jos i prije, samo u tek nekoliko rijeci. Situacija u drzavi je takva kakva je i velikim dijelom objasnjava brojke iz prvog posta, zar ne?

Vec sam napisala da moju obitelj i mene nikad nije prehranila ljubav, a ni bog.

Sva ova pitanja koja postavljaš su pitanja koja treba postavljati prije nego je dijete već tu.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Sva ova pitanja koja postavljaš su pitanja koja treba postavljati prije nego je dijete već tu.

---

S tim se u potpunosti slazem. I ne podrzavam abortus kao sredstvo kontracepcije.

No drago mi je, usprkos tome, sto postoji kao opcija.

Ah da...zaboravila sam dodati...ne treba mi podrška okoline, jer to je moje dijete, a ne svekrvino ili moje mame...a još me manjue briga kaj dalje netkjo misli...
I što da sam njih pitala i da su one rekle "Gle čuj, ne računaj na nas..." Kaj to znači da bih onda abortirala?
Niti su mi ga one napravile, niti žive sa mnom. niti očekujem njihovu pomoć...

Citiraj:

---

pikula prvotno napisa

iNisam sigurna da je tih 30% onih koji ne znaju korisititi kontracepciju, netko sigurno zna bolje matematiku od mene, ali ako je prosjek efikasnosti kontracp.sredstava 94-98% godišnje, ako netko koristi od 30 (nakon što rodi dvoje djece npr) do recimo 45 ili 50 godina, kakve su zapravo šanse da u tom broju godina ne dođe do barem jednog začeća?

---

neki vjerojatno nemaju srece s kontracepcijom, al ima ih sigurno dosta koji ju i ne koiste. ili su to neke nepouzdane metode, pa to onda nije kontracepcija nego rulet.

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

Ah da...zaboravila sam dodati...ne treba mi podrška okoline, jer to je moje dijete, a ne svekrvino ili moje mame...a još me manjue briga kaj dalje netkjo misli...
I što da sam njih pitala i da su one rekle "Gle čuj, ne računaj na nas..." Kaj to znači da bih onda abortirala?
Niti su mi ga one napravile, niti žive sa mnom. niti očekujem njihovu pomoć...

---

a da je muž rekao da ga on ne želi? Ili da je poslodavac rekao da on neće tolerirati još jedan porodiljni dopust? Mi svi više ili manje živimo u zajednici, i htjeli ili ne ovisimo o okolini. Tebi možda mišljenje mame ili svekrve nije presudno ili je potpuno nevažno, ali možda neka žena koja živi sa svekrvom u istom kućanstvu misli drugačije.

pikula i ja sam već čula tu statistiku. Očekivano je da žena koja ima već dvoje djece zna kako se sačuvati od iduće trudnoće, ali...Puno stvari u životu ne ide po planu.
I ja sam rodila treće u tim godinama. I čula sve ono što je sirius napisala. Zato sam šutjela o tome dok god se nije vidjelo. I tada je krenulo: što ti je to trebalo, jeste li htjeli, nije li te strah, pa toliko si imala problema sa trudnoćama, pa gdje ćete još jedan krevet utrpati....

I ništa nas nije pokolebalo. Iskreno, ja sigurno ne bih ostala trudna da to nismo podsvjesno željeli, jer znam dobro svoje tijelo i kontracepciju. I bila sam presretna kad je moja plodnost ipak pobijedila uobičajeni "cvajkinder sistem".

Na kraju, ne samo da je sve bilo u redu s trudnoćom i bebom, nego smo se financijski našli u odličnoj situaciji (MM novi posao), pa dobili mjesta ne samo za krevet nego i sobu( novi dom), a cijela obitelj oduševljena našom curicom.

Voljela bih poručiti ženama koje se dvoume (jer ako se ne dvoume onda im nemam što reći), da možda bude i bolje i lakše i ljepše sa još jednim djetetom. Moje je iskustvo divno.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Ova žena iz priče bila je sama u svojoj odluci, a bojim se da je ostala sama i u boli i kajanju. Bolje je ipak prigrliti dijete koje je već tu, pa što bude.

---

ta žena iz priče ostala bi, bojim se, sama i u odluci da je dijete zadržala. za tu ženu niti jedna odluka nije lagana niti bi se s ijednom lako nosila

što se tiče zadnje rečenice - smatram ju jednako neodgovornim ponašanjem kao i misliti da je prekinuti snošaj dobra kontracepcija

dobro je rekla kaae - ne živi se od ljubavi, već samo i jedino od novca. ako novca nema, nema te ljubavi koja će nahraniti djecu. ali isto tako, ako ljubavi nema, j.beš sav novac na ovom svijetu.
iako, ja bih rađe s novcem :D

Citiraj:

---

magriz prvotno napisa

što se tiče zadnje rečenice - smatram ju jednako neodgovornim ponašanjem kao i misliti da je prekinuti snošaj dobra kontracepcija

---

misliš na rečenicu :"Bolje je ipak prigrliti dijete koje je već tu, pa što bude." ?
Po meni je to odgovorno ponašanje. Kada prihvaćamo posljedicu svojih postupaka i sve što ona nosi sa sobom.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

misliš na rečenicu :"Bolje je ipak prigrliti dijete koje je već tu, pa što bude." ?
Po meni je to odgovorno ponašanje. Kada prihvaćamo posljedicu svojih postupaka i sve što ona nosi sa sobom.

---

da, na to mislim
zašto bi ponašanje: rodit ću, pa što bude, bilo odgovornije od: neću rodit jer time ugrožavam sigurnost prvo dvoje djece?
recimo da je žena koristila kontracepciju koja je zakazala

i ne, ne zagovaram abortus. mislim da ne bih nikad isti napravila, ali mora postojati kao opcija

Naravno da je novac potreban za život. Imam previše godina i previše životnog iskustva da bih idealistički gledala na to, međutim, za mene je ovo moralno, a ne materijalno pitanje. Na početku svog prvog posta sam napisala da mi je potpuno jasno zašto mnogi ljudi ne planiraju treće (četvrto...) dijete, ali ovdje se ne radi o tome. Ovdje se radi o tome da je dijete već tu - ja sam pošla od te činjenice i ne prihvaćam da je takav stav neodgovoran, naprotiv, on je odgovoran. Materijalne teškoće su teškoće, ali one ne oslobađaju od moralne odgovornosti. Moj stav je (i govorila sam cijelo vrijeme u svoje osobno ime) da se sreća, ni materijalna ni nematerijalna, ne može graditi na tuđoj nesreći.

Citiraj:

---

magriz prvotno napisa

da, na to mislim
zašto bi ponašanje: rodit ću, pa što bude, bilo odgovornije od: neću rodit jer time ugrožavam sigurnost prvo dvoje djece?
recimo da je žena koristila kontracepciju koja je zakazala

i ne, ne zagovaram abortus. mislim da ne bih nikad isti napravila, ali mora postojati kao opcija

---

Ja isto ne zagovaram zabranu abortusa. Samo kažem da je prihvaćanje dijeteta koje je na putu odgovorna opcija, čak i u situaciji kada je kontracepcija zakazala. Već sam prije napisala da nekim ženama rođenje nije opcija, jednostavno nit ne mogu pomisliti na tu opciju...o njima ne pričamo i mislim da se tu nema što reći. Ali postoje one koje su neodlučne i koje bi možda drugačije odlučile da su imale više snage ili bolju potporu okoline.
Davno sam na sličnoj temi sam pisala da je moj sada dvadesetogodišnji brat bio potpuno neplanirano dijete mojih roditelja, moja mama je tada bez ikakve podrške okoline (svi su se tada pravili da se to njih ne tiče, pa čak i moj otac), odlučila ne otići na zakazani abortus. Abortus koji čak nije niti tražila, nego joj je ginekolog na prvom pregledu i bez ikakvog razgovora, dao datum za njega kad je zbunjeno rekla da trudnoća nije planirana.
Nije ona to napravila sa bilo kakvim planom , nego je vjerojatno u sebi osjetila da za nju prekid trudnoće nije opcija.

I ,da , moj brat iz priče je treće dijete uz dvoje planirane. :)

I ja sam shvatila da se ovdje ne diskutira o zabrani/dopuštanju pobačaja. Ovdje nije riječ o tome nego o jednoj specifičnoj situaciji, a nažalost čestoj situaciji, u kojoj majčinski i očinski odnos nije prema svoj djeci jednak - dvoje djece je prihvaćeno, a jedno nije.

Da me netko pitao prije 5-6 godina sta mislim o abortusu kao alternativi za neplanirano dijete sigurno bi rekla "zasto ne?" Ali nakon sto sam morala odluciti da cu pobaciti dijete u 24. tj. i nakon sto sam imala spontani...ma nema sanse! Za mene su zene, koje su u zreloj dobi, i koje su zatrudnile "slucajno" a kontracepcija im je bila "vadi ga van" metoda - neodgovorne prema tom djetetu. Sebicne. I MM je zabrinut kako cemo i s ovim drugim koje je na putu, ja sam ostala bez posla, njemu su smanjili placu, sve je teze, al skrpat cemo, imam svu opremu od Svena, imamo mame i bake...ma snaci cemo se! I ne planiram imati troje djece, ali ako se zalomi, pa makar i uz kontracepciju, sigurno cu rodit. Nebi, nakon svega sto sam prosla, NIKAD mogla namjerno pobaciti, rade bi rodila pa dala na usvajanje, uzeti djetetu zivot zato sto mi nismo pazili...ne, ne... Ne kaze se uzalud, i oprostite na psovanju ; poslje *ebanja nema kajanja.

Citiraj:

---

krumpiric prvotno napisa

svaka opcija koja je promišljena mi ja apsolutno prihvatljiva, i opcija odabria abortusa, i ona druga, osim opcije

ne brine se Svevišnji za svu djecu, gladnih je više nego sitih.

---

Ne bih rekla.
Dok je moja mama bila dijete bilo je više gladi ali i ljubavi i djece i vjere.
I na svom primjeru mogu reći da vrijeme kad sam imala najmanje novaca iz nekog razloga uopće ne pamtim kao nesretno.
Mislim da strah od gladi nije primaran razlog zašo se nema više djece a još manje razlog za abortuse.

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

pikula i ja sam već čula tu statistiku. Očekivano je da žena koja ima već dvoje djece zna kako se sačuvati od iduće trudnoće, ali...Puno stvari u životu ne ide po planu.
I ja sam rodila treće u tim godinama. I čula sve ono što je sirius napisala. Zato sam šutjela o tome dok god se nije vidjelo. I tada je krenulo: što ti je to trebalo, jeste li htjeli, nije li te strah, pa toliko si imala problema sa trudnoćama, pa gdje ćete još jedan krevet utrpati....

I ništa nas nije pokolebalo. Iskreno, ja sigurno ne bih ostala trudna da to nismo podsvjesno željeli, jer znam dobro svoje tijelo i kontracepciju. I bila sam presretna kad je moja plodnost ipak pobijedila uobičajeni "cvajkinder sistem".

Na kraju, ne samo da je sve bilo u redu s trudnoćom i bebom, nego smo se financijski našli u odličnoj situaciji (MM novi posao), pa dobili mjesta ne samo za krevet nego i sobu( novi dom), a cijela obitelj oduševljena našom curicom.

Voljela bih poručiti ženama koje se dvoume (jer ako se ne dvoume onda im nemam što reći), da možda bude i bolje i lakše i ljepše sa još jednim djetetom. Moje je iskustvo divno.

---

Jako jako slično, ma gotovo isto i s nama. Godinu dana nakon rođenja trećeg djeteta MM dobio novi posao i 50% veću plaću, proširili smo lani kuću... a sve ono što nemamo nadomješta nam naš mali dečkić. A koja je tek uživancija ovo dvoje velike djece gledati u opuštenoj igri i nadmudrivanju s malim.

Još sam nešto htjela reći. Mislim da djeca iz obitelji u kojoj ima abortusa nikada ne bi smjela za to saznati. Kod mnogih od njih postoji osjećaj krivnje što su živi. Pa i logično - treba živjeti sa spoznajom da te tvoji roditelji vole samo zato jer si prvi ili drugi, da si treći dali bi te uništiti.

Citiraj:

---

ljiljan@ prvotno napisa

I na svom primjeru mogu reći da vrijeme kad sam imala najmanje novaca iz nekog razloga uopće ne pamtim kao nesretno.

---

Iz svog se djetinjstva sjecam da sam uvijek bila među najlosije obucenima u razredu, nisam imala nikakve popularne igracke i sl. Iz fakultetskih dana se sjecam da sam brojila kovanice za puter stangicu, i to mi je bio luksuz. Za kavu u popularnim bircevima kod faksa nikad nisam imala.

Nisam bila posebno nesretna, ali da sam bila nesto posebno sretna radi toga, pa bas i nisam. Osjecala sam se jadno, ali sam to prihvatila. Svojoj djeci zelim omoguciti ipak nesto bolji standard.

Citiraj:

---

ljiljan@ prvotno napisa

J Pa i logično - treba živjeti sa spoznajom da te tvoji roditelji vole samo zato jer si prvi ili drugi, da si treći dali bi te uništiti.

---

Nije važan broj, već želja za još djece i mogućnosti koje nisu svima u istim mjerilima izražene.

Citiraj:

---

martinaP prvotno napisa

Malo off topic: meni je strašno kad netko kaže da je to samo ženina odgovornost, pa nije žena sama napravila dijete. Gdje je tu otac djeteta i njegova podrška?

Nikako mi nije jasno kako je u današnje vrijeme moguć tako veliki udio neplaniranog trećeg djeteta, pa barem je kontracepcija dostupna i ne skupa. Može kontracepcija zakazati, ali to je minoran postotak. Doduše, srela sam više žena kojima je ab sasvim prihvatljiv backup, pa me više ništa ne iznenađuje.

---

Debeli potpis.

Ja sam još i zgrožena činjenicom da najvećom dijelom abortiraju žene u dobi od 30-39 godina.
To su zrele osobe koje bi se morale znati odgovornije ponašati.
Ako ne želiš dijete koristi kontracepciju.
Ili apstiniraj :)

Koksy, žao mi je što si to morala proći i tvoj anđeo i divim ti se na hrabrosti da svjedočiš o svojem iskustvu. Poznajem osobu koja je nakon iskustva medicinski (navodno,ona i dana sumnja da li je mogla dobiti još koje 2.mišljenje) indiciranog pobačaja, doduše u ranoj trudnoći, rekla da tek nakon što je to prošla, sigurna da to nikad više neće napraviti, na neki način je čak ljuta i na sebe i na svoju okolinu što nije jednastavno znala koliko je to strašno. Trebalo je nekoliko godina i nova bebica da se oporavi. Ipak ona ne voli govoriti o tome. No sad sam OT.
Ljiljana i Beti3 i ja znam neke primjere iz svoje okoline gdje je treće dijete donijelo obilje blagoslova i to materijalnog. Ne znam dali je do toga se u obitelji pročiste prioriteti i motivi pa se stvari pokrenu na bolje ili je to jednostavno malo čudo.

Svakom se može desiti.Meni da se sad desi umrli bi od gladi-to nije rješenje za prvo dvoje.Dakle da se sad dogodi ne bih mogla roditi iz čisto općih raloga kao što su računi,hrana,benzin itd.Zato jako gledam da mi se ne desi,što ne znači da i ne bude.Ne mislim niti da je riješenje rađati pod svaku cijenu,makar ne znam kako bih osobno podnijela odluku o abortusu(nakon jedne izgubljene bebe),pa kao što rekoh jako gledam da mi se ne desi.Ali nije za nikoga osuđivati,odluka je na svakoj osobi posebno.
Tko može super,ne osuđujem,veselim se,ako ljudi mogu,blago njima,ne možemo svi.A razumijem i one koje se konačno žele odmoriti i otići na zahod bez da netko ide s njima.
Mislim da je kod nas(kao zajednice) ipak glavni razlog ne imanja 3 bebe neimaština i loši opći uvjeti.Kao da zajednica ne želi izići u susret jer se 3 beba smatra luksuzom.

Citiraj:

---

sandra23 prvotno napisa

Kao da zajednica ne želi izići u susret jer se 3 beba smatra luksuzom.

---

Da ali zašto baš treća?
Zašto uvažena političarka iz Pikuline priče smatra da treće dijete imaju samo neobrazovani. (Ako je to osoba na koju mislim, e pa onda sam obrazovanija od nje jer sam svoju diplomu stekla radom i trudom, u dvadesetčetvrtoj godini života, a ona je tek od kada je poznata političarka stekla VSS - prije toga je bila VŠS.)

Liberalna je gđa, ali očito ne i širokih obzora

Citiraj:

---

pikula prvotno napisa

Liberalna je gđa, ali očito ne i širokih obzora

---

Je, ne razmišlja da će ta djeca jednog dana raditi i zarađivati za njihove povlaštene mirovine.

Ove statističke brojke nisu vezane za situaciju u državi iz prošle godine, već se na isti način vrlo stabilno kreću barem dvadesetak godina. Za ranije više ne znam. Usprkos značajnom smanjenju ukupnog broja namjernih prekida trudnoća u posljednjih spomenutih dvadest godina, distribucija po dobnim razredima se ne mijenja - žene u dobi između 30 i 39 godina koje već imaju djecu uzimaju najveći dio u ukupnoj brojci. No, mislim da za ovu raspravu ipak nedostaje nekih sociodemografskih i sociokulturnih varijabli. Usput, nikada ne prevaguju maloljetnički abortusi.

Ja nekako sumnjam da se broj pobačaja jako smanjio, nekako mi se čini vjerojatnijim da se smanjio broj prijavljenih pobačaja.

I pobačaji u privatnim klinikama ulaze u ukupan broj. Vjerojatno se dio pogubi negdje, ali ipak je došlo do značajnog smanjenja u odnosu na 60-te, 70-te i 80-te (kada je praktički na svako rođeno dijete dolazio jedan namjerni prekid).

Kako misliš u privatnim klinikama? Koliko znam, u ordinacijama se pobačaj ne smije raditi, nego samo u bolnicama - znači od privatnih samo privatno rodilište.

Ima ona stara NIKAD NE RECI NIKAD. Uvijek sam se zgražavala na abortuse, pošto pripadam generaciji žena koje su od puberteta čule za pilulu ili kondom. I bila sam zakleti protivnik. Dok se nije dogodilo meni. I to baš treće tamo oko 30-te. Uz kontraepciju, ipak sam ostala trudna. I ja sam htjela to dijete, iako nije bio trenutak(krediti, podstanari, prilika za napredovanjem). Milovala sam stomak, uživala u onih par dana od testa, i bila sretna.Ono kad si sretan samo danas. Abortus je bio alternativa, i zadržati ga je bilo alternativa. Da li činjenica da sam u ostala trudna kada sam operisala vilicu i desni, dobila infekciju, ili sav moj očaj, zbog nemoći koju sam osjećala, ne znam, ali presudilo je. Možda i moj ginekolog, ali prije ja sama, odlučila sam. Neću roditi. Rekli su mi da je opasno zbog korištenih lijekova. Vjerovala sam u tu činjenicu. Morala sam vjerovati u nešto. Jer više nisam imala argumenata. O abortusu neću. Samo sam izašla tužna. Praznih ruku. Mrzila MM što nije veći frajer, da me natjera, zašto je dopustio da odlučujem sama. I zaklela se da ću roditi opet.
Dok sam se par godina kasnije mučila da ostanem trudna, bila sam ubjeđena da je Božja kazna. E nećeš kad ti hoćeš, nije život igrica Sims, život se živi, i preuzima se odgovornost i obaveza.Kad se ipak desilo, bila sam presretna, ja volim djecu, želim djecu. I sreća, danas je sa nama. Danas ih je troje. Mođda rodimo još jedno, malo kasnije. Mene je učio život, gadan nauk al šta da radim.
I svaki put, kada me ginekolog pita za trudnoće, ja skroz tiho, sramno, najtiše što mogu kažem: Da, imala sam jedan abortus!

Osobno ne mogu reći da se zgražam nad tim, žao mi je svake žene koja ga prolazi, samo mislim da je malo truda i odgovornosti potrebno pa da se taj broj zaista smanji (ab-a će uvijek biti, i zbilja je bolje da postoji kao opcija nego da se obavlja u ilegalnim uvjetima).