Nije Kućni red u suprotnosti sa nečim...nego je vrlo vjerojatno njihova praksa u suprotnosti sa Kućnim redom i Statutom škole. Kućni red definira pravila ponašanja, a Statut definira kazne za kršenje kućnog reda.
Printable View
Nije Kućni red u suprotnosti sa nečim...nego je vrlo vjerojatno njihova praksa u suprotnosti sa Kućnim redom i Statutom škole. Kućni red definira pravila ponašanja, a Statut definira kazne za kršenje kućnog reda.
U praksi, a i po zdravom razumu, ovo je nemoguće. Naime, u OŠ (slično je i u SŠ) je moguće samo 3 predmeta staviti da imaju blok sat: Hrvatski jezik, Strani jezik i Matematika. Zato jer ti predmeti imaju >= 4 sata tjedno. Za njih je moguće staviti da imaju jednom blok sat. Zamisli biologiju, koja ima satnicu 2 sata tjedno (kao što ima većina predmeta), staviti u blok sat. Znači da bi učenici svakih tjedan dana imali biologiju. Tu nema kontinuiteta rada. U najgorem slučaju je to da 3 dana u tjednu bude po jedan blok sat + 4 ostala predmeta = 5 predmeta dnevno, a 2 dana u tjednu po 6 predmeta dnevno.
Preporuku ministarstva možemo objesiti mačku o rep. Iz zdravorazumskih razloga. Oni ionako pod "rasterećenje" podrazumijevaju masu torbe, a ne količinu gradiva. :roll:
kod upisa u srednju školu npr. gimnaziju - opću, jezičnu - gledaju li se dva strana jezika?
ja sam isto u razmišljanju da mi dijete ne uči njemački od 4. razreda jer već uči dva strana jezika (jedan u školi, drugi van škole), a kao treći bih ju upisala na francuski koji nije u školskoj ponudi ...
kod nas su izborni (njemački i informatika) u suprotnoj smjeni
Gleda se utoliko hoće li biti smještena u razred koji ima početni stupanj učenja stranog jezika ili napredni.
Čuj, je li bi ona htjela učiti francuski, pa ćeš je upisati ili bi je ti htjela upisati na francuski? :/ U svakom slučaju, mislim da je učenje čak 3 strana jezika ipak previše.Citiraj:
ja sam isto u razmišljanju da mi dijete ne uči njemački od 4. razreda jer već uči dva strana jezika (jedan u školi, drugi van škole), a kao treći bih ju upisala na francuski koji nije u školskoj ponudi ...
moj oskar nejde ni na jedan izborni predmet
i tako jedan dan ima samo dva sata nastave dok njegovi kolege imaju 6 plus jos dva izborna u drugoj smjeni
ja mislim da se fakat ne bi trebali buniti na izborne predmete
jer su, kao sto netko bev rece, izborni
ravnateljca i pedagogica su na pocetku godine savjetovali svima da nejdu na sve izborne jer je to jednostavno tumac za djecu, a osim toga NEMAJU se kud ni ocjene upisati jer obrazac za svjedozbe jednostavno nije predvidjen za toliko ocjena i kaze da suimali slucajeva da su prilikompisanja svjedozbi morali vagati koju ce ocjenu upisivati u svejdodzbe
al vecina roditelja je rekla da sto oni sto djeca oce ic na sve... onda oke, rekose oni - morate se prilagodit i meni je to o.k. jer u biti nezadovoljni rasporedom imaju mogucnost izbora
ja to gledam tak, zivot nije pravedan, tak nije ni ovo
pa ak oces tako prilagodi se
takodjer su rekli da vjeronauk JE izborni, ali da je u redovnoj nastavi jer jako malo ucenika NEJDE na vjeronauk pa je lakse tih jako malo zbrinut tijekom redovne nastave nego njih jako puno
duplic
u našoj OŠ, kompletna nastava mora biti gotova do 14 sat
uključujući izborne predmete
limit su dva izborna (baš jučer pričali na VR)
ako netko hoće treći, mora baš biti odlikaš i roditelj mora potpisati
J ide na dva - talijanski i informatika. u sklopu nastave su svi, za sad, cjelodnevni je razred, 4. na talijasnki želim da ide, to je drugi strani jezik, zašto da ga ne uči u školi, besplatno. na informatiku želi on, meni je svejedno, ali njima je fora jer samo igraju igrice :mrgreen:. iz informatike nema ocjene. ionako im trebaju ispuniti vrijeme od 8 do 4, pa u tom vremenu još ide i na šah i na ekologe.
vidjeti ćemo kako će biti dalje, ali isto su izborni za vrijeme nastave, i to mi je super.
i, mišljenja sam da njima ništa to ništa nije previše, imaju oni kapaciteta i za još, kakvo opterećenje, ako sad ne mogu učiti, kad će moć. :mrgreen:
Debeli potpis!
Ako već sad klinci steknu osjećaj da je učenje teško i naporno, pa kako će onda biti kasnije? Isto tako, NAŠ stav jako utječe na to. Ako mi mislimo da im je teško i previše, i oni će tako misliti. Pa o čemu mi to, ovo je osnovna škola zabogadragoga.... Razumijem da ima djece kojima je to teško, ali to su iznimke, a ovakva podnosivost o kojoj cvijeta govori + široki interes, to je pravilo. Kod mojih dečki teško je naći nekoga tko ne ide na bar jedan izborni, u pravilu dva, a mnogi uzmu i informatiku kao treći jer tamo im je društvo i zabavno je, bolje nego da sami doma tuku igrice.
Ja sam u početku crkavala od straha kako će to moj stariji savladati (imao je individualizaciju i blabla svakojake papire od prvog razreda) ali taj je malo pomalo uredno uhvatio korak bez ikakvog našeg guranja i sve to ide + glazbena škola. Jedino ne stigne na organizirani sport, ali to rješavamo sami - radnim danom bicikl, vikendom na bazen i opet dobro. Da je htio sport, i za to bi se našla rupa. Mlađi mjerka caopeiru, vidjet ćemo...
Ja pak mislim da preopterećenost stvarno postoji. U nižim razredima osnovne škole ja sam imala 6 predmeta, a moja djeca su imala deset. To je toliko sati više u školi, učenja, pisanja zadaća i toliko sati manje za igru, čitanje i druge aktivnosti.
Nisam protiv izbornih predmeta, dapače, moje starije dijete ide na dva, a u 7. razredu dobit će i treći. Zato će mlađe ići samo na jedan - vjeronauk. Tako smo procijenili zajednički, u dogovoru s djecom. Dobar dio djece uzima svih pet izbornih predmeta, čak i lošiji učenici. Ja mislim da je 15 predmeta u osnovnoj školi previše i da je posljedica ambicije roditelja da im djeca moraju "iskoristiti" baš sve što se nudi. Moj sin je superodlikaš, ali to ne znači da je stroj. Osim OŠ ide i u GŠ gdje sad već ima tri predmeta, a tri puta tjedno ima sport. I da mu onda uvalim još par predmeta, jer kad će učiti nego sad? A kad će se igrati, čitati nešto po volji, gluvariti po kući, družiti se s prijateljima, maziti se sa mnom, ići na izlete, šetnje, u kino itd?
Svakako želim da mi se djeca što bolje obrazuju, u skladu s njihovim željama i sposobnostima, ali ne želim da s 10 i 11 godina neprekidno nekamo jure, a ja da ih gonim. I da na kraju uz svo to naganjanje i učenje nemaju pravo obrazovanje - jer, osvjedočila sam se u to, nema pravog obrazovanja ni znanja bez dokolice.
nekako mi se čini da brkate pojmove izborni predmet i izvannastavne aktivnosti. Ako dijete pohađa izbornu nastavu, onda mora imati i ocjene iz tog predmeta koja na kraju ulazi u svjedodžbu. Izvannastavne aktivnosti su obično povezane s nekim nastavnim predmetom, ali iz njih nema ocjena.
Ja nekako mislim da je dobro da dijete ide na ono što želi, što ga motivira i što ga potiče na rad. Ali sve te aktivnosti i izborni predmeti ne bi smjele ometati normalno savladavanje obaveznih predmeta.
Ja ću potpisati Zdenku...
Iz tog razloga smo mi morali odustati od crkvenog vjeronauka i prve pričesti jer nam naprosto nije stao u raspored; stavili su ga u utorak u 17 sati... niti za otići kući, niti za ostati u školi do tada... Taj dan bi dijete bilo skoro 12 sati u komadu na nekoj vrsti nastave.
Jako mi je žao, ali to nisam mogla dopustiti.
Radije sam odabrale GŠ i strani jezik.
Sad vidim da sam se zabunila u broju predmeta - od 7. razreda ima ih ukupno 17, a ne 15. :-o
Apricot, u našoj školi je crkveni vjeronauk bio organiziran subotom, a bilo je roditelja koji su htjeli upravo ovako u tjednu. Meni je više odgovaralo subotom. Možda možeš za O. organizirati crkveni vjeronauk negdje bliže - tako su išli neki iz razreda moje djece.
ako bih joj organizirala vjeronauk u župi u kojoj stanujemo, znači li to da bi ovdje trebala obaviti i pričest?
ili bi ipak mogla sa svojim razredom?
uostalom, ionako moram nazvati župnika...
Kod nas je bilo djece koja su se pričestila u svojim župama, ali i one koji su išli sa svojim razredom. Treba samo vidjeti koji datum planiraju pričest, jer nije to uvijek ista nedjelja. Može se dogovoriti. Kod mog starijeg više djece je išlo s razredom, a kod mlađeg više ih je bilo koji su se odlučili ići u svoje župe gdje inače idu s roditeljima u crkvu. Bilo je kojekakvih kombinacija. Pitaj... Sretno!
u svojoj župi se može organizirati pričest
vjeronauk se pohađa u župi
kod nas je to jedan dan u tjednu (ovisno o smjeni, u 9 ili 14)
Ja bas i ne mislim da je u danasnje vrijeme luksuz uciti drugi strani jezik i informatiku, ja stvarno tu ne vidim velikoga izbora.
Dakle, u nasoj skoli su organizirana 4 izborva predmeta: vjeronauk, informatika, njemački i sintisajzer, ali dijete smije upisati maksimalno 3. Ja sam shvatila da je to nekim zakonom ili pravilnikom određeno a sada, po vasim rijecima kužim i da nije i da skole imaju različite prakse. Kako je to moguće?
latinski i grcki nisu izborni predmeti, tako da oni ne ulaze u taj zrbroj max dozvoljenih
tu biras program (klasicni), a ne predmete
ja u stvari ne kužim taj status informatike, baš radi ovoga što ti govoriš. jel informatika u 4. razredu izborni ili vannastavna aktivnost? prikazali su nam kao izborni, a od vanastavnih aktivnosti ima šah, te ekologe i ritmiku.
no, ponavljam, sve je to u okviru nastave pa sam inzistirala da J ide na talijanski. on nije htio, no na kraju je ispalo da je oduševljen (za razliku od engleskog), maestra im je super i od svih predmeta na kraju najviše voli talijanski i jedino o talijanskom doma priča.
zdenka, ma znaš da sam i ja veliki pobornik igre i gluvarenja :mrgreen:
ovisi o djeci, o načinu života o svačemu. moj nekako i uz, po novome, dva sporta ima previše vremena za igru i gluvarenje, bar mi se tako čini :mrgreen:
vidjet ćemo kako će biti dalje, treba uzeti u obzir da sad nema zadaće, nema učenja preko tjedna, nema knjiga, a ima veliko kvartovsko društvo i dva parka po kojem ludasaju pa se ne brinem za to.
mislila sam da ne mozes bas doci s ceste na taj razgovor, znam (iz iskustava bliskih mi) da komentiraju da nisi bila nikad kod njih na misi, pa da trebas dolaziti, pa ta obaveza na kraju ispadne prilicno naporna za nekog tko (pretpostavljam apri) inace nema nikakvu komunikaciju s njima
To vjerujem, ali kad želiš pričest za dijete onda valjda imaš barem malo "bogobojaznosti".
Čuj, i moja majka zna da je dobro za mene da se oženim što prije, ali ipak neće trčati po ulici i tražiti mi ženu. :roll: Čak je ona znala da je za mene dobro da naučim svirati gitaru, pa je dobila isfrustrirano dijete koje je bilo prepristojno da joj kaže da to zapravo ne želi i da bi se radije te 2 puta tjedno po 1 sat igralo i družilo (i tako 3 godine) ili u krajnjem slučaju ponavljati za redovnu nastavu nego ići na nešto jer je ona ambiciozna i mora se hvaliti svojim prijateljicama kako ima wunderkida koji na sve stiže, a ustvari je rastrgano. :roll:
Ukratko, nemoj dati curu na strani jezik zbog svoje ambicije. Neka ide na to zato jer ONA to želi, a ne zato jer je TI tjeraš na to. Puno puta smo pričali o ambicioznim roditeljima koji "znaju" što je dobro za njihovu djecu.
1. zbog slobodnog vremena djeteta i vremena za učenje ostalih aktivnosti (apsolutno potpisujem Zdenka2 kad kaže sljedeći citat)Citiraj:
zašto misliš da su tri strana jezika previše?
ti si možda matematički tip, ima nas koji smo jezični i zapnemo na tablici množenja, ali nam zato konjuktivi idu kao od šale 8-)
2. tri strana jezika su definitivno previše. Preporuke stručnjaka koje su proizašle iz raznih istraživanja su: 1. strani jezik do upisa u OŠ ili od 1. razreda OŠ; 2. strani jezik od 4. razreda OŠ; 3. strani jezik od SŠ.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
3. Nema veze što sam matematički tip. Klasična zabluda je da to automatski isključuje da sam jezični tip. A ja govorim 3 strana jezika (engleski, francuski, talijanski), a norveški natucam.
4. Ako je zbilja takav jezični tip kako veliš i ako joj konjuktivi idu od šale, onda se na treći strani jezik može upisati i sa 17 godina ako će to htjeti. Ako je wunderkid za jezike, onda je zapravo svejedno kada ga upiše jer će ga u svakom slučaju kao od šale savladati, zar ne?
Bi li se vaša djeca složila sa tim da imaju kapaciteta i da im nije opterećenje?Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Možeš stvari postaviti i drugačije - kod nas je bilo dosta djece koja su krštena tek u okviru priprema za prvu svetu pričest. Župniku je u interesu napraviti roditeljima ustupak, jer na taj način će uz dijete povremeno na misi viđati i roditelje. Znam po sebi.... Osim toga, i dosta tih klinaca je uredno nastavilo bar povremeno dolaziti nedjeljom u crkvu i nakon prve svete pričesti, s roditeljima ili bez njih.
a kako to da klasičarima nisu previše 4. strana jezika?!
i to još k tome dva mrtva ...
osobno mislim da je pohađanje većine svih vannastavnih i slobodnih aktivnosti djelomično roditeljska ambicija, iako ta riječ nosi negativne konotacije
neka djeca bi sve, neka ne bi ništa, neka bi nešto za što nemaju talenata, neka pogode od prve i nađu se u nečemu - i koja je uloga roditelja? da sve to kanalizira i u skladu s djetetovim afinitetima, i naravno svojim (pretpostavka je da i roditelj mora voljeti određenu aktivnost da bi dijete uspjelo u njoj) "ambicijama" upiše dijete, redovito vodi, podržava, prati rad itd.
tako da moje "ambicije" su na strani stranih jezika, dok su kod nekih drugih na strani glazbene škole
ja se u glazbu ne razumijem i smiješno mi bi bilo da guram negdje dijete iako bih ja žaaarko željela da znaju malo više od mene - da krenem tim putem, tu bi se iskazala moja roditeljska ambicioznost
no do 3. straniog jezika imamo još vremena, možda u međuvremenu otkrijemo neki talent pa na kraju završimo na sasvim desetom...
trenutno se moram boriti sa željama mlađega o pohađanju nogometa za što uopće nemam nikakvih ambicija pa pokušavam kanalizirati na nešto prikladnije (jer je dječji nogomet, barem ovaj koji ja vidim na treninzima u blizini, pun isfrustriranih tata koji rješavaju svoje komplekse/ambicioznosti na svojim sinovima...)
i slaže se i sa Zdenkom o jurnjavi, ali isto tako i sa cvijetom da imaju djeca kapaciteta za dosta toga
još sam kod kuće na roditeljskom dopustu pa dosta vremena imam za djecu - i mogu reći da ima dana kada imaju kapaciteta napretek: ako je jutros dok sam ja bila vani, a ne smije u udaljeni park dok sam u gradu, imala dva sata vremena za rašpanje noktiju(!!!) sa svojih 8 godina, onda bi bilo bolje da je to vrijeme provela heklajući; svirajući sintesajzer; učeći "bonjour i aurevoir" i sl.; naravno ima dana kada su školske obaveze pojačane i mora se više zadaće riješiti, učiti za kontrolni, ali u prvim razredima OŠ mislim da bi njihove kapacitete trebalo iskoristiti i potaknuti ih na usvajanje novih znanja
Mi sad u trećem razredu imamo samo jedan izborni predmet i to vjeronauk, jezik i informatika idu od 4.
Velika je razlika između živih i mrtvih jezika... Mrtve jezike NE GOVORE, ne vode konverzacije na satu na tom jeziku. Premda su to realno teški jezici, lakši su jer eto nedostaje čak dva od četiri language skills u aktivnom smislu (slušanje i pričanje).
Zašto bi bila pretpostavka da roditelj mora voljeti neku aktivnost da bi dijete uspjelo u njoj? :zbunj: Roditelj može podržavati i poticati dijete, a da ne mora voljeti tu aktivnost.Citiraj:
neka djeca bi sve, neka ne bi ništa, neka bi nešto za što nemaju talenata, neka pogode od prve i nađu se u nečemu - i koja je uloga roditelja? da sve to kanalizira i u skladu s djetetovim afinitetima, i naravno svojim (pretpostavka je da i roditelj mora voljeti određenu aktivnost da bi dijete uspjelo u njoj) "ambicijama" upiše dijete, redovito vodi, podržava, prati rad itd.
Mislim da je bitnije ono što djeca žele nego ono što roditelj želi.Citiraj:
tako da moje "ambicije" su na strani stranih jezika, dok su kod nekih drugih na strani glazbene škole
ja se u glazbu ne razumijem i smiješno mi bi bilo da guram negdje dijete iako bih ja žaaarko željela da znaju malo više od mene - da krenem tim putem, tu bi se iskazala moja roditeljska ambicioznost
Ček.....igraš li TI nogomet ili tvoj sin? :unsure: Nemoj se ljutiti, ali nedozvoljavanje da ti sin pohađa nogomet zato jer TI nemaš ambicija za nogometom je meni naprosto prestrašno. Jesu li tu bitne ambicije djeteta ili tebe? :unsure: Ovaj dio u zagradama mi uopće nije jasan što si htjela reći sa time....naime, ispada da je mamama (tebi) dozvoljeno svoju ambicioznost za jezicima rješavati kroz svoje dijete, a tatama to nije. Možeš li mi to pojasniti?Citiraj:
trenutno se moram boriti sa željama mlađega o pohađanju nogometa za što uopće nemam nikakvih ambicija pa pokušavam kanalizirati na nešto prikladnije (jer je dječji nogomet, barem ovaj koji ja vidim na treninzima u blizini, pun isfrustriranih tata koji rješavaju svoje komplekse/ambicioznosti na svojim sinovima...)
Potaknuti - DA. Razgovorom ispitati želje djeteta. Tjerati na nešto jer TI to želiš - NI SLUČAJNO.Citiraj:
ali u prvim razredima OŠ mislim da bi njihove kapacitete trebalo iskoristiti i potaknuti ih na usvajanje novih znanja
Možda nije jasno iz posta, pa da nadopišem... Da se razumijemo, ne podržavam ambicioznost roditelja bez obzira sa koje strane dolazila. Sa djetetom valja razgovarati i vidjeti što dijete želi. To podržavati i poticati, pa makar se roditelju to ne sviđalo. Jer će u suprotnom to dugoročno dovesti do frustriranog djeteta. Frustriranog jer se nije bavio onim što želi i što voli, nego s onim što njegovi roditelji žele.
ja sam otvorena za sve opcije
i nogomet i jezike i ništa i svašta
sve će vrijeme pokazati
uporno pokušavaš nametnuti misao da sve JA, JA, JA i samo JA; mame DA, tate NE, djeca ŽELE; djeca ŽELE ... otplovio si miljama daleko
hajde malo stani na loptu, ne seciraj svaku riječ
(i btw. a propos nogometa MM koji je aktivan sportaš - nogometaš - ne želi da mali igra nogomet u lokalnim klubovima ... gdje je Davor s NO SPORTS! akcijom da kaže koju riječ protiv određenih načina bavljenja sportovima ....)
Čuj, to ti je batina s dva kraja i jako ovisi o djetetu. Neki žele sve, a nemaju smisla (niti vremena ni snage) pa ih treba kočiti, drugi ne bi ništa pa ih treba poticati. Jedno i drugo imam doma, pa vjerujem da ne ovisi isključivo o odgoju.
S druge strane, ovo jest doba traženja, a naše je da djecu usmjeravamo i da prepoznamo njihove potencijale. Dijete će ponekad pokazati samo, ali ponekad mu treba u tome pomoći. Nisu stvari crno-bijele... Moj mlađi je bio lud za atletikom i obožavao je to, ali što vrijedi kad je on astmatičar koji se gušio svako toliko zbog prašine u dvorani i često smo jurili na hitnu. Morao se pomiriti s tim da to nije za njega, iako je spretan, voli trenirati i voli trčati... Tja, ne ide i gotovo!
Što se pak jezika tiče, djeca često u ovoj dobi nisu u stanju prepoznati važnost tih znanja, kao što nisu u stanju prepoznati ni važnost matematike. Ja svom četvrtašu NE DAM da ne zna tablicu množenja. On to ne želi, ali mora. Taj bi učio 7 stranih jezika samo da ne mora matematiku otkad su se odlijepili od zbrajanja do sto, ali šipak... Nije njegovo da odlučuje o tome, iako učitelji kažu da je svaka ocjena za đaka, ovaj moj zna da ne smije iz matematike za sada imati manje od četiri. Sorry društvo, tako to ide. Da nije htio učiti drugi strani jezik (koji je izborni za razliku od matematike) možda bih i razmislila o tome, ali vjerojatno bi se ipak našao način da ga se privoli. Postoje neke stvari koje se trebaju znati i amen.