pa, naravno JA to želim jer znam da je to za nju dobroYosephK prvotno napisa
zašto misliš da su tri strana jezika previše?
ti si možda matematički tip, ima nas koji smo jezični i zapnemo na tablici množenja, ali nam zato konjuktivi idu kao od šale
 |
|||
|
|
|||
pa, naravno JA to želim jer znam da je to za nju dobro
zašto misliš da su tri strana jezika previše?
ti si možda matematički tip, ima nas koji smo jezični i zapnemo na tablici množenja, ali nam zato konjuktivi idu kao od šale
Čuj, i moja majka zna da je dobro za mene da se oženim što prije, ali ipak neće trčati po ulici i tražiti mi ženu.pa, naravno JA to želim jer znam da je to za nju dobroČak je ona znala da je za mene dobro da naučim svirati gitaru, pa je dobila isfrustrirano dijete koje je bilo prepristojno da joj kaže da to zapravo ne želi i da bi se radije te 2 puta tjedno po 1 sat igralo i družilo (i tako 3 godine) ili u krajnjem slučaju ponavljati za redovnu nastavu nego ići na nešto jer je ona ambiciozna i mora se hvaliti svojim prijateljicama kako ima wunderkida koji na sve stiže, a ustvari je rastrgano.
Ukratko, nemoj dati curu na strani jezik zbog svoje ambicije. Neka ide na to zato jer ONA to želi, a ne zato jer je TI tjeraš na to. Puno puta smo pričali o ambicioznim roditeljima koji "znaju" što je dobro za njihovu djecu.
1. zbog slobodnog vremena djeteta i vremena za učenje ostalih aktivnosti (apsolutno potpisujem Zdenka2 kad kaže sljedeći citat)zašto misliš da su tri strana jezika previše?
ti si možda matematički tip, ima nas koji smo jezični i zapnemo na tablici množenja, ali nam zato konjuktivi idu kao od šale
2. tri strana jezika su definitivno previše. Preporuke stručnjaka koje su proizašle iz raznih istraživanja su: 1. strani jezik do upisa u OŠ ili od 1. razreda OŠ; 2. strani jezik od 4. razreda OŠ; 3. strani jezik od SŠ.
3. Nema veze što sam matematički tip. Klasična zabluda je da to automatski isključuje da sam jezični tip. A ja govorim 3 strana jezika (engleski, francuski, talijanski), a norveški natucam.
4. Ako je zbilja takav jezični tip kako veliš i ako joj konjuktivi idu od šale, onda se na treći strani jezik može upisati i sa 17 godina ako će to htjeti. Ako je wunderkid za jezike, onda je zapravo svejedno kada ga upiše jer će ga u svakom slučaju kao od šale savladati, zar ne?
Bi li se vaša djeca složila sa tim da imaju kapaciteta i da im nije opterećenje?
Posljednje uređivanje od YosephK : 30.09.2011. at 11:05
a kako to da klasičarima nisu previše 4. strana jezika?!
i to još k tome dva mrtva ...
osobno mislim da je pohađanje većine svih vannastavnih i slobodnih aktivnosti djelomično roditeljska ambicija, iako ta riječ nosi negativne konotacije
neka djeca bi sve, neka ne bi ništa, neka bi nešto za što nemaju talenata, neka pogode od prve i nađu se u nečemu - i koja je uloga roditelja? da sve to kanalizira i u skladu s djetetovim afinitetima, i naravno svojim (pretpostavka je da i roditelj mora voljeti određenu aktivnost da bi dijete uspjelo u njoj) "ambicijama" upiše dijete, redovito vodi, podržava, prati rad itd.
tako da moje "ambicije" su na strani stranih jezika, dok su kod nekih drugih na strani glazbene škole
ja se u glazbu ne razumijem i smiješno mi bi bilo da guram negdje dijete iako bih ja žaaarko željela da znaju malo više od mene - da krenem tim putem, tu bi se iskazala moja roditeljska ambicioznost
no do 3. straniog jezika imamo još vremena, možda u međuvremenu otkrijemo neki talent pa na kraju završimo na sasvim desetom...
trenutno se moram boriti sa željama mlađega o pohađanju nogometa za što uopće nemam nikakvih ambicija pa pokušavam kanalizirati na nešto prikladnije (jer je dječji nogomet, barem ovaj koji ja vidim na treninzima u blizini, pun isfrustriranih tata koji rješavaju svoje komplekse/ambicioznosti na svojim sinovima...)
i slaže se i sa Zdenkom o jurnjavi, ali isto tako i sa cvijetom da imaju djeca kapaciteta za dosta toga
još sam kod kuće na roditeljskom dopustu pa dosta vremena imam za djecu - i mogu reći da ima dana kada imaju kapaciteta napretek: ako je jutros dok sam ja bila vani, a ne smije u udaljeni park dok sam u gradu, imala dva sata vremena za rašpanje noktiju(!!!) sa svojih 8 godina, onda bi bilo bolje da je to vrijeme provela heklajući; svirajući sintesajzer; učeći "bonjour i aurevoir" i sl.; naravno ima dana kada su školske obaveze pojačane i mora se više zadaće riješiti, učiti za kontrolni, ali u prvim razredima OŠ mislim da bi njihove kapacitete trebalo iskoristiti i potaknuti ih na usvajanje novih znanja
Velika je razlika između živih i mrtvih jezika... Mrtve jezike NE GOVORE, ne vode konverzacije na satu na tom jeziku. Premda su to realno teški jezici, lakši su jer eto nedostaje čak dva od četiri language skills u aktivnom smislu (slušanje i pričanje).
Zašto bi bila pretpostavka da roditelj mora voljeti neku aktivnost da bi dijete uspjelo u njoj?neka djeca bi sve, neka ne bi ništa, neka bi nešto za što nemaju talenata, neka pogode od prve i nađu se u nečemu - i koja je uloga roditelja? da sve to kanalizira i u skladu s djetetovim afinitetima, i naravno svojim (pretpostavka je da i roditelj mora voljeti određenu aktivnost da bi dijete uspjelo u njoj) "ambicijama" upiše dijete, redovito vodi, podržava, prati rad itd.Roditelj može podržavati i poticati dijete, a da ne mora voljeti tu aktivnost.
Mislim da je bitnije ono što djeca žele nego ono što roditelj želi.tako da moje "ambicije" su na strani stranih jezika, dok su kod nekih drugih na strani glazbene škole
ja se u glazbu ne razumijem i smiješno mi bi bilo da guram negdje dijete iako bih ja žaaarko željela da znaju malo više od mene - da krenem tim putem, tu bi se iskazala moja roditeljska ambicioznost
Ček.....igraš li TI nogomet ili tvoj sin?trenutno se moram boriti sa željama mlađega o pohađanju nogometa za što uopće nemam nikakvih ambicija pa pokušavam kanalizirati na nešto prikladnije (jer je dječji nogomet, barem ovaj koji ja vidim na treninzima u blizini, pun isfrustriranih tata koji rješavaju svoje komplekse/ambicioznosti na svojim sinovima...)Nemoj se ljutiti, ali nedozvoljavanje da ti sin pohađa nogomet zato jer TI nemaš ambicija za nogometom je meni naprosto prestrašno. Jesu li tu bitne ambicije djeteta ili tebe?
Potaknuti - DA. Razgovorom ispitati želje djeteta. Tjerati na nešto jer TI to želiš - NI SLUČAJNO.ali u prvim razredima OŠ mislim da bi njihove kapacitete trebalo iskoristiti i potaknuti ih na usvajanje novih znanja
Možda nije jasno iz posta, pa da nadopišem... Da se razumijemo, ne podržavam ambicioznost roditelja bez obzira sa koje strane dolazila. Sa djetetom valja razgovarati i vidjeti što dijete želi. To podržavati i poticati, pa makar se roditelju to ne sviđalo. Jer će u suprotnom to dugoročno dovesti do frustriranog djeteta. Frustriranog jer se nije bavio onim što želi i što voli, nego s onim što njegovi roditelji žele.
Čuj, to ti je batina s dva kraja i jako ovisi o djetetu. Neki žele sve, a nemaju smisla (niti vremena ni snage) pa ih treba kočiti, drugi ne bi ništa pa ih treba poticati. Jedno i drugo imam doma, pa vjerujem da ne ovisi isključivo o odgoju.
S druge strane, ovo jest doba traženja, a naše je da djecu usmjeravamo i da prepoznamo njihove potencijale. Dijete će ponekad pokazati samo, ali ponekad mu treba u tome pomoći. Nisu stvari crno-bijele... Moj mlađi je bio lud za atletikom i obožavao je to, ali što vrijedi kad je on astmatičar koji se gušio svako toliko zbog prašine u dvorani i često smo jurili na hitnu. Morao se pomiriti s tim da to nije za njega, iako je spretan, voli trenirati i voli trčati... Tja, ne ide i gotovo!
Što se pak jezika tiče, djeca često u ovoj dobi nisu u stanju prepoznati važnost tih znanja, kao što nisu u stanju prepoznati ni važnost matematike. Ja svom četvrtašu NE DAM da ne zna tablicu množenja. On to ne želi, ali mora. Taj bi učio 7 stranih jezika samo da ne mora matematiku otkad su se odlijepili od zbrajanja do sto, ali šipak... Nije njegovo da odlučuje o tome, iako učitelji kažu da je svaka ocjena za đaka, ovaj moj zna da ne smije iz matematike za sada imati manje od četiri. Sorry društvo, tako to ide. Da nije htio učiti drugi strani jezik (koji je izborni za razliku od matematike) možda bih i razmislila o tome, ali vjerojatno bi se ipak našao način da ga se privoli. Postoje neke stvari koje se trebaju znati i amen.
Kad netko zna klasične jezike, ostali jezici su mu piece of cake. Osim toga, na tim satovima se uči mnogo, mnogo više od jezika.
Slažem se. Primijeti da nisam rekao ni riječi protiv klasičnih jezika.
Čuj sad ti to....pa gdje je nestala osoba koja je pisala da se mora boriti sa željama mlađeg o treniraju za što ona (roditelj) nema nikakvih ambicija?
Zbilja ne razumijem što želiš reći ovime "ja, mame, tate, djeca".
Ovaj dio uopće nije bitan za priču. Naime, nisi krenula od toga da ne želiš da ti dijete trenira nogomet zbog "određenog načina bavljenja sportom", nego da ne želiš da ti dijete trenira nogomet jer to nije tvoja ambicija.
Apsolutno. Ali nije rješenje "ja ću upisati upisati tu-i-tu jer je to moja ambicija i zato jer ja mislim da je to dobro za moje dijete". Djetetu treba pomoći. Sjesti sa njim. Razgovarati sa njim. Otići sa njim na predstavljanje nekog kluba, na "probni" sat stranog jezika i pustiti dijete da kaže sviđa li mu se to ili ne. To je pomoć, a ne "ja odlučujem".
Peterlin, tvoj mlađi nije mogao trenirati atletiku iz objektivnih (zdravstvenih) razloga, a ne zato jer to nije tvoja ambicija. Naravno da si poslušala što dijete želi, ali si sigurno sjela sa njim i objasnila mu da postoje zdravstveni razlozi zbog kojih to nije moguće. Da nema zdravstvenih problema siguran sam da bi podržavala njegovo bavljenje sportom makar se tebi to osobno ne sviđalo.
Apsolutno! Redovna nastava uvijek treba imati prioritet u odnosu na izbornu nastavu.
Ne mora biti isključivo dječja želja. Ali valjda dijete mora pokazati interes za to i volju za učenjem toga. Ili se varam? :D
Posljednje uređivanje od YosephK : 30.09.2011. at 21:56
Primijeti da ja nisam rekla da si rekao, kao i to da nije moj stil da skačem na tuđa mišljenja.Slažem se. Primijeti da nisam rekao ni riječi protiv klasičnih jezika.
ja sam otvorena za sve opcijeVelika je razlika između živih i mrtvih jezika... Mrtve jezike NE GOVORE, ne vode konverzacije na satu na tom jeziku. Premda su to realno teški jezici, lakši su jer eto nedostaje čak dva od četiri language skills u aktivnom smislu (slušanje i pričanje).
Zašto bi bila pretpostavka da roditelj mora voljeti neku aktivnost da bi dijete uspjelo u njoj?
Mislim da je bitnije ono što djeca žele nego ono što roditelj želi.
Ček.....igraš li TI nogomet ili tvoj sin?
Potaknuti - DA. Razgovorom ispitati želje djeteta. Tjerati na nešto jer TI to želiš - NI SLUČAJNO.
i nogomet i jezike i ništa i svašta
sve će vrijeme pokazati
uporno pokušavaš nametnuti misao da sve JA, JA, JA i samo JA; mame DA, tate NE, djeca ŽELE; djeca ŽELE ... otplovio si miljama daleko
hajde malo stani na loptu, ne seciraj svaku riječ
(i btw. a propos nogometa MM koji je aktivan sportaš - nogometaš - ne želi da mali igra nogomet u lokalnim klubovima ... gdje je Davor s NO SPORTS! akcijom da kaže koju riječ protiv određenih načina bavljenja sportovima ....)
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom