Janis potpuno te podrzajem u svemu napisanom!!!
Printable View
u kući.
zajedno s roditeljima.
nema ih na nastavi. mislim, roditelja. na nastavi dobiješ djecu kakvu dobiješ. odgojenu vako i nako. teško da možeš mijenjati kućni odgoj. djeca su s vama tih par sati. tih par sati ih odgajate - vi. škole su još uvijek odgojno -obrazovne ustanove.
srećom, kako kaže peterlin, ima profesora, koji unatoč neučinkovitom sustavu, i svim tim silnim pravilnicima koji štite ustavna prava djece :roll: nekako ostanu zainteresirani.
nije dijete ništa izabralo. ne može dijete koje je pravoslavne vjere birati hoće li ili neće ići na katolički vjeronauk. ne može.Citiraj:
Ovo je jedini odgovor na postavljeno pitanje. Znaci ne smije se dijete kaznjavati tako da mu se oduzme pravo na obrazovanje. A dijete koje ne pohadja nastavu vjeronauka je samo izabralo da ne zeli biti na nastavi.
a, ako se ne radi o sigurnosti djece, nego o pravu na obrazovanje - onda je to najobičnija floskula.
dijete koje ne sluša u razredu i radi nered, tog trena se - ne želi obrazovati.
i ometa svu ostalu djecu u njihovom pravu na obrazovanje.
mislim, meni su ovi argumenti ovdje stvarno, onako, smiješni.
ako se djetetu nešto desi dok hoda do pedagoga.
šta će mu se desiti?
ako se razredu nešto desi dok su sami, a učiteljica vodi učenika kod pedagoga?
šta će im se to točno desiti?
mislim, da tako razmišljaju doktori, nitko ne bi niti jednu dijagnozu dao i nedaj bože operirao nekog pacijenta.
ispada da su učitelji u najvećem strahu od možebitnih tužbi na ustavnom sudu o kršenju ustavnih prava djece.
jel vas strah te djece il šta? strah roditelja?
U kojoj ti državi živiš? Pa u Hrvatskoj su škole poslijednjih 20 godina više neodgojne nego odgojne, a najmanje obrazovne ustanove. Kako se donese koji pravilnik tako daje više prostora neradu i neodgoju. Osnovno obrazovanje je obvezno (prema Ustavu), dakle to što dijete ometa nastavu nije važno jer se on mora obrazovati. To što se zbog njega preostali dio razreda ne može obrazovati nema veze. Ukoliko napravi veći izgred pokreće se produženi stručni postupak tijekom kojeg povjerenstvo 3 mjeseca promatra učenika (koji je na nastavi) i pokušava ustanoviti što je dovelo do tog njegovog ponašanja. Ako se pozove centar za socijalnu skrb oni godinu dana promatraju dijete i onda pišu izvješće hoće li ga još malo promatrati. Ako zoveš policiju oni smiju doći jedino u civilu ako je dijete mlađe od 14 godina i ne smiju postupati prema njemu bez prisutstva roditelja. Ako roditelj i pristane doći u školu na poziv onda ih policija odvede doma, a sutra dijete može natrag u školu. S druge strane roditelji zovu inspekciju za sve živo, na informacije dolaze u svakakvom stanju i često prijete. Policiju se ne zove jer neki imaju PTSP pa bi mogli bacit bombu i tako to...
živim u državi gdje mi se dijete školuje u odgojno-obrazovnoj ustanovi.
žao mi je radi tvog iskustva, koje je sigurno traumatično. vjerujem da ga ne želiš niti s nama podijeliti, razumijem.
nije lako kad u školi, kad u razredu, imaš takvu nemoguću situaciju gdje je potrebna intervencija stručnog povjerenstva, centra za socijalnu skrb, policije i gdje je u cijeloj toj kombinaciji još i roditelj s PTSP-om.
čitam i ja novine. :mrgreen:
bio je jedan takav slučaj, čini mi se, i u matuljima, tu kraj rijeke.
ipak, vjerujem da su to iznimke.
no, kad tebe čitam, ima se dojam da su škole maltene na prvoj liniji fronte, roditelji mahom pijani luđaci s ptsp-om i bombama u džepu, djeca izgrednici, a učitelji moraju u pancirki dolaziti na posao.
e, to znam da nije tako.
djeca su ovakva i onakva, roditelja ima svakakvih, učitelja isto. no, ne priznajem, jednostavno ne priznajem, da se djeca, a pogotovo ako govorimo o osnovnoj školi, ne mogu disciplinirati, ne mogu zainteresirati za nastavu. da se ama baš ništa ne može učiniti radi pravilnika. koji put rješenje neke situacije zahtjeva da pošalješ dijete jednostavno na hlađenje pedagogu/psihologu. bez proučavanja stavka 2 pravilnika. vikneš. daš im dodatnu zadaću. daš im svima da crtaju livadu. nemam pojma. nešto. pustimo iznimke iz novina. žao mi je što si ti na takve naletjela. a još mi je više žao, naravno, te djece.
svjedok sam da se ipak može.
Eh, cvijeto moja...
Ja se, takodjer, samo cudim ovim mobitelima. Imam dva prosvjetara, hrvatska (zagrebacka) u bliskoj obitelji i nikako mi ta prica o telefonima ne pase. Hm.
Voljela bih, zaista, kad bi svi izvan prosvjetnog sustava jednom mogli proći (možda nekim strojem iz budućnosti i onako, u jedan dan) brzinski studij...nečega, profesorski smjer i onda na jedan dan biti u razredu.
Ovo prvo zato da se ne može upotrijebiti argument "ali za to si se školovao", a ovo drugo kako bi se, eto, olakšalo razumijevanje (referiram se na).Citiraj:
no, ne priznajem, jednostavno ne priznajem, da se djeca, a pogotovo ako govorimo o osnovnoj školi, ne mogu disciplinirati, ne mogu zainteresirati za nastavu. da se ama baš ništa ne može učiniti radi pravilnika.
Uz to, call me naive, stvarno ne vjerujem da postoji dijete koje je npr. trebalo poslati na hlađenje pedagogu/psihologu, kako ti predlažeš, dijete čiji roditelj ne bi sutradan domarširao u školu tom istome učitelju koji je tako riješio situaciju.
Znam da svako dijete ima dječjih mušica, ali sigurna sam i da svaki iole zainteresirani učitelj zna hendlati mušice i da prepoznaje razliku između brbljanja i ozbiljnog ometanja rada.
Ma djeca se sasvim solidno daju disciplinirati, problem je u tome što to traži dosta vremena i doslijednosti, a onda pati nastava. Ako se posvetim nekolicini koji zahtijevaju veću pažnju odmah sam idući tjedan u minusu s gradivom. Iz moje perspektive, na jedan obrazovni sat trebalo bi doći polovina sata posvećenog odgojnim ciljevima.
šta ti sad ovo znači :mrgreen:
mislim, kakva je ovo rečenica :?:Citiraj:
Učenike ne treba puštati na zahod osim ako nema dijagnozu koja traži učestalo pražnjenje mjehura i crijeva
ja se slažem, nek se strpe do odmora, šta će se non stop dizati i remetiti nastavu. kažeš tako i bog - NEMA PIŠANJA POD SATOM. osim u slučaju da imaju dijagnozu.
ali, ako im se piša, da ih nećeš pustiti pišati jer će im se možebitno nešto dogoditi pa će tebe netko prozvati...đizs.
u normalnim školama, djeca idu pišati kad im se piša.
u normalnim školama djeca padaju, idu na šivanje, lome ruke i noge, razbijaju glavu, hbg djeca su.
guraju se po stepenicama pa padnu.
koji je prosvjetar završio na sudu radi toga što je pustio dijete pišati? ako mi nađete takav slučaj, pokriti ću se ušima.
Vidi, dopisala sam se :angel:
X potpisujem cvijetu.
kad sam spomenula novine u kontekstu straha od djece i roditelja mislila sam konkretno na ovo: http://www.vecernji.hr/vijesti/nasta...-clanak-416976 :škola:
istina je da 3, 4, 5... - 10 roditelja pacijenata, kojih neminovno u općoj populaciji ima, pa tako i u svakoj školi, može dugotrajno držati u šah-mat poziciji i iscrpljivati cijelu zbornicu do samog očaja.
sustav im to omogućava i takvu praksu podržava.
međutim, mislim da su generalizacije tipa kako su nam SVA djeca neodgojena, nezainteresirana, predelikventna, bahata i agresivna a SVI roditelji arogantni, nesuradljivi, permisivni, nerealni, neprijateljski nastrojeni, ..... nastavi niz, iracionalna, nelogična i van svake pameti.
POJEDINCI su takvi.
nisam mislila da ću to ikada ovdje napisati:
škola je odgojna ustanova i mi u školama zapravo trebamo više roditelje nego li oni nas.
mislim da je jedna od zabluda svih nas u školama zacementirano shvaćanje da je odnos između učitelja/profesora/stručnog suradnika s jedne strane i roditelja s druge odnos između stručnjaka i nestručnjaka. škole još uvijek šlepaju breme autoritarne kulture i generacijskih normi iz vremena koja su davno prošla.
A ja iksam nou.
ovo je već evolucija do koje nisam došla. ovo mi je jako zanimljivo.
vjerujem da je tako. kad ti kažeš da je tako, ti imaš lijepe postove na školske teme :mrgreen:
iako, ne mogu reći da mi se sviđa što je tako.
ja, fakat, imam taj "starinski" odnos prema školi.
i, moram priznati, da se jako malo petljam.
naravno, zato što ne moram, mali je dobar, pristojan, odličan, učiteljice ok...
znači, te promjene znače da se i ja moram mijenjati :mrgreen: a ne volem promjene.
ne znam, ja imam drugo rješenje za škole.
ja bih učiteljima dala duple plaće :mrgreen:. da to zanimanje postane atraktivno. da bude selekcija. prevažno je to zanimanje, a da ne bi imalo puno veći ugled u društvu. :-/
u švicarskoj npr je to jedno od bolje plaćenih zanimanja. da ne govorimo da imaju svakih par godina godišnji od, ne znam, godinu dana ili pola godine da se odmore od djece :-o
:klap: cvijetu za ministricu obrazovanja!
nema potreba mjenjati se radi promjene same. mislim da bih trebala pojasniti što sam zapravo mislila pod odnosima (ne)stručnjaka.Citiraj:
iako, ne mogu reći da mi se sviđa što je tako.
ja, fakat, imam taj "starinski" odnos prema školi.
i, moram priznati, da se jako malo petljam.
naravno, zato što ne moram, mali je dobar, pristojan, odličan, učiteljice ok...
znači, te promjene znače da se i ja moram mijenjati :mrgreen: a ne volem promjene.
naime kada roditelji dođu u školu na razgovor s učiteljima/stručnom službom povodom nekog problema, tada nitko zapravo nije stručnjak za povod radi kojeg su se obje strane sastale, a promatrano iznutra - radi se o djetetovom životu.
učitelji i stručni suradnik mogu znati puno toga o pedagogiji, dječjoj i razvojnoj psihologiji, nastavi, razini socijalnog i akademskog postignuća u školi itd. roditelji u prvom redu puno toga znaju o razvoju svog djeteta i o tome kakvo je dijete u obitelji i van škole. samo dijete naravno, zna najviše, ali se često ne uspijeva izraziti nama razumljivim i prihvatljivim jezikom (tj neke manifestacije u djetetovu ponašanju ne čitamo kao odraz djetetove unutarnje stvarnosti).
kratki spoje često nastane jer su u učitelji/stručni suradnici gotovo redovito nesvjesni činjenice da ih roditelji percipiraju kao predstavnika institucije pred kojim se osjećaju izloženo i ranjivo kada institucija ima prigovor na njihovo dijete.
Cvijeta, nemam ja traumatično iskustvo, ja radim u hrvatskoj osnovnoj školi i unatoč tome volim svoj posao.
Razgovaram s kolegama iz cijele Hrvatske gotovo svakodnevno i ne postoji niti jedna osoba koja nema ovakva iskustva. I ništa se ne poduzima. Dapače. Pogledaj nam ministrovu retoriku.
ovako sam i mislila.
pa ako nemaš traumatično iskustvo, zašto onda pišeš o njemu?
zašto ne pišeš o svojem iskustvu, sa djecom i roditeljima?
daa su te razvlačili po fejsu, kao ovaj primjer od noe, ja bih razumjela svako tvoje napisano slovo.
ovako, po meni, nepotrebno se stvara slika o školama kao bojišnom polju.
ako ima jedno takvo iskustvo, ako ima jedno takvo dijete u razredu, ako ima jedan takav roditelj, to znači da ima ostalih 20 koji nisu takvi :-/
što i dalje predstavlja problem.
strašan je ovaj primjer s fejsom.
no@, ispravak, učiteljima i stručnim suradnicima duple plaće :mrgreen:
meni to nije zadovoljavajući odgovor
dijete koje ne pohađa nastavnu vjeronauka je samo izabralo (odn. njegovi roditelji) da ne želi biti na nastavi vjeronauka
ali nije izabralo da sjedi na hodniku
i zašto učitelj odgovara ako na hodnik pošalje učenika koji mu ometa nastavu
da mu se ne bi nešto dogodilo
a nitko ne brine da se nešto ne dogodi ovoj djeci i ne odgovara za njih
nisi u pravu! moguće je birati vjeronauk u školi za gotovo sve veće denominacije (mislim da se radi o 8 vjerskih zajednica); druga je priča koliko su same vjerske zajednice agilne i zainteresirane održavati vjeronauk u školi (jer su kadrovski malobrojne i s obzirom na ukupan broj vjernika vjeronauk u školi za njih predstavlja preambiciozan zadatak)
u mojoj školi postoji i islamski i katolički vjeronauk.
osim katolika i muslimana, imamo nekoliko protestanata - ali iz različitih (i zapravo malobrojnih) vjerskih zajednica koje bi bojim se bilo nemoguće objediniti pod kapom zajedničkog vjeronauka.
Mislim da me ne razumiješ. Nemam ja jedno traumatično iskustvo, ovo je moja, tj. naša svakodnevica. Nije u pitanju jedna škola, jedan razred, jedan učenik, jedan roditelj... Već sam napisala da svakodnevno komuniciram s kolegama iz cijele Hrvatske i svaki, ali baš svaki ima ovakva, gotovo svakodnevna, iskustva.
Uostalom, da je i jedan takav učenik u školi, jedan roditelj, zar bi zakoni i pravilnici i dalje trebali ostati ovakvi? Misliš da je u redu da učenika ne smiješ udaljiti s nastave, da ukoliko je nasilan prema drugim učenicima i/ili učiteljima treba sjedati u razredu, a tročlano povjerenstvo će ga promatrati prvo mjesec dana pa će pisati razna izvješća, pa još tri mjeseca promatranja, a on će za to vrijeme i dalje biti u razredu? Zašto se roditelji ostalih učenika nikad ne bune na ovakve stvari?
Mene zanima kome se treba buniti. Onako detaljno da netko opise postupak kako to ide. I koliko traje.
Možete se obratiti učiteljskom vijeću urudžbiranjem vašeg obraćanja u pismenom obliku u tajništvu, zatražiti sastanak sa stručnom službom, ravnateljem, djelovati kroz vijeće roditelja, obratiti se školskom odboru. Također, u tijeku je javna rasprava o izmjenama i dopunama zakona o odgoju i obrazovanju. Možete i pravobraniteljici za djecu, ministarstvu, a možete i novinama.
rekla sam da dijete druge vjere ne može birati hoće li ići na katolički vjeronauk
znam da ima muslimanskog, za drugi ne znam
ali cvijeta je rekla da dijete druge vjere jednostavno ne može birati može li ići na katolički vjeronauk ili ne
tu nema izbora
nisi katolik i gotovo
katolici mogu birati sviđa li im se takav način vjeronauka, dosta katolika, baš praktičnih vjernika, mi je reklo da smatra da vjeronauku nije mjesto u školi
i oni mogu birati hoće li svoje dijete dati ili ne
(teoretski mogu birati, jer onda imaju problema sa pričesti i krizmom, moj prijatelj nije dao dijete na školski vjeronauk, ali ide u crkvu na vjeronauk, na mise i uspjeli su se dogovoriti sa svećenikom da se dijete krizma, ali to je zapravo ustupak svećenika kojeg ne bi smio napraviti, bar je meni tako objašnjeno)
tako sam ja shvatila cvijetu
ne možeš kao pravoslavac, musliman.... birati
jer si stavljen pred gotov čin
izbor bi bio da imaš drugu mogućnost
etiku, nauku o vjeri....
tu nemaš drugu mogućnost
osim hodnika
na kojem nitko za tebe ne odgovara
netko je napisao da pravilnik ne vrijedi?
kako ne? to je podzakonski akt koji je u skladu sa zakonom o osnovnoskolskom ( i srednjoskolskom) obrazovanju, a on je pak u skladu s ustavom.
to ustavom zajamceno pravo na obrazovanje je izvorno/temeljno pravo, koje je ipak i ograniceno pravo u nekim slucajevima npr. kod prava na svestrano obrazovanje koje proizlazi iz duznosti roditelja da poticu razlicite talente, ali je ograniceno zbog sposobnosti djeteta i objektivnih okolnosti ( postoje li takve udruge/klubovi u blizini, postoji li financijska mogucnost roditelja).
pod pravo na obrazovanje spada i pravo na izbor zanimanja. to je također ograniceno pravo. ne moze bilotko smatrati svojim apsolutnim pravom da upise medicinsku skolu. mozda se radi o djetetu ispodprosjecnih sposobnosti i tada je to njegovo pravo ograniceno njegovim sposobnosti i dobrobiti njega samog.
u gore navedenom slucaju radi se o tome da je u RH upis u osnovnu skolu obvezan i besplatan, a upis u srednju skolu, na fakultete i razlicite tecajeve treba biti samo dostupan. to znaci da upis u osnovnu skolu nije samo pravo nego i duznost ( ustavna odredba o duznosti roditelja da skrbe o skolovanju svoje djece), a iz toga proizlaze i druge duznosti djeteta kao sto je duznost prisustvovanja na nastavi.
sorry, Peterlin, ali ovo nije nikakva propaganda - samo čisto iznošenje činjenica
jedini uvjet za upisivanje djeteta na katolički vjeronauk u školi je da roditelj (u SŠ roditelj i dijete) potpiše izjavu da želi da njegovo dijete pohađa nastavu katoličkog vjeronauka
nitko nikog neće pitati je li katolik, pravoslavac, musliman, ateist, agnostik ili trekie
aleks me je dobro shvatila, kao i ti juroslav, uostalom.
a čisto iznošenje činjenica kad se radi o predmetu koji je sve osim čistog iznošenja činjenica, je skroz promašeno.
Dijete koje ometa nastavu na način da to ometa rad drugih (šeće po razredu, baca stolce, fizički nasrtaji i sl.) definitivno treba biti udaljeno sa sata. On krši kući red pkole i sve zakone i pravilnike, definitivno tu njegovo pravo na obrazovanje pada. Ispada da samo on ima pravo na obrazovanje, a ostala djeca koja žele slušati nastavu i uzorni su u tome, nemaju isto to pravo.
Pa negdje moramo povući granicu.
radim u predmetnoj nastavi 5.-8. razred
naputak stručne službe je da se djecu ne izbacuje sa sata nego upućuje k njima na razgovor... i onda im ja uputim dijete koje uz sav napor nikako ne uspijem obuzdati a njih nema u sobi (velika škola, često znaju bit i na područnim školama, u razgovoru s nekim roditeljima, rade s talentiranom/problematičnom djecom), dijete se vrati i dalje radi nered... ili nam kažu na sjednici da im ne šaljemo stalno djecu jer ne stignu raditi svoj drugi posao (opet ponavljam - velika škola, u jednoj smjeni u matičnoj zgradi je 17 razreda)
ako mi se dogodi da mi se dijete vrati na sat, a meni je puko film i ne mogu više s njim - pošaljem ga van i mora držat kvaku s druge strane da znam da je tu... da nije otišao pit rakiju ili pušit iza škole... ostavim ga vani u timeout-u da se oboje ohladimo pa ga vratim unutra i obično je mir... zapišem pod napomene razredniku da je dijete ometalo nastavu, on obavještava roditelje...
iz meni nepoznatog razloga taj sistem mi daje bolje rezultate nego slanje pedagoškoj službi, dobijem brže rezultate...
inače sve te pedagoške mjere koje su nam dozvoljene (ukori i ostalo) klincima sve manje znače u životu... ja se slažem da oni trebaju imati i znati svoja prava ali također moraju znati i odrađivati svoje obaveze... nažalost većina takvih zna i poziva se samo na prava...
Jučer se sinov razredni kolega upišao na satu jer ga prof. nije pustila van iako je tražio. Peti razred! (Na stranu to što je možda odmor proveo zafrkavajući se...a možda je dijete prehladilo mjehur, nikad ne znaš...). Znam da ta djeca nerado idu na pišanje pod odmorom jer je gužva, a u to vrijeme tamo se skupljaju nasilnici koji maltretiraju ostale (obično veliki male, iako nije pravilo). Tak da nije ni toj djeci lako... Oni koji ometaju nastavu prečesto ometaju i ostale učenike, a po zakonu škola nema baš puno alata da ih sankcionira. Slanje stručnoj službi je uobičajeno i ne previše učinkovito.
i ja ih pustim... osim ako primjetim da mi odjednom njih 10 hoće šetat do wc-a pod satom - onda prekinem i gotovo...
nikad nisam oko toga dramila, shvaćam da ne stignu na wc pod odmorom pogotovo ako taj odmor jedu ili nešto... pustim ih i pit vode ali imamo vodu u učionici tako da zbog toga ne izlaze van...
ja sam uvijek za ovakve inicijative, meni samo nije jasno gdje one izbljede? sad se prica o tome a onda za pol godine - nigdje niti traga...
a super su mi komentari dolje :lol:
http://nastavnici.org/wp-content/upl...zije-tekst.pdf
aktualno je i još traje peticija (za sve prosvjetare)
i sasvim izgleda suvislo