u kući.
zajedno s roditeljima.
nema ih na nastavi. mislim, roditelja. na nastavi dobiješ djecu kakvu dobiješ. odgojenu vako i nako. teško da možeš mijenjati kućni odgoj. djeca su s vama tih par sati. tih par sati ih odgajate - vi. škole su još uvijek odgojno -obrazovne ustanove.
srećom, kako kaže peterlin, ima profesora, koji unatoč neučinkovitom sustavu, i svim tim silnim pravilnicima koji štite ustavna prava djecenekako ostanu zainteresirani.
nije dijete ništa izabralo. ne može dijete koje je pravoslavne vjere birati hoće li ili neće ići na katolički vjeronauk. ne može.Ovo je jedini odgovor na postavljeno pitanje. Znaci ne smije se dijete kaznjavati tako da mu se oduzme pravo na obrazovanje. A dijete koje ne pohadja nastavu vjeronauka je samo izabralo da ne zeli biti na nastavi.
a, ako se ne radi o sigurnosti djece, nego o pravu na obrazovanje - onda je to najobičnija floskula.
dijete koje ne sluša u razredu i radi nered, tog trena se - ne želi obrazovati.
i ometa svu ostalu djecu u njihovom pravu na obrazovanje.
mislim, meni su ovi argumenti ovdje stvarno, onako, smiješni.
ako se djetetu nešto desi dok hoda do pedagoga.
šta će mu se desiti?
ako se razredu nešto desi dok su sami, a učiteljica vodi učenika kod pedagoga?
šta će im se to točno desiti?
mislim, da tako razmišljaju doktori, nitko ne bi niti jednu dijagnozu dao i nedaj bože operirao nekog pacijenta.
ispada da su učitelji u najvećem strahu od možebitnih tužbi na ustavnom sudu o kršenju ustavnih prava djece.
jel vas strah te djece il šta? strah roditelja?