mishekica prvotno napisa
Evo jedne mlade žene, s trbuhom i neriješenim stambenim pitanjem. :mrgreen:
Ne znam kako je bilo vama (malo starijma), ali nama nikako nije lako.
Kao što sam napisala na onoj temi gdje je ova rasprava i započela, naš "crni fond" ili ušteđevina ili zovi to kako hoćeš, istopio se za kupnju auta. Tako smo htjeli - radije to, nego kredit.
Mogli bismo reći da sad krećemo od nule. Ponovno.
Ali sjećam se ja i dana kad smo suprug i ja započeli zajednički život - tek diplomirali, ni jedno ne može naći posao, radili smo studentske poslove od danas do sutra... i uspjeli smo. Nikad nismo kasnili s plaćanjem stanarine i režija, nikad nismo morali posuditi novac. Naprosto smo znali koliko (trenutno) imamo i što trenutno možemo s tim. Te prve godine nije bilo ni ljetovanja, ni izleta, ni rođendana, ni ne znam čega.
Zato se nadam da ćemo i sad uspjeti to pregurati. Ipak smo u boljoj nultoj poziciji nego onda - sad oboje radimo i imamo koliko-toliko sigurne poslove. Da, nikad se to ne zna kad dođe kriza, ali je veća vjerojatnost da ću sad ostati raditi tu gdje radim nego što je bila šansa da dobijem posao prije par godina. :)
Čim dođe sljedeća plaća pa se zbrojimo i oduzmemo i vidimo gdje se nalazimo, kreće novi režim štednje. Inače mi je uvijek bilo lakše raspoređivati novac po računima, ali nisam sigurna hoću li to i dalje raditi. Samo čekam trenutak kad ću doći podići novac u banku, a oni će me pitati: "Za što Vam treba?" :evil: