Mi imamo par stednja, nesto u kunama, nesto u eurima, pa stambenu stednju, kredita nemamo, i kad bi i cijene i vrijednost novca ostali kakvi su danas, a mi ostali bez primanja, vjerojatno bi mogli ok zivjeti godinu, dvi. Ja sam na bakinu generaciju stedljiva i stalno nesto stavljam sa strane. Kao, odlucit cu poslije zasto ce mi to trebat. Ali sve cesce mi pada na pamet da sve to (ili bar pola) dignemo i odemo putovati svijetom. Sve mi manje novac djeluje kao nekakva sigurnost, danas vrijedi, sutra ne vrijedi. A sve mi vise djeluje da se covjek u zivotu, s novcem ili bez njega, uvijek nekako snadje. Al djaba sta ja to pisem, sigurno cu i dalje stedit.