Scene u trgovini

Citiraj:

---

Matovila prvotno napisa

:-o Ucjene, prijetnje? Zar uistinu želite takav odnos njegovati s djetetom? I OK, dijete je možda naučilo što ne smije jer kako i sama kažeš prvo gleda u tebe i traži odobrenje, ali nisam sigurna da zna što bi ti željela osim ako ti ne čita misli :roll:

---

moje dijete ima 7 godina i ja poruke prakticiramo od rodjenja. isto tako taj pogled je kad zna da ne sto ne moze a testira granice. iz mog pogleda jako dobro zna da li ih je presla (da li sam joj dopustila da ih predje) ili ih nije (nisam dopustila da predje). komunikacija nisu samo rijeci. puno vise dijete nauci iz neverbalne komunikacije, a djaba ti rijeci ako ostalo nije u skladu s njima. i tada dijete gazi granice, a roditelj sizi zaso to radi.

i da, njena kazna je oduzimanje privilegija, to je jedina kazna koju je ikad dobila i dobija je mozda par puta godisnje.
meni nije prijetnja: ako ne pospremis sobu nece ti prijatelji doci na igranje/ti neces ici na igranje. niti je ucjena. to je izvrsavanje njenih obaveza i ukidanje privilegija ako ih ne izvrsava.

ode edit...

zapravo je ucim akciji, reakciji i posljedici. ucim je preuzimanju odgovornisti za svoje postupke.
za slape govorim i ja, al nakon 10001 puta kazem: slape! i ona zna sta nije/treba uciniti.

:inaniz:

Citiraj:

---

cipelica prvotno napisa

kazna: zločest si, odi u sobu u kaznu, nećeš ići tralala
posljedica: zima je, ja ću obući jaknu ,odi na balkon provjeriti kako je vani
ako neće jaknu djetetu dopustimo da mu bude hladno

---

Tanka je granica između posljedice i kazne, odnosno u mom riječniku kazna je posljedica, dakle dijete je kažnjeno time što mu je hladno.

Ne mogu se složiti. To što mu je hladno je - prirodna posljedica.
Kazna - bi bila da mama namjerno odluči ostaviti njegovu jaknu doma i nakon pola sata kad dijete počne cvokotati mama izjavi "lijepo sam ti rekla da odjeneš jaknu, sad trpi".
Dijete je naučilo dovoljno samim time što mu je postalo hladno jer nije odjenulo jaknu. Drugi put će razmislit dva put.

u mom rjecniku ne postoji zlocesta si.

a sta ako dijete izadje na balkon i kaze da mu nije hladno?
mislim, ako mu je vani bilo hladno nakon pola sata, onda na balkonu treba biti barem 45 minuta.
jos ako je balkon na suncu i zavjetrini...sat i pol?

What's the catch?

Citiraj:

---

leonisa prvotno napisa

a sta ako dijete izadje na balkon i kaze da mu nije hladno?
mislim, ako mu je vani bilo hladno nakon pola sata, onda na balkonu treba biti barem 45 minuta.
jos ako je balkon na suncu i zavjetrini...sat i pol?

---

Zato će mama uzeti jaknu, a ne je namjerno ostaviti kod kuće.

Uostalom koja mama namjerno ostavi jaknu kod kuće, to su mi neke krajnosti.

To je bio primjer usporedbe posljedice i kazne.
O nijansama možemo diskutirat.

hm, posljedica bi bila da je dijete izaslo na balkon, na kojem je inace nekoliko stupnjeva toplije nego na ulici i reklo da mu nije hladno. posljedica bi bila da smo onda uvazili dijetetovu odluku o neoblacenju jakne i izasli van.
samo sto dijete nije sposobno niti dovoljno odraslo za takvu vrstu odgovornosti, pa mu uopce necu reci da izadje van i vidi da li mu je hladno, jer ako to ucinim trebam biti spremna na odgovor da nije, a u sred zime ili jeseni, ne pristajem na to. stoga ce jaknu obuci jer se tada jakne oblace s razlogom, a eventualno ce, ako ce trcati i jurcati, jaknu moci skinuti.

na dijete treba prenostiti odgovornost ali primjerenu njegovoj dobi i razvoju.

Citiraj:

---

leonisa prvotno napisa

hm, posljedica bi bila da je dijete izaslo na balkon, na kojem je inace nekoliko stupnjeva toplije nego na ulici i reklo da mu nije hladno. posljedica bi bila da smo onda uvazili dijetetovu odluku o neoblacenju jakne i izasli van.
samo sto dijete nije sposobno niti dovoljno odraslo za takvu vrstu odgovornosti, pa mu uopce necu reci da izadje van i vidi da li mu je hladno, jer ako to ucinim trebam biti spremna na odgovor da nije, a u sred zime ili jeseni, ne pristajem na to. stoga ce jaknu obuci jer se tada jakne oblace s razlogom, a eventualno ce, ako ce trcati i jurcati, jaknu moci skinuti.

na dijete treba prenostiti odgovornost ali primjerenu njegovoj dobi i razvoju.

---

S time se slažem u potpunosti.
Ovdje mi ne pričamo o ekstremima. Radi se o tome da ponekad treba dopustiti da dijete na vlastitoj koži iskusi (isključivo i samo onda kad to nije opasno po život) zašto mi na nečemu inzistiramo ili ne. Mora razumijeti da bi se moglo toga pridržavati.

Citiraj:

---

Loryblue prvotno napisa

lijepo je ovo napisano, ali ti imaš dijete od 3 ili nepune tri godine. i bez obzira što je ovo stvarno lijepo napisano ja ne vjerujem u ovakve relacije roditelj - dijete od 3 godine.
ok kad je dijete veće, više kuži, ali od 3 godine ????

ja imam malca od 3,5 godine i mislim da njega stvarno zaboli lijevi đon tko će biti u doktora, u gostima, u gradu, što je dozvoljenoo, što nije. to je dijete, maleno, željno istraživanja i testiranja roditeljskih granica. njemu je sve igra ma koliko ja njemu objašnjavala što je u nekim situacijama dozvoljeno, a što nije.

i moj se 2 puta udaljio u dućanu od mene, u sekundi, dok sam trepnila nije više bio uz mene. a inače je dijete koje vječito mora držati moju ruku. ali eto, tad se "izgubio". ja protrnila. treći put sam mu skužila namjeru i pustila ga da mi "pobjegne". a onda se ja njemu sakrila. ustvari ja sam ga pratila po dućanu, ali uvijek njemu iza leđa da me ne vidi. od toga dana više nema udaljavanja od mene. mislim da mu je bilo dosta. strah je učinio svoje kad je skužio da me "nema".

sa scenama u dućanima inače nemamo problema. ja ne vičem po dućanu, ne zovem, ne dozivam....samo im pokažem prstom i pogledom gdje im je mjesto kad vidim da bi lutanje po dućanu moglo izmaći kontroli.

---

Prije par godina, dok sam imala samo curu, potpisala bi Matovilu i čudila se ostalim metodama "discipliniranja", "zvjezdica", "oduzimanja crtića" i sl.

Onda je došao Braco - i sve se promijenilo, a najviše moji stavovi o odgoju!
Njega ništa ne dira - ne sluša, baš ga briga za kazne, nagrade...ok, tek je 2i pol godine, ali u usporedbi sa sekom u toj dobi, to je nebo i zemlja. Seka je bila stvarno lako odgojivo dijete, a braco je totalna suprotnost.

Citiraj:

---

Suncokretica prvotno napisa

S time se slažem u potpunosti.
Ovdje mi ne pričamo o ekstremima. Radi se o tome da ponekad treba dopustiti da dijete na vlastitoj koži iskusi (isključivo i samo onda kad to nije opasno po život) zašto mi na nečemu inzistiramo ili ne. Mora razumijeti da bi se moglo toga pridržavati.

---

pa ovo sam na pocetku teme napisala :(
i cijelo vrijeme spominjem akcije, reakcije i posljedice.

cak sam dala za primjer da je i moja znala lutati po ducanima, zaigra se pa otrci, ona zna di sam ja, ali ja ne znam di je ona i sve price o mom srcu koje stane bile su uzaludne dok se slucajno nije nasla u situaciji da je i ona mene izgubila iz vida.
i da nakon toga imamo dogovor da se smije kretati dokle god ja nju vidim i ona mene vidi i da zna nekad uloviti moj pogled i pitati (gestikulacijom i mimikom) da skrene negdje i cekati moju reakciju koja vecinom bide klimanje glavom ne. ono ne bude ljutitio ne, obicno me ona pita s osmijehom i s osmijehom joj uzvratim.
pa sam dobila "obrusavajuci re" o mojim metodama odgoja.

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Prije par godina, dok sam imala samo curu, potpisala bi Matovilu i čudila se ostalim metodama "discipliniranja", "zvjezdica", "oduzimanja crtića" i sl.

Onda je došao Braco - i sve se promijenilo, a najviše moji stavovi o odgoju!
Njega ništa ne dira - ne sluša, baš ga briga za kazne, nagrade...ok, tek je 2i pol godine, ali u usporedbi sa sekom u toj dobi, to je nebo i zemlja. Seka je bila stvarno lako odgojivo dijete, a braco je totalna suprotnost.

---

Hahaha, i kod nas isto ovako

ja sam odrasla osoba i biram trenutak kad prenosim odgovornost na dijete. hajdmo na jaknu. mogućnost izbora hoće ili neće počinjem nuditi u trenutku kad se zbog odabira neće završiti u bolnici. park ispred zgrade je zicer. možemo se vratiti doma i ponovno izaći ili se samo vratiti doma. predavanje nakon događaja potpuno je suvišno.
lakše je ponesti jaknu nego se zafrkavati sa sitnim nezadovoljstvima.
ponekad je treba ponesti,ne treba biti isključiv ali ako to stalno radimo odlazimo u drugu krajnost.

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Prije par godina, dok sam imala samo curu, potpisala bi Matovilu i čudila se ostalim metodama "discipliniranja", "zvjezdica", "oduzimanja crtića" i sl.

Onda je došao Braco - i sve se promijenilo, a najviše moji stavovi o odgoju!
Njega ništa ne dira - ne sluša, baš ga briga za kazne, nagrade...ok, tek je 2i pol godine, ali u usporedbi sa sekom u toj dobi, to je nebo i zemlja. Seka je bila stvarno lako odgojivo dijete, a braco je totalna suprotnost.

---

Ovo je i kod nas najveći problem, on ka0o da se isključi, ne reagira, ignore maksimalno, ništa mu ne znači ako će otići bez crtića na spavanje, ili ako ću mu spremiti lego za taj dan. Super su meni ove metode, ali iskreno mislim da na njemu nisu primjenjive. Evo već par dana je ok, svaki put kad smo ušli u trgovinu, prije toga je bilo dogovor, dogovor, dogovor. Prekjučer je mene nešta uhvatilo, mogla sam cijeli dan plakati, i skužio je da sam tužna, i još me više rastužilo kada me pitao: jel tako da slušam? Nekako mi je ispalo kao da je on shvatio da sam tužna zbog njegovog ponašanja, a nikad mu to nisam rekla tako. Nikad nisam rekla: e sad je mama tužna zato što ti ne slušaš, ljuta da, ali tužna nikad. Ili sam krivo shvatila, jer mi je dan baš bio za pokrit se po glavi. :/

Citiraj:

---

cipelica prvotno napisa

ja sam odrasla osoba i biram trenutak kad prenosim odgovornost na dijete. hajdmo na jaknu. mogućnost izbora hoće ili neće počinjem nuditi u trenutku kad se zbog odabira neće završiti u bolnici. park ispred zgrade je zicer. možemo se vratiti doma i ponovno izaći ili se samo vratiti doma. predavanje nakon događaja potpuno je suvišno.
lakše je ponesti jaknu nego se zafrkavati sa sitnim nezadovoljstvima.
ponekad je treba ponesti,ne treba biti isključiv ali ako to stalno radimo odlazimo u drugu krajnost.

---

mogucnost odabira bit ce: oces jaknu ili prsluk i trenirku i to ako ja kao odrasla osoba procjenim da joj i u jednom i drugom moze biti dovoljno toplo. time sam joj prepustila odgovornost odabira izmedju dva izbora kojeg sam ja kao odrasla osoba procijenila da su ok jer je ta odgovornost na meni. ja sam odrasla osoba i ja sam odgovorna za njeno zdravlje.
isto kao sto je prekjucer htjela obuci laganu proljetnu suknju. rekla sam da je prehladno i dala joj stample i dvije samt suknje da izabere koju ce. nisam joj dopustila da obuce ono sto je htjela, al je na kraju obukla sta je izabrala. podjeljena odgovornost na nivou zrelosti.

Mislim da svaka metoda treba biti prilagođena pojedinom djetetu, i da se ista metoda ne može primijeniti u svakoj situaciji. Sasvim mala djeca ne mogu podnijeti punu odgovornost za svoje postupke, niti mogu uvijek razumjeti svako objašnjenje zašto nešto ne smiju. Neka djeca ne mare za posljedice, čak ni kada ih iskuse. Većina djece ne može tako dalekosežno razmišljati, da izbjegavaju loše posljedice. Evo, iz vlastitog primjera. Dopustila sam mu da približi prstić kaminu, i prije nego je dotaknuo kamin, shvatio je da je to jako vruće i nešto što treba izbjegavati. Nikada ga nisam morala upozoravati da ne dira vatru, sam je iskusio da to može biti opasno. Drugi primjer, kad ja i mm pijemo kavu, i on je želi piti. Pokušali smo mu podvaliti kraš umjesto kave, ali nije uspjelo, brzo je primijetio razliku u boji. Kako da mu objasnim da kava nije za 3-godišnje dijete? Nekad ukrade gutljaj, ako ostavimo šalice na stolu, i vidi da se ništa loše nije dogodilo, samo mu je bilo fino i ukusno. Ne mogu mu ja sad objašnjavati štetne učinke kave na njegov organizam, jer je premalen da to shvati. Jedino mu mogu reći da mu ne dam piti jer to nije za malu djecu i gotovo (u prijevodu - because I told you so). Ili kad idem uspavati malog bracu. Više sam ga puta upozorila da bude tiho. Ispočetka je bilo teško, pustila sam ga da bude glasan i da brat ne može zaspati od njega. Vidio je da se ne mogu igrati s njim zato jer je brat pospan i nervozan, dakle iskusio je lošu posljedicu, pa ga to nije spriječilo da opet bude glasan. Naučio je tek kad sam ga za kaznu poslala u njegovu sobu, i otišla u miru uspavati brata. The point is, svako je dijete drugačije, svaki uzrast i situacija nosi svoje, i svemu trebamo prilagođavati naše postupke.

Citiraj:

---

Matovila prvotno napisa

Inače, u subotu popodne je moje :heart: ludovalo, u nekoliko navrata mi je došlo da viknem ili nešto drugo.... svaki put sam duboko udahnula i iznova....
Navecer kaze ona meni "mama, ja sam ti danas jako vesela i znam da sam te malo zafrkavala, a meni se tako sviđa kad se zafrkavamo. Sutra možeš ti mene zafrkavati, a poslije ćemo zajedno tatu!" :-D Mudrica, zar ne?

---

Vidš, kad bi meni smetalo to ludovanje, ja ne bih uzdisala i opet iznova, već bi mu jasno dala da mi to smeta. Nekako mi nikada nisu sjela ta prestrukturiranja u glavi i biranja riječi. Uvijek nastojim biti iskrena sa svojim djetetom, i ne krijem kad sam sretna, ljuta, umorna, razigrana, kad me nešto živcira... Dajem mu do znanja da je svaki takav osjećaj ok. I sviđa mi se što i on na jednak način uzvraća meni. Ako slučajno pretjeram, uvijek se ispričam. I on se uvijek meni ispriča kad pretjera, i to mu dođe spontano, jednostavno je usvojio takav obrazac ponašanja. Više volim spontanost i otvorenost u odnosu, a mislim da je takav pristup i zdraviji.

Citiraj:

---

rehab prvotno napisa

Vidš, kad bi meni smetalo to ludovanje, ja ne bih uzdisala i opet iznova, već bi mu jasno dala da mi to smeta. Nekako mi nikada nisu sjela ta prestrukturiranja u glavi i biranja riječi. Uvijek nastojim biti iskrena sa svojim djetetom, i ne krijem kad sam sretna, ljuta, umorna, razigrana, kad me nešto živcira... Dajem mu do znanja da je svaki takav osjećaj ok. I sviđa mi se što i on na jednak način uzvraća meni. Ako slučajno pretjeram, uvijek se ispričam. I on se uvijek meni ispriča kad pretjera, i to mu dođe spontano, jednostavno je usvojio takav obrazac ponašanja. Više volim spontanost i otvorenost u odnosu, a mislim da je takav pristup i zdraviji.

---

potpis
u pocetku sam se isla drzati by the book, paziti na dosljednost, rijeci i bio je kaos jer ono nije odrazavalo moje stvarno stanje.
onda sam pocela govoriti kako se osjecam. ako mi smeta buka lijepo bi joj rekla i zamolila da prestane. ako ne bi, jasno bi joj dala do znanja da prestane. ili nadje drugu zanimaciju ili ide u svoju sobu. tako je ucila da sam i ja ljudsko bice.

Kazna i posljedica nisu sinonimi. To sto ju neki od vas koriste kao sinonime to je drugi par rukavica.

Mislim da je kljucan zadatak (i izazov) roditeljima pronaci nacin vodjenja koji uzima u obzir potrebe djeteta (ukljucujuci i potrebu za autonomjiom o kojoj govorite), a da se pritom ne narusaca psihicki i tjelesni integritet djeteta.

Ja svaki put reagiram na svako ponasanje koje krsi dogovorena pravila i/ili ugrozava neciji integritet, ali nastojim pritom biti podrzavajuca, dakle ne izgubit zivce, vikati, povrijediti, prijetiti.

Netko je spomenuo "ona zna cim ju pogleda" (pardon, ne koristim quote opciju jer nabadam po mobu)... Uglavnom, ja bih rekla da je dijete vjerojatno nakon nekog vremena naucilo sto ne smije (jer dobije the pogled od roditelja), ali sigurna sam da joj pogled ne govori sto smije, sto se od nje ocekuje, koje su joj alternative, povratnu informaciju i potvrdu da je dobro ucinila... itd...itd.

Citiraj:

---

rehab prvotno napisa

Dopustila sam mu da približi prstić kaminu, i prije nego je dotaknuo kamin, shvatio je da je to jako vruće i nešto što treba izbjegavati. Nikada ga nisam morala upozoravati da ne dira vatru, sam je iskusio da to može biti opasno.

---

Evo ovaj primjer, opekao se na lampion i pustio si je vrelu vodu iz aparata za vodu po ruci, u obadva slučaja je imao plikove, i jako ga je bolilo. No ja još uvijek ga moram opominjati za peć, rernu, šporet, dakle, uopće nije naučio da to NE SMIJE dirati. Kao da se mora opeći na sve što je vruće, da bi se sam uvjerio da je to tako. Isto je i sa skakanjem i trčanjem s okrenutom glavom u stranu, redovno mazne od štok. Zapravo rijetko prođe dan, a da se on negdje ne udari. Jako je brzoplet, a uz to još i nespretan, da ne kažem smotan...

I da... ove usporedbe: s jednim djetetom je funkcioniralo, s drugim nije i sve je palo u vodu.... Pa to je dio temperamenta koji je urodjen.

U svakom slucaju, ja mislim (i drzim se toga) da svaki put kad krecemo s djetetom u neku situaciju za koju nismo sigurni zna li dijete kako se treba ponasati ili kada ocekujemo da bi se moglo neprihvatljivo ponasati (u trgovini, u gostima... itd.) da djetetu trebamo najaviti kamo i zasto idemo, tko ce tamo biti, sto ce se dogadjati, sto cemo mi raditi, sto ocekujemo od djeteta. A po zavrsetku dajemo povratnu informaciju sto je bilo dobro, sto je trebalo drugacije...

ZAKLJUCAK: Nista se ne podrazumijeva, potrebno je reci. I djeca zele razumjeti sto se od njih ocekuje.

I evo dva plasticna primjera
Primjer 1: idemo u ducan po stvari za rucak, ja cu otici po.... ti potrazi gdje je mljeko. Pozdravit cemo tetu prodavacicu, ja cu za sebe i tatu kupiti kavu, a ti mozes potraziti zivotinjsko carstvo za sebe...

Primjer 2: Mama je 4-godisnjem sinu rekla da bi sada vec moga prestati piskiti po noci. Sin joj je pristojno odgovorio: 'Reci mi kako da to ucinim i ja cu to uciniti'. Mama je zapravo njegovim odgovorom bila zatecena i nije mu znala odgovoriti. Sin joj je rekao: Kako cu ja to uciniti kad mi ne znas objasniti.

Citiraj:

---

Matovila prvotno napisa

Kazna i posljedica nisu sinonimi. To sto ju neki od vas koriste kao sinonime to je drugi par rukavica.

Mislim da je kljucan zadatak (i izazov) roditeljima pronaci nacin vodjenja koji uzima u obzir potrebe djeteta (ukljucujuci i potrebu za autonomjiom o kojoj govorite), a da se pritom ne narusaca psihicki i tjelesni integritet djeteta.

Ja svaki put reagiram na svako ponasanje koje krsi dogovorena pravila i/ili ugrozava neciji integritet, ali nastojim pritom biti podrzavajuca, dakle ne izgubit zivce, vikati, povrijediti, prijetiti.

Netko je spomenuo "ona zna cim ju pogleda" (pardon, ne koristim quote opciju jer nabadam po mobu)... Uglavnom, ja bih rekla da je dijete vjerojatno nakon nekog vremena naucilo sto ne smije (jer dobije the pogled od roditelja), ali sigurna sam da joj pogled ne govori sto smije, sto se od nje ocekuje, koje su joj alternative, povratnu informaciju i potvrdu da je dobro ucinila... itd...itd.

---

jako lijepo pises ali jos ljepse vadis vec napisano iz konteksta i okreces kako tebi pase.
a i to sto pises po ovom forumu se pise 10g, tesko da netko od nas sa starijom djecom to vec nije usvojio ili ne prakticira x godina.

ovdje nitko ne koristi kaznu i posljedicu za sinonime. niti je itko toliko bedast da to cini.

sto se pogleda tice, opet se vrasas s time na mene, ja sam o njemu pisala, ali sam pisala o tome da sam s djetetom razgovarala sta se smije sta ne, i da me pogledom pitala a ja bi joj odmahnula glavom za odobravanje ili neodobravanje.
pogled je dosao nakon svih faza o kojima ti pises. nismo telepati. niti su nam djeca marionete.
da sam napisala da se pogledamo i kad se popne ko trogodisnjakinja na tobogan i ona u svom pogledu kaze "vidi me" i ja joj svojim pogledom kazem "vidim te" ne kazem joj bravo, divno, krasno vec samo da je vidim i ona zadovoljna sto sam je vidjela se niz njega spusti, dobila bi na to bravo jer je to juulovski. vidjeti dijete.
taj pogled koji tu toliko pogresno tumacis i pljujes je upravo to- vidi me, vidim te.
takodjer i malo dijete koje jos ne moze verbalno komunicirati pogledom trazi odobravanje za nesto sto se sprema uciniti.
dijete koje je dovoljno veliko za razgovore da se smije udaljavati do odjerdjene tocke i do nje dodje i zeli dalje pogleda u roditelja i pita pogledom, istim kao i ono dijete iz prethodne recenice i trazi dozvolu, testira granice. nece se derati 20m "mama mogu li skrenuti iza ulice" niti cu se ja derati "ne mozes".

a mozda ja s djetetom dovoljno pricam tako da su nam u pojedinim situacijama pogledi dovoljni. ne moram joj uvijek reci "volim te" niti ona mene, ponekad je dovoljno da se pogledamo i to osjetimo. i bacimo se jedna drugoj u zagrljaj.

i jos onaj moj citat u kojem si zboldala moje ako u recenici da ce nesto na blagajni dobiti ako zasluzi.
djetetu sigurno to nisam tako rekla, to sam ovdje napisala jer mi se ne pise cijela plahta naseg razgovora o tome kako cemo u miru i bez njenih upada i moljakanja kod svake police da joj to i to kupim, obaviti shoping i kupiti sta trebamo, a na blagajni cemo uzeti zivotinjsko carstvo, ali ako se nece drzati dogovora, zivotinjskog nece biti.

Nikad ne objasnjavam djeci ocite stvari. Nikad im necu na ulazu u ducan obbjasnjavati da cemo kad udjemo pozdraviti prodavacicu. Meni je to zesce podcjenjivanje djece.
Nego cu ja pozdraviti prodavacicu, pa ce ju pozdraviti i djeca. I nakon tri puta ce skuziti da se na ulazu u ducan pozdravlja.
Te upute znaju totalno pokvariti atmosferu.
Nije vazno sta govorimo da radimo nego ono sto uistinu - radimo.

A ja sam sigurna da bi joj osim pogleda i poruke vidim te (kad si vec zapela) bilo potrebno i reci: vidim te kako si se popela visoko. Jako si spretna.

....samo primjer...

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Nikad ne objasnjavam djeci ocite stvari. Nikad im necu na ulazu u ducan obbjasnjavati da cemo kad udjemo pozdraviti prodavacicu. Meni je to zesce podcjenjivanje djece.
Nego cu ja pozdraviti prodavacicu, pa ce ju pozdraviti i djeca. I nakon tri puta ce skuziti da se na ulazu u ducan pozdravlja.
Te upute znaju totalno pokvariti atmosferu.
Nije vazno sta govorimo da radimo nego ono sto uistinu - radimo.

---

x

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Nikad ne objasnjavam djeci ocite stvari. Nikad im necu na ulazu u ducan obbjasnjavati da cemo kad udjemo pozdraviti prodavacicu. Meni je to zesce podcjenjivanje djece.
Nego cu ja pozdraviti prodavacicu, pa ce ju pozdraviti i djeca. I nakon tri puta ce skuziti da se na ulazu u ducan pozdravlja.
Te upute znaju totalno pokvariti atmosferu.
Nije vazno sta govorimo da radimo nego ono sto uistinu - radimo.

---

OK, mozda je primjer prebukvalan primjereniji za manji uzrast djece (recimo 0-3).

Citiraj:

---

Matovila prvotno napisa

A ja sam sigurna da bi joj osim pogleda i poruke vidim te (kad si vec zapela) bilo potrebno i reci: vidim te kako si se popela visoko. Jako si spretna.

....samo primjer...

---

o spretnosti govorimo kad na njoj radimo. i kad je primjerena.
ja pricam o vidjenju djeteta.
da ju vidim kakva ona u tom trenu je. sta u tom trenu osjeca i da joj dam do znanja da ju vidim u cijeloj njenoj potpunosti sa svim emocijama koje ima u sebi.
koliko se sjecam, davno sam citala kompetentno dijete ali ovo je bas bio primjer sta NE raditi. dijete ne trazi pohvalu za ono sto je ucinilo vec da ga se vidi. i da mu kazes samo vidim te. jer vidis njega, a ne ono sto je ucinilo.

Citiraj:

---

Matovila prvotno napisa

OK, mozda je primjer prebukvalan primjereniji za manji uzrast djece (recimo 0-3).

---

ni tada necu reci da cemo uci i pozdraviti prodavacicu vec cemo u nekom trenutku razgovarati kada se ljudi pozdravljaju, a ja cu pozdraviti i ona ce uciti od mene. i znat ce zasto se pozdravlja prodavacica, a ne da ju pozdravlja jer sam ja tako rekla prije nego smo zakoracili u ducan.

Kako znas da ce znati? Mislim da ti podrazumijevas da bi ona trebala shvatiti/znati. Mislim da je super sto nastojis biti dobar model svojem djetetu. Mjesto gdje se razlikujemo u misljenju jest da ja pridajem vaznost i jasno izrecenim ocekivanjima/porukama, a ne samo neverbalnoj komunikaciji.

Opet, bukvalan sam primjer navela. Mozda nesto drugo...

aloooo! opet ti po svome "SAMO neverbalnoj komunikaciji.
ja zaista ne znam sta citas i kako citas, ali nadam se da si samo ufurana u svoj film trenutno pa predvidjas pogreske koje radis na ovoj temi u komunikaciji s nama.

Ops, sad citam leonisa tvoj zadnji post ponovo i vidim da kazes 'da cete razgovarati u nekom trenutku o tome kada se ljudi pozdravljaju". Dakle, ipak koristis i verbalnu uputu / ocekivanje i nije da ocekujes da to ona nauci iskljucivo zato sto ti pred njom pozdravljas prodavacicu.

Btw, kad smo kod toga jel primjecujete kada drugi odrasli krenu pred djetetom 'hoces reci teti pa pa? Ajde daj baki pusu!...'

cijelo vrijeme ti pisem da prvo koristim rijeci.
da o svemu razgovaramo.
kad usvojimo gradivo, rijeci cesto vise nisu potrebne.

Eto sorry. Bila si brza od mene, a ja sam ishitreno stisnula ok. Bit ce da smo pisale istovremeno.

Citiraj:

---

leonisa prvotno napisa

cijelo vrijeme ti pisem da prvo koristim rijeci.
da o svemu razgovaramo.
kad usvojimo gradivo, rijeci cesto vise nisu potrebne.

---

Leonisa, nisam se referirala samo na tvoje postove ( osim kod ono AKO i pogleda gdje sam ih spomenula kao primjer) nego ukupice sto sam od komentara procitala. Mogla sam i obrnuto, citirat svakog ponaosob i trazit dlaku u jajetu. Sto se poruka tice mislim da smo on the same page

evo, nasla sam odlican citat za onaj primjer o vidi me, vidim te

Citiraj:

---

anchie76 prvotno napisa

Juul se referirao na situacije kad djeca hoce biti vidjena, a mi umjesto da ih vidimo, mi ih pohvalimo.

---

citirala si mene kod tog pogleda i nadovezala se na njega, pa nije bilo moguce shvatiti to drugacije.

Citiraj:

---

leonisa prvotno napisa

o spretnosti govorimo kad na njoj radimo. i kad je primjerena.
ja pricam o vidjenju djeteta.
da ju vidim kakva ona u tom trenu je. sta u tom trenu osjeca i da joj dam do znanja da ju vidim u cijeloj njenoj potpunosti sa svim emocijama koje ima u sebi.
koliko se sjecam, davno sam citala kompetentno dijete ali ovo je bas bio primjer sta NE raditi. dijete ne trazi pohvalu za ono sto je ucinilo vec da ga se vidi. i da mu kazes samo vidim te. jer vidis njega, a ne ono sto je ucinilo.

---

Točno tako.
(Još uvijek sam na Juulu :)))