Scene u trgovini

[Deaedi]

lijepo je ovo napisano, ali ti imaš dijete od 3 ili nepune tri godine. i bez obzira što je ovo stvarno lijepo napisano ja ne vjerujem u ovakve relacije roditelj - dijete od 3 godine.
ok kad je dijete veće, više kuži, ali od 3 godine ????

ja imam malca od 3,5 godine i mislim da njega stvarno zaboli lijevi đon tko će biti u doktora, u gostima, u gradu, što je dozvoljenoo, što nije. to je dijete, maleno, željno istraživanja i testiranja roditeljskih granica. njemu je sve igra ma koliko ja njemu objašnjavala što je u nekim situacijama dozvoljeno, a što nije.

i moj se 2 puta udaljio u dućanu od mene, u sekundi, dok sam trepnila nije više bio uz mene. a inače je dijete koje vječito mora držati moju ruku. ali eto, tad se "izgubio". ja protrnila. treći put sam mu skužila namjeru i pustila ga da mi "pobjegne". a onda se ja njemu sakrila. ustvari ja sam ga pratila po dućanu, ali uvijek njemu iza leđa da me ne vidi. od toga dana više nema udaljavanja od mene. mislim da mu je bilo dosta. strah je učinio svoje kad je skužio da me "nema".

sa scenama u dućanima inače nemamo problema. ja ne vičem po dućanu, ne zovem, ne dozivam....samo im pokažem prstom i pogledom gdje im je mjesto kad vidim da bi lutanje po dućanu moglo izmaći kontroli.

Prije par godina, dok sam imala samo curu, potpisala bi Matovilu i čudila se ostalim metodama "discipliniranja", "zvjezdica", "oduzimanja crtića" i sl.

Onda je došao Braco - i sve se promijenilo, a najviše moji stavovi o odgoju!
Njega ništa ne dira - ne sluša, baš ga briga za kazne, nagrade...ok, tek je 2i pol godine, ali u usporedbi sa sekom u toj dobi, to je nebo i zemlja. Seka je bila stvarno lako odgojivo dijete, a braco je totalna suprotnost.

[anjica]

Prije par godina, dok sam imala samo curu, potpisala bi Matovilu i čudila se ostalim metodama "discipliniranja", "zvjezdica", "oduzimanja crtića" i sl.

Onda je došao Braco - i sve se promijenilo, a najviše moji stavovi o odgoju!
Njega ništa ne dira - ne sluša, baš ga briga za kazne, nagrade...ok, tek je 2i pol godine, ali u usporedbi sa sekom u toj dobi, to je nebo i zemlja. Seka je bila stvarno lako odgojivo dijete, a braco je totalna suprotnost.

Hahaha, i kod nas isto ovako

[crnka84]

Prije par godina, dok sam imala samo curu, potpisala bi Matovilu i čudila se ostalim metodama "discipliniranja", "zvjezdica", "oduzimanja crtića" i sl.

Onda je došao Braco - i sve se promijenilo, a najviše moji stavovi o odgoju!
Njega ništa ne dira - ne sluša, baš ga briga za kazne, nagrade...ok, tek je 2i pol godine, ali u usporedbi sa sekom u toj dobi, to je nebo i zemlja. Seka je bila stvarno lako odgojivo dijete, a braco je totalna suprotnost.

Ovo je i kod nas najveći problem, on ka0o da se isključi, ne reagira, ignore maksimalno, ništa mu ne znači ako će otići bez crtića na spavanje, ili ako ću mu spremiti lego za taj dan. Super su meni ove metode, ali iskreno mislim da na njemu nisu primjenjive. Evo već par dana je ok, svaki put kad smo ušli u trgovinu, prije toga je bilo dogovor, dogovor, dogovor. Prekjučer je mene nešta uhvatilo, mogla sam cijeli dan plakati, i skužio je da sam tužna, i još me više rastužilo kada me pitao: jel tako da slušam? Nekako mi je ispalo kao da je on shvatio da sam tužna zbog njegovog ponašanja, a nikad mu to nisam rekla tako. Nikad nisam rekla: e sad je mama tužna zato što ti ne slušaš, ljuta da, ali tužna nikad. Ili sam krivo shvatila, jer mi je dan baš bio za pokrit se po glavi. :/