Hvala ti na idejama!
Printable View
Hvala ti na idejama!
Jel ima tko bistrića doma da skroz odbija neke tipične aktivnosti od interesa za njegovu dob - npr. moj mali puzzle nikad nije mogao smisliti, loptom se igra ako je baš neka ekipa, a i to ga brzo prođe, bojanke ga ne zanimaju, one šarene knjige s naljepnicama ni ne pogleda?
Društvene igre neće - sad je počeo igrati npr. vješala - ali obične igrice, s kockicom i figuricama - moram se na glavu postaviti da odigramo jednu partiju. Jednostavno mu se ne da; ne voli niti one tipa operacija, imali smo nekog krokodila koji grize ak slučajno pikneš taj zub - ni čut.
Domino - ni u ludilu. Karte - neće crnog petra, al se igrao sa nama mao mao, i ajde, par tura je odigrao, i dosta.
Ja sam uvijek na čudu, jer je to nekako dio djetinjstva kako ga mali Mujo, tj. zamišljam. Nikad nisam srela dijete koje se neće igrat loptom, neće puzzle ili igrat čovječe, pa se nekad zabrinem.
Istodobno ga zanimaju neke nemoguće stvari, uživa npr. hodat sa mnom po gradu, zalazit po dućanima, gledati, ne žica slatkiše, nego se zaustavlja pred izlozima sa onim što ga zaintrigira, ili npr. vidi mačje oko na nekoj građevini, pa to gleda, pa hoće to radit, o tome pričati... nekako kao da više on usmjerava naše igre i vrijeme, nego što sam ja to u stanju.
Nekako mi je to moje dijete nepredvidivo; i njegov interes je u rasponu ili 100 ili 0. Ako mu nešto ne podigne temperaturu i mojo na tisuću, nema šanse da će se time baviti. MOžete misliti agoniju nabavka knjiga i materijala za njega - loto!
E, i još jedno pitanje - da li se vaši bistrići brzo zasite igračaka? Ja mu npr. kupim neku maketicu, on je složi, pa još par puta tijekom par mjeseci, i ćao đaci. Eventualno će je rastaviti, pa uključiti u neki drugi projekt (ponekad i sulud), ali ne nalazi interes u npr. ponovnom slaganju (ja se sjećam iz svog djetinjstva onog umirujućeg osjećaja kad po stoti put slažeš iste puzzle, ili maketu... štojaznam...).
Istodobno neke bezvezne stvari, komadi smeća, otpad, nešto najčudnije na svijetu, npr. kolut od vrtlarske žice s onim nožićem... to je hit godinama. Čekam da to dohvatim i bacim - ali to je uvijek neki volan, neki dio nečega, nešto, pričvrsti, nosi... i sve je to divno i krasno, ali mene nekad brine ta hermetičnost njegovog svijeta.
Griješim li to što nastojim mu dati da gradi nešto prepoznatljivo, po pravilima, npr. ako je avion - da onda slijedimo neke principe maketarske ili uopće fizičarske; ako je oružje il brod - da ima osnovne karakteristike toga? On je, kažu, osobito darovit na kreativnom polju; i to ja vidim, ali ponekad me straši sa time što zna ući u jako osebujne projekte, držati ih se mjesecima - a ja ne vidim, možda jer nisam dovoljno pametna, da to ima neke koristi, da ima neke veze, da ga razvija.
Štojaznam.
Pitanje bi bilo - koliko ih pustiti da oni sami stvaraju svoje svjetove,aparate, čuda, a koliko tražiti da te ručice, kad već grade, grade po nacrtu iz knjige, s neta, ili koji su sami smislili, ali da to ima svrsishodnost u sebi i tak?
Koliko ih usmjeravati i koliko ograničavati, a koliko tražiti da se projekti provedu do kraja, da se izdura onaj dosadan dio ljepljenja, završavanja i to?
Zbunjena sam...
Beti3, kad ti ovako kažeš, stvar je vrlo jednostavna. Ali imaš tu na početku priče nekih ljudi (pa i sama se pronalazim u tome) koji nisu iskoristili svoje potencijale do kraja, da ti ne naglašavam sad posebno bitnu ulogu razvijanja emocionalne inteligencije. Ipak smo tek roditelji i treba nam bar pomoć stručne literature, ako ne i stručnjaka.
Ifigenija, ti si negdje vodila malca?
Ja još čitam-ponovo- sve ove strane, pa ću se javiti s nečim konkretnim.
Evo, Ifigenija, ja imam bistrića koji od lopte bježi, a slaganje puzzle-a je za njega uvijek bilo smrtno dosadno, a Čovječe ne ljuti se nije mogao igrati jer se uvijek ljutio. Od lopte bježi, al' se mača laća, ne voli puzzle, ali voli stotine drugih, kreativnijih igara i zanimacija, ne voli Čovječe, ali strašno voli šah, Drawout itd. Dijete će ti samo reći ili pokazati što ga zanima, ne brini.
Tua, mi smo po sugestiji vrtiće psihologice išli na testiranje kod Tanje SEver u psihološki centar Medvešćak. Jako smo zadovoljni; tamo smo dobili rezultate testiranja, i upute što i kako dalje.
Zdenka2, hvala ti! Sad mi je lakše!
Puzzle - tja, samo kad sam djecu tjerala... Svojevoljno nikada.
Domino - samo i isključivo za konstrukcije tipa "Domino Day" (i to su onda vrlo maštovita rješenja, a mm i ja ne smijemo ni disati, a kamo li hodati po kući)
Lopte - isto nula bodova, uglavnom završe tako da ih dečki odnesu u školu razveseliti ostalu djecu
Kreativne igračke su bile legice (garniture i one koje nisu strukturirane, koje su obično prolazile bolje), pista s autićima na baterije (ne voziti nego sastavljati), gradilište i katna garaža od komponibilnih elemenata, lansirna rampa za papirnate avione, kostur dinosaura i mamuta koje je trebalo iskopati iz umjetnog grumena zemlje (kad su bili manji), sve vrste kabela i kućanskih aparata koji su bili lišeni funkcije...
ALI - obične bojice i crtanje - stariji nije htio ni primirisati, a mlađi crta jedino i isključivo maštovite stripove (kist ili pastele - no way man...)
Plišane igračke - kao i Zdenkini, i moji imaju cijele horde, tj. obitelji skupa s nastambama.
Godinama je omiljena bila obična veeelika kartonska kutija koju se nije smjelo baciti ni pod razno dok je fizički nisu prerasli.
Ali igrati se s autićima - ma NI JEDAN JEDINI DAN u svojim 9+ i 10+ godišnjim životima, osim ako to nije bio dio nekog kompliciranijeg projekta (npr. igre "Spasilačka služba" kad poredaju sve od vatrogasaca, policije, hitne pomoći i ne znam ni ja čega... pa oponašaju nesreće :roll: i druga hitna stanja.
"Normalna" igra u našoj kući su kemijski i fizikalni eksperimenti (da li se miješa ulje i voda, kako pogasiti svijeću čašom i slično) a ne smatram da su mi djeca bistrići, bar nemaju papire jer ih nikad nismo tražili nego se prilagođavamo dječjim potrebama i interesima, pa sam možda autsajder na ovom topicu.
Dodatak od večeras (kad mi nije mrak pao na oči sada, neće tako skoro...)
Moj brat donio je mom starijem sinu nekakav program za editiranje audio materijala. Zaprepastila sam se jerbo je dijete zvalo ujaka i tražilo da mu donese to-i-to sa tom-i-tom svrhom. Zna mustra i kako se program zove i čemu služi i da ujo to ima. I ovaj je došao i donio mu sve što si je 10-godišnjak zamislio. Nisam se snašla i pitala da li su već prije o tome razgovarali, može biti, jer nemam pojma odakle mom sinu sve te informacije....
Ideja je priključiti sintić na računalo (zna i na koji ulaz i s kakvim kabelom - a ja sam samo blejala "ko tele u nova vrata" i na trenutke imala osjećaj da mi se ljulja tlo pod nogama JERBO nemam pojma o tome i osjetih se totalno isključeno.
Na sekundu sam jako dobro razumjela npr. roditelje koji pojma nemaju o računalu ili mobitelu i onda im dječja spretnost izgleda kao SF... Znala sam da će se to dogoditi jednog dana, ali nisam se nadala da bi moglo biti tako brzo. :-o:-o:-o Vrijeme me pregazilo....
Kod nas društvene igre vrlo nisko kotiraju, neko vrijeme sam ga pokušavala naučiti na taj vid zabave, ali on ne podnosi ni pomisao da bi mogao izgubiti, tako da ne želi ni pokušati igru :roll:
Neko vrijeme mu se sviđao Habin "Mravojed" (u kojem nema klasičnog pobjednika, nego svi igrači teže zajedničkom cilju), ali ubrzo mu je dosadio.
Što se puzzli tiče, slagao ih je kao lud s 2 godine, ali sad ga više ne zanimaju. Tako da znam da ih zna slagati :mrgreen: ali neće.
Meni je žao samo zbog društvenih igara, jer, osim što je to izvrstan način razvijanja suradnje i komunikativnih vještina, to bi bio i ugodno zajedničko provođenje vremena. Ali ne mogu ga tjerati da se igra na silu. Uostalom, nedavno smo na jednom izletu s društvom igrali "Pictionary". Trebam li spomenuti da su jedine dvije osobe koje se nisu htjele uključiti u igru bile - Andrej i njegov tata :mrgreen: Ne pada jabuka daleko od stabla.
Mojima su glavne igre "eksperimenti" s vodom i zaleđivanjem, vodene bojice, lego svih vrsta, "kućica" od stalka za veš jastuka dekice, ali obožavaju i sve društvene igre šah, tablić, uno, ben10 karte (tata obožava :/), kikiriki, ludi špageti,monopoly nam je najdraži, sad traži onu igru života, ali mi je skupa nikak da dođe na red. Tata igra 90 posto društvenih igara jer sinek igra sve ove ozbiljne igra bolje od mene :(. Od kad sm odobili nalaz za sineka ja sve više shvaćam kako je on super, a kako MM i ja imamo puno posla.
Peterlin i kod nas su kartonske kutije visoko na listi igračaka. Ne daj Bože da ih bacim kad dođe dostava - to se boja, izrezuju prozori i vrata, uređuje unutrašnjost i onda postaje privremena nekretnina nekog od hordi iz Rakunograda.
S autićima se igraju, ali isto u sklopu igre s plišancima. Najviše vole autiće takvih dimenzija da mali plišanci stanu u njih tako da neki od plišanih bogataša već imaju zavidni vozni park, po nekoliko auta, avion i helić. Igraju se i s manjim autićima, npr. opsade, kršenja prometnih pravila i policijskih potjera i sl.
Što se tiče tehnologije, mene je M. tu prešišao još negdje s 8 godina. Uzeo je moj mobitel, sve namjestio, snimio mi je nekoliko zvona svojim glasićem. Nedavno je pokazao sve kratice koje postoje na uređaju za digitalni prijem uz zgražanje: Mama, kak' ti to ne znaš?
Peterliln, uopce ti se ne treba ljuljati, to je jednostavno tako. Lovro (7) je savladao cijeli taj digitalni prijemnik i daljinski i isto mi se ponekad čudi, a ti i ja smo iste struke....
Al mene bas briga za to. Svi smo razliciti i to bast ako i treba biti.
Inace, jeste upoznati s igrom Tantrix? To je multifunkcionalna igra s pločicama, koja se moze igrati na više nacina od kojih su neki prilicno intelektualno zahtjevni, a mogu se zabavljati i cetverogodisnjaci.
Nisam čula za tantrix, budem potražila. kod nas mlađa curka rastura gumbiće, komp, mob i sve ostalo, čak ona tumači sve starijem braceku, ali na žalost to je povezano s tim što ona mrkne mob u sobu i stišće dok ne skuži, dok Do ima užasno poštovanje prema matrijalnim stvarima pa sto puta pita jel smijem ja ovo sitsnuti i čim se pojavi nešto novo na ekranu trči prijaviti ako sam ja slučajno otišla do kupaone. Tako da mene ovo što Di radi zapravo više brine nego veseli pogotovo kad mi tumači tu s u ti spotovi, tu ti je galerija, a ja nisam ni znala da to imam u mobu
a čuj, mislim da se ipak radi samo o "zubu vremena" ;) odnosno neupućenosti tebe u svijet compova. jer to je sasvim prihvatljivo znanje za klinca od 10 godina. mislim, Ian nema ni 3 pa bez frke spoji laptop u punjač, otvori ga, upali, klikne login i otvori word. i pika. ne mislim da je niš posebno pametan, samo im ti sklopovi puno lakše sjedaju nekgo starijima.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
inače, ako kojim slučajem imate mac ili netko vaš (ujo možda) pokažite malcu program za slaganje kratkih filmića, to im je jako zanimljivo a stvarno je i kreativno. i još kad skužiš da slažu odlične filmiće, koje ne moraš ti, zakon :mrgreen: (recimo od kratkih filmića snimljenih fotoaparatom, ili boljim mobitelom - ispadne sjajno)
Tiwi, moj "malac" ima 10 i pol godina, kako se vidi iz potpisa, a cipelu br. 40. Ne radi se o tome da mu nešto trebam pokazati, imamo mi instaliran program za kratke filmiće, ON ga je instalirao. Uostalom, imao je 4 godine (ako i toliko) kad si je prvi put samostalno instalirao igricu. Isto vrijedi i za poštelavanje tv-a, dvd-a, videa i ostale krame (NE dozvoljavam pretjerivanje, jer to je vezano uz gledanje televizije).Citiraj:
Tiwi prvotno napisa
Naša misija nije da ga tome učimo, on (i brat) to savladavaju sami. I ima cijela hrpa tih filmića, koje oni već godinama sami snimaju.
Kod nas je sintić u rangu s ostalim elektroničkim napravama, a vježba se pravi instrument, a ne igračka (tu još treba poticati, ali sad smo već u fazi da sami od sebe idu svirati, pogotovo mlađi sin). Sintić eventualno služi za solfeggio i meni za sviranje božićnih pjesama, kad me bilo volja.
Meni je problem ODLIJEPITI starijeg sina od računala, jer taj bi se preselio u virtualni svijet. (Otvorio je tatek o tome zaseban topic.) Ono što me zaprepastilo ovako :-o je način na koji uči stvari o kojima mm i ja nismo ništ rekli. Dijete uči od prijatelja iz razreda, od dede, od uje, od koga stigne. Sve je to divno i krasno dok vrijeme provedeno za ekranima ne prelazi 1,5 sati dnevno vikendom (jer radnim danom imaju toliko obveza da ne stignu).
Odavno ih ne učimo tim stvarima. Učimo ih svemu i svačemu, usput, ali ono što me šokiralo jest moja spoznaja, a ne činjenica, da su se djeca odlijepila od nas kao učitelja i uče ono što ih zanima gdje god nađu izvore informacija. Jutros me pitao što je strujna zaštitna sklopka (čita neki katalog s elektromaterijalom) pa sam se bome napatila da objasnim, na nivou desetogodišnjaka, ali sam uspjela koristeći analogiju s ljuljačkom klackalicom.
Offt. Dok ovo tipkam, moj mlađi viče tati "Mogu li dobiti još 2 matematička zadatka dok se moj brat ne okupa???" - :klap:
samo sam boldala da ne rezuckam :)Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
shvaćam u potpunosti. ali ja sam do sad živjela u uvjerenju do je to normalno.
Ema ima 3,5 g od 2g slaže puzzle, igra memory na komp. sama zna upaliti komp, otići na internet i pronaći igricu na goolu(a još ne piše sva slova) isto tako na "tač" mobitelu-ne pitajte me kako jer nemam pojma niko joj nije pokazivao,DvD i ostale tehnike Cd it. zna upalit i staviti crtić kad je imala manje od 2g...isto tako zna mjenjati brzine na autu i upaliti motor......... slika vodenim bojama, ulazi u kutije, obožava glumiti razne uloge pa radi igrokaze, crta čovjeka-oči,obrve,trepavice, sunce, kišu,broji na dva straqna jezika, pjeva , pleše...a o njenom talentu za snalaženje u prostoru neću...od kad je bila mala beba znala je ako je probudiš u sred grada u autu gdje je...ako ne skrenomo u pravu ulicu plače;zašto ne idemo doma, ovdje živi baka...a jučer je baku i djeda odvela u šumu pokazati im kuću Petra pana i kapetana Kuke kao ju ona zove...koju joj je muž jednom u životu pokazao...poslije kad sam mamu vozila doma i pitala ju nek mi pokaže gdje je put prema toj kući, rekla da nema šanse da bi ga ona sama ponovno našla........jedino što mi Ema tepa i nerazgovjetno priča a s druge strane ima jako bogati vokabular, super slaže rečenice, padeže, vremena sve točno....pa ju to frustrira jako jer voli puno pričati i nekako si mislim da ne bi čekala 4g već ju sad poslala logopedu?
Primjetila sam da sad kad joj bilo što pokažeš upija ko spužva....osjećam se ne kopetentnom za neke stvari i rado bi je izložila utjecaju neke Montesori likovne igraonic ako to postoji...postoji li Montesori igraonica ili radionica, znam da postoje vrtići?
Hvala.
Za mene je očekivano, dapače i poželjno da djeca imaju (i) druge učitelje i da znaju neke stvari koje mi ne znamo. To me oduševljava - to je znak razvoja osobnosti i posebnosti. Da priznam tu otvoreno - M. je doma donio neke zadatke iz matematike koje je rješavao na natjecanju iz matematike, za 4. razred OŠ. Ja ih stvarno, ali stvarno ne znam riješiti.
Npr. Točno prije 10 godina tri su prijatelja imala ukupno 10 godina. Nakon koliko će godina imati ukupno 100 godina?
Ili: Majka je svakome od svoje troje djece dala isti tjedni džeparac. Kada je svako dijete potrošilo po 30 kn, ukupno im je ostao iznos jednak džeparcu jednoga od njih. Koliki je iznos majka izdvojila za džeparac svoje djece?
Evo, ja to ne znam, a M. rješava. (Ako netko zna postupak neka me prosvijetli. :) )
ja znam :mrgreen:Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
i nije čak ni teško, zdenka razmisli još malo, možeš ti to :mrgreen:
Ja bih rekla da znam rezultat, ali ne znam zapisati postupak (Cvijeta, jel će za 20g. imati ukupno 100?)
Da! :mrgreen:
Zdenka, ključno je da zapišeš na papir da su prije deset godina dječica imala napr. 4+3+3 godina. I onda im dodaješ godine (i zbrajaš) dok ne dođeš do 100 :lol:.
A sad neka netko potkovaniji napiše ono sa zagradama i množenjem.
evo ja ovako, sad će ovi matematičari reć da je to prevelik postupak, al ja volim ovako natanane :mrgreen:
ako je a ukupan broj njihovih godina, onda je a-30=10, odnosno a=40. dakle, danas ukupno imaju 40 godina. i još nam fali 60 godina da ukupno imaju 100. a to će biti za 20 godina. :mrgreen:
a ovaj drugi:
znači (x-30)+(x-30)+(x-30)=x 3x-90=x 2x=90 x=45.
svakome je dala 45,00 kn.
previše za tjedni džeparac, u svakom slučaju.
bravo cvijeto!
spremna si za natjecanje iz matematike za četvrti razred! :klap:
Zdenka2, imaš negdje na netu sve te zadatke postupno riješene, pa si pogledaj ak' te zanima, nije to teško... a može ti i M. objasniti! :mrgreen:
:lol:Citiraj:
Forka prvotno napisa
Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Da, mogu, kao i čokolada, empirijski, odnosno pješke - oba sam ih riješila sad na putu od placa.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Ali ovo je za mene misterija, postaviti račun. Osim toga, oni su imali 45 min za 4 takva zadatka i još 10 s više računanja. (Nisam mu htjela priznat da to ne znam, što ti je taština!)
javit cemo cvijetinoj mami da moze ovdje pisati o njenim posebnim potrebama :mrgreen:
:lol:Citiraj:
summer prvotno napisa
Meni je povremeno briga i rad s tim bistrićem tu i tamo tako iscrpljujuć da mi je živi spas imati i nešto smiješno u cijeloj priči.
Samo dajte u ovom smjeru.
Ne nužno na jadnu Cvijetu-matematičarku, ali da se i nasmijemo (to su moje posebne potrebe, pa i moju mamu možete ovamo zvat).
ja sam katastrofa iz onog što mi ne ide, kad me dijete upili sa petom vrstom rošade u šahu (ja imam osjećaj da ih ima sto, ne znam više) ja bježim i, ja to stvarno ne mogu, ne samo da ne mogu, nego mi mozak stane i paraliziram se ko zec pred farovima. A što je apsurd, da što mi sin to strpljivije i temeljitije objašnjava to se ja više uzrujavam jer opet ne razumijem. I još kad kaže "Ah, mama ti si umjetnica ti samo zamišljaš stvari" onakav mali prclek osjećam se ko Van Gogh a ne mater
Pikula, jel te to uvati potreba da odrežeš uho pa ne čuješ to o rošadama?
Vidiš, i ja bih mogla, mislim odrezati koje uho :)
Ja ako još jednom čujem riječ aparat ili izum ili izrađivanje nečega ja ću si oba odrezat.
Nemojte mi Cvijetu dirat, :-x. (Možda dođem s još kojom mozgalicom :trep: )
jesi vidla zdenka, hoćeš pomoć, i kako na kraju završi? s jadna cvijeta :mrgreen:
Ccc!
Evo za Cvijetu i ostale koje zabavlja ova vrsta zadataka (bez brige, nisam se upuštala u rješavanje):
Vinko se s roditeljima preselio iz sela u grad. Na selu su mu ostali baka i djed koji se brinu o 240 domaćih životinja od kojih su neke dvonožne, a neke četveronožne.
Vinkova mlađa sestra Marija je posjetila baku i djeda te su skupa ušli u prostor s domaćim životinjama. Uz njihovu pomoć utvrdila je da se u tom prostoru nalaze 672 noge. S tim je podacima upoznala Vinka po povratku u grad. Vinko je lagano odredio koliko se četveronožnih domaćih životinja nalazi kod bake i djeda. Koliko?
96
:lol:
:mrgreen: evo me!
2x+4y=672
x+y=240 / *(-2)
-------------------
2y=192
y=96
x=broj dvonožnih životinja = 144
y= broj četveronožnih životinja = 96
peterlin, de reci da je barem s natjecanja za peti :mrgreen:
:klap:
Ne, za četvrti je, ali za napredne - mislim da je s državnog... Moram pitati sinovu učiteljicu.
Joj pa gdje je onaj topic na kojem nam je YosephK slao zadatke a mi rješavale?
Vidite da nam hitno treba kutak za darovite roditelje :mrgreen:
vidim da se dobro zabavljate. :lol:
ako necete onako matematicki (postavljanjem jednadbe) kao cvijeta, ni onako "pjeske" kao cokolada moze ovako.
svakih 10 godina, 3 djece imaju 30 godina vise. (svako dijete x 10, 10+10+10)
sad imaju 10, kojih su imali prije 10 godina + 30 .
dakle 10 +30=40, znaci sada imaju 40.
do 100 ostaje jos 60. posto u 10 godina imaju zajedno 30 godina vise, to znaci da u 20 godina imaju 60.
mislim da ovako nekako racunaju djeca, koja jos ne vladaju postavljanjem jednadbi.
:lol::-PCitiraj:
Mima prvotno napisa