Ići u nehrvatsku školu (u Hrvatskoj)

nemam vremena čitati cijeli topik.
no, preletila sam i vidjela sa se spominju predrasude , kojih će, unaprijed vam kažem, biti i u mojem postu :mrgreen:
temeljeno na mojim, osobnim razmišljanjima i nekoliko bliskih ljudi koji su se pošteno zaribali. pa nek balarosa čuje dvije strane.
upisivati dijete, prvašića, u osnovnu školu na (njemu) stranom jeziku, po meni je skroz pogrešno. Ionako mu je sve strano, samo mu još fali strani jezik.
ako je tomu razlog učenje stranog jezika, onda još pogrešnije.
ako roditelji ne govore dobro taj isti jezik - onda najpogrešnije :mrgreen:
osnovna škola bi trebala biti na materinjem jeziku.
talijanske škole u rijeci su za - talijansku manjinu.
imala sam prilike davati instrukcije djetetu koga je mater, koja nema pojma talijanski, kao ni otac, nadobudno upisala u talijansku osnovnu školu. što se desilo? dijete je zamrzilo talijanski jezik, neće ni ćuti o nastavku školovanja na talijanskom, a hrvatski - ne zna. ne zna niti termine iz biologije, kemije, matematike itd - na hrvatskom. nije pročitalo hrvatske lektire u onom obimu u kojem su inače.
Ma općenito, mama proklinje dan kad je donijela tu odluku jer je sve krenulo naopako.
Naravno da to ne mora biti slučaj, no treba biti svjestan činjenice da nije to vrtićka grupa na engleskom. Nije to program koji je namijenjen djeci kojima nije materinji jezik talijanski, ono, škola na engleskom gdje su svi stranci, i nikome nije materinji jezik engleski.
Tu idu djeca koja doma govore talijanski.
:-/

Noa, eto, ja se malo raspitala o uvjetima upisa slovenske djece u međunarodne škole. Ona mogu biti upisana u državno slovensku školu po principu homeschoolinga, a u stvari pohađaju međunarodnu školu i na "matičnoj" školi polažu ispite. A i to bi se trebalo promijeniti u budučnosti (Slo je jedina u eu koja ima takav zakon) pa će moći SVA djeca pohađati međunarodne škole.

Balarosa, mi smo u maloj seoskoj školi i imamo učiteljicu iz snova. Dobila je i nagradu za najbolju učiteljicu u pgž, tako da.... :-) Ne trebaš dijete upisivati tamo samo zbog toga, ima dobrih učiteljica u puno škola. Ali opet - ja čak i nisam neki pobornik upisivanja djeca van rajona stanovanja jer djete tako gubi jedan dio djetinstva na ulici..To vidim tek sada kada L ide u školu, pa se nađu poslije cure u selu i tako...A da ide u neku drugu školu ne bi bilo tako jer ne bi znala nikoga (nismo domaći ovdje, nego smo se doselili)...

Mene zanima koji je smisao tih škola? Ne pitam s nikakvom lošom namjerom. Postoje tako i škole na srpskom jeziku, mađarskom, međutim ja tu ne vidim nekakvog dubljeg smisla osim učenja jezika. Zamišljam da sam u stiuaciji da se preselim van u bilo koju zemlju i namjeravam tamo pustiti korjenje bilo bi mi u cilju da moje dijete pohađa školu te zemlje, a naš jezik i običaje da njeguje na posebnim predmetima za to. Apsolutno mi je razumljiva potreba njegovanja jezika i kulture zemlje odakle potječeš, ali nije mi do kraja jasna ta potreba da se nastava pohađa na drugom jeziku po hrvatskom programu. Ajd da se još u toj školi radi potpuno po programu te zemlje pa da se dijete ima namjeru nastaviti školovati u toj zemlji ili možda biti konkuretniji na tržištu rada, no ovako osim jezika ja zaista ne vidim ni jedan drugi razlog pa bi me zanimalo pojašnjenje.

Cvijeta, naravno da škola nije cilj sama po sebi nego da treba roditelj svijesno pratiti i reagirati ako djetetu ne ide, ma u bilo kojoj školi zapravo.
Dorotea, smisao je održavanje znanja, povezivanje, svašta pomalo.

Te argumente slušam cijeli život, ali zaista od a do ž, samo u odnosu anglofonije i frankofonije.

Citiraj:

---

dorotea24 prvotno napisa

Mene zanima koji je smisao tih škola? Ne pitam s nikakvom lošom namjerom. Postoje tako i škole na srpskom jeziku, mađarskom, međutim ja tu ne vidim nekakvog dubljeg smisla osim učenja jezika. Zamišljam da sam u stiuaciji da se preselim van u bilo koju zemlju i namjeravam tamo pustiti korjenje bilo bi mi u cilju da moje dijete pohađa školu te zemlje, a naš jezik i običaje da njeguje na posebnim predmetima za to. Apsolutno mi je razumljiva potreba njegovanja jezika i kulture zemlje odakle potječeš, ali nije mi do kraja jasna ta potreba da se nastava pohađa na drugom jeziku po hrvatskom programu. Ajd da se još u toj školi radi potpuno po programu te zemlje pa da se dijete ima namjeru nastaviti školovati u toj zemlji ili možda biti konkuretniji na tržištu rada, no ovako osim jezika ja zaista ne vidim ni jedan drugi razlog pa bi me zanimalo pojašnjenje.

---

Ne razmišljaju svi kao ti. Neki se boje asimilacije, pa se ne žele niti integrirati. Ovo nisam izmislila:

Citiraj:

---

... poznajem nekoliko visokoobrazovanih osoba, u dobi od 25-45 godina, koji su odrasli u HR, proveli cijeli život ovdje izuzev studija u Italiji (dakle 4-5 godina) i natucaju hrvatski. Da bude paradoksalnije neki od njih rade u državnim službama koje podrazumijevaju znanje HR jezika!

---

Po meni je bitna motivacija roditelja - zašto dijete upisati u stranu školu u Hrvatskoj? Ako namjeravaju odselit svi skupa za tipa 5-6 godina - definitivno je to prava odluka. I ovo što kaže Cvijeta - za manjine. Inače, nema šanse da nauče pravopis hrvatskog jezika (koji god od dva), ma ono... da svladaju obično č i ć. Sad... ovisi koliko vam je to kao roditeljima bitno.

Kako se niti jezikoslovci oko pravopisa ne mogu složiti... ispada da je on nevažan, osim kao neki poligon prepucavanja i prodaje duplih pravopisa, pa je onda možda OK da se uči nešto drugo, što će imati bolju "prođu" u smislu radnih mjesta i zapošljivosti.

Ovo gore je ironija.

Iz moje perspektive, jako mi je bitno da E. ne zapusti hrvatski (doma pricamo kako kad - ako ima veze sa skolom, zadacom, ili ako ona 'zabrazdi' u talijanski, necu ju prekidati. Pravilo nam je jedino da se, kad smo u HR, prica hrvatski (jedina iznimka je, ponovo, ako tamo radi zadacu)). Iz tog razloga ona cita i pise i na hrvatskom, od ovog ljeta sam nabavila popis lektire za HR OS pa to cita, kasnije napise sastavak, pise pisma i slicno. Ako negdje zapne u hrvatskoj gramatici, objasni joj se.
Promatrajuci ju, ne vidim da je zapustila taj nekakav dio svog hrvatskog identiteta, dapace vjerujem da ne bi imala nikakvih problema da ju sad moram prebaciti u hrvatsku skolu (iako je ovdje odlikasica i osim sto je dvojezicna, zivi kao i njeni talijanski prijatelji).
Mi nemamo "hrvatsku skolu" ovdje, nema dodatnih satova na materinjem jeziku ili nekakvog slicnog programa, pa ako zelim da hrvatski jezik koristi aktivno - moram se oko toga potruditi ja.

Znaci, smatram da puno toga ovisi o roditeljima: ako je roditeljima stalo da dijete ide u OS na stranom jeziku, ali da ne zapusti svoje hrvatsko korijenje i na tome rade, mislim da ni dijete nece imati problema. I mislim da nema veze da li se to odvija u HR, ili u inozemstvu, princip ostaje isti.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

imala sam prilike davati instrukcije djetetu koga je mater, koja nema pojma talijanski, kao ni otac, nadobudno upisala u talijansku osnovnu školu. što se desilo? dijete je zamrzilo talijanski jezik, neće ni ćuti o nastavku školovanja na talijanskom, a hrvatski - ne zna. ne zna niti termine iz biologije, kemije, matematike itd - na hrvatskom. nije pročitalo hrvatske lektire u onom obimu u kojem su inače.
Ma općenito, mama proklinje dan kad je donijela tu odluku jer je sve krenulo naopako.
:-/

---

slažem se s ovim, nama su to profesorice naglasile kad smo izrazile želju za upisom u TOŠ, da je bilo takvih slućajeva, zato se i preferira da tu zadnju predškolsku godinu odrade u talijanskom vrtiću koji je vezan uz školu (nama su odmah otvorili mjesto i prebacili nas u njihov vrtić iz hrvatskog), naime cijele godine posjećuju školu, buduću učiteljicu, prati ih stručno osoblje te se na kraju odradi još jedan sastanak s roditeljima gdje osoblje vrtića i škole da svoje mišljenje koliko je dijete usvojilo i prihvatilo jezik te da li po njihovoj procjeni može nastaviti dalje u prvi razred.

samo ne razumijem zašto mama iz gornjeg posta jednostavno nije prebacila dijete u hrv. školu jer ja ni to nisam izbacila kao opciju ako nam zaista jednom zapne, ipak je to tek prvo polugodište prvog razreda.

i slažem se da može postojati problem baratanja, kako da kažem nekim terminima koji djetetu od 7 god nisu poznati. moja sada ući geometrijska tijela i kako sam joj ja odmah pokušala odraditi taj dio i na hrvatskom pogubila se u oba jezika s izrazima poput sjecišta, kvadar, kocka, stožac, itd.

Citiraj:

---

nine prvotno napisa

slažem se s ovim, nama su to profesorice naglasile kad smo izrazile želju za upisom u TOŠ, da je bilo takvih slućajeva, zato se i preferira da tu zadnju predškolsku godinu odrade u talijanskom vrtiću koji je vezan uz školu (nama su odmah otvorili mjesto i prebacili nas u njihov vrtić iz hrvatskog), naime cijele godine posjećuju školu, buduću učiteljicu, prati ih stručno osoblje te se na kraju odradi još jedan sastanak s roditeljima gdje osoblje vrtića i škole da svoje mišljenje koliko je dijete usvojilo i prihvatilo jezik te da li po njihovoj procjeni može nastaviti dalje u prvi razred.

samo ne razumijem zašto mama iz gornjeg posta jednostavno nije prebacila dijete u hrv. školu jer ja ni to nisam izbacila kao opciju ako nam zaista jednom zapne, ipak je to tek prvo polugodište prvog razreda.

i slažem se da može postojati problem baratanja, kako da kažem nekim terminima koji djetetu od 7 god nisu poznati. moja sada ući geometrijska tijela i kako sam joj ja odmah pokušala odraditi taj dio i na hrvatskom pogubila se u oba jezika s izrazima poput sjecišta, kvadar, kocka, stožac, itd.

---

Imam prijatelje koji su u trećem razredu OŠ prebacili dijete (na njegovo traženje) iz talijanske u hrvatsku školu. Dijete je upisano u TOŠ na njegovo traženje, a nakon što je četiri godine pohađalo talijanski vrtić. Prema njihovom iskustvu problemi su nastali kada je dijete počelo u školi učiti one pojmove koje nije poznavao na hrvatskom. Trebalo mu je par tjedana kako bi se privikao na hrvatske matematičke termine (razlomci) i neke pojmove iz prirode i društva. Uglavnom, prijelaz se odvio bez nekih posebnih teškoća i danas je odličan učenik.

S druge strane, prije par godina, jedna od dobitnica top 100 stipendija bila je studentica iz Rovinja koja se našla u talijanskom razredu kao jedini negovornik talijanskog jezika, što ju je potaklo da ga uči i nauči toliko da je eto, godinama nakon toga, ušla u grupu najboljih (mislim, ali nisam sigurna, kako je te godine bila jedina dobitnica stipendije iz Istre).

Nine, mislim kako si svom djetetu pružila jednu lijepu mogućnost koju može, ali ne mora iskoristiti. Želim reći, ukoliko nastavi u talijanskoj školi, sve 5, ukoliko odustane, nije kraj svijeta, a ni njenog školovanja, u svakom slučaju ostaje joj dobro poznavanje jednog stranog jezika, a kako se kaže, koliko jezika znaš, toliko ljudi vrijediš.:-)

Citiraj:

---

susmiga prvotno napisa

poznajem 4 djevojke koje su završile osn i sred tal školu u ri. nisu baš neki primjer jer ih te prednosti nisu daleko odvele, tj.danas nemaju baš neke sjajne poslove. ali znam da su imale besplatne knjige, besplatne izlete, sve je plaćala zajednica talijana. roditelji nisu talijani ali one danas tečno govore talijanski i znam da im tijekom školovanja činjenica da se u obitelji ne govori tal jezik nije predstavljala problem. dakle, zaključak- poznajem 4 bistre, lijene mlade cure koje su u tim školama upile talijanski jezik ali nikakve druge prednosti za sebe nisu ostvarile.

---

Nekako sam stekla dojam da bi te 4 djevojke koje poznaješ u slučaju da su pohađale hrvatsku školu bile pa skoro iste takve: bistre i lijene, ali bez znanja talijanskog jezika.

Citiraj:

---

Balarosa prvotno napisa

Ja sam prvi put ovdje čula da je talijanska škola "besplatnija" od hrvatske, zapravo sam posredno od jedne mame čula kako je vrlo skupa i stalno nešto treba doplaćivati.

Jedan od razloga zašto mi o tome razmišljamo je to "napornije i više truda". Čini mi se da će to tako biti samo prvu godinu i čini mi se da bi to moglo biti zdravo za dijete koje čita i piše već gotovo dvije godine, koje zna množiti, razumije razlomke i ima općenito dosta široko znanje. Nadamo se da bi nastavom na talijanskom izbjegli dosađivanje prvu godinu, mislite li da griješimo? Ne bojim se otuđivanja od hrvatskog jezika jer smo brbljavi doma i mislim da će sasvim dovoljno živjeti hrvatski. Dodatni plus nam je što točno znamo kod koje bi učiteljice došao (samo je jedan razred), znamo kakva je i poželjela bih ju svom djetetu na bilo kojem jeziku.

Nemam namjeru pecati se na komentare o roditeljima koji upisuju djecu u talijanske škole niti sudjelovati u raspravi o potrebi očuvanja jezika, sve je to zapravo van teme - iskustva u stranoj školi i kako se dijete tamo snalazi.

---

Pulska je situacija nekad,bila slična onoj koju spominje cvijeta, jedna je moja poznanica prije petnaestak godina upisala dijete u TOŠ jer "to rade svi viđeniji ljudi u Puli". (Mislim kako u ovom trenutku OŠ Vidikovac (hrvatska) ima tu ulogu, nije mi poznat trenutni "društveni status" TOŠ) Kada dijete zbog takvog razloga upisuješ u TOŠ (u bilo koju školu) takvo školovanje postaje skupo. Tvoji su razlozi drugačiji, pa o troškovima ne trebaš brinuti, više manje (bez obzira na razne donacije) troškovi školovanja su jednaki onima u školama na hrvatskom jeziku.

Hoće li dijete imati problema zbog nepoznavanja jezika? Hoće li takva sredina na njega djelovati stimulativno ili ga pak sputati? Mislim da to ovisi i o djetetu i o školi, učiteljici, ali i o drugim učenicima. O načinu kako će kliknuti svi zajedno. Možda ne bi bilo loše da razgovaraš sa školskim pedagogom o tome sada, a onda i još jednom u proljeće, prije upisa. Možda bi tako stekla dojam ima li potrebe za nekakvim prethodnim učenjem talijanskog jezika. U odgovoru za nine iznjela sam dva meni poznata, vrlo različita, iskustva....

Citiraj:

---

maggie34 prvotno napisa

http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvat...vati-u-Italiji

možda i nije usko vezano uz temu, ali vrijedi pročitati.

---

mislim da u tekstu ima previše mutnih detalja i ne bih o tom.... htjela sam samo napisati kako će toj istoj djevojci 2013 (valjda 2013) kad uđemo u EU biti moguće konkurirati na takve natječaje (kao i onima iz EU na hrvatske natječaje)

... i Predrag Matvejević je još 1995. predavao na toj istoj Sapienzi....

Citiraj:

---

quinda prvotno napisa

Pulska je situacija nekad,bila slična onoj koju spominje cvijeta, jedna je moja poznanica prije petnaestak godina upisala dijete u TOŠ jer "to rade svi viđeniji ljudi u Puli". ....

---

ma nije to ova moja mama zato napravila. nego radi učenja jezika. to je bio osnovni motiv.

Citiraj:

---

Znaci, smatram da puno toga ovisi o roditeljima: ako je roditeljima stalo da dijete ide u OS na stranom jeziku, ali da ne zapusti svoje hrvatsko korijenje i na tome rade, mislim da ni dijete nece imati problema. I mislim da nema veze da li se to odvija u HR, ili u inozemstvu, princip ostaje isti.

---

x

takvo obrazovanje stvarno zahtjeva da se roditelji - možda više nego inače - posvete djetetovoj školi i obrazovanju. i mi to činimo. dijete nam ide u "nehrvatsku" školu i jako smo zadovoljni s našim izborom (koji je došao više slučajno). radimo i učimo je i hrvatskim riječima u predmetima poput matematike, prirode i društva i sl (umanitelj, umanjenik i sl.). istovremeno nam je jako bitan i hrvatski. podjelili smo se. ja sam za strane jezike zadužena (uči engl., njem. i franc.) i prirodu i društvo, mm za matematiku i hrvatski. nije nam žao uloženog truda.

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

x

takvo obrazovanje stvarno zahtjeva da se roditelji - možda više nego inače - posvete djetetovoj školi i obrazovanju. i mi to činimo. dijete nam ide u "nehrvatsku" školu i jako smo zadovoljni s našim izborom (koji je došao više slučajno). radimo i učimo je i hrvatskim riječima u predmetima poput matematike, prirode i društva i sl (umanitelj, umanjenik i sl.). istovremeno nam je jako bitan i hrvatski. podjelili smo se. ja sam za strane jezike zadužena (uči engl., njem. i franc.) i prirodu i društvo, mm za matematiku i hrvatski. nije nam žao uloženog truda.

---

da, to sam i ja pokušala, čak za doma imam iste knjige na hrvatski al sam primjetila da je to zbunjuje pa sam odustala privremeno. kako vaša reagira? miješa jezike?

Citiraj:

---

nine prvotno napisa

da, to sam i ja pokušala, čak za doma imam iste knjige na hrvatski al sam primjetila da je to zbunjuje pa sam odustala privremeno. kako vaša reagira? miješa jezike?

---

ne zbunjuje moju. mi to sve na papir, u raznim bojama napišemo/nacrtamo/podjelimo. i stalno ponavljamo. recimo, kad radimo imenice, odmah na sva tri jezika spomenemo što su imenice i sjetimo se da se sve imenice samo na njemačkom pišu velikim slovima, a u drugim jezicima (engl, franc, hrv) samo imena. nastojimo stalno tražiti sličnosti između jezika i razlike (npr. osim hrvatskog svi drugi jezici imaju članove). ovo je malo nekonvencionalni pristup jeziku, ali njoj odgovara, a u školi se onda ipak didaktički tome pristupa.

počni s najnajosnovnijim pojmovima. i nadograđuj, stalno ponavljajući staro. u biti u ponavljanju više vremena provedemo nego u učenju novog. ovo s knjigama na hrvatskom nije loša ideja i mi to imamo iz prirode i društva.

ne miješa jezike, osim ako nešto prepričava iz škole, onda će to radije reći na tom jeziku, na kojem se odvijala rasprava. meni je jako bio bitan taj hrvatski i za njega imaju posebnu učiteljicu koja ih ozbiljno podučava.

u petom razredu razmišlja uzeti još i kineski :roll::mrgreen:

Citiraj:

---

Elly prvotno napisa

Ja bih se samo na ovo nadovezala: u Italiji se drzavljanstvo moze dobiti nakon 10 godina zivota (bez prekida u statusu residenze), znaci netko kao osoba iz clanka, koja tu zivi 20 godina, studirala je tu, trazi posao tu, i cini se zainteresirana nastaviti svoj zivot u Italiji - bez problema moze zatraziti i dobiti drzavljanstvo, i pritom se ne mora odreci hrvatskog drzavljanstva.
Diskriminacija ili ne, opcije postoje.

---

Ma kao da strani drzavljanin u Hrvatskoj moze dobiti posao u drzavnoj/javnoj sluzbi?! O cemu pricamo, drzavljanstvo je prvi uvjet.
Inace, za slobodu izbora sam. Ja osobno ne bih, ali nemam nista protiv takvih tudjih odluka.

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

ne zbunjuje moju. mi to sve na papir, u raznim bojama napišemo/nacrtamo/podjelimo. i stalno ponavljamo. recimo, kad radimo imenice, odmah na sva tri jezika spomenemo što su imenice i sjetimo se da se sve imenice samo na njemačkom pišu velikim slovima, a u drugim jezicima (engl, franc, hrv) samo imena. nastojimo stalno tražiti sličnosti između jezika i razlike (npr. osim hrvatskog svi drugi jezici imaju članove). ovo je malo nekonvencionalni pristup jeziku, ali njoj odgovara, a u školi se onda ipak didaktički tome pristupa.

počni s najnajosnovnijim pojmovima. i nadograđuj, stalno ponavljajući staro. u biti u ponavljanju više vremena provedemo nego u učenju novog. ovo s knjigama na hrvatskom nije loša ideja i mi to imamo iz prirode i društva.

ne miješa jezike, osim ako nešto prepričava iz škole, onda će to radije reći na tom jeziku, na kojem se odvijala rasprava. meni je jako bio bitan taj hrvatski i za njega imaju posebnu učiteljicu koja ih ozbiljno podučava.

u petom razredu razmišlja uzeti još i kineski :roll::mrgreen:

---

Good for you!
Ako nisam previše indiskretna - koji je tvoj radni status?
Naime, ovakav angažman oko djetetove škole i učenja mi djeluje prilično nerealno i nedostižno za zaposlenog roditelja s fiksnim radnim vremenom (a za freelancera, iz drugih razloga možda još i više).

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

x

takvo obrazovanje stvarno zahtjeva da se roditelji - možda više nego inače - posvete djetetovoj školi i obrazovanju. i mi to činimo. dijete nam ide u "nehrvatsku" školu i jako smo zadovoljni s našim izborom (koji je došao više slučajno). radimo i učimo je i hrvatskim riječima u predmetima poput matematike, prirode i društva i sl (umanitelj, umanjenik i sl.). istovremeno nam je jako bitan i hrvatski. podjelili smo se. ja sam za strane jezike zadužena (uči engl., njem. i franc.) i prirodu i društvo, mm za matematiku i hrvatski. nije nam žao uloženog truda.

---

da, ovako, na ovaj način, mi izgleda super. to nije bio moj opisani slučaj, naravno.
i nije za nas razmažene koji jedva tu i tamo pregledamo koju školsku bilježnicu :mrgreen:

Citiraj:

---

no@ prvotno napisa

Good for you!
Ako nisam previše indiskretna - koji je tvoj radni status?
Naime, ovakav angažman oko djetetove škole i učenja mi djeluje prilično nerealno i nedostižno za zaposlenog roditelja s fiksnim radnim vremenom (a za freelancera, iz drugih razloga možda još i više).

---

vremenski to i nije toliki angažman a ne mora se sprovoditi svaki dan. recimo oko pola sata dodatno na ono vrijeme koje se inače potroši za normalnu zadaću itd. ako s djetetom radiš matematiku, npr. djeljenje, onda uz zadaću navedeš i hrvatske pojmove (to je u biti ni pet minuta). najviše vremena nam oduzima priroda i društvo, prije svega da se dijete uopće nauči kako se taj predmet uči, posebice kad je neki test u pitanju (što bi radili i da nam dijete ide u hrvatsku školu), a onda se dodatno neke riječi objasne ili spomenu i na hrvatskom (vazdazeleno i tako to :mrgreen:).

više je problem u volji i dosljednosti (koja i nama ponekad nedostaje).

Baš sam zadovoljna kako se sad razvila ova tema, hvala lijepo :)

Cvijeta je točno ubola u dvije stvari koje mene najviše muče. Vjerujem da će se on što se tiče jezika snaći, ali bojim se da ne bude užasno nesretan i da ne zamrzi školu, a to mi u konačnici nitko ne može reći. Znam da se možemo prebaciti ako ne ide, ali ja sam mijenjala školu kao mala i to mi je jako, jako teško palo. Inače, mi smo o toj školi, ali hrvatskom razredu, razmišljali isključivo iz praktičnih razloga - ona je kraj mog posla, a trebali smo u nekoj budućnosti seliti u prigrad pri čemu ni on ne bi ostao u kvartovskoj školi. Škola je mala, čuli smo o njoj samo pozitivne stvari i to nam se sve činilo odlično. Problem je s tim planom što hrvatski razred postoji samo prve četiri godine, a onda se sele u drugu školu. Evo, glupo, ali tek kako ovo pišem shvaćam da se seli vjerojatno čitav razred, da to nije isto kao promjena škole, zar ne? Cvijeto, ti to znaš?

Drugo, mi nikad nismo razmišljali o nastavku školovanja na talijanskom, meni je normalno da će on ići u moju srednju :mrgreen: i zato me brine hoće li moći lako pratiti nastavu dalje. Lako za svakodnevni jezik, ali doma baš i ne pričamo o plošnjacima ili otopinama. I ja isto imam tu ideju kako ćemo skupa prolaziti kroz program, kako ću s njim raditi hrvatsku lektiru, ali onda shvatim da to neće idućih osam godina ostati šestogodišnjak koji voli sjediti s mamom i čitati... a ako voli, možda imamo i većih problema od č i ć :psiho:

Školska pedagogica misli da će se on odlično snaći i da neće biti problema. Kaže da ima dosta takve djece i da su problemi rijetki. U osnovi, s te neke racionalne strane se i meni sve čini u redu, da će se stvari lijepo posložiti. MM je skroz za to i misli da će T. samo profitirati, on, izvrsno govori talijanski za razliku od mene koja se samo snalazim pa je možda i zato strah manji (uz činjenicu da je obično muško :mrgreen:) ali bojim se za mog malog emotivca jer mislim da ja osobno to ne bih mogla.

MC, vaše dijete ide u školu gdje su ostala djeca izvorni govornici ili je to svima strani jezik?

Citiraj:

---

Balarosa prvotno napisa

MC, vaše dijete ide u školu gdje su ostala djeca izvorni govornici ili je to svima strani jezik?

---

sve je više djece koja su hrvatski državljani, a ne stranci. to je razlog zašto imamo posebnu učiteljicu za hrvatski, koja se toga ozbiljno prihvatila, kao da se radi o hrv. školi. što mene jako raduje, jer nije da nemam iste strahove kao i ti i to baš što se tiče hrv. jezika (u srednjoj, ako bude išla u državnu, hrv. školu). stranci imaju poseban hrv. jezik s drugom učiteljicom, pretpostavljam ne tako zahtjevan kao ovi "naši".

Citiraj:

---

Balarosa prvotno napisa

Evo, glupo, ali tek kako ovo pišem shvaćam da se seli vjerojatno čitav razred, da to nije isto kao promjena škole, zar ne? Cvijeto, ti to znaš?

.

---

ja sam išla prva 4 razreda u talijansku školu, al hrvatski razred (mislim da se radi upravo o toj školi, jelda, već smo o tome čavrljale, zaboravih) i onda u peti razred u teslu. nije se baš cijeli razred preselio, dosta djece je otišlo u kvartovske škole, i to baš curice s kojima sam se najviše družila.
no, meni je to bilo genijalno, ta promjena, nova škola, nova djeca, a opet nisu bili svi novi pa se valjda zato nisam osjećala sama.
dan danas se sjećam tog uzbuđenja (i pozitivnog osjećaja) novog razreda.
smiješno mi je kako se moja mama (baš sam ju pitala ) nije uopće brinula oko te promjene škole, nije ju apsolutno niti doživjela, a kamoli što drugo :lool:

Citiraj:

---

Balarosa prvotno napisa

Baš sam zadovoljna kako se sad razvila ova tema, hvala lijepo :)

Cvijeta je točno ubola u dvije stvari koje mene najviše muče. Vjerujem da će se on što se tiče jezika snaći, ali bojim se da ne bude užasno nesretan i da ne zamrzi školu, a to mi u konačnici nitko ne može reći. Znam da se možemo prebaciti ako ne ide, ali ja sam mijenjala školu kao mala i to mi je jako, jako teško palo. Inače, mi smo o toj školi, ali hrvatskom razredu, razmišljali isključivo iz praktičnih razloga - ona je kraj mog posla, a trebali smo u nekoj budućnosti seliti u prigrad pri čemu ni on ne bi ostao u kvartovskoj školi. Škola je mala, čuli smo o njoj samo pozitivne stvari i to nam se sve činilo odlično. Problem je s tim planom što hrvatski razred postoji samo prve četiri godine, a onda se sele u drugu školu. Evo, glupo, ali tek kako ovo pišem shvaćam da se seli vjerojatno čitav razred, da to nije isto kao promjena škole, zar ne? Cvijeto, ti to znaš?

Drugo, mi nikad nismo razmišljali o nastavku školovanja na talijanskom, meni je normalno da će on ići u moju srednju :mrgreen: i zato me brine hoće li moći lako pratiti nastavu dalje. Lako za svakodnevni jezik, ali doma baš i ne pričamo o plošnjacima ili otopinama. I ja isto imam tu ideju kako ćemo skupa prolaziti kroz program, kako ću s njim raditi hrvatsku lektiru, ali onda shvatim da to neće idućih osam godina ostati šestogodišnjak koji voli sjediti s mamom i čitati... a ako voli, možda imamo i većih problema od č i ć :psiho:

Školska pedagogica misli da će se on odlično snaći i da neće biti problema. Kaže da ima dosta takve djece i da su problemi rijetki. U osnovi, s te neke racionalne strane se i meni sve čini u redu, da će se stvari lijepo posložiti. MM je skroz za to i misli da će T. samo profitirati, on, izvrsno govori talijanski za razliku od mene koja se samo snalazim pa je možda i zato strah manji (uz činjenicu da je obično muško :mrgreen:) ali bojim se za mog malog emotivca jer mislim da ja osobno to ne bih mogla.

---

dva komentara
- kad izađe iz boravka (ne znam imaju li boravak sva 4 razreda), što s djetetom kad mu škola završi u 12, a ti si na poslu. hoće li ići samo busom doma? - meni je to jedna od najvećih prepreka za školu blizu posla, a dalje od doma

- k nama su u petom razredu došli učenici iz Gelsi s škole. cijeli razred, ali su ih razbucali po nekoliko drugih razreda i drugih škola, tako da onda nisu selili kompletni razred, pa provjeri kako je sada. iako su djeca u petom razredu već velika, i vjerujem da to ne bi trebala biti trauma

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

ja sam išla prva 4 razreda u talijansku školu, al hrvatski razred (mislim da se radi upravo o toj školi, jelda, već smo o tome čavrljale, zaboravih) i onda u peti razred u teslu. nije se baš cijeli razred preselio, dosta djece je otišlo u kvartovske škole, i to baš curice s kojima sam se najviše družila.
no, meni je to bilo genijalno, ta promjena, nova škola, nova djeca, a opet nisu bili svi novi pa se valjda zato nisam osjećala sama.
dan danas se sjećam tog uzbuđenja (i pozitivnog osjećaja) novog razreda.
smiješno mi je kako se moja mama (baš sam ju pitala ) nije uopće brinula oko te promjene škole, nije ju apsolutno niti doživjela, a kamoli što drugo :lool:

---

Ah, da, vi ste od tih... psihički stabilnih. Mi smo neurotični. Ja sam prešla u drugu školu iza drugog osnovne i meni je to bilo grozno, zapravo se nikad nisam uklopila u novi razred.

Citiraj:

---

magriz prvotno napisa

dva komentara
- kad izađe iz boravka (ne znam imaju li boravak sva 4 razreda), što s djetetom kad mu škola završi u 12, a ti si na poslu. hoće li ići samo busom doma? - meni je to jedna od najvećih prepreka za školu blizu posla, a dalje od doma

---

Ima barem prva dva, mislim da će kasnije moći i sam, ionako ćemo i skupa ići autobusom. Zapravo, ako sve bude po nekom planu, živjet ćemo dovoljno blizu da možemo i pješke.

Citiraj:

---

- k nama su u petom razredu došli učenici iz Gelsi s škole. cijeli razred, ali su ih razbucali po nekoliko drugih razreda i drugih škola, tako da onda nisu selili kompletni razred, pa provjeri kako je sada. iako su djeca u petom razredu već velika, i vjerujem da to ne bi trebala biti trauma

---

Eh, meni se čini da je u tim godinama čak i teže.

Citiraj:

---

Balarosa prvotno napisa

Ja sam prešla u drugu školu iza drugog osnovne i meni je to bilo grozno, zapravo se nikad nisam uklopila u novi razred.

---

Ovdje svi prelaze u novu skolu u 1. razred scuole medie (ono sto je kod nas 6. razred). Pritom razredi ne ostaju zajedno, jer roditelji imaju izbor gdje ce upisati dijete.
Iz prica drugih roditelja koji imaju stariju djecu, zna se dogoditi da prijedje citava grupica iz dosadasnjeg razreda u taj novi razred, ali isto tako se i dogodi da ih podijele po vise razreda, ili da djeca idu u razlicite skole... ovisi sve o osobnom izboru, ustroju 1.r.sc.medie u toj sk.god., itd.
Iz moje perspektive, nadam se da necemo oko toga panicariti - s obzirom da je to normalna praksa.

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

sve je više djece koja su hrvatski državljani, a ne stranci. to je razlog zašto imamo posebnu učiteljicu za hrvatski, koja se toga ozbiljno prihvatila, kao da se radi o hrv. školi. što mene jako raduje, jer nije da nemam iste strahove kao i ti i to baš što se tiče hrv. jezika (u srednjoj, ako bude išla u državnu, hrv. školu). stranci imaju poseban hrv. jezik s drugom učiteljicom, pretpostavljam ne tako zahtjevan kao ovi "naši".

---

ideja o paralelnom korištenju jezika je puno bolja od mog pristupa: danas učimo matematiku samo na hrvatski. iako je smiješno kako ja i mala radimo zadaće, ja držim knjigu na hrvatski, ona na talijanski, ona čita na talijanski, ja na hrv. kontroliram.

htjela sam reći da i oni imaju odličnu profesoricu za Hrv. jezik, mala je jako voli, čak rade tako da je moja (koja jedina ima isključivo materinji hrv.) kao glavni pomagač. uvijek je uzima za primjer ostalima...recimo svi zovu "učiteljicA" onda ona digne T. da im ispravno kaže "učiteljicE" i za sada imaju samo 1 sat manje tjedno nego što se ima u hrv. školi, taman za onaj dio gdje uče pisanje slova (to uče iz talij.).

btw. duple knjige su skroz dobra ideja, jer ih moja zna i sama uzeti i čitati bez nas.

Evo da se i ja uključim, vrlo mi je zanimljiva tema budući je i moje dijete ove godine krenulo u 1. razred talijanske osnovne škole. Početak škole je za dijete bio šok, i to toliki da sam ga u jednom trenutku htjela prebaciti u hrvatsku školu. Ali, onda je počeo dolaziti k sebi. Kod mog djeteta je bila škola sama po sebi šok, prvih mjesec dana je bio prilično dekoncentriran i lako se umarao. Tijekom sata bi se bacao po podu, skrivao ispod klupe, plakao... Šok mu je bio i taj što u školi nikoga nije poznavao. Vrtić je pohađao u drugom gradu, tako da nije bilo nikoga od njegovih starih prijatelja.
Što se tiče same škole ne znam što bih rekla još. Trenutno vikende provodim učeći s djetetom jer je program prilično zahtjevan, do sada je imao za naučiti nekih 8 pjesmica napamet (što iz glazbenog, što iz talijanskog). Da ne kažem da je iz talijanskog ispisao 1 i pol crtančicu i cijelu jednu pisanku A. Iz prirode je ispisao skoro cijelu bilježnicu. Od prvog dana se zahtjeva da piše i to uredno. Zahvaljujući ovome moje dijete koje nije znalo slova prije polaska u školu, osim njih par, sada već zna sva slova. A iz hrvatskog su došli tek do slova m. Već je, pored svega navedenog, riješio još i 2 donirane radne bilježnice skoro do kraja. Tu su se pisala sva slova, uključujući i pisana slova i ubacivanja slova gdje fale u riječima. Mislim da je to služilo za vježbanje grafomotorike, ali na konkretnom primjeru. Posljednjih desetak dana napokon ide s veseljem u školu, dobar je bio u recitiranju pjesmica i nekako mi se čini da mu je napokon krenulo. Kad dođe kući ispituje me za svaku novu riječ koju je čuo u školi. Na početku je odbijao talijanski i bio prilično deprimiran, za mene neprepoznatljivo dijete.
Ako se na kraju pokaže da to nije za njega, sigurno ću ga ispisati i upisati u hrvatsku školu. Ali, u hrvatsku školu se uvijek lak može prebaciti, ali obrnuto baš i ne.

Citiraj:

---

nine prvotno napisa

ideja o paralelnom korištenju jezika je puno bolja od mog pristupa: danas učimo matematiku samo na hrvatski. iako je smiješno kako ja i mala radimo zadaće, ja držim knjigu na hrvatski, ona na talijanski, ona čita na talijanski, ja na hrv. kontroliram.

---

E. zadacu radi iskljucivo na talijanskom.
No, pojmove koje koriste, ako ih ne zna na hrvatskom, kazem joj kako se zovu i na hrvatskom.

Sada, u 4. razredu, rade jako puno iz talijanskog - glagoli, sinteza i analiza teksta, sastavci, literatura opcenito, itd. - i ponekad se dogodi da dodje kuci i pita me kako se na hrvatskom kaze ovo ili ono.
U takvim slucajevima, najcesce si zna barem otprilike objasniti sto znaci pojedina rijec. Za tocno znacenje (ali ne i prijevod), koristi Zingarelli. Ako se radi o rijeci koja se ne koristi bas svakodnevno, onda si ju i prepise u "biljeznicu za vjezbanje" zajedno sa objasnjenjem. Zapise si i tocan prijevod na hrvatski, a cesto dodamo i engleski (u skoli uci engleski).
Kao da, npr., koristi Klaica. U svakom slucaju, "Lo Zingarelli Minore, Vocabolario della lingua italiana" toplo preporucujem svim "talijanskim" skolarcima.

Primjerice, jucer je za zadacu imala tekst u kojemu je bila rijec 'opulenza', koju je shvatila otprilike iz smisla ostatka recenice, znaci znala je znacenje otprilike nekih 90%.

Tocan prijevod joj kazemo mi, ili ga pronadje u talijansko-hrvatskom rjecniku.

Bitno mi je da se rjecnicima i leksikonima zna koristiti prema potrebi i sama (cak i to uce u skoli, iako ga E. koristi od drugog razreda samostalno), jer vidim da tako lakse zapamti znacenje (uze i sire). I vidim da onda te rijeci pocinje koristiti i u govoru.

Matematiku trenutno uce razlomke; zna da je numeratore djeljenik, denumeratore djelitelj, risultato kolicnik.
Osim zadataka, imaju i definicije vrsta razlomaka (frazioni proprie, improprie, appropriate, equivalenti), i definicije zna na talijanskom i ne ocekujem od nje da ih kaze na hrvatskom, iako znam da zna prevesti tekst definicija na hrvatskom.

Hocu reci, ne bih ju zbunjivala s time da racuna 'na hrvatskom', kada se od nje ocekuje da to radi na talijanskom. Dovoljno mi je da zna, radi sebe, prevesti ono sto radi i pojedine termine, i na hrvatski.

Citiraj:

---

Elly prvotno napisa

appropriate

---

Pardon, htjedoh reci apparenti

(multitasking, pisem istovremeno s ovim mail na talijanskom).

Elly, koja je razlika između Zingarellia minore i običnog? Jesu li definicije pojednostavljene ili je samo manji broj natuknica? (Nisam taj minore nikad imala u rukama).

Moje indirektno iskustvo s upisima u nože srednje škole (scuole medie) (djeca prijateljica): djecu su u osnovnu školu upisivale u onu kvartovsku, bilo im je bitno da djeca što više socijaliziraju s vršnjacima i nakon škole (upravo im je blizina stanovanja to omogućavala), a i da im ostane što više vremena za razvažanje po raznim aktivnostima. Ali, već su za tu nižu srednju, a pogotovo za gimnaziju birale školu prema kvaliteti, i sklonosti djeteta (škola koja stavlja naglasak na prirodne, društvene i ine znanosti), jer su očigledno razlike u njima povelike (a sve su državne). Većina privatnih škola, osim izuzetaka (npr. Američka škola) nisu na dobrom glasu i služe uglavnom kako bi dijete nekako završilo školu (kupilo diplomu).

američka škola u zg je na lošem glasu.

Lo Zingarelli je opsezniji, a Lo Zingareli Minore ima manji broj natuknica, ali svejedno dovoljan za OS i SS.

Apropos biranja scuole medie i dalje (superiori ili liceo), nama je kriterij za scuole medie edukacijsko-logisticki. Izabrali smo skolu (vec sad, ako se situacija iz nekog razloga ne promijeni drasticno) koja je na dobrom glasu, da nudi kvalitetne poslijenastavne aktivnosti (sportske, glazbene, razne grupe i slicno - ne radi toga da dodje kasnije kuci, nego da se, osim klasicnim baletom, moze baviti i nekom drugom aktivnoscu na nacin da je kvalitetno ustrojena, ali ne prenaporna satnicom i zahtjevima (ona zbog svojih aktivnosti u skoli klasicnog baleta ne bi npr. mogla baviti se i agonistickim sportom (eto, sad meni fali rijec na hrvatskom! :mrgreen:) jer se satnice poklapaju)).
Takodjer nam je bitno da prelazak u scuole medie ne bude sok, da nacin rada profesora i dalje bude barem donekle slican nacinu rada njenih nastavnica.
No, to nam je bilo bitno i kod upisa iz vrtica u skolu - imali smo saznanja da su djeca koja su zavrsila sc.elementari bas kod njenih nastavnica bila dobro potkovana znanjem i da nisu imala problema i rupa u prvom razredu scuole medie. S obzirom na to da sam znala da ce bas te nastavnice imati novi 1. razred, to mi je bio poticaj za tu skolu (dvoumila sam se izmedju te i jos jedne, teritorijalno bih pripadala objema).
Vrtic nismo birali po kvartovskom kriteriju, umjesto toga smo se opredijelili za razvazanje/sk. bus, no novu zgradu s mladim, kvalitetnim osobljem, puno programa (engleski sa profesoricom-izvornim govornikom (ovdje vrlo bitno!), likovne radionice, tjelesni stucno vodjen, svake godine skola plivanja na bezenu, izleti i lokalno i busom, itd.).

Da se vratim na prelazak u scuole medie - s druge, logisticke strane, kako djeca u scuole medie idu sama i razvazanje je svedeno na minium (za scuole medie/vise razrede vise nema usluge sk.busa), bitno mi je i da joj je do skole jednostavno doci (da ne mora presjedati, da su bus-stopovi za dolazak/odlazak neposredno blizu skoli, da u slucaju nedajBoze i MM i ja mozemo relativno brzo stici (njemu 5 minuta, meni 10-15), i, zadnje ali ne i najmanje vazno, da iz kvarta u istu skolu ide jos netko od njenog drustva.

O liceo ili scuole superiori jos ne razmisljamo. Trenutno joj nekako ide sve dobro (kuc-kuc-kuc), pa cekamo da vidimo u kojem smjeru ce se njene sklonosti razvijati.
Zasad znam da ce, ukoliko se i dalje nastavi baviti klasicnim baletom, a postoje sve naznake da hoce, kriterij biti i to - nesto sto joj dozvoljava da se ne odrekne svoje prve ljubavi (mnoge mame cija djeca idu s njom na balet pohadjale su tu istu skolu, no nazalost su bas pri upisu u srednju skolu odustale od baleta jer im je oduzimao previse vremena i nisu ga mogle uskladiti sa skolskim obvezama).

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

američka škola u zg je na lošem glasu.

---

Opet, neprecizna ja. Odgovarala sam elly, i pisala o iskustvu mojih prijateljica u Italiji (niže i više srednje škole).


Mislim kako u Zagrebu pak postoji osim američke i neka hrvatska škola na engleskom.

sorry, ni ja nisam bila sigurna, zato sam dodala "u zg". da, osim američke škole postoji tzv. "diplomatska škola" (jer uglavnom idu djeca diplomata), tj. (državna) hrv. škola gdje se sva predavanja drže na engleskom jeziku. također postoji i njemačka škola (zajedno s njom i francuska). za italijansku ni ne znam postoji li u zg. pretpostavljam da postoji.
postoje još razne privatne škole, waldorfska itd. te židovska...

Moro, divno da si se javila. B. je među mlađom djecom u razredu? Misliš li da je možda malo prerano krenuo općenito u školu, neovisno o jeziku? Kakav ti se čini u odnosima s drugom djecom, koliko se izdvaja, misliš li da ga lošije prihvaćaju zbog jezika? Meni je jedna mama rekla da djeca na odmorima govore hrvatski, je li i kod vas tako? Mene najviše brine taj socijalni aspekt, nekako mi ne pada na pamet da bi moglo biti većih problema s gradivom.