Ići u nehrvatsku školu (u Hrvatskoj)

[mama courage]

Good for you!
Ako nisam previše indiskretna - koji je tvoj radni status?
Naime, ovakav angažman oko djetetove škole i učenja mi djeluje prilično nerealno i nedostižno za zaposlenog roditelja s fiksnim radnim vremenom (a za freelancera, iz drugih razloga možda još i više).

vremenski to i nije toliki angažman a ne mora se sprovoditi svaki dan. recimo oko pola sata dodatno na ono vrijeme koje se inače potroši za normalnu zadaću itd. ako s djetetom radiš matematiku, npr. djeljenje, onda uz zadaću navedeš i hrvatske pojmove (to je u biti ni pet minuta). najviše vremena nam oduzima priroda i društvo, prije svega da se dijete uopće nauči kako se taj predmet uči, posebice kad je neki test u pitanju (što bi radili i da nam dijete ide u hrvatsku školu), a onda se dodatno neke riječi objasne ili spomenu i na hrvatskom (vazdazeleno i tako to ).

više je problem u volji i dosljednosti (koja i nama ponekad nedostaje).

[Balarosa]

Baš sam zadovoljna kako se sad razvila ova tema, hvala lijepo

Cvijeta je točno ubola u dvije stvari koje mene najviše muče. Vjerujem da će se on što se tiče jezika snaći, ali bojim se da ne bude užasno nesretan i da ne zamrzi školu, a to mi u konačnici nitko ne može reći. Znam da se možemo prebaciti ako ne ide, ali ja sam mijenjala školu kao mala i to mi je jako, jako teško palo. Inače, mi smo o toj školi, ali hrvatskom razredu, razmišljali isključivo iz praktičnih razloga - ona je kraj mog posla, a trebali smo u nekoj budućnosti seliti u prigrad pri čemu ni on ne bi ostao u kvartovskoj školi. Škola je mala, čuli smo o njoj samo pozitivne stvari i to nam se sve činilo odlično. Problem je s tim planom što hrvatski razred postoji samo prve četiri godine, a onda se sele u drugu školu. Evo, glupo, ali tek kako ovo pišem shvaćam da se seli vjerojatno čitav razred, da to nije isto kao promjena škole, zar ne? Cvijeto, ti to znaš?

Drugo, mi nikad nismo razmišljali o nastavku školovanja na talijanskom, meni je normalno da će on ići u moju srednju i zato me brine hoće li moći lako pratiti nastavu dalje. Lako za svakodnevni jezik, ali doma baš i ne pričamo o plošnjacima ili otopinama. I ja isto imam tu ideju kako ćemo skupa prolaziti kroz program, kako ću s njim raditi hrvatsku lektiru, ali onda shvatim da to neće idućih osam godina ostati šestogodišnjak koji voli sjediti s mamom i čitati... a ako voli, možda imamo i većih problema od č i ć :psiho:

Školska pedagogica misli da će se on odlično snaći i da neće biti problema. Kaže da ima dosta takve djece i da su problemi rijetki. U osnovi, s te neke racionalne strane se i meni sve čini u redu, da će se stvari lijepo posložiti. MM je skroz za to i misli da će T. samo profitirati, on, izvrsno govori talijanski za razliku od mene koja se samo snalazim pa je možda i zato strah manji (uz činjenicu da je obično muško ) ali bojim se za mog malog emotivca jer mislim da ja osobno to ne bih mogla.

[Balarosa]

MC, vaše dijete ide u školu gdje su ostala djeca izvorni govornici ili je to svima strani jezik?

[mama courage]

MC, vaše dijete ide u školu gdje su ostala djeca izvorni govornici ili je to svima strani jezik?

sve je više djece koja su hrvatski državljani, a ne stranci. to je razlog zašto imamo posebnu učiteljicu za hrvatski, koja se toga ozbiljno prihvatila, kao da se radi o hrv. školi. što mene jako raduje, jer nije da nemam iste strahove kao i ti i to baš što se tiče hrv. jezika (u srednjoj, ako bude išla u državnu, hrv. školu). stranci imaju poseban hrv. jezik s drugom učiteljicom, pretpostavljam ne tako zahtjevan kao ovi "naši".

[cvijeta73]

Evo, glupo, ali tek kako ovo pišem shvaćam da se seli vjerojatno čitav razred, da to nije isto kao promjena škole, zar ne? Cvijeto, ti to znaš?

.

ja sam išla prva 4 razreda u talijansku školu, al hrvatski razred (mislim da se radi upravo o toj školi, jelda, već smo o tome čavrljale, zaboravih) i onda u peti razred u teslu. nije se baš cijeli razred preselio, dosta djece je otišlo u kvartovske škole, i to baš curice s kojima sam se najviše družila.
no, meni je to bilo genijalno, ta promjena, nova škola, nova djeca, a opet nisu bili svi novi pa se valjda zato nisam osjećala sama.
dan danas se sjećam tog uzbuđenja (i pozitivnog osjećaja) novog razreda.
smiješno mi je kako se moja mama (baš sam ju pitala ) nije uopće brinula oko te promjene škole, nije ju apsolutno niti doživjela, a kamoli što drugo

[magriz]

Baš sam zadovoljna kako se sad razvila ova tema, hvala lijepo

Cvijeta je točno ubola u dvije stvari koje mene najviše muče. Vjerujem da će se on što se tiče jezika snaći, ali bojim se da ne bude užasno nesretan i da ne zamrzi školu, a to mi u konačnici nitko ne može reći. Znam da se možemo prebaciti ako ne ide, ali ja sam mijenjala školu kao mala i to mi je jako, jako teško palo. Inače, mi smo o toj školi, ali hrvatskom razredu, razmišljali isključivo iz praktičnih razloga - ona je kraj mog posla, a trebali smo u nekoj budućnosti seliti u prigrad pri čemu ni on ne bi ostao u kvartovskoj školi. Škola je mala, čuli smo o njoj samo pozitivne stvari i to nam se sve činilo odlično. Problem je s tim planom što hrvatski razred postoji samo prve četiri godine, a onda se sele u drugu školu. Evo, glupo, ali tek kako ovo pišem shvaćam da se seli vjerojatno čitav razred, da to nije isto kao promjena škole, zar ne? Cvijeto, ti to znaš?

Drugo, mi nikad nismo razmišljali o nastavku školovanja na talijanskom, meni je normalno da će on ići u moju srednju i zato me brine hoće li moći lako pratiti nastavu dalje. Lako za svakodnevni jezik, ali doma baš i ne pričamo o plošnjacima ili otopinama. I ja isto imam tu ideju kako ćemo skupa prolaziti kroz program, kako ću s njim raditi hrvatsku lektiru, ali onda shvatim da to neće idućih osam godina ostati šestogodišnjak koji voli sjediti s mamom i čitati... a ako voli, možda imamo i većih problema od č i ć :psiho:

Školska pedagogica misli da će se on odlično snaći i da neće biti problema. Kaže da ima dosta takve djece i da su problemi rijetki. U osnovi, s te neke racionalne strane se i meni sve čini u redu, da će se stvari lijepo posložiti. MM je skroz za to i misli da će T. samo profitirati, on, izvrsno govori talijanski za razliku od mene koja se samo snalazim pa je možda i zato strah manji (uz činjenicu da je obično muško ) ali bojim se za mog malog emotivca jer mislim da ja osobno to ne bih mogla.

dva komentara
- kad izađe iz boravka (ne znam imaju li boravak sva 4 razreda), što s djetetom kad mu škola završi u 12, a ti si na poslu. hoće li ići samo busom doma? - meni je to jedna od najvećih prepreka za školu blizu posla, a dalje od doma

- k nama su u petom razredu došli učenici iz Gelsi s škole. cijeli razred, ali su ih razbucali po nekoliko drugih razreda i drugih škola, tako da onda nisu selili kompletni razred, pa provjeri kako je sada. iako su djeca u petom razredu već velika, i vjerujem da to ne bi trebala biti trauma

[Balarosa]

ja sam išla prva 4 razreda u talijansku školu, al hrvatski razred (mislim da se radi upravo o toj školi, jelda, već smo o tome čavrljale, zaboravih) i onda u peti razred u teslu. nije se baš cijeli razred preselio, dosta djece je otišlo u kvartovske škole, i to baš curice s kojima sam se najviše družila.
no, meni je to bilo genijalno, ta promjena, nova škola, nova djeca, a opet nisu bili svi novi pa se valjda zato nisam osjećala sama.
dan danas se sjećam tog uzbuđenja (i pozitivnog osjećaja) novog razreda.
smiješno mi je kako se moja mama (baš sam ju pitala ) nije uopće brinula oko te promjene škole, nije ju apsolutno niti doživjela, a kamoli što drugo

Ah, da, vi ste od tih... psihički stabilnih. Mi smo neurotični. Ja sam prešla u drugu školu iza drugog osnovne i meni je to bilo grozno, zapravo se nikad nisam uklopila u novi razred.

[Balarosa]

dva komentara
- kad izađe iz boravka (ne znam imaju li boravak sva 4 razreda), što s djetetom kad mu škola završi u 12, a ti si na poslu. hoće li ići samo busom doma? - meni je to jedna od najvećih prepreka za školu blizu posla, a dalje od doma

Ima barem prva dva, mislim da će kasnije moći i sam, ionako ćemo i skupa ići autobusom. Zapravo, ako sve bude po nekom planu, živjet ćemo dovoljno blizu da možemo i pješke.

- k nama su u petom razredu došli učenici iz Gelsi s škole. cijeli razred, ali su ih razbucali po nekoliko drugih razreda i drugih škola, tako da onda nisu selili kompletni razred, pa provjeri kako je sada. iako su djeca u petom razredu već velika, i vjerujem da to ne bi trebala biti trauma

Eh, meni se čini da je u tim godinama čak i teže.

[Elly]

Ja sam prešla u drugu školu iza drugog osnovne i meni je to bilo grozno, zapravo se nikad nisam uklopila u novi razred.

Ovdje svi prelaze u novu skolu u 1. razred scuole medie (ono sto je kod nas 6. razred). Pritom razredi ne ostaju zajedno, jer roditelji imaju izbor gdje ce upisati dijete.
Iz prica drugih roditelja koji imaju stariju djecu, zna se dogoditi da prijedje citava grupica iz dosadasnjeg razreda u taj novi razred, ali isto tako se i dogodi da ih podijele po vise razreda, ili da djeca idu u razlicite skole... ovisi sve o osobnom izboru, ustroju 1.r.sc.medie u toj sk.god., itd.
Iz moje perspektive, nadam se da necemo oko toga panicariti - s obzirom da je to normalna praksa.

[nine]

sve je više djece koja su hrvatski državljani, a ne stranci. to je razlog zašto imamo posebnu učiteljicu za hrvatski, koja se toga ozbiljno prihvatila, kao da se radi o hrv. školi. što mene jako raduje, jer nije da nemam iste strahove kao i ti i to baš što se tiče hrv. jezika (u srednjoj, ako bude išla u državnu, hrv. školu). stranci imaju poseban hrv. jezik s drugom učiteljicom, pretpostavljam ne tako zahtjevan kao ovi "naši".

ideja o paralelnom korištenju jezika je puno bolja od mog pristupa: danas učimo matematiku samo na hrvatski. iako je smiješno kako ja i mala radimo zadaće, ja držim knjigu na hrvatski, ona na talijanski, ona čita na talijanski, ja na hrv. kontroliram.

htjela sam reći da i oni imaju odličnu profesoricu za Hrv. jezik, mala je jako voli, čak rade tako da je moja (koja jedina ima isključivo materinji hrv.) kao glavni pomagač. uvijek je uzima za primjer ostalima...recimo svi zovu "učiteljicA" onda ona digne T. da im ispravno kaže "učiteljicE" i za sada imaju samo 1 sat manje tjedno nego što se ima u hrv. školi, taman za onaj dio gdje uče pisanje slova (to uče iz talij.).

btw. duple knjige su skroz dobra ideja, jer ih moja zna i sama uzeti i čitati bez nas.

[Moro]

Evo da se i ja uključim, vrlo mi je zanimljiva tema budući je i moje dijete ove godine krenulo u 1. razred talijanske osnovne škole. Početak škole je za dijete bio šok, i to toliki da sam ga u jednom trenutku htjela prebaciti u hrvatsku školu. Ali, onda je počeo dolaziti k sebi. Kod mog djeteta je bila škola sama po sebi šok, prvih mjesec dana je bio prilično dekoncentriran i lako se umarao. Tijekom sata bi se bacao po podu, skrivao ispod klupe, plakao... Šok mu je bio i taj što u školi nikoga nije poznavao. Vrtić je pohađao u drugom gradu, tako da nije bilo nikoga od njegovih starih prijatelja.
Što se tiče same škole ne znam što bih rekla još. Trenutno vikende provodim učeći s djetetom jer je program prilično zahtjevan, do sada je imao za naučiti nekih 8 pjesmica napamet (što iz glazbenog, što iz talijanskog). Da ne kažem da je iz talijanskog ispisao 1 i pol crtančicu i cijelu jednu pisanku A. Iz prirode je ispisao skoro cijelu bilježnicu. Od prvog dana se zahtjeva da piše i to uredno. Zahvaljujući ovome moje dijete koje nije znalo slova prije polaska u školu, osim njih par, sada već zna sva slova. A iz hrvatskog su došli tek do slova m. Već je, pored svega navedenog, riješio još i 2 donirane radne bilježnice skoro do kraja. Tu su se pisala sva slova, uključujući i pisana slova i ubacivanja slova gdje fale u riječima. Mislim da je to služilo za vježbanje grafomotorike, ali na konkretnom primjeru. Posljednjih desetak dana napokon ide s veseljem u školu, dobar je bio u recitiranju pjesmica i nekako mi se čini da mu je napokon krenulo. Kad dođe kući ispituje me za svaku novu riječ koju je čuo u školi. Na početku je odbijao talijanski i bio prilično deprimiran, za mene neprepoznatljivo dijete.
Ako se na kraju pokaže da to nije za njega, sigurno ću ga ispisati i upisati u hrvatsku školu. Ali, u hrvatsku školu se uvijek lak može prebaciti, ali obrnuto baš i ne.

[Elly]

ideja o paralelnom korištenju jezika je puno bolja od mog pristupa: danas učimo matematiku samo na hrvatski. iako je smiješno kako ja i mala radimo zadaće, ja držim knjigu na hrvatski, ona na talijanski, ona čita na talijanski, ja na hrv. kontroliram.

E. zadacu radi iskljucivo na talijanskom.
No, pojmove koje koriste, ako ih ne zna na hrvatskom, kazem joj kako se zovu i na hrvatskom.

Sada, u 4. razredu, rade jako puno iz talijanskog - glagoli, sinteza i analiza teksta, sastavci, literatura opcenito, itd. - i ponekad se dogodi da dodje kuci i pita me kako se na hrvatskom kaze ovo ili ono.
U takvim slucajevima, najcesce si zna barem otprilike objasniti sto znaci pojedina rijec. Za tocno znacenje (ali ne i prijevod), koristi Zingarelli. Ako se radi o rijeci koja se ne koristi bas svakodnevno, onda si ju i prepise u "biljeznicu za vjezbanje" zajedno sa objasnjenjem. Zapise si i tocan prijevod na hrvatski, a cesto dodamo i engleski (u skoli uci engleski).
Kao da, npr., koristi Klaica. U svakom slucaju, "Lo Zingarelli Minore, Vocabolario della lingua italiana" toplo preporucujem svim "talijanskim" skolarcima.

Primjerice, jucer je za zadacu imala tekst u kojemu je bila rijec 'opulenza', koju je shvatila otprilike iz smisla ostatka recenice, znaci znala je znacenje otprilike nekih 90%.

Tocan prijevod joj kazemo mi, ili ga pronadje u talijansko-hrvatskom rjecniku.

Bitno mi je da se rjecnicima i leksikonima zna koristiti prema potrebi i sama (cak i to uce u skoli, iako ga E. koristi od drugog razreda samostalno), jer vidim da tako lakse zapamti znacenje (uze i sire). I vidim da onda te rijeci pocinje koristiti i u govoru.

Matematiku trenutno uce razlomke; zna da je numeratore djeljenik, denumeratore djelitelj, risultato kolicnik.
Osim zadataka, imaju i definicije vrsta razlomaka (frazioni proprie, improprie, appropriate, equivalenti), i definicije zna na talijanskom i ne ocekujem od nje da ih kaze na hrvatskom, iako znam da zna prevesti tekst definicija na hrvatskom.

Hocu reci, ne bih ju zbunjivala s time da racuna 'na hrvatskom', kada se od nje ocekuje da to radi na talijanskom. Dovoljno mi je da zna, radi sebe, prevesti ono sto radi i pojedine termine, i na hrvatski.

[Elly]

appropriate

Pardon, htjedoh reci apparenti

(multitasking, pisem istovremeno s ovim mail na talijanskom).

[quinda]

Elly, koja je razlika između Zingarellia minore i običnog? Jesu li definicije pojednostavljene ili je samo manji broj natuknica? (Nisam taj minore nikad imala u rukama).

Moje indirektno iskustvo s upisima u nože srednje škole (scuole medie) (djeca prijateljica): djecu su u osnovnu školu upisivale u onu kvartovsku, bilo im je bitno da djeca što više socijaliziraju s vršnjacima i nakon škole (upravo im je blizina stanovanja to omogućavala), a i da im ostane što više vremena za razvažanje po raznim aktivnostima. Ali, već su za tu nižu srednju, a pogotovo za gimnaziju birale školu prema kvaliteti, i sklonosti djeteta (škola koja stavlja naglasak na prirodne, društvene i ine znanosti), jer su očigledno razlike u njima povelike (a sve su državne). Većina privatnih škola, osim izuzetaka (npr. Američka škola) nisu na dobrom glasu i služe uglavnom kako bi dijete nekako završilo školu (kupilo diplomu).

[mama courage]

američka škola u zg je na lošem glasu.

[Elly]

Lo Zingarelli je opsezniji, a Lo Zingareli Minore ima manji broj natuknica, ali svejedno dovoljan za OS i SS.

[Elly]

Apropos biranja scuole medie i dalje (superiori ili liceo), nama je kriterij za scuole medie edukacijsko-logisticki. Izabrali smo skolu (vec sad, ako se situacija iz nekog razloga ne promijeni drasticno) koja je na dobrom glasu, da nudi kvalitetne poslijenastavne aktivnosti (sportske, glazbene, razne grupe i slicno - ne radi toga da dodje kasnije kuci, nego da se, osim klasicnim baletom, moze baviti i nekom drugom aktivnoscu na nacin da je kvalitetno ustrojena, ali ne prenaporna satnicom i zahtjevima (ona zbog svojih aktivnosti u skoli klasicnog baleta ne bi npr. mogla baviti se i agonistickim sportom (eto, sad meni fali rijec na hrvatskom! ) jer se satnice poklapaju)).
Takodjer nam je bitno da prelazak u scuole medie ne bude sok, da nacin rada profesora i dalje bude barem donekle slican nacinu rada njenih nastavnica.
No, to nam je bilo bitno i kod upisa iz vrtica u skolu - imali smo saznanja da su djeca koja su zavrsila sc.elementari bas kod njenih nastavnica bila dobro potkovana znanjem i da nisu imala problema i rupa u prvom razredu scuole medie. S obzirom na to da sam znala da ce bas te nastavnice imati novi 1. razred, to mi je bio poticaj za tu skolu (dvoumila sam se izmedju te i jos jedne, teritorijalno bih pripadala objema).
Vrtic nismo birali po kvartovskom kriteriju, umjesto toga smo se opredijelili za razvazanje/sk. bus, no novu zgradu s mladim, kvalitetnim osobljem, puno programa (engleski sa profesoricom-izvornim govornikom (ovdje vrlo bitno!), likovne radionice, tjelesni stucno vodjen, svake godine skola plivanja na bezenu, izleti i lokalno i busom, itd.).

Da se vratim na prelazak u scuole medie - s druge, logisticke strane, kako djeca u scuole medie idu sama i razvazanje je svedeno na minium (za scuole medie/vise razrede vise nema usluge sk.busa), bitno mi je i da joj je do skole jednostavno doci (da ne mora presjedati, da su bus-stopovi za dolazak/odlazak neposredno blizu skoli, da u slucaju nedajBoze i MM i ja mozemo relativno brzo stici (njemu 5 minuta, meni 10-15), i, zadnje ali ne i najmanje vazno, da iz kvarta u istu skolu ide jos netko od njenog drustva.

O liceo ili scuole superiori jos ne razmisljamo. Trenutno joj nekako ide sve dobro (kuc-kuc-kuc), pa cekamo da vidimo u kojem smjeru ce se njene sklonosti razvijati.
Zasad znam da ce, ukoliko se i dalje nastavi baviti klasicnim baletom, a postoje sve naznake da hoce, kriterij biti i to - nesto sto joj dozvoljava da se ne odrekne svoje prve ljubavi (mnoge mame cija djeca idu s njom na balet pohadjale su tu istu skolu, no nazalost su bas pri upisu u srednju skolu odustale od baleta jer im je oduzimao previse vremena i nisu ga mogle uskladiti sa skolskim obvezama).

[quinda]

američka škola u zg je na lošem glasu.

Opet, neprecizna ja. Odgovarala sam elly, i pisala o iskustvu mojih prijateljica u Italiji (niže i više srednje škole).


Mislim kako u Zagrebu pak postoji osim američke i neka hrvatska škola na engleskom.

[mama courage]

sorry, ni ja nisam bila sigurna, zato sam dodala "u zg". da, osim američke škole postoji tzv. "diplomatska škola" (jer uglavnom idu djeca diplomata), tj. (državna) hrv. škola gdje se sva predavanja drže na engleskom jeziku. također postoji i njemačka škola (zajedno s njom i francuska). za italijansku ni ne znam postoji li u zg. pretpostavljam da postoji.
postoje još razne privatne škole, waldorfska itd. te židovska...

[Balarosa]

Moro, divno da si se javila. B. je među mlađom djecom u razredu? Misliš li da je možda malo prerano krenuo općenito u školu, neovisno o jeziku? Kakav ti se čini u odnosima s drugom djecom, koliko se izdvaja, misliš li da ga lošije prihvaćaju zbog jezika? Meni je jedna mama rekla da djeca na odmorima govore hrvatski, je li i kod vas tako? Mene najviše brine taj socijalni aspekt, nekako mi ne pada na pamet da bi moglo biti većih problema s gradivom.

[Moro]

Moro, divno da si se javila. B. je među mlađom djecom u razredu? Misliš li da je možda malo prerano krenuo općenito u školu, neovisno o jeziku? Kakav ti se čini u odnosima s drugom djecom, koliko se izdvaja, misliš li da ga lošije prihvaćaju zbog jezika? Meni je jedna mama rekla da djeca na odmorima govore hrvatski, je li i kod vas tako? Mene najviše brine taj socijalni aspekt, nekako mi ne pada na pamet da bi moglo biti većih problema s gradivom.

Mislim da i je u tome stvar, među mlađima je u razredu. Pokušavam vježbati koncentraciju s njim, mislim da ide na bolje. Kad je trebao naučiti prvu pjesmicu doslovno mu je trebalo 5 dana da je zapamti, a sada je potrebno puno kraće. On je i inače malo u svom svijetu, ne doživljava neke stvari. Što se tiče odnosa s drugom djecom u razredu, na početku se nije baš dobro snašao, ali mi se čini da i tu stvari idu nabolje. Najviše su mu falili prijatelji iz vrtića jer je sa svima bio dobar, oduvijek jako voli društvo. No, ovdje je došao u situaciju da se djeca nisu htjela igrati igara na koje je on navikao. On je inače jako osjetljivo djete. Jezik nije bio problem u komunikaciji sa djecom jer većina u razredu ne govori talijanski. Čak je i škola popustila u svojim krutim zahtjevima da se mora pričti talijanski pod odmorom. Kada sam ga upisivala, očekivala sam da će u školi napraviti neku procjenu znanja talijanskog jer sam dvojila upisati ga u hrvatski ili talijanski razred, ali to se nije desilo. Nisu tražili nikakvo predznanje. Sada mi je jasno zašto nisu radili procjenu, sa 3 učenika koji pričaju talijanski mogu komotno zatvoriti školu, ove godine je stanje tako loše. Djeci je teško i zato što pod odmorima ne mogu komunicirati na talijanskom jer ga skoro nitko ne zna. B. je išao u talijansku grupu u vrtiću i ja nisam bila sigurna koliko zna. On inače voli pokazati puno manje nego što zna, voli igrati igru "ja ništa ne znam". Ali, ispostavilo se na kraju da od te talijanske grupe nije bilo baš ništa jer su očito pričali na hrvatskom, a i maestra je bila svako malo bolesna. Posljednjih, po meni najvažnijih, 3 mjeseca vrtića je bila na bolovanju. Iako ide u talijansku školu, ja i dalje imam dvojbe treba li ili ne ići u nju. Ja nisam bila sigurna pri upisu i zato sam i htjela da naprave neku procjenu. Iako mi je dijete krenulo u talijansku školu, djelomično se slažem sa komentarima da je talijanska škola za talijansku manjinu jer su moji napori puno veći u angažmanu oko učenja. Djeci se doslovno treba objašnjavati osnove osnova za koje se u školi podrazumijeva da ih znaju. Mislim da je svakako preporučljivo zadnju godinu vrtića odraditi u vrtiću za talijansku manjinu, ako je tamo moguće upasti, a ne u grupi za rano učenje jezika u koju je išlo moje dijete. Inače, kod mene je suprug bio više za ovu opciju da ide u talijanski razred, a ja se sa njim slažem da je uvijek moguć ispis u hrvatsku školu.

[maggie34]

Iako mi je dijete krenulo u talijansku školu, djelomično se slažem sa komentarima da je talijanska škola za talijansku manjinu jer su moji napori puno veći u angažmanu oko učenja. Djeci se doslovno treba objašnjavati osnove osnova za koje se u školi podrazumijeva da ih znaju.

I to nije samo škola na stranom jeziku, to je nacionalna škola.

Razgovarala sam u petak s kolegicom koja radi u produženom boravku u jednoj tal. osnovnoj školi. Naputak ravnateljice je da se s djecom u produženom razgovara isključivo i samo talijanski. Kaže mi da je hrvatskoj djeci jako teško te da većina njih ide na instrukcije iz talijanskog privatno.

[nine]

Evo sam uhvatila vremena pa da odgovorim autorici o mogućim problemima kako se sitim.
Ako je to škola zaista za manjine i takav sastav razreda di su svi govornici, ili u večini talijanskog jezika kao materinjeg prvi problem na koji možete naići da će se dica čudno postaviti prema "došljaku", mojoj su pojedinci još u vrtiću znali namjerno na talij. govoriti da je glupa jer ne zna govoriti. Nije dugo trajalo i bilo me strah da će je to odbiti od jezika, jer dica su ipak društvena bića i važan im je taj segment prihvačanja, a da joj se rugaju znala je jer su joj drugi prevodili. drugi problem je što pola njih uopće ne govori hrvatski ili ono što govore je jako malo i iskrivljeno i tu kod igre dolazi do situacija da mališani koji se ne mogu sporazumiti s njom su je izbjegavali.
mi smo taj dio prilagodbe odradili u vrtiću, a da smo to morali u školi ne virujem da bi postigli uspjeh kakav smo ovako postigli.

drugo učiteljice neće dati, odnosno inzistirat ce, bar je naša tražila da se s malom igra i obraća isključivo na talijanskom, tako brže usvajaju jezik. naučila je kako se na talij. kaže "ja ne razumijem" i to je smijela reći i onda bi joj prevodila, a ne pitati i odgovarati na hrvatski. savjetovala nas je da gledamo crtiće na talij. i to jako pali. prije škole smo uzeli privatne sate jezika 1 na 1, nikakve škole (ionako ih nema tu) i to joj je dosta pomoglo, s tim da smo već bili nabavili neke knjige unaprijed i po njima učili jezik.

jako nam je pomoglo što smo uzeli odmah duple knjige za školu, one na hrv. i ove s prevodom tako ako nešto ne razumijemo snađemo se u hrv. knjigama.

ne znam ima li vaša škola organiziran sat dopunske nastave gdje s mojom učiteljica radi sama dodatno jezik, a isto tako dosta nauči u dopo scuoli, bez tog nebi išlo tako dobro jer tamo radi domaći i uči jezik kroz igru s dječicom različitih uzrasta od 1. do 4. razreda.

jedna od bitnih stavki je i to što ih je samo 16 pa se učiteljica stigne i s njom posebno pozabavit, ne znam koliko bi imala vremena s njih 30 npr. jer svaki nešto pita, dok rješavaju zadatke.

uvik će imati i nešto za doma napraviti, pjesmice, lektiru, dane kada će pred ispite znanja trebati ponavljati i tada je dobro da doma postoji bar netko tko zna talij. ako ne mislite i to plačati, meni je drugi MM baš talijan s iskrivljenim hrvatskim, i svekar i svekrva stan do, doma u njih se priča isključivo talijanski, samo samnom hrvatski, tako da imam i tu joker "pitaj publiku" a i služe joj za vježbanje jer s njima počinje pričati na talij. isto tako na odmoru ne govore hrvatski i dica iz ulice s kojima se druži su večinom talijani.

i dosta važna stavka je da poznaje veliku večinu gradiva iz svih predmeta, ipak ona ima skoro 8godina, starija je i samim tim zrelija od ovih mališana iz razreda, tako da se do sada njoj škola svodi gotovo samo na usvajanje jezika i to ne prestaje izlaskom iz škole, već i na ulici i doma kod njegovih.

mislim da bi joj bez svega tog bilo jako teško i da bi izostali rezultati.

ovako sada niže zvjezdice (petice) iz diktata i čitanja talij. samo ona i još jedna curica, ostali su loši do prosjećni jer su krenuli bez nekog predznanja materije.

ali ja ipak ne očekujem da sve bude bajno jer je mojoj uspjeh i nagrada poticaj, čekam kada krenu ozbiljnije jer do sada nisu imali niakkve provjere znanja, i kada krenu prvi neuspjesi a biti će ih prvenstveno zbog jezika, jer što kada nešto bude trebala prepričati i kada dođe do sraza znanja i mogućnosti da se izrazi za nju ipak na stranom jeziku na kojem nema tako velik vokabular kao na talijanskom.

eto sad sam se raspisala, ako mi još šta padne na pamet, dodam.

[Balarosa]

Ako nekoga zanima, mi smo se ipak odlučili za "običnu", hrvatsku školu. Malo zbog priče o lošem kadru, malo zbog straha oko nastavka školovanja na hrvatskom i puno zbog osjećaja. Mislim da sam negdje gore napisala kako smo uživo dobili uglavnom pozitivne reakcije na ideju upisa u talijansku školu pa je pošteno napisati zbog drugih koji će biti u istoj dilemi da se veliki dio "to ti je super" pretvorio u "ma i bolje ti je u hrvatskoj školi, tamo je ovo ili ono".

I hvala svima koji su pomogli pri odluci

[Moro]

Evo da se malo javim, počelo je drugo polugodište i stvari su polako počele dolaziti na svoje. Koncentracija mog djeteta je puno bolja, razumije u školi što mu se govori. Pale su i prve ocjene. Matematika mu je krenula, iz početka nikako mu objasniti razliku između + i -. U odnosu na hrvatsku školu program mi se čini zahtjevniji, iz talijanskog su već gotovi sa svim pisanim slovima i polako ih slažu u riječi. Čini mi se da ima puno više za učiti, ali mislim da je to dobro jer stiče radne navike. Škola je cjelodnevna, danas idu gledati Snjeguljicu na talijanskom i tome se raduje. U prvom polugodištu su bili 3 puta u kazalištu lutaka i jednom u kinu. Sve u svemu puno rada i puno naučenog do sada. Ovaj tjedan idem na informacije da vidim kako stojimo.

[Balarosa]

Moro, drago mi je da sve polako sjeda na svoje mjesto. Nadam se da se sredila i stvar s prijateljima. T. je isto dosta osjetljivo dijete i često "zapinje" pri druženju.

Ove godine su se prije predupisa puno reklamirale talijanske škole na radio postajama. Prije nisam to uočavala, možda jer me nije zanimalo.

[quinda]

prilažem samo info kako broj učenika u talijanskim školama raste: http://www.glasistre.hr/vijesti/pula...-vrtica-378191

[nine]

Evo da se malo javim, počelo je drugo polugodište i stvari su polako počele dolaziti na svoje. Koncentracija mog djeteta je puno bolja, razumije u školi što mu se govori. Pale su i prve ocjene. Matematika mu je krenula, iz početka nikako mu objasniti razliku između + i -. U odnosu na hrvatsku školu program mi se čini zahtjevniji, iz talijanskog su već gotovi sa svim pisanim slovima i polako ih slažu u riječi. Čini mi se da ima puno više za učiti, ali mislim da je to dobro jer stiče radne navike. Škola je cjelodnevna, danas idu gledati Snjeguljicu na talijanskom i tome se raduje. U prvom polugodištu su bili 3 puta u kazalištu lutaka i jednom u kinu. Sve u svemu puno rada i puno naučenog do sada. Ovaj tjedan idem na informacije da vidim kako stojimo.

i naši su danas bili do Umaga gledat Snjeguljicu, pala je i prva četvorka iz diktata talijanskog, cijeli liste rečenica, ona je zabrljala pravopis na 3 mista, što znam da zna, kaže da nije čula dobro. osim svih slova i slaganja u rečenice, naši su već pri kraju, odnosno ponavljaju i "suoni dolci e suoni duri" (kako li se već piše), ja zadovoljna.

[ripero]

Malo ću oživjeti temu. Sin je učenik u talijanskoj školi. Ide u 5. razred. Mi nismo talijani i nismo govorili talijanski prije 5-6 godina - žena nimalo a ja sam razumio onaj talijanski s Ponte Rossa, ali pričati ga... he he. U vrtiću je učio talijanski 45 minuta tjedno, naučio gotovo ništa. Godinu dana prije škole prijateljica koja fluidno govori talijanski dolazila je doma na sat, sat i pol tjedno i podučavala ga osnove. Sve je to bilo dovoljno da prođe "prijemni" ispit (nekakvo poznavanje talijanskog)- Prag je vrlo nizak jer se nekoliko tal. škola bori za svakog novog učenika kako bi uopće opstale.
Od njih 16, samo troje je talijanski govorilo kod kuće, svi su drugi učili u hodu, doduše, s različitih polazišta. Sin mi je bio te 4 godine najbolji u razredu (da, i u talijanskom jeziku, iako, ruku na srce, učitelji su se malo i prilagođavali. Hrvatski je apsolutno zabranjen i za svaku promaklu hrv. riječ su kažnjavani. No, na to smo bili upozoreni odmah na početku prvog razreda.
Isto tako, prvi roditeljski sastanak bio je na hrvatskom i tamo smo upozoreni da je to prvi i zadnji jer je to talijanska škola, a ne škola za učenje jezika. Sve ok, fair play, bili smo upozoreni na sve.
U peto je razredu i dalje među najboljima, ali dogodio se jedan incident zbog kojeg sam spreman ići gdje god treba jer mislim da je vrlo nepošten. Nakon jedne sjajne prezentacije (dobio je pljesak i peticu) omaklo mu se kad je rekao kolegici:"Izvadi stick" - i zaradio jedinicu! Ne opomenu, odlazak kod direktorice, izbacivanje iz razreda, odgojnu kaznu, ne - jedinicu koja, sada na kraju godine znači spuštanje ocjene. Je li to u redu? Je li moguće da je to normalna kazna? Što da je to rekao na engleskom? Bi li isto bio kažnjen tako drastično. Uostalom, u koju mu je rubriku mogao napisati tu jedinicu? Jeli možda i kolegica zaslužila jedinicu jer ga je razumjela i izvadila stick? Prošlo je dosta, ali još kuha u meni. Ubrzo su informacije, otići ću i polako od jedne do druge odgovorne osobe tražiti da mi objasne taj postupak i gdje piše na koji način sankcionirati takve "prekršaje".
Volio bih vas čuti o tome.

[Danci_Krmed]

Nisam dugo bila na ovom topicu i slučajno sam na njega nabasla danas. Ripero što je na kraju bilo u situaciji koju si gore opisao? Kako se riješilo? Ja bi osobno išla kod učiteljice / profesorice i porazgovarala, to nije ok.

Ja ove godine imam djecu u manjinskoj školi i manjinskom vrtiću. Sa školom smo bili zadovoljni i prošle godine, a ove još više jer imamo novu, prekrasnu Maestru koju dijete obožava, a mama i tata također.

Djeca moraju koristiti talijanski u školi, na marendi i u produženom, to je meni čisto ok. Ja na roditeljskim sastancima sve slušam na talijanskom i ako nešto mi nije jasno pitam da ponove na hrvatskom (razumijem skoro sve ali pričati ne znam baš dobro). Ako procjenim da je bolje pitam nakon sastanka, ali u glavnom za vrijeme istog. Nikad se nisam osjećala loše zbog toga i uvijek je to super prihvaćeno. Kao u pravoj, dvojezičnoj sredini di se s lakoćom klizi iz korištenja jednog jezika na drugi. Čak sam ove godine i u roditeljskom vijeću, i odmah na početku su mi rekli da ako mi nešto nije jasno da slobodno pitam pa tako i bude.

Kako je vama bilo sa udžbenicima ove godine? Naši su uglavnom ostali kao prošle godine, stara izdanja pa smo mogli skoro sve naslijediti.

[bobić]

Priprema djece za studij u inozemstvu u kojem imaju priliku naučiti sve ono što kod nas ne mogu (zbog bolje opremljenosti sveučilišta i raznih drugih razloga) npr. Završni ispit (matura) koja se prizna na preko 300 sveučilišta u svijetu i prijemni ispit je nepotreban.

Iz mog iskustva: osnovna hrvatska škola i međunarodna srednja kod nas se pokazala (za sad) savršenim izborom. Potomčica namjerava u inozemstvo na studij. S njom su u razredu djeca koja su i osnovnu završili na stranom jeziku. Ne primjećujem da imaju lošiji/uži vokabular od nje. Činjenica je samo ta da i pod odmorima razgovaraju na stranom jeziku jer, kako kaže, teško im se "prešaltati". Satnica hrvatskog i stranog jezika jednaka je, lektira je dvostruka.

Interesira me, tj. moje dijete međunarodna srednja u xv. gimnaziji. Možete li mi reći više informacija osim onih što mogu pročitati na službenim stranicama (vaš dojam, koliko je zahtjevno, odnos prema učeniku...)
Hvala.