ne zbunjuje moju. mi to sve na papir, u raznim bojama napišemo/nacrtamo/podjelimo. i stalno ponavljamo. recimo, kad radimo imenice, odmah na sva tri jezika spomenemo što su imenice i sjetimo se da se sve imenice samo na njemačkom pišu velikim slovima, a u drugim jezicima (engl, franc, hrv) samo imena. nastojimo stalno tražiti sličnosti između jezika i razlike (npr. osim hrvatskog svi drugi jezici imaju članove). ovo je malo nekonvencionalni pristup jeziku, ali njoj odgovara, a u školi se onda ipak didaktički tome pristupa.
počni s najnajosnovnijim pojmovima. i nadograđuj, stalno ponavljajući staro. u biti u ponavljanju više vremena provedemo nego u učenju novog. ovo s knjigama na hrvatskom nije loša ideja i mi to imamo iz prirode i društva.
ne miješa jezike, osim ako nešto prepričava iz škole, onda će to radije reći na tom jeziku, na kojem se odvijala rasprava. meni je jako bio bitan taj hrvatski i za njega imaju posebnu učiteljicu koja ih ozbiljno podučava.
u petom razredu razmišlja uzeti još i kineski![]()






Odgovori s citatom