Printable View
:lol:Citiraj:
rossa prvotno napisa
Ništa što još ima uporabnu vrijednost ne treba baciti. Prodaj ovdje na burzi, pokloni nekome, posudi... Mogućnosti su beskrajne. :) Samo, ako ćeš prodavati, nemoj nabiti cijenu. Neki ljudi jako cijene ono što imaju (i imaju na to apsolutno pravo!) pa ne žele prodati za manje para i onda im stoji i stoji i stoji...Citiraj:
Freyja prvotno napisa
Ništa što još ima uporabnu vrijednost ne treba baciti. Prodaj ovdje na burzi, pokloni nekome, posudi... Mogućnosti su beskrajne. :) Samo, ako ćeš prodavati, nemoj nabiti cijenu. Neki ljudi jako cijene ono što imaju (i imaju na to apsolutno pravo!) pa ne žele prodati za manje para i onda im stoji i stoji i stoji...[/QUOTE]
Ma kakvo nabijanje cijenja, POKLANJAM, samo treba MM-a obraditi:mrgreen:
Jesi ti sigurna da on uopće zna da to imate? :mrgreen: Mislim, moj zna da imamo krevetić, kolica i autosjedalicu jer se stalno spotiče preko toga, no za ostale bebine stvari pooooojma nema što imamo, što smo kupili, što dobili, što posudili... Ne može on pamtiti takve gluposti. :)Citiraj:
Freyja prvotno napisa
(a da ne govorim o posuđu, posteljini i sl.)
Zna, vjeruj mi, zna:mrgreen:
Apropo posuđa i posteljine-moja mama kad bi išla po kruh bi usput kupila ručnik 8-).
Baš su joj fetiš, silno pati na njih. Nikad ih dovoljno...Meni ih kupuje komadno svako malo, da mi se nađu :drama:.
Citiraj:
mishekica prvotno napisa
:lool: Eto, i ti mo'š prodat' na burzi kad zagusti. :)Citiraj:
matahari prvotno napisa
prijavljujem sebe i mm-a kao hrčke, što čuvamo... sve :mrgreen:
O, da...
Citiraj:
mishekica prvotno napisa
kad je moja baba umrl pa kad smo sređivali njen stan, našli smo 40 komada plahti od kojih je više od pola bilo novo. neke još potpuno zapakiraneCitiraj:
matahari prvotno napisa
I ja imam bakinih zapakiranih plahti :mrgreen:Citiraj:
rossa prvotno napisa
Prijavljujem se u hrčke.
Imam kutije sa biljeznicama i spomenarima jos iz osnovne skole :roll: al ih cuvam kod mame :angel:
Imam i kutije pune razglednica, cestitki, pisama, papirica sa dopisivanjima, sve je nekad bilo lijepo sortirano i poslozeno dok mm jednom u naletu ciscenja nije sve ostavio zhapcu da malo razgleda :tantrum: zavrsilo je tako da je zhabac sve povadio a ja pobacala u kutiju bez reda i spremila na sigurno samo da mm to ne baci :roll:
Imam sve cestitke koje smo dobili za vjencanje, sve zahvalnice sa vjencanja na kojima smo bili, cestitke i brzojave za djecu kad su mi se rodila, stihijski cuvam karte od kazalista, kina, ulaznice, pa pobacam kad me ulovi, cuvam racune od svega i svacega, izvode iz banke, zhapceve crteze, ne sve al neke znacajnije.
Bude mi tesko kad se nesto razbije i ne moze se popravit, volim sve vratit na svoje mjesto i dugo koristi, ako se neki uredjaj pokvari prije cu ga ic popravit nego bacit. Nije uopce stvar u trosenju novca u ovom slucaju nego mi je tesko razbacivat se prirodnim resursima pa kontam ako se moze popravit a sto ne bi popravila?
Rijetko bacam stvari, poklonim, prodam, prenamjenim. Potpisala bi kraljicu topica na ovo:
Sad ste me sjetile da bi mogla jos toga izvuc i rascistit malo prostor.Citiraj:
e volim tu kulturu velikog kupovanja i bacanja (ja bih ustvari rado manje kupovala,
To rascicavanje me uvijek razveseli ako znam da ce stvari bit u funkciji, a meni samo bezveze stoje na policama.
Ja se smatram izliječenim hrčkom. :rock:
Uz neke iznimke. :mrgreen:
U zadnjih 2-3 godine sam se počela rješavati dosta nepotrebnih stvari - poklonim, bacim, svejedno, samo da ih se što prije riješim. Mrzim taj osjećaj zatrpanosti raznoraznom kramom. (Nekad prije mi to nije smetalo.)
Naravno da sam još daleko od savršenstva i imam još hrpu stvari koje smatram nepotrebnima, ali su mi drage, pa mi treba još vremena da i njih frknem. Ali vidim kako mi je s vremenom sve teže napuniti vrećice koje šaljem dalje, jer više nemam toliko puno stvari, što mi je super.
Eh sad, iznimke... Knjige i cipele. Doduše, i njih se rješavam, ali sporijim tempom, a konstantno dovlačim nove. :mrgreen: Sa odjećom nemam toliki problem, odlučila sam da zadržim samo ono što stvarno trebam/nosim/volim, a ostatak ionako neću ni obući jer se u tome ne osjećam dobro, pa onda nema ni smisla da mi stoji u ormaru. (Podijelila sam i hrpu stvari još s etiketama... Sad bolje pazim što i kako kupujem.)
Također sam se malčice zanijela na nekim sniženjima po drogerijama i sad imam višegodišnje zalihe raznorazne kozmetike i deterdženata. :facepalm: Ali to ne smatram nepotrebnim stvarima, jer će se s vremenom potrošiti i već sam obećala sama sebi da ubuduće više neću raditi tolike zalihe, stvarno nije potrebno. (Pogotovo omekšivača, koji se nakon nekog vremena pretvore u smjesu sličnu pudingu. Lesson learned, omekšivači imaju rok trajanja s razlogom.)
Srećom MM nije hrčak, pa se ne moram boriti s njim oko bacanja stvari. U zadnjih par mjeseci smo nešto premještali po stanu i izbacili van hrpu namještaja i drugih gluposti koje su nam samo zauzimale mjesto. Pa smo se cerekali kad su stvari samo nestajale jer su ih susjedi uzimali, a nama je ostala hrpa slobodnog prostora. Ja bih se rado riješila još nekih komada namještaja, ali trenutno se još uvijek koriste, pa će ostati još neko vrijeme. A idu mi na živce. :lool:
I sama sam se sebi "divila" kad sam shvatila kako smo godinama samo kupovali - nove ormare, nove ormariće, nove kutije - umjesto da smo se jednostavno počeli rješavati stvari koje smo u njih trpali, a zapravo nam uopće ne trebaju. Koja naopaka logika, da ne povjeruješ.
Kad se odlučiš, prvo se meni javi... Strpit ću se s kupovinom dotad. :mrgreen:Citiraj:
TeddyBearz prvotno napisa
Ovo je fakat pametno razmišljanje. Obećajem da više neću kupiti nijednu kutiju... :oops: Ali jedan mi ormar svakako nedostaje. :lol:Citiraj:
TeddyBearz prvotno napisa
Omeksivac kojem je prosao rok prebacis u vecu posudu, ulijes vode i dobro promuckas.
:lol:Citiraj:
mishekica prvotno napisa
Inače sam ih bacala (tj. ostavljala sam ih negdje gdje će si ih netko uzeti ako hoće). Međutim, sad mi se to desilo sa najdražim omekšivačem, koji se više ne proizvodi, pa nije bilo šanse da ga bacim. Poklopilo se sa tim da je veš mašina odlučila više ne uzimati omekšivač iz one posudice, pa sad zaustavim pranje pred kraj, ubacim u posudici promiješan sa vodom taj zgusnuti omekšivač i na kraju sve bude ok.Citiraj:
marta prvotno napisa
Znam da je omekšivač skroz nepotreban :facepalm:, ali s obzirom na zalihe, još ću ga dugo koristiti. :lool: (Ok, nisam još odlučila da ću ga prestati koristiti, ali veš savršeno dobro miriši i od samog deterdženta.)
I veš mašine bih se rado riješila i kupila novu, jer ova em je stara već skoro 15 godina, em nisam zadovoljna kako pere, ali nikako da krepne, pa MM neće još da kupujemo novu. Možda napravim kakvu diverziju uskoro. :mrgreen:
u prepovijesti, kad sam koristila omeksivac, stajao bi mi jaaaaako dugo, po godinu dana i uvijek bi se upudingio. a onda bih ja samo nalila vodu i promuckala. svi ti proizvodi mogu trajati skoro po vječno, ali su napravljeni tako da se zgusnu, razidju, staloze i sl. nakon nekog vremena.
E vidiš, ovome se ja stvarno nadam, jer imam hrpu šampona, gelova za tuširanje i tekućih deterdženata i nekako se vodim time da je to ionako hrpa kemije i da se ne bi trebalo ništa moći pokvariti. Iskreno se nadam da se ne varam, inače ću morati hrpu toga baciti ako se pokvari. :unsure: :drama:Citiraj:
marta prvotno napisa
Znate što me najviše muči - kako svom unutarnjem hrčku postaviti granice? :unsure: Gdje povući crtu kad je nečeg stvarno previše, a da se taj višak već ne prelijeva iz ormara, jer onda je to već poprilično očito? :mrgreen:
Kako znati da nećeš požaliti ako se nečeg riješiš? :unsure:
Ja sam do sada požalila samo za par stvari, ali onda sam ih morala opet kupiti, a to je skroz glupo. :roll: A opet ne želim biti zatrpana koječime u strahu da "možda jednog dana nešto zatrebam", a veće su šanse da se dotične stvari više nikad neću ni sjetiti.
Jer da sam bila dovoljno racionalna, ne bih to nešto ni dovukla doma, kako da sad budem dovoljno racionalna i procijenim hoće li mi to još trebati ili ne? :unsure:
kako je mojca rekla, ja sam od onih koje imaju doma šugamana koliko i ljudi (nisam ona iz njene price koja nema nista, volim jako cicimici gluposti i detalje, ali kad mi neki dosade, rijesim ih se i zamijene ih novi)
ali sjetilo me opet ovo sa samponima kako kad dodjem u neciju kupaonicu, a ono stotine bocica, na sekundu i osjetim neku sjetu, onako ispuni me osjecaj da je to pravo blagostanje :mrgreen: ali me odma i prodje cim se sjetim da sve to ima rok trajanja u koji ja VJERUJEM :mrgreen: i bude mi opet draga ona jedina kutija cega vec imamo doma dok se ne potrosi (i tek tad je zamijeni nova)
i zubne paste i sampona i sapuna i ulja za przenje i tjestenine i soli i secera
u mene doma je toga svega uvijek samo jedna kutija
Previse je kad kupujes drugu bocu necega cega jos imas vise od pola boce.
Hranu ne stavljam u ovu kategoriju, jer cesto kupim na akcijama neke proizvode koje trosimo u vecim kolicinama, pa ih zamrznem. Ali kod mene je puno gladnih usta, pa se nekako to ne vidim kao gomilanje.
Iako se opirem hrčkovitosti, koliko god je to moguće, zalihe SVEGA uvijek imam. :štrika:
(to je posljedica neimaštine u djetinjstvu)
Super su mi ovakvi topici :-)
Sad sam se sjetila da i ja imam neke krpe koje je mama dobila od bake pa proslijedila meni jel.. To su nekakve valjda posebne krpe koje su se koristile u Titovoj kuhinji :facepalm:
osim par lampica i dva ulja na platnu, dekorativnih predmeta nemam. vazu nikad u zivotu nisam kupila. imam 6 kuhinjskih krpa, 9 rucnika, dvije posteljine za nas i dvije za djecji krevet, dva seta kupaonskih tepiha... cak ni sjedalica nemam viska :-) zavjesa nemam, kao ni jastucica, do nedavno ni tepih nismo imali.
moja je mama, otkad znam za sebe, cuvala spavacicu, donje rublje i neku odjecu "za bolnicu". u zivotu u bolnici nije bila, a ona i dan-danas ima stvari za nju, a skuplja i dalje. svasta..
Pa gle, ovo je u stvari super, jer vjerojatno da nema te stvari stalno bi bila bolesna.:mrgreen:Citiraj:
centar prvotno napisa
Ja sam skužila da se ne isplati bacati stvari (ali ja ih spremam u tatinu kuću) jer obično čim nešto bacim u par tjedana mi baš to zatreba.:-x
:mrgreen:Citiraj:
centar prvotno napisa
Tako sam i ja uvijek imala, ali mi je, nažalost, vrlo često i trebalo. Uglavnom, dok sam bila dijete, uvijek sam imala nove gaće, čarape, potkošulje, pidžame i papuče "za bolnicu". Prije par godina mi je sinulo kako više nemam takvih stvari i kad bih trebala ostati u bolnici, najprije bih si morala malo obnoviti zalihu donjeg veša. Ne zato što nemam dovoljno... :lool:
Daš ih na burzu? :trlja ruke:Citiraj:
Bubimitka81 prvotno napisa
Ja samo ne volim kad se skupljaju stvari koje se ne koriste, kao recimo kad ljudi imaju pune ormare finog suđa koje nikad ne koriste. Super mi je moj tata koji, kad želi trgnit jednu ljutu, uzme finu vintage čašicu i uživa :)
Ja sam :škartoc: čitajuči ove vaše redove shvatila da sam jedan jako licemjerni hrčak.
Kad MD hrčkari po svojoj šupi, koju smo izgradili samo za njega, jer sam ja okupirala sve ostale prostore u kući i oko kuće, onda si ja svako malo uzmem za pravo da proglasim stanje totalnog nereda i krenem uvoditi red. I da, uvedem red... ali pritom on pati.
A da kojim slučajem, on uleti u moj hrčkov brlog (zapravo jedan od njih :roll:) slomila bi mu kosti. Figurativno rečeno, naravno! :mrgreen:
Nego... zaboravna sam, majke mi... Ivarica, kad sam ja ovo rekla?
Misliš koliko ljudi, toliko setova šugamana?Citiraj:
ivarica prvotno napisa
To sam ja rekla, ali zamijenila nas je... (mislim da znam i zašto, često otvaraš teme kakve bi i ja otvorila, ili sam nekad otvorila :mrgreen:). A mislila je, koliko ljudi, toliko šugamana, brojem, ne setova. Tako sam barem ja svoju priju opisala.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Centar, to je meni zakon. Da nemaš ova dva ulja na platnu, mislila bih da si moja susjeda :). Ali, ja nikad neću biti takva, samo stremim. Al, uz muža koji bi postavio 15 polica svugdje i po njima svašta, jer mu je baš taj zid prazan, nema šanse, uvijek neki kompromisi sa mnom, "dosadnom, koja mrzi brisat prašinu, i samo po tome razmišlja o uređenju stana", pa smo negdje između.
Ja sam se uspjela izliječiti mamine ovisnosti o skupljanju suđa, posteljine i ručnika (i imam samo ono što sam dovukla od nje, jer je ona svega toga nakupila za tri života, i ništa mi se ne sviđa posebno, i ne bi si sigurno sad išla kupiti takvu zdjelu, lonac ili jastučnicu, ali nije ni katastrofa, pa je dobro došlo usred stambenog kredita i kupovine namještaja. Pa je ona naravno govorila da je to baš super kako mi je dala puno suđa i posteljine. Ja sam joj rekla, da bolje da je cijeli život svaki put umjesto zdjele i ručnika kupila 5 ili 10 eura, i dala mi te pare... ali to do nje ne dopire. Uglavnom, imam što imam, a kad to ode u smeće, kupujem drugo. Ona ima neke napade da su baš ručnici ili jastučnice na sniženju, čak mi nekad i kupi komad-dva, ja ignoriram i kažem da imam čisto dovoljno.
I u kupaoni... nekad je to bilo sto tubica i bočica, i milion testera koje ću jednom koristiti... sad ničeg nema. Dvije bočice i krema. Ima veze i s trudnoćom i dojenjem, kad sam odjednom pomislila da šta se imam tracakati sa svim tim kemikalijama, i izbacila sam većinu toga iz uporabe i kupaone. Možda si vratim kad me zgazi starost pa će mi trebati sto pomada :)).
(U mm-ove kategorije "ambalaža, alat, drvo, ostaci i dijelovi svega i svačega" ne ulazim).
Ali ja muku mučim s kategorijom "knjige" i "uspomene"... tih knjiga sad ima kod mojih staraca po svuda, kod svekrve, u garaži, po našem stanu... a još sam valjda 50 nekih posudila mlađem rođaku koji je upisao faks na kojem sam studirala. I mm ih ima tonu. Jedino što mi se u vezi njih sviđa je da u nekoj budućnosti imam prostora za ogromnu policu za par-sto knjiga, i to sa zatvorenim vratima, da ne pada prašina. Ako to nikad neću imati, jednog dana ću ih se možda riješiti.
A pod "uspomenama" mislim na gomilu nekih sitnica koje ti ljudi kroz život poklanjaju, obično nikakve uporabe već isključivo ukrasne svrhe. Čak sam u nekim razdobljima života stalno dobivala neke ručne radove, oslikane vaze, izrađene kutijice, nakit i sl. I stoji mi to u kutijama nekim... (i stoji mi to kod mame, dok me ne deložira kad kupi novi set ručnika), ali i u ovom stanu sam već skupila svjećnjaka, košara, ukrasnih zdjelica, okvira i sl. Ne-hrčci, što radite s tim? Poklanjate, bacate...? Ili, kako je netko gore napisao da ima kutiju s potrepštinama za izradu čestitki i slično, i da to poklanja... pa onda taj tu rukotvorinu mora čuvati :mrgreen:.
Ja sam npr. nakon useljenja dobila 5 velikih košara (u kojima su npr. bili voće, vino, staklenke, uglavnom hrana). Fora poklon, ali ja premećem tih 5 košara po malom stanu. Jednu sam iskoristila, 2 poklonila, a 2 još skupljaju prašinu i čekaju da mi za nešto zatrebaju. Što bi ne-hrčak napravio s tim? Ok, ima raznih ideja, ali kroz godine se tih poklonjenih stvari nakupi, čak i kad u jednom trenu sam prestaneš kupovati "ukrase/skupljače prašine". Moja mama ih obožava i kod nje se ne vidi ni regal ni polica od gomile toga (i za svaku zna otkud je i od koga), ali ja što sam starija sve ih manje volim i žudim za minimalizmom :).
Stavi to sve na burzu, ima drugih hrcaka kojima ce se svidjati tvoja drnda. Uostalom, ja sam nedavno trazila kosare (pletene) na burzi, pa nitko ni mu ni be.
Ja sam imala jednu lijepu, pravokutnu. I to je čak nisam ni dobila, nego kupila :roll:, a zapravo je samo stajala otkad sam je dovukla doma. :facepalm: Pa sam je ostavila u hodniku zgrade, gdje i onaj gore spomenuti namještaj, netko od susjeda si ju je uzeo. :mrgreen: A baš je bila krasna, ali stvarno ničemu nije služila sirota, a imala sam je bar 5 godina. :neznam:Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Od svega sto sam pročitala u prvih 10 ak postova,ja cuvam sve,osim drukera.
Znam da sam bolesna:
Račune od kupovine? Neznam kog ce mi vraga,svuuud ih ima,novcanik mi ie pun,a kad odlucim ocistit novcanik,premjestim ih u ladice,kao zbrajat cu koliko trosim... Right!
Onda vrećice dm,hm,ca,osh kosh,benetton,zara. .. Imam tonu vrecica koju ne upotrebim,nego cuvam,one od konzuma idu za smece.
Umorit cu se od nabrajanja,ali znam da bi bez svega toga i vez jos tone glupost mogla,samo da to netko baci umjesto mene
Bubich, ako ti neka stvar NEMA sentimentalnu vrijednost, nema potrebe da je čuvaš. Odnosno, ako ti nekakva vaza stoji na ormaru jer ti ju je ujna Mara poklonila, a tebi se nikako ne sviđa i izaziva ti grč u želucu svaki put kad je pogledaš - onda se te vaze trebaš riješiti i to po kratkom postupku. Pokloni nekome kome se sviđa. Prodaj na burzi (kupit će netko kome se sviđa :)). Ili, ako je fakat kič i glupost, BAAAACIIIII. Ponekad takve stvari (dobro, ne baš vaze) ostavim pokraj kontejnera pa nek si netko uzme ako mu treba...
Kaže ova Karen Kingston (parafraziram) da svaki put kad pogledamo na tako neku stvar koja nam nije draga (lijepa, privlačna), pogotovo ako nam ju je poklonio netko koga baš i ne volimo, to nam unosi negativnu energiju u život, odn. sve to nam stvara emocionalni nered, koji je još gori od fizičkog.
Recimo, ja mrzim plišance. Nisam ih nikad ni voljela, da se razumijemo. No, neki mi ih ljudi uporno poklanjaju. Nemam problema s tim da ih lijepo proslijedim dalje. :raspa:
Osobno se trudim da nikom ne poklanjam gluposti, pa niti stvari koje je "red" pokloniti, već isključivo nešto praktično / korisno / željeno... što je "osobnije" moguće... No, ostavljam otvorenu mogućnost da pogriješim prilikom odabira i ni u kom se slučaju neću naljutiti ako moj poklon bude proslijeđen, zaboravljen, gurnut u stranu... Toliko volim i poštujem ljude koje darujem da sam spremna prihvatiti da možda nisam pogodila s odabirom poklona i da bi za njihov osobni rast i njihovu životnu energiju bilo bolje da isti proslijede ili uklone. :peace:
Usput, ja obožavam košare... :štrika:
Vidiš, žena priča isto što i ja. :mrgreen:Citiraj:
mishekica prvotno napisa
Samo, ja ne bacim, odnesem u šupu. Pa kad se nagomila dam teti čistilici, zamoli da ona to da svojim na selu, kome već misli da treba.
mm nema ni alata. mi pozovemo majstora u nadi da ce on rijesiti problem, pa nas na kraju i sam pita imamo li krizasti sarafciger bla bla... a nista, mogu mu jedino turpiju ponuditi. pitala sam mm par puta da kupimo tu kutiju, da barem imamo neke osnovne stvari, ali nece, nama to ne treba :oops:
koliko je igracaka zavrsilo u vrticu njegove mame (odgajateljica) jer nismo imali cime odsarafiti da promjenimo baterije, pa se vuklo po sobi, pa u vrtic :mrgreen:
Vidiš, i to je rješenje.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Ma trebala bi Roda organizirati i neki golemi garage sale. Šta moramo stalno kupoprodavati te dječje gluposti? :angel:
Ma zapravo, koliko se toga skupilo u 10-12 godina koliko je ta žena kod nas, postala sam svjesna tek nakon ovog Božića, kad sam ju sva uzrujana nazvala i ispričavala se da sam zaboravila na božićni dar za nju i njenu obitelj (uvijek smo par dana pred B. donijeli "košaricu" za blagdanski stol: sir, suhomesnato, butelja vina, keksi...), a ona će meni: ma jeste poludjeti, pa što se ispričavate, vi se meni toliko toga dali, pola stvari što imam ste mi dali.
I onda vrtim film unazad, bilo je tu svega, od ispravne veš mašine za koju više nije bilo mjesta, preko par kubika drva za grijanje, do zavijesa, robe i veša od pok. sveki, dobar dio mojih cipela koje sam prerasla u trudnoći, hrpa moje robe, hrpa robe i cipela od MD-a, sve poklone koji nam se ne sviđaju (a nemaju neku posebnu emotivnu vrijednost da ih ipak sačuvamo), staro suđe, stari mikser, stari ručnici, prašak za veš koji mi više nije tako fino mirisao kao na prvu :roll:, litre i litre rakije koju dobijemo a ne pijemo...
Nama je bilo žao baciti, a ona je to znala reciklirati i upotrijebiti. I pritom ušparala novce za nešto nužnije.
Na sreću nemam tih vaza od tetke Mare, i sve mi jesu dragi pokloni od frendica, a neki od njih stvarno kreativne rukotvorine... ali u 20 godina se nakupilo toga, a niti želim niti imam mjesta to držati po policama, pa je uvijek izloženo par stvari, a ostale su u kutijama. Kad se tu ubroje sitnice-suveniri koje sam sama kupovala na putovanjima, ima tu kutija... Mislim da mi zasad nema pomoći, da još nisam spremna to baciti, možda za 20 godina :) A većinu toga nema smisla poklanjati ili prodavati, možda da ostavim u haustoru? :mrgreen:
Organizirala Roda ili ne, stvarno, zašto kod nas nema garage sales? To bi bila super prilika za "hrčke-wanna-be ne-hrčci" da se riješe svoga, a za "ponosne hrčke" da prikupne novog "smeća" :mrgreen:.
Mojca, vi ste odlični nehrčci i uveseljavate druge i pomažete im! Bravo!
Bubich, kaže teta Karen da takve stvari koje ti jesu drage, a nemaš ih gdje držati, fotografiraš. Kad ih se želiš prisjetiti, pogledaš fotke. Manje mjesta zauzmu. ;)
Ja isto puuuno toga skupljam i cuvam, kaze mi mama da nam je to genetski; takvi su i moj tata i deda. :D
Ona slom zivaca dobije kad dode kod mene i otvori ormaric ispod sudopera, a unutra stotinu plasticnih vrecica. Pa kad mi trebaju za smece... :)