Ja se smatram izliječenim hrčkom.


Uz neke iznimke.


U zadnjih 2-3 godine sam se počela rješavati dosta nepotrebnih stvari - poklonim, bacim, svejedno, samo da ih se što prije riješim. Mrzim taj osjećaj zatrpanosti raznoraznom kramom. (Nekad prije mi to nije smetalo.)

Naravno da sam još daleko od savršenstva i imam još hrpu stvari koje smatram nepotrebnima, ali su mi drage, pa mi treba još vremena da i njih frknem. Ali vidim kako mi je s vremenom sve teže napuniti vrećice koje šaljem dalje, jer više nemam toliko puno stvari, što mi je super.

Eh sad, iznimke... Knjige i cipele. Doduše, i njih se rješavam, ali sporijim tempom, a konstantno dovlačim nove. Sa odjećom nemam toliki problem, odlučila sam da zadržim samo ono što stvarno trebam/nosim/volim, a ostatak ionako neću ni obući jer se u tome ne osjećam dobro, pa onda nema ni smisla da mi stoji u ormaru. (Podijelila sam i hrpu stvari još s etiketama... Sad bolje pazim što i kako kupujem.)

Također sam se malčice zanijela na nekim sniženjima po drogerijama i sad imam višegodišnje zalihe raznorazne kozmetike i deterdženata. Ali to ne smatram nepotrebnim stvarima, jer će se s vremenom potrošiti i već sam obećala sama sebi da ubuduće više neću raditi tolike zalihe, stvarno nije potrebno. (Pogotovo omekšivača, koji se nakon nekog vremena pretvore u smjesu sličnu pudingu. Lesson learned, omekšivači imaju rok trajanja s razlogom.)

Srećom MM nije hrčak, pa se ne moram boriti s njim oko bacanja stvari. U zadnjih par mjeseci smo nešto premještali po stanu i izbacili van hrpu namještaja i drugih gluposti koje su nam samo zauzimale mjesto. Pa smo se cerekali kad su stvari samo nestajale jer su ih susjedi uzimali, a nama je ostala hrpa slobodnog prostora. Ja bih se rado riješila još nekih komada namještaja, ali trenutno se još uvijek koriste, pa će ostati još neko vrijeme. A idu mi na živce.

I sama sam se sebi "divila" kad sam shvatila kako smo godinama samo kupovali - nove ormare, nove ormariće, nove kutije - umjesto da smo se jednostavno počeli rješavati stvari koje smo u njih trpali, a zapravo nam uopće ne trebaju. Koja naopaka logika, da ne povjeruješ.