Bubich, ako ti neka stvar NEMA sentimentalnu vrijednost, nema potrebe da je čuvaš. Odnosno, ako ti nekakva vaza stoji na ormaru jer ti ju je ujna Mara poklonila, a tebi se nikako ne sviđa i izaziva ti grč u želucu svaki put kad je pogledaš - onda se te vaze trebaš riješiti i to po kratkom postupku. Pokloni nekome kome se sviđa. Prodaj na burzi (kupit će netko kome se sviđa ). Ili, ako je fakat kič i glupost, BAAAACIIIII. Ponekad takve stvari (dobro, ne baš vaze) ostavim pokraj kontejnera pa nek si netko uzme ako mu treba...
Kaže ova Karen Kingston (parafraziram) da svaki put kad pogledamo na tako neku stvar koja nam nije draga (lijepa, privlačna), pogotovo ako nam ju je poklonio netko koga baš i ne volimo, to nam unosi negativnu energiju u život, odn. sve to nam stvara emocionalni nered, koji je još gori od fizičkog.

Recimo, ja mrzim plišance. Nisam ih nikad ni voljela, da se razumijemo. No, neki mi ih ljudi uporno poklanjaju. Nemam problema s tim da ih lijepo proslijedim dalje.

Osobno se trudim da nikom ne poklanjam gluposti, pa niti stvari koje je "red" pokloniti, već isključivo nešto praktično / korisno / željeno... što je "osobnije" moguće... No, ostavljam otvorenu mogućnost da pogriješim prilikom odabira i ni u kom se slučaju neću naljutiti ako moj poklon bude proslijeđen, zaboravljen, gurnut u stranu... Toliko volim i poštujem ljude koje darujem da sam spremna prihvatiti da možda nisam pogodila s odabirom poklona i da bi za njihov osobni rast i njihovu životnu energiju bilo bolje da isti proslijede ili uklone.