Ovako nemojte "tješiti" parove koji se liječe od neplodnosti

Citiraj:

---

littletunafish prvotno napisa

a da ne bi bilo drvlje i kamenje, ja bih najradije da svi koji žele i dobiju djecu, na bilo koji način koji im je moguć ili prihvatljiv.
a komentar vezano za posao je nakon što se nekoliko godina ponavlja isti scenarij, a ja sam nekoliko godina radila čak i dupli posao. i znam da to nije namjerno, i da bi svi ti ljudi najradije da ne moraju prolaziti kroz sve to,i da mogu, ja bih i 2 godine mijenjala nekoga kad bi to pomoglo, ali onda bi bilo pristojno da se podijele i osjećaji oko toga, ili barem najavi, a ne ko budala da nagađaš svaki put kad netko ode na bolovanje zašto i zbog čega i koliko će trajati..

---

čitam unazad, jer nisam stigla prije....
nisam bila u situaciji da posao trpi zbog mojiih postupaka niti da kolega zbog toga pati, ali bilo je puno dobronamjernih pitanja, koji tada meni nisu sjedali pa sam prestala govorit kud idem, o onih jel sad beba u trbuhu sa značajnim glađenjem mog trbuha do onih jesam li trudna ili ći dobit mengu (nakon transfera), a ja sam naivno govorila svima sve od ciljanih pa nadalje, jednostavno su neki komentari neukusni, pokušavala sam razumjeti tu drugu stranu, dobronamjernu, željnu razgovora i diobe osjećaja, al nije išlo sa svima, sa nekima da, al ne previše jer ljudima to bude prenaporno slušati..

tuna, kad se majka vrati s bolovanja zbog djeteta, ona je sretna jer joj je dijete konačno zdravo, a kad se mi vratimo na posao nakon x neusješnog postupka - tužni smo, ne želimo vidjeti nikog, želimo se samo sklupčati na kauč i plakati, a opet moramo raditi, ići u trgovinu, nasmijati se strankama... eee to je jako teško... jako boli... A to roditelji koji su došli do svog djeteta bez MPO puta ne razumiju, i nikad ni neće jer je to sasvim normalno. Znaš onu staru sit gladnome ne vjeruje?!

Tuna ja tebe fakat ne razumijem, sto tebe zapravo muci?

Da, moze se biti s nekim dobar kolega i imati korektan poslovan i cak topao odnos, a da se svejedno ne prica o intimi, ako tako netko ne zeli.

Tvoje suosjecanje tu nije bitno, ne mijenjas kolegicu iz suosjecanja nego jer ti je to posao, jer je tako odlucio onaj iznad. Makar se medjusobno mijenjali dva mjeseca godisnje (btw ja ne znam nikoga tko je tako puno na bolovanju zbog postupaka, ja npr. nisam nikad lezala nakon transfera).

I uopce, ali uopce se ne slazem da su medjuljudski odnosi za MPO bitniji od zakona. Zakon je taj koji za MPO pacijente doslovno nekad znaci biti ili ne biti (kao za vrijeme Milinovica, a i sad za neke parove). Suosjecanje i razumijevanje gore ili dolje, ako zakon ogranicava lijecenje...

Stvarno ne kuzim sto bi ti zeljela, da ti kolegica place na ramenu, da ti prica pojedinosti o postupku, da sto? Ako niste toliko bliske, zasto ti je to vazno? Sto bi ti imala od toga a da ti je tako vazno, da bez toga gubis suosjecanje a inace "svim parovima zelis da sto brze postanu roditelji"?

Mene na poslu ne zanima tko se razvodi, kome je svekrva udav, cija zena ne kuha i cija djeca rade probleme u skoli. Pa ni tko ide na MPO a kome se dijete zalomilo. Na poslu - radim, a ne razbijam glavu tudjim privatnim zivotom, sto ne znaci da nismo dobri kolega i da nekad na pauzi ne potracamo i nesto ne podijelimo. Ali zahtijevati da ti netko podastire svoju intimu, tko to ne moze ili ne zeli, stvarno ne razumijem. Sva sreca da nemam takvih kolega!!

littletuna, iako nisam od osjetljivih, ovo tvoje s poslom mi nikako nije sjelo. Implicira da se neplodni beskonačno potežu po bolovanjima, što je daleko od istine (pogotovo za one koji rade u privatnim firmama). Dulja bolovanja se eventualno koriste na početku jer u prosjeku već nakon drugog postupka žene skuže da od preventivnog mirovanja nema dokazane koristi i vraćaju se na posao jako brzo. Tako da, godinama mijenjati nekog po par mjeseci godišnje- ne kažem da je nemoguće, ali svakako nije pravilo.

U mojoj firmi npr. bile smo nas dvije na MPO, kolegica 6x i ja 4x. Obje smo uvijek koristile bolovanje ili GO za punkciju i transfer, eventualno iza transfera dan-dva. Lako je izračunati da su me u cjelokupnom MPO stažu kolege pokrivale maksimalno 16 dana. I nije nam padalo na pamet radi neke lakše bolesti ostajati doma, jer smo štedjele dane za MPO.

Druga stvar, često se ne može unaprijed znati kada će se točno otići na bolovanje jer to ovisi o ciklusu. Koliko ćemo ostati - možda se odmah vratimo jer transfera ni ne bude, a možda budemo morale ostati par tjedana jer padnemo u hiperstimulaciju...ako ostanemo trudne, možda bude sve OK pa ostanemo raditi, a možda od početka trudnoća bude rizična pa se ni ne vratimo.

Ja sam "mijenjala" kolegicu koja je otišla na porodiljni godinu i pol- pa neću valjda od nje očekivati da mi za to zahvali? Pa nije ona kriva što je šef tako raspodijelio posao.
A ovo "da sama informiraš okolinu, ljudi ne bi bili bešćutni" na kraju dana uopće ne stoji. I najupućeniji s vremenom izgube empatiju ako stvar predugo potraje. Nažalost, to je tako sa svakom dijagnozom.

uh što ste me iznapadale, nadam se da pomaže!
nažalost, u primjerima koje navodim je baš kako sam rekla. nekoliko godina po 2 mjeseca godišnje.evo čak nisam ni znala da to "smije" biti kraće.
ali nema veze - to je totalni shit, jer znači da nekoliko godina pokušavaju.
nego, kod nas kad smo tako mijenjali kolegicu koja je išla na porodiljni,a šef rasporedio posao između nas par, ona je dala do znanja da je zahvalna - odnosno, barem da se ne slaže sa šefom koji je tako odredio. naravno da nije ona za to kriva, ali je pokazala empatiju.

radim u takvom (manjem) kolektivu da ipak svi kažu kako zašto di, a jedino je o tome tabu pričati. zašto je tako grozno očekivati da će osoba reći - čuj, idem na postupak sljedeći tjedan. prvi put kad sam mijenjala, mislila sam da baš ta žena umire koliko je dugo nije bilo, grozno.

i zar se stvarno svi vi toliko distancirate od kolega?

Ma ja, da iznapadale, pa ti napišeš svoje, mi svoje i to je to. Vidi, to distanciranje od kolega ti je isto jako individualno, kako meni nije problem pričati o tome, tako nekome ne pada na pamet, i to treba poštivati, i tu je po meni priči kraj.
Bolovanje za postupke ima svoju šifru, i po zakonu traje toliko i toliko, a koliko će se dana biti na bolovanju je isključivo stvar dogovora doktora i pacijenta. Netko se poslje punkcije osjeća super i spreman je drugi dan za na posao, a netko danima još ne može ništa od bolova. Opet individualno.
Smatram da negodovanje zbog preopterećenosti poslom nastalo usljed nečijeg bolovanja treba isključivo usmjeriti prema onome tko je zadužen za preraspodjelu, nikako ne prema osobi koja koristi to isto bolovanje pa bilo ono zbog mpo ili gripe.

Tocno kaze innu.
A tebi bilo lakse kad bi njeno bolovanje radi mpo shvatila kao svako drugo bolovanje,dakle stanje umanjena zdravlja koje nije sama odabrala.

Nemoj se čuditi napadu, još je i blag s obzirom na to da si krenula od premise da je MPO između ostalog stigmatiziran jer se mi MPOuše smatramo nadmajkama i s visine gledamo vas običan plebs koji je tu da šutke odrađuje naš posao.

Sve moje kolege s kojima imam iole neki odnos znaju za moje postupke, ja samo načelno branim pravo osobe da ne raspreda o svom zdravstvenom stanju s onim s kim ne želi. Shvaćam tu potrebu jer i kod mene postoji nekolicina s kojima mi se ne priča o tome.

Osim toga, žene se boje za posao, pa djeluju sistemom noja misleći: iako svi znaju, ako se budem držala low profile možda to ne bude glavna odrednica mene kao radnice.

Uglavnom, to što se tvoje kolegice bez riječi skupe dvaput godišnje na po mjesec dana, traže suosjećanje dok istovremeno frkću nosom ako se ti drzneš nešto priupitati - ne, to nije zajednička karakteristika svih neplodnih, to je samo karakteristika tvojih kolegica.

Ista stvar s mjerenjem ljubavi; hvala bogu, svatko ima pravo sebe smatrati boljim roditeljem od drugoga jer se po svojim mjerilima više žrtvuje za dijete (bilo to kroz trnovit put do roditeljstva, zajedničko spavanje, produženo dojenje, izbor karijere majke-odgajateljice i sl. na čemu se lamentira na n tema), to natjecanje postoji otkad je svijeta i vijeka. Ima i bit će boljih roditelja od mene, a ako netko to misli za sebe a po mojim mjerilima to nije, to me može samo zabaviti :mrgreen:

OK, da se tema sad ne pretvori u tumačenje tuni 'ali majke mi, nismo svi takvi' :lool:
Meni je drago da se progovorilo o tome kako nas vidi tj. što nam zamjera opća populacija. Zato tuna hvala ti na iskrenosti - evo, kao što je do nas doprlo to kako nas ljudi izvana često vide, nadam se da će i nama uspjeti ispraviti neke krive Drine. Nama neplodnima je zaista u interesu da poradimo na vizibilitiju end imiđu, obavijenost izmaglicom misterije i patnje je tako passe :mrgreen:

Argente, LOL i zagrljaj!

I to mesijanstvo-patnja koje je puno puta meni pribijano, mene to, doduše, zabavljalo, ali it's so not me (moj "križni put"). Niti mislim da sam ueber roditelj, ali tko zna što sam pisala pred xy godina, kad je tema bila aktualna. Na bolovanja nisam išla, Maribor je omogućio doslovno da po postupku nestanem na maks dan vremena ili pola dana, trudnoću odradila (ne toliko zbog drugih, koliko zbog moje glave, što bi bilo da sam doma imala vremena guglat, i ovako sam bila u oblacima).

Svaki neplodni je drugačiji i drugačija mu recepcija paše, ja sam prvo pričala (kad sam se nadala), pa sam prestala, ono, besmisleno više, koga to zanima više, a svi su počeli zamjerat (kolege ne zbog krivog rasporeda nego ono što se više pati, kad će shvatit), a isto tako i starci (koji su bili "dosta više toga, pa vi ste razumni ljudi/doktori vas navukli" đir).

Sestra je jecala od smijeha kad je izašla neka moja aktivistička anonimka od intervjua di sam (u našim očima) ispala "MPO gospe", a moj MPO smrzlić Mali Isus.... ali i to je tada išlo u rubriku "publika traži jecaj (ne od smijeha) da se tema probije do nezainteresiranih".

Ne kažem da nije bilo patnje i teških dana, ali nemoš' baš patit aktivno 10 godina... to se pretvori u neko autoironično tupilo. Opet, moja priča je pak lakša od xy drugih, nema nekog jedinstvenog recepta, osim općeg poštovanja - pratit komunikacijski onog potrebitog - tako je u svakoj drugoj bolesti.

Pedeset nijansi sive ima na sto tema.

BTW, za znatiželjne - prema zaštiti tajnosti podataka čak niti šef ne bi smio pitati zbog čega si na bolovanju, nego samo koje je očekivano trajanje, a kamoli kolege.

jest ali sve saznaju po šifri tako da nemožeš se sakriti

Citiraj:

---

Mali Mimi prvotno napisa

jest ali sve saznaju po šifri tako da nemožeš se sakriti

---

I to djelatnici kadrovske ne bi trebali dalje, kako nam je došla EU, mogao bi neko tužiti oko toga, ma koliko se mi iz lokalne perspektive smijali na tu temu.

Osim toga, opet, koga briga, dok se međusobno sami "zabavljaju" s time, a ne tlače tebe, ako se tebi ne priča o tome.

Zabadanje nosa neželjeno treba oštro odrezat, po meni. Protuzakonito je pitati i za planiranje trudnoće (u odnosu šef-djelatnica). Fair je pitati kad ćeš doći i slično.

Čisto da se malo podsjetimo oko toga kako to zakonski stoji, drugo je dobra volja i karakteri - neko priča, neko šuti itd. - rubrika "fakultativno". Ali, da neki kolega ima očekivati da mu sad ti podastireš planove - e, nema. Ako ima problem, zna se put - neka eskalira šefu i on neka menadžira, zato je tu i zato je plaćen.

Pri čemu ja mislim da je mirovanje nakon transfera, osim ako nema hiper, nepotrebno, ali na to i maratonci nadođu, pa nakon prvih 5 mirovanja stanu s tim.

A ako ćemo razgovarati o "burzi bolovanja", moguće da u nekom kolektivu češće idu roditelji za malu djecu ili se nekako snađu, ne znam. Nije niti važno, iako je stvar s MPO-om da su žene kod nas uporne i sustav je takav da je prespor i svaku malo te navlači za neki malo-uspješan postupak, barem ako ideš državno, stalno neki cinculir za malu šansu uspješnosti. Opet, ako gledaš, pa to bi bilo kao da neko nekoj majci komentira pa dobro dokad ti misliš rađati i imati malu djecu? Ista stvar. Njena stvar.

A na šefu je da menadžira nezadovoljne djelatnike i dok god je MPO osoba fair, ima i radno okruženje biti fair, a bez da zna barokne detalje.

Citiraj:

---

mimi 25 prvotno napisa

Moram napisati svoje iskustvo.
Sada, zadnju trudnocu ja i prijateljica smo bile istovremeno trudne, razlika 2 mj.
Ona je svoju drugu trudnocu cekala 6 godina i uspjeli su uz pomoc MPO.
Jednom sam joj rekla kako sam sretna kad mi se beba mice u trbuhu, a ona je odgovorila da je i ona, ali jos vise nego ja jer su ipak dugo cekali i vise se potrudili za tu bebu. Uzasno sam se osjecala, zar je moja sreca manje vrijedna? Moja ljubav prema bebi manja jer smo ju, eto, relativno brzo zaceli?
Nisam joj zamjerila, pokusala sam razumjeti ali, nisam se dobro osjecala nakon njenog komentara.


Ako i pretpostavimo da je istina da se bebe na koje se dugo ceka i za koje se projde trnovit put da se dobiju vole drugacije ( da ne napisem vise), a sto onda ako ta ista mama zatrudni spontano sa drugim djetetom i to odmah nakon sto pozeli imati drugo dijete? Zar je onda ljubav prema drugom djetetu iste majke drugacija jer je do trudnoce doslo brzo i spontano?

---

Posve se slažem sa ovim postom.
Već mi je na prvoj strani zasmetalo u šumskovoćinom postu ( iako mi je šumskovoće jako draga forumašica) da se roditelji više brinu za dijete nastalo MPO-om. To ne može biti istina.
A kako se tek gleda na dijete koje se rodi nakon smrti prethodnoga? Ima raznih situacija. Nije potpomognuta oplodnja i neuspjesi iste najgora stvar na svijetu. Nadam se da me shvaćate.
Meni bi bilo u redu razgovarati o MPO sa prijateljicama i poznanicima, nije to tabu. Uopće nije. Dapače, pokušavanje stvaranja novog ljudskog bića, pa na koji način to bilo, je dobra tema. Da li pri tome pričaš o bolničkim hodnicima ili seksu na kamenu, sporedno. Nisu uvijek uspješni ni jedni ni drugi, ali zato, kad uspiju, evo veselja. No, ako netko o tome ne želi pričati, ne mora, ali ne treba se ni ljutiti na komentare. Ljudi su svakakvi. I svašta pričaju. Zanemariš ih ako možeš. I ideš dalje.

Citiraj:

---

Argente prvotno napisa

krenula od premise da je MPO između ostalog stigmatiziran jer se mi MPOuše smatramo nadmajkama

---

ja sam samo komentirala onaj dio di je netko napisao da više voli svoje dijete jer je teže do njega došao. ili se više brine? svi mi mislimo da radimo najbolje, ali se te stvari ne mogu mjeriti. zato, najbolje zadržati za sebe.

Citiraj:

---

Uglavnom, to što se tvoje kolegice bez riječi skupe dvaput godišnje na po mjesec dana, traže suosjećanje dok istovremeno frkću nosom ako se ti drzneš nešto priupitati - ne, to nije zajednička karakteristika svih neplodnih, to je samo karakteristika tvojih kolegica.

---

znam da nije, imala sam među poznatima i jedan "pozitivan" slučaj MPO, di nije bio kraj svijeta iako je isto bio dugogodišnji pokušaj (haha, i ta majka nakraju sasvim normalno voli svoje dijete).
ali eto, ovo sam navela da i vi znate da se to može tako manifestirati, a onda stvarno i ispadne kako si rekla - plebs mora šutke odrađivati. kao što sam i napisala, ali se taj dio poopćio, zamjeram nekim kolegicama, a ne svim osobama u MPO.
enivej, iskreno se nadam općenito što manjem bolovanju, i sebi i drugima.

Citiraj:

---

frka prvotno napisa

ja ću po pitanju nekih komentara od IVF-uša potpisati Charlie, a od ostalih vertex i AdioMare - neki su komentari baš neumjesni. i nevezano za ovaj topic, masu sam puta naletila na komentare koji su me beskrajno živcirali jer insinuiraju da parovi koji su prošli MPO svoju djecu više vole, cijene ili ne znam što... bullshit! začeli je mi na zadnjem sjedištu auta ili u Petrijevoj zdjelici, nema te šanse da bi mi osjećaji i odnos prema djetetu bili drugačiji! ona je naš centar svijeta, apsolutni prioritet i izvor bezuvjetne ljubavi. i tako je i svakom drugom normalnom roditelju, dobio on dijete spontanim začećem, MPO-om ili posvojenjem. druga je stvar što su ljudi različiti, a time se i "stilovi" roditeljstva razlikuju.

AM, ipak mislim da si sa Zdenkinim primjerom fulala poantu - ako se ne varam, njezin se odgovor odnosi na većini posvojitelja glupe komentare o njihovoj plemenitosti i humanosti jer su učinili tako dobro djelo i pobrinuli se za VLASTITU DJECU. a oni to, kao RODITELJI, apsolutno ne doživljavaju tako - nikome ne bi palo na pamet takvo nešto reći nečijem biološkom roditelju. i o tome baš i govorim - roditeljska je ljubav nenadmašiva i potpuno neovisna o načinu ostvarenja roditeljstva.

---

Čitajući topic do ovog posta, kao dvostruka mama, jednog djeteta koje sam posvojila i jednog koje sam rodila, s iskustvom u MPO-u, u mislima sam počela pisati svoj komentar, ali ga je frka već napisala, pa bih ovo potpisala, od riječi do riječi.

Frka, :-)

Citiraj:

---

littletunafish prvotno napisa

a što se tiče (moje) neinformiranosti, ja recimo zamjeram nekim kolegicama koje su u postupcima, i očekuju da ih se ništa ne pita, i moraš paziti što reći da se ne uvrijede, i kad ih se nešto pita kolutaju ono "kako si glupa da to ne znaš", ali zato očekuju da ih 2-3 puta godišnje zamjeniš na poslu po mjesec ili više, ovisno o ishodu.
ja znam da je to osobna drama koja nije laka, i grozno mi je kad se vrate raditi jer to znači da nije uspjelo, ali u toj varijanti barem bi ta osoba trebala malo pregristi i onda podijeliti nešto sa svojom okolinom i ne uvrijediti se kad slučajno pitaš nešto glupo. da sama informiraš okolinu, ljudi ne bi bili bešćutni.

---

Opet mogu potpisati reagiranja Charlie i Frke na ovaj post.

Ta osoba bi ne "malo", kako si napisala, nego očito jako puno toga trebala pregristi da bi to "dijelila sa svojom okolinom". Opet od osobe do osobe, neki će vrlo rado podijeliti sve detalje sa svom zainteresiranom (a možda i nezainteresiranom) javnošću, bližnjima ali i onima koji su im samo kolege na poslu, a neki neće ni s bližnjima. I imaju pravo sami odabrati kome će i koliko.

Dubina tuge i razočaranja nakon neuspjelog postupka je tolika da ne znam s čime bih to usporedila... Upravo zbog toga što o tome tvoja kolegica ne priča kao što bi pričala da je imala virozu ili bila na bolovanju zbog iščašenja skočnog zgloba ti treba biti znak da njezinu intimu i šutnju treba poštovati...

Da ne duljim, pisala sam nešto o ovome što je tema topica prije pet i pol godina na blogu, možda će ti to približiti kako se možda i tvoja kolegica osjeća. Postovi su Molim vas, nemojte me nikad pitati i Opusti se.

Slažem se u potpunosti sa Shantinim postom, a posebno ću istaknuti ovu njenu rečenicu "Dubina tuge i razočaranja nakon neuspjelog postupka je tolika da ne znam s čime bih to usporedila..".. Baš tako...i onda kako to objasniti kolegama ne poslu kada (uglavnom) nemaju pojma o MPO-u, o tome šta žena i par prolazi i kako je to teško i uglavnom misle da to nije kraj svijeta, da ima i gorih stvari u životu, i da ima naravno, ali u tom trenutku nama je to kraj svijeta, misliš da više nemaš snage za dalje...da nika nećeš bit roditelj...
Ja sam, nakon ne znam točno kojeg neuspjeha, sjedila za svojim radnim stolom na poslu, a, ispred mene ekran kompa koji zaklanja moju glavu od dvoje kolega koji su sa mnom u uredu i suze su samo tekle i tekle (glasa nisam pustila), nisam ih mogla zaustaviti...al, sreća, zbog mog kompa me nisu vidjeli (sa suzama na licu) i drago mi je da je tako.
I istina, sami trebamo dozirat kome i koliko reći...a mislim da na našem MPO-u putu itekako se dobro iskristalizira kome i dokle možeš šta reći.

Nisam prošla iskustvo parova koji se bore s neplodnošću. Njihova borba i muka mi je bliska po tome što kada sam bila mlađa dobila dijagnozu policističnih jajnika. Sjećam se da sam već unaprijed plakala noćima bojeći se da neću moći imati djecu. Čim nam je situacija dozvolila, probali smo i bogu hvala, ubrzo sam zatrudnila. Prema ljudima u MPO priči imam suosjećanje i molim se za njih da dobiju ono čime smo mi blagoslovljeni. Svim srcem ih podržavam. Isto kao što i u profesionalnom životu imam priliku susretati žene koje se bore, riječi dobronamjerne su uvijek dobro primljene.

Citiraj:

---

Mali Mimi prvotno napisa

jest ali sve saznaju po šifri tako da nemožeš se sakriti

---

Na novim doznakama ne pse sifra, to je plus

http://www.pinterest.com/pin/150941024983900147/

Citiraj:

---

bubekica prvotno napisa

http://www.pinterest.com/pin/150941024983900147/

---

tu je stvarno sažeto sve...