Kako imati malo mira...???

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Ma sve je to točno.... ALI... mi se ne možemo vratiti u ta vremena. Ne možemo i gotovo. Slažem se da se živi ludo i svakako, ali brate mili, u tim vremenima mogla si imati siguran posao od završetka škole do penzije, bilo je puno lakše doći do krova nad glavom, bilo je mjesta u vrtićima (barem u mom svijetu), imali smo boravak s toplim obrokom u školi za smiješne novce, nitko nas nije razvažao nego smo u školu išli pješice ili biciklom i to ne baš iza ugla.

ALI mobitel i internet nisu bili imperativ, nisu čak ni postojali, a obični telefon nije bio imperativ. Ja pamtim ta vremena, živjela sam dijelom u njima. Nije uopće bitno kakva su bila, bitno je da su sada drugačija. Da li su bolja ili gora-nije čak ni toliko važno. Ja se ne bih vratila ni na peć na drva ni na rifljaču, da prostiš... Ne bih. A moja baka je bila samohrana majka, ratna udovica s malom djecom i radila puno radno vrijeme na odgovornom poslu glavnog skladištara u velikoj prehrambenoj industriji. Pa se živjelo...svakako, ali se živjelo. Danas brate mili u svemu vidimo problem. Uffff....

Ono što se nije promijenilo je mogućnost izbora i stava. To uvijek imamo. Ako želiš raditi - tražiš posao, ako ne želiš raditi, ostaneš doma sa svim posljedicama koje svaki od tih izbora nosi. Pa kome milo, kome krivo... Ovo je od davnina bila poljoprivredna zemlja. Vratit će se ljudi zemlji, pogotovo oni koji ne mogu podnijeti razinu stresa. I zašto i bi? Ali nek onda ne kukaju, jer IMAJU mogućnost izbora. Druga je stvar to što im se mogućnosti baš uvijek ne sviđaju... ali to je već drugi par opanaka.

---

I to je točno, teško je reći jel bilo bolje ili gore, ne znam, ali diskutiramo kako je danas, i prije su ljudi kukali, kukaju i danas, to je u ljuskoj prirodi:mrgreen: makar ja ovo nisam shvatila kao neko kukanje, više kao diskusija, ali činjenica je da riječi stres nekad nije bilo u riječniku skoro, danas smo svi više manje njemu izloženi zbog brzine i dinamičnosti, nekad si jedva mogao potegnuti stotku na autoputu, danas ti srce stane kad pored tebe projuri sa 200 na sat, brzina, rezultati, brzina, rezlutati je naše novo doba. Sad netko se pokušava prilagoditi jer misli da mora, netko jer želi, a netko pak pokušava staviti čepiće u uši i furat svoje.

Citiraj:

---

šafran prvotno napisa

I to živa istina, mogu potvrditi iz našeg iskustva. Dvojica kolega na muževom poslu, sredina 40-tih, nemaju familije, namaju djecu, treba raditi prekovremeno nema problema, treba prokljuviti nove kodove, nema problema imaju vikende, treba tako mjesecima nema beda oni to mogu, ne čekaju ih doma dvoje, troje male djece, niti familija koja bi osim bolesti, temparatura i kaosa u kući, voljeli nekud sa tatom otići za vikend pogotovo kad je lijepo vrijeme. I naravno da oni brže i lakše napreduju na poslu, u ovom slučaju senior project manageri i što je najbolje od svega s time ide i duplo jača plača koja bi upravo trebala ovoj familiji sa dvoje, troje malih i tako...

---

Ma je i nije... Prije je isto bilo dosta ljudi bez djece, iz ovih ili onih razloga.

Iz mm-ove obitelji (starija generacija, prije 2. svjetskog rata) od sedmoro djece samo su dvojica zasnovali obitelji i imali djecu, a petoro (i muških i ženskih) su ostali neženje/neudane. Iz moje obitelji isto, tata je imao neudatu najstariju sestru (jednostavno je zaključila da brak nije za nju). Deda mi je imao isto sestre koje se nisu udale. Baka je imala sestrične koje se nisu udavale. Uostalom, da se vratim na sadašnje generacije, moj brat je neženja s 40+, ne zanima ga to. Nije stvar u tome da ne može naći djevojku ili bilo što slično - to je njegov IZBOR i gotovo. Isto kao što je njegov izbor da ne vozi i ne posjeduje auto, na primjer. Meni je neimanje djece ili bračnog druga savršeno ravnopravan izbor kao i moj da to sve imam. Nije taj život ništa siromašniji ni bogatiji - jednostavno je drugačiji i to je sve. Bilo je toga i prije, bit će i dalje. Gledam kolege i kolegice koji imaju odraslu djecu - nikome od njih se ne žuri u brak, a mnogi to jednostavno ne žele, ni sad ni bilo kad. Dovoljni su sami sebi, zarađuju, žive tako i misle da im je ok. I jest ok, isto kao što je ok nečiji izbor da ima npr. petoro djece. Sve je to prihvatljivo i razumljivo.

Da li ste primjetile još jedan fenomen?
Situacije kada ljudi iz zemalja i društava u kojima je sve polako, ono kako vertex kaže "sidilo se" pod cijenu vlastitog života pokušavaju doći do tih naših stresnih i ubrzanih država i gradova. Iz Afrike, iz Azije, Mexika i slično.
Na početku stoljeća se je pola zagore, Dalmacije, otoka iselilo u prekomorske zemlje. Sedamdesetih godina iz Dalmacije, Hercegovine, tisuće ljudi su išli od tih svojih "sidilo se" u Njemačku, Austriju. Ostavljali su djecu, familije sve. Stotine tisuća južno od Niš i još puno puta više njih iz Anatolije, su trbuhom za kruhom išli u te užurbane zemlje. Jer su imali onaj egzistencijalni, čisti, stres. Onaj stres kad se radi o golom preživljavanju.

S druge strane, uprkos tim stalnim kukanjima, nema migracije iz Londona, Pariza, Bretanje, Berlina, Zagreba, itd u recimo Bangladeš, Mali, Tajland, Alžir, Utah Pradash, Venecuelu. Ma nema ni u Grčku, Španjolsku, Korziku.
Pa ni ovi iz Londona ( ja tamo sebe uhvatim kako se pitam, kako oni mogu u toj gužvi i strci :mrgreen:) ne hrle u Split i na Brač.

Citiraj:

---

tigrić prvotno napisa

neki dan u dm-u neka akcija, 20% na ukupnu kupovinu, gužva nemoguća, svi trpaju puna kolica, maltene sve badava..idem i ja, kupit ću pelene, isplati se.iza mene stoji žena mojih godina, 30-tak, s punim kolicima, sokića, kašica, keksića, vlažnih m.,krema i kremica...i sad te ja pitam, žena očito to sve i inače troši budući da se nakrcala sad još ekstra jer je popust, što iz tih kolica njoj zapravo treba? tako mala djeca koja jedu kašice sokove ni netrbaju piti, kašice sama može doma raditi, umjesto maramica ima vodu i da ne nabrajam..a koliko će tek morati raditi da sve to plati?! jer to sve košta! i onda će takva žena pričati kako jedva spaja kraj sa krajem i kako su djeca skupa. ne želim uvrijediti one koji stvarno teško žive i bore se ali ti ni ne kukaju.

---

Zgrožena sam. Ne razumijem zašto uopće imaš potrebu viriti u tuđa kolica, osuđivati nekoga zato jer je kupio kašice i vlažne maramice, zašto misliš da ta žena kuka, itd. Ono, cijelu teoriju si isplela oko žene koju si vjerojatno prvi put vidjela u životu i osuđuješ je na temelju sadržaja njenih kolica za kupovinu.
Prestrašno.

Prije petnaestak godina sam bila u Maroku. Išli smo i kroz unutrašnjost zemlje preko visokog i srednjeg Atlasa, kroz sela pa do Marakeša.
Moram reći da su mi ljudi u tim "sporim" rulalnim područjima izgledali umorno, staro, u prosjeku barem 30% starije od nas, izmoždeno, izborano, bez zubiju, puno ih je šepalo, teško hodalo .... O prošenju, djeci koja su trčala za nama ni neću pričati.

Prošle godine sam poslom bila u Parizu, ali ne u turističkim djelovima, nego u onim drugima, sa stanovništvom imigranata iz Magreba. Točno se sjećam kako me je udarilo u solarni pleksus.
Užasno puno staro izgledajućih ( ovdje ne mislim na estetiku diktata mladosti) baš istrošenih ljudi, usporenih, umornih, životom obilježenih.

Ne znam, meni u usporedbi s tim, naš stres razvažanja djece po baletima i slično, pravljenje tjednih rasporeda tko sto kada i kako, izgleda prilično podnošljivo.

Izbor od tigrić mi se čini sasvim u redu. Ako želiš biti super roditelj i super na profesionalnom planu, to jako teško ide. Mislim kao i šafran da nije bitno sad uspoređivanje s nekim bivšim vremenima. Da sam u situaciji kao tigrić, vjerujem da bih isto napravila.

Ja kao neroditelj imam drugu prizmu. Moje je viđenje, kad se već ne mogu afirmirati kao roditelj, mogu na poslovnom planu i mene recimo nerviraju situacije gdje se na temelju staža, a ne učinka dodjeljuje neke beneficije, jer nismo mi plaćeni za to što radimo doma. O troškovima - ima li ih više onaj tko ima djecu ili tko nema, najmanje ima onaj tko nema i ne želi. Onaj tko nema, a želi, njegovi se troškovi penju u neslućene visine, ovisi o tome što može platiti. Ja nisam morala dizati kredit, ali sam morala izgoriti u koordiniranju svojih obaveza i MPO postupaka, operacija, putovanje poslovno, a ide ovulacija, nosi šprice, bodi se po parkiralištima itd. Ne želim se žaliti, nego samo jednu drugu perspektivu ubaciti.

I još da se osvrnem na post od cvijete koja gušta dok čeka uz kavicu - to mi je najbolji post ovdje :alexis:

rehab, ne osuđujem ja tu ženu direktno, koja vjerovatno i misli da joj je svo to potrebno kako bi bila dobra majka, i možda postupa u najboljoj namjeri, već osuđujem društvo koje nam nameće tu ideju da nam je sve to potrebno. i da imamo novi robu svaku sezonu, i novi mobitel svake godine, i da pratimo nove serije na hbo-ima itd itd...uzela sam ovo za primjer jer je povezano sa djecom i temom ali mogla bi nabrojati milijun drugih primjera.

Ili kad imaš bolesno dijete, ne znam, cerebralna paraliza, leukemija..naravno da se borba za goli opstanak u Ugandi ili borba za život vlastitog dijeteta ne može stavljati u isti koš sa stresom od zvijeri na cesti koja projuri 200 na sat. Prema takvim životnim situacijama svi mi ostali se možemo smatrati teškim sretnicima i biti zahvalni za sve te naše stresove koje imamo.

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

Prije petnaestak godina sam bila u Maroku. Išli smo i kroz unutrašnjost zemlje preko visokog i srednjeg Atlasa, kroz sela pa do Marakeša.
Moram reći da su mi ljudi u tim "sporim" rulalnim područjima izgledali umorno, staro, u prosjeku barem 30% starije od nas, izmoždeno, izborano, bez zubiju, puno ih je šepalo, teško hodalo .... O prošenju, djeci koja su trčala za nama ni neću pričati.

Prošle godine sam poslom bila u Parizu, ali ne u turističkim djelovima, nego u onim drugima, sa stanovništvom imigranata iz Magreba. Točno se sjećam kako me je udarilo u solarni pleksus.
Užasno puno staro izgledajućih ( ovdje ne mislim na estetiku diktata mladosti) baš istrošenih ljudi, usporenih, umornih, životom obilježenih.

Ne znam, meni u usporedbi s tim, naš stres razvažanja djece po baletima i slično, pravljenje tjednih rasporeda tko sto kada i kako, izgleda prilično podnošljivo.

---

Dosta sam vikenda i godišnjih u životu provela u nerazvijenom dijelu Hrvatske. Ni tamo nemaju zube već u srednjoj školi, to su ljudi moja generacija, s kojima sam se igrala kao dijete, danas izgledaju kao da su mi roditelji. Je li im stresno, narade li se, zašto nemaju zube, zašto kraće žive? Mislim da je to teško odgovoriti u nekom postu, to je kompleksniji sociološki problem. Ja ne mislim da se ubijaju od posla, bili bi vjerojatno drugačiji da su u Zagrebu. Ja sam već zaključila da ima nešto u vodi zbog čega već u srednjoj počinju propadati.

Mislim da uspoređujemo kruške i jabuke :)

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

Izbor od tigrić mi se čini sasvim u redu. Ako želiš biti super roditelj i super na profesionalnom planu, to jako teško ide. Mislim kao i šafran da nije bitno sad uspoređivanje s nekim bivšim vremenima. Da sam u situaciji kao tigrić, vjerujem da bih isto napravila.

Ja kao neroditelj imam drugu prizmu. Moje je viđenje, kad se već ne mogu afirmirati kao roditelj, mogu na poslovnom planu i mene recimo nerviraju situacije gdje se na temelju staža, a ne učinka dodjeljuje neke beneficije, jer nismo mi plaćeni za to što radimo doma. O troškovima - ima li ih više onaj tko ima djecu ili tko nema, najmanje ima onaj tko nema i ne želi. Onaj tko nema, a želi, njegovi se troškovi penju u neslućene visine, ovisi o tome što može platiti. Ja nisam morala dizati kredit, ali sam morala izgoriti u koordiniranju svojih obaveza i MPO postupaka, operacija, putovanje poslovno, a ide ovulacija, nosi šprice, bodi se po parkiralištima itd. Ne želim se žaliti, nego samo jednu drugu perspektivu ubaciti.

I još da se osvrnem na post od cvijete koja gušta dok čeka uz kavicu - to mi je najbolji post ovdje :alexis:

---

mislim da je najbitnije biti na miru sa onim što želiš. meni u ovom trenutku mog života karijera nije važna, iako sam na ugovor na određeno i nemam sigurnost. svoje obaveze obavljam uredno, ali se neću trgati da me uoče i unaprijede nego ću doći doma, zaboraviti na posao i ići se igrati. dobro, ja nemam tipa kredit za otplaćivati, ali ni love za bacanje. prosječnu plaću ja i ispodprosječnu muž. ali tako sam sad postavila stvari u glavi jer bi se previše grizla u suprotnom i ispalila na živce.
moja mama je uvijek radila (samohrani roditelj) i nikad se nije igrala samnom i ja je danas ne smatram neroditeljem, dapače izvrsnom majkom koja je živjela najbolje kako je mogla i znala u datim okolnostima.da se nebi mislilo da su oni koji su izabrali drugu stranu lošiji roditelji od ovih drugih. bitno je biti iskren prema sebi.

Citiraj:

---

šafran prvotno napisa

I to živa istina, mogu potvrditi iz našeg iskustva. Dvojica kolega na muževom poslu, sredina 40-tih, nemaju familije, namaju djecu, treba raditi prekovremeno nema problema, treba prokljuviti nove kodove, nema problema imaju vikende, treba tako mjesecima nema beda oni to mogu, ne čekaju ih doma dvoje, troje male djece, niti familija koja bi osim bolesti, temparatura i kaosa u kući, voljeli nekud sa tatom otići za vikend pogotovo kad je lijepo vrijeme. I naravno da oni brže i lakše napreduju na poslu, u ovom slučaju senior project manageri i što je najbolje od svega s time ide i duplo jača plača koja bi upravo trebala ovoj familiji sa dvoje, troje malih i tako...

---

Sve je to razumljivo. No svijet nije poslozen, niti je ikada bio ( a da li će biti, ne zna se) da plaća ide koliko nekome treba, nego po tome koliko netko zaradi. A posjetila bih nas, da svi ti sustavi po kakti principu - koliko nekome treba- nisu ni malo slavno završili.

Osim toga, sto uopce znaći - koliko treba- to nemožeš objektivirati. Uz to ideja da će netko raditi više, a dobijati manje je čista utopija.

Citiraj:

---

tigrić prvotno napisa

rehab, ne osuđujem ja tu ženu direktno, koja vjerovatno i misli da joj je svo to potrebno kako bi bila dobra majka, i možda postupa u najboljoj namjeri, već osuđujem društvo koje nam nameće tu ideju da nam je sve to potrebno. i da imamo novi robu svaku sezonu, i novi mobitel svake godine, i da pratimo nove serije na hbo-ima itd itd...uzela sam ovo za primjer jer je povezano sa djecom i temom ali mogla bi nabrojati milijun drugih primjera.

---

Kako ne, pa sama si napisala da što će njoj te kašice kada ih doma može raditi sama, što će joj vlažne maramice kad ima vodu, itd. A što tebe briga što će joj ? Pitam se tko nam nameće ideju da moramo kupiti vlažne maramice, svake sezone novi mobitel, itd ? Ne vjerujem da joj je netko uperio pušku u glavu i natjerao je da kupi tu kašicu. Vjerojatnije mi se čini da je žena sama izabrala (u skladu sa svojim vremenskim i financijskim mogućnostima) i odlučila da će njeno dijete jesti kupovne kašice, a zašto je to tebe zapeklo, ti najbolje znaš sama.

Citiraj:

---

rehab prvotno napisa

Kako ne, pa sama si napisala da što će njoj te kašice kada ih doma može raditi sama, što će joj vlažne maramice kad ima vodu, itd. A što tebe briga što će joj ? Pitam se tko nam nameće ideju da moramo kupiti vlažne maramice, svake sezone novi mobitel, itd ? Ne vjerujem da joj je netko uperio pušku u glavu i natjerao je da kupi tu kašicu. Vjerojatnije mi se čini da je žena sama izabrala (u skladu sa svojim vremenskim i financijskim mogućnostima) i odlučila da će njeno dijete jesti kupovne kašice, a zašto je to tebe zapeklo, ti najbolje znaš sama.

---

:zbunj:

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

:zbunj:

---

what?

Citiraj:

---

rehab prvotno napisa

Kako ne, pa sama si napisala da što će njoj te kašice kada ih doma može raditi sama, što će joj vlažne maramice kad ima vodu, itd. A što tebe briga što će joj ? Pitam se tko nam nameće ideju da moramo kupiti vlažne maramice, svake sezone novi mobitel, itd ? Ne vjerujem da joj je netko uperio pušku u glavu i natjerao je da kupi tu kašicu. Vjerojatnije mi se čini da je žena sama izabrala (u skladu sa svojim vremenskim i financijskim mogućnostima) i odlučila da će njeno dijete jesti kupovne kašice, a zašto je to tebe zapeklo, ti najbolje znaš sama.

---

nikad nitko nije nikome uperio pušku u glavu da kupi u dućanu hrpu stvari koje mu zapravo netrebaju pa ih ljudi kupuju zbog marketinga i svakodnevnog serviranja što sve čovjeku treba da bi bio sretan.

Jelena, dobar link. :lol:
Ali ja ne mislim da mi usporedujemo kruške i jabuke.

Nego mislim da se radi o jednoj fikciji ala filmovi doris day, koja nije nikad postojala , niti postoj sada bilo gdje, a ljudi bi u njoj jako rado živjeli. Pa se žale i kukaju.

Osim toga ako se vratimo na prvi post, prije svemira, društva, stresa postoje i sasvim low tech rješenja, za prozaične probleme.
Eto peterlin je na prvoj strani dala neke prijedloge.
Pa da se metaforički izrazim, ako s trogodišnjim djetetom ne možeš otići na miru na zahod, a da dijete ne dobije slom živaca, prije stresa, društva, i nas kao preopterećene generacije, ja bih se recimo pozabavila s vlastitim mikrokozmosom.
( odmah da dodam, na dijete i njegov razvoj neće bitno utjecati činjenica da li su roditelji njegov slom živaca uzimali više ili manje srcu :mrgreen:, ali na roditelje same te situacije priličito jako utječu. No to moraju sami rješiti)

i ja ću sama kupiti kakvu glupost koja mi netreba ako mi ostane love do kraja mjeseca.ali neću reći da je teško živjeti a kupovati bespotrebne stvari.

Citiraj:

---

rehab prvotno napisa

Zgrožena sam. Ne razumijem zašto uopće imaš potrebu viriti u tuđa kolica, osuđivati nekoga zato jer je kupio kašice i vlažne maramice, zašto misliš da ta žena kuka, itd. Ono, cijelu teoriju si isplela oko žene koju si vjerojatno prvi put vidjela u životu i osuđuješ je na temelju sadržaja njenih kolica za kupovinu.
Prestrašno.

---

A što ne bi žena smjela imati svoje intimno mišljenje? Pa nije napala tu drugu da što joj to treba...

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

A što ne bi žena smjela imati svoje intimno mišljenje? Pa nije napala tu drugu da što joj to treba...

---

nisam, kunem se :) nisam je ni ružno pogledala....svaka je iz tog dm-a otišla sama sa svojim mislima

Gdje je današnje "sidilo se"? Evo, gledate u njega.
Kad bi svatko od nas pošteno zbrojio minute koje provede čačkajući mob. ili komp. (ne u poslovne svrhe!) došli bismo do lijepog vremena za koješta.
Prije bi se otvorio Dnevnik u sedam i po i doznao si sve što ti treba ili (još goreg li kašnjenja!) tek sutra u jutarnjim novinama.
A danas mislimo da moramo bit informirani o svemu u realnom vremenu pa tako ni ja ne mogu zamislit da dođe 4 popodne, a ja nisam prolistala što se dogodilo na kugli zemaljskoj ili kako je frendici prošao razgovor za posao.
A ne smatram se ovisnikom :mrgreen:.

Citiraj:

---

rehab prvotno napisa

Zgrožena sam. Ne razumijem zašto uopće imaš potrebu viriti u tuđa kolica, osuđivati nekoga zato jer je kupio kašice i vlažne maramice, zašto misliš da ta žena kuka, itd. Ono, cijelu teoriju si isplela oko žene koju si vjerojatno prvi put vidjela u životu i osuđuješ je na temelju sadržaja njenih kolica za kupovinu.
Prestrašno.

---

O zgražanju.

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

Sve je to razumljivo. No svijet nije poslozen, niti je ikada bio ( a da li će biti, ne zna se) da plaća ide koliko nekome treba, nego po tome koliko netko zaradi. A posjetila bih nas, da svi ti sustavi po kakti principu - koliko nekome treba- nisu ni malo slavno završili.

Osim toga, sto uopce znaći - koliko treba- to nemožeš objektivirati. Uz to ideja da će netko raditi više, a dobijati manje je čista utopija.

---

Naravno da ne, i to je tako u redu, to niti nije bila svrha mog osvrta na Jelenin post, ali činjenica ostaje kad imaš familiju predanost poslu ne može biti u onoj mjeri koliko može biti kad je nemaš, naravno već u ovisnosti želiš li to ili ne želiš, odnosno naravno da može, ali onda predanost familiji ne može biti u onoj mjeri koliko bi želio, jer dan i danas još uvijek traje samo 24 sata i tu jesu u prednosti oni bez djece u izgradnji karijere, brzini napredovanja itd..makar sad možemo opet udariti po tome kako ima super mama i super tata koji su uspiješni baš u svemu, ali i sam si rekla doris day fikcija.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Gdje je današnje "sidilo se"? Evo, gledate u njega.
Kad bi svatko od nas pošteno zbrojio minute koje provede čačkajući mob. ili komp. (ne u poslovne svrhe!) došli bismo do lijepog vremena za koješta.

---

Ha ha dobar point, tako evo i ja sve se evo pitam što mi je trebao danas forum, ne možeš ti napisati jedan post da se slikaš, još ovo još ovo, još samo da dodam ovo, ček ček da pročitam još i ovo i evo ti dva, tri sata prođe ko ništa, a ručak još čeka da se skuha:mrgreen:

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

Meni se kao jako bitan moment cini i to da ima sve vise ljudi bez djece. Pogotovo samaca bez djece koji nabiju tempo na poslu. Oni su ti konkurencija, s njima se usporedjujes. Tu majka u tradicionalnom drustvu jako pati, muskarac nesto manje. Ne moze se njih pratiti. I sama kancelarka nema djece. Prijateljica mi je doktorica nuklearne fizike. Odlicna osoba. Kod kuce je s troje djece u predgradju Minhena, otkad se prvo rodilo. Nema sanse. Zivjeli su i u Dresdenu pa je malo pomagala u izvodjenju nastave. Morali su preseliti zbog muzevog posla (doktor teorijske fizike).
Čim hoćeš neko radno mjesto koje bi odgovaralo obrazovanju i interesima moras prihvatiti da ces 30% radnog vremena putovati pa ti vidi kako ces to dugorocno organizirati.
Kod nas jos nije skroz tako, al ide u tom smjeru. Kod nas je problem ako ostanes bez posla, u Njemackoj nije. Em sto lako nadjes novi (ako imas vremena da radis cijeli dan i putujes), em sto se od jedne place normalno zivi.

---

Kancelarka nema djece. Ministrica, možda buduća kancelarka ima sedmoro. Vremena se mijenjaju.

Ja mislim da je situacija tvoje nuklearne fizičarke prvenstveno kodirana, ne konkurencijom samaca, nego njenim stavom i odlukom što i kako želi u svom životu. Ovo govorim naravno figurativno, ne poznam ženu, niti je na meni da razglabam o njenim razlozima i željama.

Eto isto fizičarka, profesorica u Beču, dobitnica nekih najačih grantova u Europi, i austrijske najvažnije nagrade za znanost Wittgenstein, je majka dvoje djece, udata za znanstvenika, koji ju je pratio na njenim profesurama od Amerike do Beča. Imaju djecu, oboje rade i ne misle da je to neko čudo svjetsko. Nego potpuno normalna pojava. Živiš, imaš obitelj i oboje radite. To je stvarnost, realnost i potpuno normalna pojava za 85 % stanovništva Zapada. Najnormalnija. Nikakvo herojsko djelo, niti podvig za orden hrabrosti. Naprosto normalna, podrazumjevajuća stvar.
Bez obzira na to da li imaš super, visoku, srednju, ili početnu karijeru. Ili samo posao, jer se zaraditi novce mora. Pošto se od njih u ovom svijetu živi.

ajde rehab, nemoj biti tago stroga :mrgreen:
ja sam post shvatila u stilu da kupujemo, svi zajedno, nepotrebne stvari.
što je istina.
ja sam valjda totalno prijemčiva za marketing i sve te spike oko kupovine i još nikad nisam ušla u bilo koji dućan i došla doma samo s kruhom i mlijekom, po što sam išla. mislim da mi se to još nikad nije desilo. uvijek dođem s još nekom plahtom na gumicu ili fejk tuperware-om, il tavom, il nožem, il s nekom gluposti za radit kolače. npr ono za pisanje s kremom. imam tih bisera kupovine.
da ne govorimo mm.
on voli aparate. svih vrsta. jako :lol:
i onda se žalimo kako nemamo novaca.

jedino što opet, ne vidim neki strašan stres oko toga :mrgreen:

Hm, sve to stoji, seni i Peterlin, naravno da svako vrijeme nosi svoje i da naše ima puno prednosti. Ali baš zato što svako nosi svoje, i naše ima neke svoje specifičnosti.
Ova sveprisutna zujalica o kojoj govori šafran jest specifičnost našeg vremena. Od nje se ne umire, to je točno. Ali čovjeku mogu biti teške i stvari od kojih se ne umire i redovito i jesu. Sad će seni reći: pa šta, to je život. I jest, ali tko kaže da ne možemo o njemu razgovarat i pokušat ga napravit boljim?
Inače se svedemo na ono "Dobar ti je muž, glavno da ne tuče". Pa je, stvarno, to je glavno, ali nije da ne želimo više.

Inače, ja znam više ljudi starijih generacija koji smatraju da je našoj generaciji na jedan način teže nego što je njima bilo (makar su rođeni u ratu, živjeli djetinjstvo u siromaštvu i slično).

cvijeta, pa ti nisi prijemčljiva za stres. Nisam baš ni ja, meni je kavica ili šetnja dok je mala na Perlicama čisti bonus :D

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

O zgražanju.

---

Miješaš kruške i jabuke. Da, zgrožena sam i šokantna mi je sama pomisao da netko iza mene zaviruje u moja kolica, gleda što sam kupila, pita se što će mi to, tko će to platiti, zaključuje da sigurno kukam u svakodnevnom životu kako je sve skupo, a nakrcavam se nepotrebnim stvarima i slično.
Ono, to mi je.... Bolje da ne napišem, prefin je ovo forum.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Inače, ja znam više ljudi starijih generacija koji smatraju da je našoj generaciji na jedan način teže nego što je njima bilo (makar su rođeni u ratu, živjeli djetinjstvo u siromaštvu i slično).

---

Tata mi uvijek govori:
A, jadna ćerce, ti si rob banke. U moje vrijeme se radilo, zaradilo pa tek onda trošilo.
(Istina, zaboravio je i da su kasnije mnogi njegovi suvremenici kredite rješavali - inflacijom.)

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

ajde rehab, nemoj biti tago stroga :mrgreen:
ja sam post shvatila u stilu da kupujemo, svi zajedno, nepotrebne stvari.
što je istina.
ja sam valjda totalno prijemčiva za marketing i sve te spike oko kupovine i još nikad nisam ušla u bilo koji dućan i došla doma samo s kruhom i mlijekom, po što sam išla. mislim da mi se to još nikad nije desilo. uvijek dođem s još nekom plahtom na gumicu ili fejk tuperware-om, il tavom, il nožem, il s nekom gluposti za radit kolače. npr ono za pisanje s kremom. imam tih bisera kupovine.
da ne govorimo mm.
on voli aparate. svih vrsta. jako :lol:
i onda se žalimo kako nemamo novaca.

jedino što opet, ne vidim neki strašan stres oko toga :mrgreen:

---

Ma nije bed, možemo mi na nekoj općoj razini raspravljati o tome što nam je potrebno ili nepotrebno i slično.
I daj molim te, zašto bacaš novac na kruh i mlijeko iz trgovine, kad možeš doma samljeti pšenicu, zamijesiti kruh i pomusti kravu :tele:

Citiraj:

---

šafran prvotno napisa

Ha ha dobar point, tako evo i ja sve se evo pitam što mi je trebao danas forum, ne možeš ti napisati jedan post da se slikaš, još ovo još ovo, još samo da dodam ovo, ček ček da pročitam još i ovo i evo ti dva, tri sata prođe ko ništa, a ručak još čeka da se skuha:mrgreen:

---

xx
tu se slazem sa vertex. prije se sidilo kad se posao zavrsio. a sad ovako skakucemo... :lol:

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

Kancelarka nema djece. Ministrica, možda buduća kancelarka ima sedmoro. Vremena se mijenjaju.

Ja mislim da je situacija tvoje nuklearne fizičarke prvenstveno kodirana, ne konkurencijom samaca, nego njenim stavom i odlukom što i kako želi u svom životu. Ovo govorim naravno figurativno, ne poznam ženu, niti je na meni da razglabam o njenim razlozima i željama.

Eto isto fizičarka, profesorica u Beču, dobitnica nekih najačih grantova u Europi, i austrijske najvažnije nagrade za znanost Wittgenstein, je majka dvoje djece, udata za znanstvenika, koji ju je pratio na njenim profesurama od Amerike do Beča. Imaju djecu, oboje rade i ne misle da je to neko čudo svjetsko. Nego potpuno normalna pojava. Živiš, imaš obitelj i oboje radite. To je stvarnost, realnost i potpuno normalna pojava za 85 % stanovništva Zapada. Najnormalnija. Nikakvo herojsko djelo, niti podvig za orden hrabrosti. Naprosto normalna, podrazumjevajuća stvar.
Bez obzira na to da li imaš super, visoku, srednju, ili početnu karijeru. Ili samo posao, jer se zaraditi novce mora. Pošto se od njih u ovom svijetu živi.

---

Of kors, može se. Al ne brine ona o djeci. Nema šanse. Ima nekog koga vuče sa sobom, vjerojatno neku sittericu. Svaki put kad promijeniš sveučilište, osim što si na poslu u totalno novom okruženju, ispočetka traži stan, vrtić, školu, muzičku školu, zubara, pedijatra, ginekologa, opće prakse, mijenjaš vozačku, navikavaš se na to kako se smeće sortira, gdje se vraćaju boce, gdje se kupuju žniranci za cipele, isprobavaš kruhove i kave dok ne nađeš prihvatljive...
Moj šef, jedan od tih velikih s dvoje djece, profesure Japan, USA..., kad je slavio jubilarni rođendan, njegova je žena bila presretna jer ga konačno vidi. Od ljudi koje dobro poznajem (a imam solidan uzorak), NEMA nijedna žena da radi puno radno vrijeme, da je vrhunska znanstvenica i da je doma s djecom dovoljno, tj. da ima 40 satno radno vrijeme i trenutak praznog hoda na poslu. Ne govorim o hrvatskim okvirima. Oni koji nisu ostali u znanosti, oni su non-stop na putu. Jedino ako ubodeš mjesto državnog službenika, onda ide.

Ne govorim o ordenu, nego - za nešto se moraš odlučiti, inače si frustriran. Jedan dio olabaviš na uštrb drugog.

Citiraj:

---

šafran prvotno napisa

Naravno da ne, i to je tako u redu, to niti nije bila svrha mog osvrta na Jelenin post, ali činjenica ostaje kad imaš familiju predanost poslu ne može biti u onoj mjeri koliko može biti kad je nemaš, naravno već u ovisnosti želiš li to ili ne želiš, odnosno naravno da može, ali onda predanost familiji ne može biti u onoj mjeri koliko bi želio, jer dan i danas još uvijek traje samo 24 sata i tu jesu u prednosti oni bez djece u izgradnji karijere, brzini napredovanja itd..makar sad možemo opet udariti po tome kako ima super mama i super tata koji su uspiješni baš u svemu, ali i sam si rekla doris day fikcija.

---

to je tocno. u globalu. ali zato ovi nemaju familiju. osim toga ima sasvim dovoljan broj samaca koji rade prosjecne poslove. uopce mi se ne cini da su samci u prosjeku uspjesniji. mislim da statisticki gledano jos uvijek najveci broj jako uspjesnih i uspjesnih karijera potpada pod model muskarca kojem zena drzi zalede.

no ispravak mali. to nije doris day fikcija. jer danas zaista ima savim ozbiljan broj ljudi koji imaju obitelj, obije rade i prilicno su uspjesni u poslu.

pod doris day fikcijom sam mislila na zivot u kome nema stresa, nema problema, nema muke, a to sve pada s neba. jer cim se pozalis da ti je tesko, evo svemir doljece da rijesi problem.

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

Of kors, može se. Al ne brine ona o djeci. Nema šanse. Ima nekog koga vuče sa sobom, vjerojatno neku sittericu. Svaki put kad promijeniš sveučilište, osim što si na poslu u totalno novom okruženju, ispočetka traži stan, vrtić, školu, muzičku školu, zubara, pedijatra, ginekologa, opće prakse, mijenjaš vozačku, navikavaš se na to kako se smeće sortira, gdje se vraćaju boce, gdje se kupuju žniranci za cipele, isprobavaš kruhove i kave dok ne nađeš prihvatljive...
Moj šef, jedan od tih velikih s dvoje djece, profesure Japan, USA..., kad je slavio jubilarni rođendan, njegova je žena bila presretna jer ga konačno vidi. Od ljudi koje dobro poznajem (a imam solidan uzorak), NEMA nijedna žena da radi puno radno vrijeme, da je vrhunska znanstvenica i da je doma s djecom dovoljno, tj. da ima 40 satno radno vrijeme i trenutak praznog hoda na poslu. Ne govorim o hrvatskim okvirima. Oni koji nisu ostali u znanosti, oni su non-stop na putu. Jedino ako ubodeš mjesto državnog službenika, onda ide.

Ne govorim o ordenu, nego - za nešto se moraš odlučiti, inače si frustriran. Jedan dio olabaviš na uštrb drugog.

---

ne znam sto mi s tim zelis reci. prvo ne zelim se fokusirati samo na neke velike karijere, nego na cinjenicu da ljudi u dvoje rade. i da im je to normalno. (osobno kad sam dosla na ovo germansko podrucje, zaista sam bila sretna da sam odrastala u onom vremenu, gdje su u razredu gotovo od svih kolega, radili oboje roditelja i sto je to bilo normalno. niti se tko busao u prsa, niti trazio orden zasluga za narod. a bilo ih je i cistacica i sluzbenika i voditelja apoteka i profesora na faksu, sefice filijale banke, i prodavacice u nami i uciteljice....itd. mama nije bila kao cvijetina, ali su mi i mama i tata usadili kao normalno da za svoj zivot skrbis. i da se to podrazumjeva. kako ces i sto ces to je na meni, odnosno na mojoj sestri bilo)

elem, danas je situacija u austriji po tom pitanju jako drugacija u odnosu na prije 20, 30 godina.
pa u mom krugu prijatelja i poznanika osim jedne obitelji, nema nijedne u kojoj oboje ne rade. i ima i samohranih i majki i oceva, i rastavljenih i patchwork, i sa kerijerama vecima i manjima i sa poslovima ovakvima i onakvima.

ako odlucis studirati medicinu, onda znas da te ceka 6 godina napornog studija, staz..itd..itd pa ces tako postavit svoj zivot.
ako ides u znanost, isto tako.
ako okopavas vrt ispred kucice u cvijecu znas sto je plus, sto je minus
a isto tako ako vrtis po kompjuterima i webu, pa ti se potrefi da si osnivac instagrama :mrgreen:, znao si u sto se upustas
dakle, ja ne razumijem poantu.
niti znam sto se podrazumjeva pod tim: biti dovoljno sa djecom. i brinuti ili ne brinuti za djecu. to si na srecu ipak svatko sam treba posloziti.

inace, osobno mi se cini, ako cemo gledati samo fizicko vrijeme, da su recimo pomorci jako malo sa djecom. no ljudi znaju u sto se upustaju.

ako mi se posreci pitati cu nasu rektoricu (prvu zenu u povijesti tehnickog sveucilista) kemicarku, udatu, majku dviju studentica, da li ce ona svoje bivanje sa djecom okarakterizirati kao nedovoljno. sumnjam.

i jos mio je nesto upalo u oci.
ona (majka dvoje djece) - ona ne brine o djeci
on (otac dvoje djece) - njegova je žena bila presretna jer ga konačno vidi

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Hm, sve to stoji, seni i Peterlin, naravno da svako vrijeme nosi svoje i da naše ima puno prednosti. Ali baš zato što svako nosi svoje, i naše ima neke svoje specifičnosti.
Ova sveprisutna zujalica o kojoj govori šafran jest specifičnost našeg vremena. Od nje se ne umire, to je točno. Ali čovjeku mogu biti teške i stvari od kojih se ne umire i redovito i jesu. Sad će seni reći: pa šta, to je život. I jest, ali tko kaže da ne možemo o njemu razgovarat i pokušat ga napravit boljim?
Inače se svedemo na ono "Dobar ti je muž, glavno da ne tuče". Pa je, stvarno, to je glavno, ali nije da ne želimo više.

Inače, ja znam više ljudi starijih generacija koji smatraju da je našoj generaciji na jedan način teže nego što je njima bilo (makar su rođeni u ratu, živjeli djetinjstvo u siromaštvu i slično).

---

slazem se vertex. ali to i zelim reci. razumijem ja, da je tesko. i meni je i bilo i sada mi je svako toliko. ali nije sve to objektivno, nesto je i subjektivno.
o tom potom. imam jos on epotrebe, koje trebam rastumaciti. :mrgreen:

mislim da je jedan od razloga zasto mnogi nasi stari (recimo i moja mama) misle da je nama tezi. oni su iz uzasa rata, bijede siromastva, isli konstantno nabolje. i zivjeli su u prosjeku signifikantno bolje nego njihovi roditelji.
sad je drukcije. mnogi iz ovih genaracija idu u neizvjesnu buducnost i boje se da vec sad zive losije (ovo gledano relativno) nego njihovi roditelji.

mada, do pete godine moje sestre, prije nego sam se ja rodila mama je svaki dan isla na posao u skolu pjeske, sat, sat i pol tamo, pa isto toliko natrag, po vrletima poznatih ti planina zagore.
i prala pelene na ruke. i peglala i kuhala, bez gotove hrane, leda...itd.itd a ja sam recimo vrlo rano ostajala sama kuci, dok ona ne bi dosla iz skole.

Citiraj:

---

tigrić prvotno napisa

mislim da je najbitnije biti na miru sa onim što želiš. meni u ovom trenutku mog života karijera nije važna, iako sam na ugovor na određeno i nemam sigurnost. svoje obaveze obavljam uredno, ali se neću trgati da me uoče i unaprijede nego ću doći doma, zaboraviti na posao i ići se igrati. dobro, ja nemam tipa kredit za otplaćivati, ali ni love za bacanje. prosječnu plaću ja i ispodprosječnu muž. ali tako sam sad postavila stvari u glavi jer bi se previše grizla u suprotnom i ispalila na živce.

---

E vidiš, u ovome je razlika, ti nemaš kredit za stan koji otplačuješ, pa možeš staviti mozak na pašu i baviti se sadržajem tuđih kolica za kupovinu.

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

i jos mio je nesto upalo u oci.
ona (majka dvoje djece) - ona ne brine o djeci
on (otac dvoje djece) - njegova je žena bila presretna jer ga konačno vidi

---

Mislim seni da me ne razumiješ, jer mi se čini da ne mislimo različito i meni u biti nije cilj opovrgnuti to što ti kažeš.

Ti si navela neku NJU pa sam i uzela neku NJU kao primjer. Napisala sam da neka ONA ima u tradicionalnim društvu veći problem od nekog NJEGA. A ako NJEGA žena nije vidjela svih tih godina, možeš mislit koliko su ga djeca vidjela.

Nemam namjeru postaviti svoje postove elitistički (imam osjećaj da mi to spočitavaš), nego govorim da se sav ovaj stres odnosi na upravo na tu poslovnu elitu (ne mislim na kriminalni milje), a da common people like us nemaju taj problem (tu se skroz slažem i s tobom i s Peterlin i s cvijetom). I moja će prijateljica dobiti posao kad najmanja mala malo poraste, al sad je već blizu četrdesetoj i to je ono što se govori u članku da se poklapa najproduktivnije vrijeme s roditeljstvom.

Imam ja super dva primjera obitelji gdje se ON izmiče i pokušava raditi na pol radnog vremena, ide na porodiljne dopuste, ONA ide na specijalizacije. Al to su isto common people like us, usprkos doktoratima i specijalizacijama. Ne mislim na te "obične" doktore. Odnosno, što si bliže vrhu, sve je gore. A na tragu Peterlin, sve ti je teže spustit se, iako često imaš izbor da se povučeš.

Ja isto razgledavam zemlju i gledam kako bih se povukla iz grada jer mi sve to nema smisla.

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

Ja isto razgledavam zemlju i gledam kako bih se povukla iz grada jer mi sve to nema smisla.

---

A tu još i kredit za stan igra ulogu, kao što Deadi reče. Nisam dizala kredite za IVF, al ću kredit za stan plaćati dok sam živa, ako budem imala prihode.

ajme šta ste se obrušile na tigrić, niste fer.
velika je stvar i ne opteretit se s kreditom ako si svjestan da ti primanja ne pokrivaju kredit i životne troškove, treba i to znati. mnogi to nisu znali pa danas grcaju.
osim toga, s dvije prosječne plaće (bez kredita) nikome nije mozak na paši, vjeruj mi.