Skacete li bas na svaki glas vaseg djeteta?

Odgovor na inicijalno pitanje - nisam skakala na svaki kme....

Naime, vrlo brzo mama (koja osluškuje dijete) zna razlikovati što je kme-frka, a što je kme-meni je dosadno i ja bih malo pažnje... Skakala sam na svaki kme-frka, ali ne i na kme-dosada, jer nije bilo potrebe. Starijeg sam puno nosala jer je imao grčeve, mlađeg nisam (taj je tražio mir, a i danas je takav u devetoj godini - treba mu komad vremena samo za njega).

Daklem - NEMA pravila da li treba skakati na svaki kme ili ne. Dok je beba još mala pa često traži jesti, skačeš na svaki kme jer moraš - ne traži da s njim gledaš televiziju, traži hranu i maminu/tatinu toplinu. A kako se bebin/djetetov svijet širi, tako se malo pomalo roditelj može i treba odmicati. Moj stariji sin i danas traži i treba puno više nepodijeljene pažnje, a mlađi se od malih nogu čupao iz krila i tražio neku svoju zabavu. On više voli (sada) razgovor, a stariji i dalje više voli dodir... I odrasli su različiti. Nema druge nego stalno osluškivati što djetetu treba i ravnati se po tome.

Zaboravih napomenuti ovo - kad dijete napuni neku dob (6-8 mjeseci, obično kad se počne posjedati, zna to biti i kasnije) spremno je da ga se polako uvodi u svijet čekanja: Pričekaj da mama obavi wc, pričekaj da se hrana ohladi, pričekaj malo MAAAAALO da završim započeto. Dijete mora znati da ćemo se odazvati, ali ne nužno odmah istog trena.

To je vrijedno iskustvo koje djecu uči da će im pažnja biti posvećena, ali ne nužno odmah. Vidjela sam, nažalost, mnogu i premnogu djecu koja to nisu iskusila i npr. došla u jaslice na adaptaciju. Katastrofa! I onda su jaslice i tete krive, a ne mi koji nismo djecu na vrijeme postupno i s ljubavlju poučili da se kojiput može i malo pričekati. Mame koje imaju više od jednog djeteta to spontano naprave u obitelji jer NEMAJU izbora, to se tako mora. I dobro je.... sva sreća!

Stvarno mi puno znace vasi odgovori, posto sam ipak jos jako mlada (21 godina) i naravno neiskusna i bas se i neznam uvijek i kako postaviti!

Citiraj:

---

BebaBeba prvotno napisa

Stvarno mi puno znace vasi odgovori, posto sam ipak jos jako mlada (21 godina) i naravno neiskusna i bas se i neznam uvijek i kako postaviti!

---

Svi smo mi bili neiskusni i dalje smo neiskusni u svim novim situacijama u kojima smo prvi puta. Razumljivo.
Evo za početak, ne trebaš se "postaviti" niste u borbi na suprotnim stranama, ti i tvoja bebica. Jednostavno djeluj sa srcem, nemoj razmišljati što je tebi tvoja mama i zašto i zajedno rasti sa svojim djetetom.

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Skakala sam na svaki glas svih troje. uvijek, bez iznimke. I kad sam bila premorena, crknuta, na rubu snaga...nikad na te stvari nisam gledala kao na nekakav problem nego kao na moju obavezu prema djeci, jednako kao što sam ih trebala promijeniti kad su šporkali pelene, samo što je ovo "skakanje" ispunjavanje emotivnih potreba. Tebi se možda čini suludo i besmisleno "naučit" je na ruke ali zapravo svo to njinjanje i njonjanje, skakanje na svaki glas, kao što ti kažeš, ima daleko veće značenje od uznemiravanja umorne mame. Time pružaš svojoj bebi sigurnost, osjećaj da nije samo, jačaš joj samopouzdanje, eliminiraš nekakve frustracije i osjećaj nemoći kod nje..ma ima mali milion pozitivnih stvari. Meni su isto babe i neke mame govorile kako sam ih naučila na ruke. To je meni toliko glupa izjava..i ja i muž smo se uvijek čudili tome. Mislim, stvoriš dijete iz ljubavi, rodiš ga i obožavaš da bi ga malo ignorirao kasnije, kad ti se neda nositi ga jer smatraš da plače bezveze. Ne trebaš tražiti da se tema ključa niti se smatrati lošom mamom, na to možeš gledati samo kao jednu od tisuću stavki u kojima se bezbroj različitih mišljenja razlikuju. I ovdje ti svatko piše svoje. Iz toga se može nešto i naučiti a možeš nas i ignorirati.

---

ooo da, moja majka. kad sam joj spomenula kako moja malena voli zaspati meni na prsima prvo kaj je izvalila - joj pa razmazit ćeš je, više ti neće htjeti spavati drugačije. hm, da imala bi joj što ispirčati na tu temu maženja, nježnosti ,paženje i osjećaja sigurnosti. ja sam inače od one djece / beba koja je bila ostavljena da urla dva puna sata dok nisam zaspala od iznemoglosti, pa mi to čitav život uzima kao svijetli primjer kak je ona mene dobro odgojila jer je nakon toga više nisam uznemiravala. a to, takav pristup je nastavila raditi do moje punoljetnosti, jel.
inače da tragedija bude veća bila sam mirna beba.
ma užas. da, razmazit ću bebu od 3 tjedna koja želi biti blizu mame. ali dobro, da sad ne duljim o mojoj dragoj majci...

htjedoh samo reći da mi se čini da ste BebuBebu malo previše stisle (ne mislim konkretno na Trinu) jer ja u njenim postovima nisam niti približno naslutila ono iz primjera moje majke. mislim da se BebaBeba samo malo nespretno izrazila, odnosno možda previše ugrubo formulirala svoje misli. iz onoga što je ona (iskreno!) napisala o sebi, da se o njoj jako puno zaključiti i mislim da takvoj osobi više treba pristup razumjevanja i nježnog usmjeravanja (ako već), a ne prodika.

šta se tiče mog / našeg skakanja, pa naša malena (za sada) plače rijetko. ona uglavnom cendra, ili kako BebaBeba kaže, "kenjka";-). čak niti kad je gladna ne brizne u plače, nego prvo jedno 5 minuta radi potiho kme-kme koje se pojačava ako mama ne trzne na vrijeme. uglavnom skroz jedna mala coolerica. kmeka također kad se bljucne pa joj je mokro, ili grčići ili zrak. imali smo dvije noćne eskapade ali tu je isto kemakala i ništa nije pomagalo, tako da msilim da ju je mučila ili probava, grčići ili jednostavno rast (raste mala ko iz vode - u 3 i pol tjedna dobila 710 g).
pažnju za sad još ne traži, ne zove da ju se mazi, nosi, diže iz kreveta na ruke, ali mislim da je to zbog toga što je stalno gladimo i ljubimo i de facto smo stalno nekak oko nje. na večer ju nakon hranjenja ostavim bar jedno sat, dva, tri da mi odčori na prsima rudnu prije ponovnog hranjenja i onda spava tako duboko da hrče. eto moja malena od 2, sada 3 tjedna hrče. tatino čedo. jao si ga meni jer nam i pas zna hrkati po noći :lol:

i to je to.

Citiraj:

---

bijelko prvotno napisa

ali sad je on već malo počeo shvaćati da kad ga polegnem i naslonim pelenu - idemo papati,

---

ovo smo primjetili i mi kod naše malene. počela je kužiti već s 2 tjedna čim joj naslonim pelenu kod bradice da stiže klopa pa se umiri.

Ko i moja kad cuje muckanje bocice, isto tako skace od srece kad joj stavljam kapicu na glavu jer zna da ide van!

Citiraj:

---

Ifigenija prvotno napisa

Sad joj treba samo to da zna da nije sama, da netko tu uz nju, da joj olakša, da joj pomogne, da joj odgovorom na svako kme pokaže da je važna.

Naravno, ponekad bih samo rekla nešto bebi, ponekad bih je nosila, ponekad dojila, ali uvijek sam dala na znanje da je mama tu i da je gđa beba uvažena. Kako rastu, tako manje kmeče, a i više puta procijeniš da ne trebaš skočiti na svaki protest npr. petogodišnjeg djeteta :)

Usput, skakala sam kad god sam mogla... ako sam baš bila na zahodu ili radila nešto hitno i bitno - onda naravno nisam odmah skočila. Bez ekstrema. :)

---

Lijepo rečeno. Tako i mi razmišljamo i postupamo. Ako i ne stignem iste sekunde, završim čim prije započeto i već sam tu. Nikad duže od minute-dvije.

ja se slažem s Peterlin. u potpunosti. i mislim da je na to mislila BebaBeba(ispravi me ako griješim). znači,treba skakati na onaj kme-frka,ali netreba baš i na onaj kme-dosadno mi je.

Necu te ispravljat jer si u pravu!

I da, skacemo mi i na taj "kme-dosadno mi je" samo ne svaki puta!

Draga BebaBeba,

izazvala si pravu lavinu kritika s ovim topicom :)

ono sto ti ja osobno mogu savjetovati je slijedece: SLUSAJ SAMO SEBE I SVOJE DIJETE
ti je najbolje poznajes :)
a koliko sam citala tu na forumu, to je curica koja puno spava, malo place, puno papa, vesela je itd.... dakle - to ti je odgovor na to kakva si majka.

i jos jedna vazna stvar - savrsena majka (ili roditelj) ne postoje! ma koliko skakali :)

Citiraj:

---

ninika prvotno napisa

ja se slažem s Peterlin. u potpunosti. i mislim da je na to mislila BebaBeba(ispravi me ako griješim). znači,treba skakati na onaj kme-frka,ali netreba baš i na onaj kme-dosadno mi je.

---

Zasto, ako znamo da je beba 5 mjeseci stara? Sto znaci: dosadno mi je! kada imas samo 5 mjeseci?

ja ne skacem na: Dosadno mi je! kod svog devetogodišnjaka, kod svoje skoro dvogodišnjakinje još uvijek da, jer to nije potreba za zanovijetanjem nego potreba za drugom osobom, toplinom, igrom, kako god...

Citiraj:

---

BebaBeba prvotno napisa

Necu te ispravljat jer si u pravu!

I da, skacemo mi i na taj "kme-dosadno mi je" samo ne svaki puta!

---

Uh, krenuli smo od toga da je beba razmažena, da vas koristi, da je prefrigana, onda si ti kroz postove uvidjela "da si u krivu" da zbog odnosa u prošlosti i utjecaja okoline "krivo postupaš", bilo ti je drago što su ti cure ukazale gdje si "pogriješila", kako se može bolje i drugačije i sad smo opet došli na ono prvo da postupaš kak postupaš i to je ok.

Sve ovo kaj sam popisala je eventualno ok, ali daj se odluči da li si u pravu ili u krivu, da li skačeš na kme, ili ne skačeš, da li ignoriraš bebu ili ne ignoriraš, da li si zadovoljna odnosom ili nisi,.....

Naporno je ovako čitati kad svaka dva posta mijenjaš mišljenje.

Tako je, spava cijelu noc, preko dana je non stop nasmijana i jaaaaako aktivna i zaista ju je tesko navesti na to da se bas rasplace! A da ne pricam o tome da papa i naprosto uziva u svemu sto smo do sad probali!

Na neki nacin mi je i drago sto sam izazvala kako ti kazes "lavinu kritika" jer su me zaista zanimala tuda misljenja, i uvijek me zanimaju! ;)

Anemona, promijenila sam zadnjih dana pristup svojoj bebi i puno se vise bavim s njom nego prije, a ovo sta sam gore napisala je bilo vezano za moju metodu o kojoj sam pricala na pocetku!

Samo sta ja koliko znam nigdje nisam napisala da je moja beba razmazena.....

eto vidis :)
ja skacem na svaki kme, jer jednostavno ne mogu dozvoliti da moj mali nespavac doceka vecer izbezumljen od umora a onda nema spavanja :)
inace je ful vesel i nasmijan, ali eto...nece malac coriti pa ja skacem...
ali ne znam hocu li skakati kad bude stariji, stavrno ne znam.

uglavnom, ja te ne osudjujem, tvoje dijete govori samo za sebe o vasemo odnosu i to je lijepo :)

ponekad je traziti savjete i dogovore na forumu totalno nepotrebno.

Citiraj:

---

argentina prvotno napisa

ponekad je traziti savjete i dogovore na forumu totalno nepotrebno.

---

:naklon::naklon::naklon:

Ovo je jedna od tema koja mene pomalo naljuti. Zašto. Kad se pojavi ovakvo pitanje odmah krenu napadi, slično kao i s AD, hranjenjem, dojenjem...Odmah se digne bura i osoba koja je postavila pitanje odmah postaje nemajka, da je nemajka nebi niti postavila pitanje. Kao što je jednom jedna forumašica napisala da se prijavila na forum jer je bila isprovocirana koliko su majke na forumu savršene, a tu se nadovezuje i pitanje, tema koja postoji na forumu, da li vjerujete svim pričama na forumu?
Ali da nebudem totalno of topic.
Draga bebabeba, reagiraj kad god možeš na kme djeteta, sad je već spremna i za igranje. Legnite na pod, mazite se, okrečite se, pjevaj joj, nije nužno nositi djete non-stop. Idite u šetnju kad god možete, a kako tvom djetetu paše upavati se ti to sama najbolje znaš, ako vrišti, znači da majka ili osoba koja s njom hendla radi nešto krivo, do toga sad već nebi smjelo dolaziti jer vrijeme grčeva je iza vas, a zubiče češ prepoznati jer sve ide u usta i dijete žvače. Moj meni razmoči prst, koji nemilosrdno žnjara. Samo ju grli i ljubi što više, jer kako i sama znaš, lijepo je imati materijalno, ali bez ljubavi i pažnje to ne vrijedi ništa. Nečeš ju razmaziti pažnjom i ljubavi i tu ne postoji previše, nikada nije previše. O materijalnom se već može razgovarati, ali to dolazi ipak dosta kasnije.

Svaka čast na temi!

Moram reći da su i meni napunili glavu da se ne reagira na svaki kme.... Ali kad mali počne teško izdržim i 30 sekundi da ne izreagiram :)
Stvarno razlikujem kada je gladan, kada kao "priča" ili se "svađa" sa lutkicama koje mu vise iznad glave ili se jednostavno želi nositi. Osim na ono prvo, ponekada se od umora ponadam da će prestati pa se neću morati dići ali 99% slučajeva to nije tako, pa se ja ili moj mužić zabavimo sa malenim, jer to je ono što on traži.

Trenutno sam se fino prehladila i sada mi je još teže. ali maleni to nemože znati, a ja ga nemogu ignorirati.

A da se pohvalim, iako živim sa roditeljima od mm, sveki je zakon i od veeelike pomoći glede nabavke namirnica i kuhanja ,i ponekad me pretekne do mog malca kada se javi ;) A onda cvate jer ga je ona uspjela smiriti.
I moram priznati da se u tom trenu osjećam ljubomorno duboko u sebi jer kao i svaka mama ja želim biti svaki puta ta koje će umiriti svoje djete.

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

Zasto, ako znamo da je beba 5 mjeseci stara? Sto znaci: dosadno mi je! kada imas samo 5 mjeseci?

ja ne skacem na: Dosadno mi je! kod svog devetogodišnjaka, kod svoje skoro dvogodišnjakinje još uvijek da, jer to nije potreba za zanovijetanjem nego potreba za drugom osobom, toplinom, igrom, kako god...

---

e sad da ja malo pojasnim "što je pisac htio reći". znaći,stavim moje zlato na spavanje i on tiho "kmeći-pjeva si" ja ulazim i on počne plakati. ja ga umirim i izađem,on opet,ja ga ostavim i za 10 min spava.. eto,na to sam mislila pod "dosadno mi je".

BebaBeba ja te razumijem i uopce ne mislim da si u krivu. Svaka majka se ponasa prema svom djetetu onako kako osjeca i misli da je najbolje. neke svoje traume i frustracije nemoj prenositi na dijete jer tvoje dijete ne mora uopce biti kao ti. i najvjerojatnije nece ni biti, ali samostalnost ces graditi kasnije. Ako se moze samo uspavati - super. Ako je to tebi tako okej - super. Ja imam dijete koje se ne moze samo uspavati i koje ne prestaje plakati nikad, ali da se moze samo uspavati ja bi ga pustila. Niti su sva djeca ista, niti su sve majke iste pa prestanite zenu 'ribati'. Ona naprosto mozda ima manje zahtjevno dijete od nekih medju nama. I kakve su to gluposti da mi, kao znamo sta bebe osjecaju i misle. A kako mi to znamo? Jer je rekao neki lijecnik cije misljenje uvazavamo. Mozda ce se za 10 godina to misljenje pokazati skroz krivim. I mozda mi koje nosamo svoju djecu do iznemoglosti fakat odgajamo nesamostalne ljude, ali to ne znamo...Dakle, poanta mog izlaganje je - radi sto mislis da je nejabolje i nemoj se obazirati na nikog osim na svoje osjecaje. A to kakva si bila ti i kakvi su bili tvoji roditelji je potpuno nepotrebno i glupo za razmisljati

Čitajući vas ne mogu pomisliti i na vlastite dileme prije 7 godina. Te ovaj viče "razmazit ćeš ga", te drugi viče "ajme pa nemoj ga toliko na ruke"... Sreća božja pa ima dobre literature na ovom svijetu pa nisam završila slušajući svoju okolinu.

Famozno je to kako postoje kulture u kojima je dijete 6 mjeseci nakon rođenja u 24-satnom kontaktu s mamom (24h, 6 mjeseci!), kako imaju rituale odvajanja od mame nakon tih 6 mjeseci, prvi put ga se spušta na "zemlju" (krevetić štogod a da nije mama). Djete je konstantnom kontaktu. Tamo nema grčeva. Grčevi kao takvi ne postoje. Nitko ne priča o razmaženosti i o tome da se dijete ne treba nositi.

No eto naša "napredna" civilizacija uporno svako malo nam na nos natrljava nošenje vlastitog djeteta, nameće nam potrebu za kreiranjem vlastite djetetove sobe malte ne čim je začeto, naravno mickey mouse i ostali likovi su nužni na zidovima da bi dijete moglo uživati nakon poroda, a da o kupovini dječjeg krevetića ne govorimo (koliki roditelji su dali tisuće za dj krevetić, da bi kasnije shvatili da su mogli opranu robu slagati i na nešto drugo).

Elem, opterećujemo se i preispitujemo stvari koje u teoriji ne bi trebali ispitivati da nas kultura ne drila u suprotnom smjeru od naših osnovnih ljudskih potreba. Dijete ima frekvenciju plača takvu da se to ne da slušati. I to je tako s razlogom. Dijete do godine dana ne može manipulirati, ne može filozofirati ili ne znam što raditi. Ono do godine dana ima samo OSNOVNE POTREBE. A vidjet ćete kasnije da se dobar odgoj uvelike svodi na uspješno ispunjavanje SVIH djetetovih POTREBA (a ne nužno i želja). E sad kad znamo da dijete do godine dana ne može imati želje, nego samo ima potrebe, računica je savršeno jasna. Treba SVE te potrebe ispuniti. I potrebu za hranom, i maženjem, i nošenjem, i toplinom, i dodirom, i dosadom i xy.

Reagiranjem na sve njihove potrebe ih se neće i ne može razmaziti. Time ih se uči da je roditelj TU i da će uvijek i biti. Obzirom da oni u toj dobi cijeli svijet gledaju kroz prizmu roditelja, razvijaju se u djecu koja vjeruju drugima, koji su otvoreni i spremni za istraživanje svijeta. Kasnije nakon godine dana to postane zeru kompliciranije, jer onda treba vagati i želje i potrebe. Ali barem do godine dana je to vrlo jednostavno. SVE što trebaju im je potreba koju treba ispuniti. Sad dolazimo i do onih drugih stvari koje su drugi spomenuli, ne mora ta reakcija biti odmah i instant, niti to mora biti nošenje, nekad je dovoljna riječ da ste tu i da je sve ok. To vi kao roditelji morate procijeniti kako ćete ispuniti tu potrebu. Jedino je ignoriranje te djetetove potrebe neprihvatljivo.

I gledajući moje dijete danas, moram reći da sam vrlo sretna što smo MM i ja odlučili biti roditelji koji će djetetu ispunjavati sve potrebe i ne obazirati se na komentare okoline :heart:

ja mogu samo reci anchie76 :klap:
inace ja sam konstantno sa svojom bebom, ne odvajamo se skoro uopste :zaljubljen: a isto sam radila i sa starijim i sad imam jednog divnog samostalnig decaka punog samopouzdanja

Citiraj:

---

dani1 prvotno napisa

Ovo je jedna od tema koja mene pomalo naljuti. Zašto. Kad se pojavi ovakvo pitanje odmah krenu napadi, slično kao i s AD, hranjenjem, dojenjem...Odmah se digne bura i osoba koja je postavila pitanje odmah postaje nemajka, da je nemajka nebi niti postavila pitanje. Kao što je jednom jedna forumašica napisala da se prijavila na forum jer je bila isprovocirana koliko su majke na forumu savršene, a tu se nadovezuje i pitanje, tema koja postoji na forumu, da li vjerujete svim pričama na forumu?
Ali da nebudem totalno of topic.
...

---

ha ha ha doooobra primjedba :lol:
ali to je tak, oni ljudi općenito (majke, očevi, bravari, tokari, managare, svejedno) koji se najviše upiru kako bi drugima pokazali i dokazali kak su naj naj u svemu i kako je upravo ono što oni rade uklesano u kamen i amen, obično u onom realnom životu u onoj svakodnevnici su daleko od tog naj naj za razliku od onih koji se stalno preispituju i skloni su potražiti i tuđi savijet i tuđe mišljenje :-) ima par dobrih profi knjiga na tu temu namjenjenih upravo onim managerima koji se razlikuju od onih nazivnih po diplomi "managera".

a super-duper-truper roditelj ne postoji. to su udice za malu djecu koja još pojma nemaju i vjeruju sve što im pričaju mama i tata :mrgreen:

nego, da i ja ne budem sad preveč off, bili mi danas prvi puta kod pedijatra van bolnice, inače mi smo već imali dva pregleda iza sebe odmah nakon poroda jedan i treći dan drugi u koje je snimanje kukića isto uključeno još za boravka u bolnici. i danas kod pedijatra prvi puta čuli ono pravo plakanje iz dubine duše i ostali zabezeknuti, ono, što to naša mala može uopće :-o a desilo se kad joj je pregledao grlo. u ti boga to je bilo pravo pravcato plakanje da čovjeku duša uvene od tuge. uplašila se malička fest. a bio je zbilja brz i kratak, međutim našoj winnerici (tak je zovemo jel spava ko mala winnerica) je i to bilo previše. uglavnom pusa simo pusa tamo, tepanje i šaptanje na ušeso i smirila se brzo i netom potom i zaspala.

Citiraj:

---

anchie76 prvotno napisa

No eto naša "napredna" civilizacija uporno svako malo nam na nos natrljava nošenje vlastitog djeteta, nameće nam potrebu za kreiranjem vlastite djetetove sobe malte ne čim je začeto, naravno mickey mouse i ostali likovi su nužni na zidovima da bi dijete moglo uživati nakon poroda

---

dijete zapravo ne uživa nakon poroda u tome, naime to tome nije svrha, to će naučiti tek kasnije,već će ga naša civilizacija naučiti hedonizmu 8-) nego mala beba prije svega može percipirati statične likove i to vrlo šarene. ako promatrate malo svoju bebu kad je postavite ispred nekog takvog crteža malo većeg, statičnog i šarenog pogledat će u to i zatim pritovriti oči i spremiti si te oblike i te bojice u svoj mozgić. recimo pokrete na televiziji odnosno pokretne slike tako male bebe ne mogu percipirati.

inače, mi se recimo ne palimo na critć likove trenutno nego smo dobili od prijateljeve djece šarene slikovnice od materijala (pamuk, pliš...) sa razno raznim jednostavnim oblicima izvezenim unutra. to preko dana zavežemo uz ogradu krevetića da si malo baci pogled kad je u njemu a ne spava ili se malo probudi između spavanja. svaki dan stavimo neki drugi oblik.
pedijatar nam pak ima čitav zid u razini glavice gdje pregledava bebice od kolaža složene razno razne jednostavne oblike u puno šarenih boja.. ono varijacije su razne, malo kreativnosti i dobre volje i može i bez kupovanja naljepnica, tapeta itd...

ja mislim da se svakoj mami dogodi da se nadje usred nekog posla, obaveze ili neceg slicnog (recimo odlaska na wc da budem banalna) u toku dana kada ne moze skociti na bas svaki kme svoje bebe.
i to mi je totalno normalno. nece detetu nis bit ak kratko vrijeme otplace (ako je sit, suh, zdrav itd).

ja ponavljam da sam ta koja skace (na srecu ili zalost, ne mogu ga slusati dok place) i tak sad kad mu je prosla faza grceva znam tocno zasto i kada place- kada je umoran i moram ga uspavati, a kada bi se igrao ili zabavljao pa me zove.

uglavnom, za sve one koji mogu odoljeti bebinom placu, meni je pedica savjetovala da nikako ne treniram disciplinu dok ne navrsi minimalno 4 mj.
a sto ce biti kad prodje 4 mj...vidjet cemo...cisto sumnjam da necu skakat :)

Dobro, a zasto onda uopce spominjemo dobre, lose i savršene roditelje, a nitko o tome ne zeli razgovarati ;-) Dakle, ajmo onda u tim kategorijama stvarno ne razgovarati.

Mozemo razgovarati o razlicitim postupcima roditelja, o razlicitim, vise ili manje utemeljenim tumacenjima djetetovih reakcija, o svojim iskustvima.
Meni se čini izutetno važno znati da u prvoj godini života (i kasnije,naravno) dijete formira prve spoznaje o svijetu koji ga okruzuje. Na osnovu svojih tako malih iskustava dijete stvara osjecaj da je svijet oko njega sigurno mjesto (tzv. sigurna privrzenost) ili pak nesigurno mjesto (nesigurna privrzenost), a kakvu ce sliku stvoriti prvenstveno ovisi o nacinu na koji su roditelji reagirali na njihove potrebe. Ako zaplacem - mama ce doci, to je sigurno, to je konstanta ili ako zaplacem - mama ce jednom doci a drugi puta ne, nemam pojma o cemu to ovisi, no, cini mi se da o meni ne. O ovom osjecaju ovise i neke kasnije reakcije djeteta, reakcije na separaciju i sl.

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

Dobro, a zasto onda uopce spominjemo dobre, lose i savršene roditelje, a nitko o tome ne zeli razgovarati ;-) Dakle, ajmo onda u tim kategorijama stvarno ne razgovarati.

Mozemo razgovarati o razlicitim postupcima roditelja, o razlicitim, vise ili manje utemeljenim tumacenjima djetetovih reakcija, o svojim iskustvima.
Meni se čini izutetno važno znati da u prvoj godini života (i kasnije,naravno) dijete formira prve spoznaje o svijetu koji ga okruzuje. Na osnovu svojih tako malih iskustava dijete stvara osjecaj da je svijet oko njega sigurno mjesto (tzv. sigurna privrzenost) ili pak nesigurno mjesto (nesigurna privrzenost), a kakvu ce sliku stvoriti prvenstveno ovisi o nacinu na koji su roditelji reagirali na njihove potrebe. Ako zaplacem - mama ce doci, to je sigurno, to je konstanta ili ako zaplacem - mama ce jednom doci a drugi puta ne, nemam pojma o cemu to ovisi, no, cini mi se da o meni ne. O ovom osjecaju ovise i neke kasnije reakcije djeteta, reakcije na separaciju i sl.

---

X

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

X

---

xx

Citiraj:

---

ninika prvotno napisa

e sad da ja malo pojasnim "što je pisac htio reći". znaći,stavim moje zlato na spavanje i on tiho "kmeći-pjeva si" ja ulazim i on počne plakati. ja ga umirim i izađem,on opet,ja ga ostavim i za 10 min spava.. eto,na to sam mislila pod "dosadno mi je".

---

Ovo je moj mlađi radio.... Budući da sam starijega često nosala i on je to volio, probala sam i mlađega... Figa! Taj bi se raskmečao kad bih ga uzela, jednostavno je davao do znanja da mu treba mir, bez obzira na zvukove koje ispušta... Vratila ga u krevetić - sve super! Veselo gleda oko sebe, ispušta zvukove, osluškuje se i uskoro zaspi. Takav je i danas. Daklem - samo treba osluškivati dijete, naći će načina da nas obavijesti što treba, a što ne.

Citiraj:

---

argentina prvotno napisa

ono sto ti ja osobno mogu savjetovati je slijedece: SLUSAJ SAMO SEBE I SVOJE DIJETE
ti je najbolje poznajes :)

---

Mislim da je ovo jedna od najopasnijih mogućih parola... pogotovo bode u oči ovo "SAMO"... neznanje i neinformiranost mogu imati itekako loše posljedice na dijete... da je netko stručan, obrazovan, informiran, ima pregršt iskustva sa svojom i tuđom djecom onda bi mogli razgovarati o "slušanju samog sebe"... ali nekom tko je neiskusan i mlad govoriti "ne osvrći se na druge, samo ti sebe slušaj" stvarno zvuči opasno...

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

Na osnovu svojih tako malih iskustava dijete stvara osjecaj da je svijet oko njega sigurno mjesto (tzv. sigurna privrzenost) ili pak nesigurno mjesto (nesigurna privrzenost), a kakvu ce sliku stvoriti prvenstveno ovisi o nacinu na koji su roditelji reagirali na njihove potrebe. Ako zaplacem - mama ce doci, to je sigurno, to je konstanta ili ako zaplacem - mama ce jednom doci a drugi puta ne, nemam pojma o cemu to ovisi, no, cini mi se da o meni ne.

---

Naježila sam se na ovo. :( Točno tako. Evo sad sam za kompom, sinko mandarinko na krevetu guguće, sam sebe nešto zabavlja, maše rukicama, nogicama, a ja imam grižnju savjest što sjedim za kompom umjesto da se s njim igram. A kamoli da plače da bih ga ignorirala. I ne vidim kakve to veze ima s podrugljivim komentarima da tu neki glume "savršene roditelje" i "ne slušaj takve forumaše". Odlazak djetetu koji plače ne smatram ni žrtvom ni nekim teretom ili obavezom, već najnormalnijom stvari koja se podrazumjeva. Samim tim to ne smatram radnjom koja bi ikoga svrstavala u kategoriju "savršenih roditelja". Za tako šta treba puno više napora od tješenja djeteta koji plače i treba našu pažnju.

Citiraj:

---

anchie76 prvotno napisa

Čitajući vas ne mogu pomisliti i na vlastite dileme prije 7 godina. Te ovaj viče "razmazit ćeš ga", te drugi viče "ajme pa nemoj ga toliko na ruke"... Sreća božja pa ima dobre literature na ovom svijetu pa nisam završila slušajući svoju okolinu.

Famozno je to kako postoje kulture u kojima je dijete 6 mjeseci nakon rođenja u 24-satnom kontaktu s mamom (24h, 6 mjeseci!), kako imaju rituale odvajanja od mame nakon tih 6 mjeseci, prvi put ga se spušta na "zemlju" (krevetić štogod a da nije mama). Djete je konstantnom kontaktu. Tamo nema grčeva. Grčevi kao takvi ne postoje. Nitko ne priča o razmaženosti i o tome da se dijete ne treba nositi.

No eto naša "napredna" civilizacija uporno svako malo nam na nos natrljava nošenje vlastitog djeteta, nameće nam potrebu za kreiranjem vlastite djetetove sobe malte ne čim je začeto, naravno mickey mouse i ostali likovi su nužni na zidovima da bi dijete moglo uživati nakon poroda, a da o kupovini dječjeg krevetića ne govorimo (koliki roditelji su dali tisuće za dj krevetić, da bi kasnije shvatili da su mogli opranu robu slagati i na nešto drugo).

Elem, opterećujemo se i preispitujemo stvari koje u teoriji ne bi trebali ispitivati da nas kultura ne drila u suprotnom smjeru od naših osnovnih ljudskih potreba. Dijete ima frekvenciju plača takvu da se to ne da slušati. I to je tako s razlogom. Dijete do godine dana ne može manipulirati, ne može filozofirati ili ne znam što raditi. Ono do godine dana ima samo OSNOVNE POTREBE. A vidjet ćete kasnije da se dobar odgoj uvelike svodi na uspješno ispunjavanje SVIH djetetovih POTREBA (a ne nužno i želja). E sad kad znamo da dijete do godine dana ne može imati želje, nego samo ima potrebe, računica je savršeno jasna. Treba SVE te potrebe ispuniti. I potrebu za hranom, i maženjem, i nošenjem, i toplinom, i dodirom, i dosadom i xy.

Reagiranjem na sve njihove potrebe ih se neće i ne može razmaziti. Time ih se uči da je roditelj TU i da će uvijek i biti. Obzirom da oni u toj dobi cijeli svijet gledaju kroz prizmu roditelja, razvijaju se u djecu koja vjeruju drugima, koji su otvoreni i spremni za istraživanje svijeta. Kasnije nakon godine dana to postane zeru kompliciranije, jer onda treba vagati i želje i potrebe. Ali barem do godine dana je to vrlo jednostavno. SVE što trebaju im je potreba koju treba ispuniti. Sad dolazimo i do onih drugih stvari koje su drugi spomenuli, ne mora ta reakcija biti odmah i instant, niti to mora biti nošenje, nekad je dovoljna riječ da ste tu i da je sve ok. To vi kao roditelji morate procijeniti kako ćete ispuniti tu potrebu. Jedino je ignoriranje te djetetove potrebe neprihvatljivo.

I gledajući moje dijete danas, moram reći da sam vrlo sretna što smo MM i ja odlučili biti roditelji koji će djetetu ispunjavati sve potrebe i ne obazirati se na komentare okoline :heart:

---

ovo je jako ljepo napisano. slažem se sa svime..ali,dodala bih samo da nisu sve dječica ista.
mi smo svom malom napravili sobu prije rođenja,samo s kinderbetom unutra. nikakve sličice i slično. stavljala sam ga spavati u tu njegovu sobu a i k nama u krevet na početku da vidim gdje mu odgovara. ispostavilo se da se s nama ne naspava ništa, tamo je spavao cjelu noć bez buđenja.
do nekih 6mj starosti smo stalno skakali na te "kme" pozive,ali sad (imamo 11mj) više ne. znam kad moram ulaziti i kad me zove da se pomazimo,a kad si samo "pjeva".
djete mi je jako veselo,uvjek nasmješeno,zadovoljno i znatiželjno i po tome vidim da nisam pogriješila što spava u svojoj sobi i što ga puštam da si prije spavanja "pjeva" u krevetiću. na plač ODMAH skačemo,bez iznimke. :love:

Citiraj:

---

Aiko prvotno napisa

Naježila sam se na ovo. :( Točno tako. Evo sad sam za kompom, sinko mandarinko na krevetu guguće, sam sebe nešto zabavlja, maše rukicama, nogicama, a ja imam grižnju savjest što sjedim za kompom umjesto da se s njim igram. A kamoli da plače da bih ga ignorirala. I ne vidim kakve to veze ima s podrugljivim komentarima da tu neki glume "savršene roditelje" i "ne slušaj takve forumaše". Odlazak djetetu koji plače ne smatram ni žrtvom ni nekim teretom ili obavezom, već najnormalnijom stvari koja se podrazumjeva. Samim tim to ne smatram radnjom koja bi ikoga svrstavala u kategoriju "savršenih roditelja". Za tako šta treba puno više napora od tješenja djeteta koji plače i treba našu pažnju.

---

Slažem se u potpunosti. Meni se kosa digne na ove komentare "prividno savršenih roditelja". Katastrofa.
Ne znam zašto se ta kategorija spominje, pogotovo kao što je netko spomenuo u kontekstu laži.
Takvi komentari su totalno suvišni. Ja to gledam ovako, svatko od nas ima bitne i manje bitne stvari u svojem životu, odgoju djece,... i naravno da za ove koji su nam bitni jače reagiramo, a za manje bitne, slabije reagiramo.
Meni je to isto kao kad neka forumašica napiše da joj je karijera užasno važna, da se baš pronašla u poslu, da ne bi mogla bez njega,... i onda da ja (kojoj to nije jedna od najvažnijih kategorija) napišem kako ova glumi savršenog roditelja, laže ovo, laže ono,...

Ne radi se o stavu nego o tonu kojim se nekome nešto želi objasniti. Anchie76 je predivno napisala, a da pri tome nije nikoga napala, a Bubica načela temu koja je na pravom mjestu: "Mozemo razgovarati o razlicitim postupcima roditelja, o razlicitim, vise ili manje utemeljenim tumacenjima djetetovih reakcija, o svojim iskustvima".Iz toga će čovjek nešto naučiti, usporediti svoje postupke i tuđe, probati na drugačiji način. Neču secirati Bebu bebu, ali mi je iz njezinih postova jasno da žena traži pomoč, a napadima joj sigurno nečemo pomoći, već produbiti njezinu nesigurnost i frustraciju ako ona postoji (što se pomalo da naslutiti). Dakle samo jedna realna i pristojna komunikacija iz koje svi možemo puno naučiti.

dani1, slažem se sa svime što si rekla. Kod mene je vjerojatno problem kad se radi o nečem bitnom što se tiče djece, ja očito brzo "planem", pa pišem u oštrijem tonu.
Priznajem, ljepše zvuči kad je rečeno uvijeno, mada ponekad kad se baš napiše bez uvijanja i kako se misli, lakše se kuži što je pjesnik htio reči.
Jednostavno ja rijetko pišem uvijeno kad mi je nešto bitno, mogu pokušati.:-)

Citiraj:

---

moia prvotno napisa

dijete zapravo ne uživa nakon poroda u tome, naime to tome nije svrha, to će naučiti tek kasnije,već će ga naša civilizacija naučiti hedonizmu 8-) nego mala beba prije svega može percipirati statične likove i to vrlo šarene. ako promatrate malo svoju bebu kad je postavite ispred nekog takvog crteža malo većeg, statičnog i šarenog pogledat će u to i zatim pritovriti oči i spremiti si te oblike i te bojice u svoj mozgić. recimo pokrete na televiziji odnosno pokretne slike tako male bebe ne mogu percipirati.

inače, mi se recimo ne palimo na critć likove trenutno nego smo dobili od prijateljeve djece šarene slikovnice od materijala (pamuk, pliš...) sa razno raznim jednostavnim oblicima izvezenim unutra. to preko dana zavežemo uz ogradu krevetića da si malo baci pogled kad je u njemu a ne spava ili se malo probudi između spavanja. svaki dan stavimo neki drugi oblik.
pedijatar nam pak ima čitav zid u razini glavice gdje pregledava bebice od kolaža složene razno razne jednostavne oblike u puno šarenih boja.. ono varijacije su razne, malo kreativnosti i dobre volje i može i bez kupovanja naljepnica, tapeta itd...

---

Fulala si poantu mog posta ;-)

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

Dobro, a zasto onda uopce spominjemo dobre, lose i savršene roditelje, a nitko o tome ne zeli razgovarati ;-) Dakle, ajmo onda u tim kategorijama stvarno ne razgovarati.

Mozemo razgovarati o razlicitim postupcima roditelja, o razlicitim, vise ili manje utemeljenim tumacenjima djetetovih reakcija, o svojim iskustvima.
Meni se čini izutetno važno znati da u prvoj godini života (i kasnije,naravno) dijete formira prve spoznaje o svijetu koji ga okruzuje. Na osnovu svojih tako malih iskustava dijete stvara osjecaj da je svijet oko njega sigurno mjesto (tzv. sigurna privrzenost) ili pak nesigurno mjesto (nesigurna privrzenost), a kakvu ce sliku stvoriti prvenstveno ovisi o nacinu na koji su roditelji reagirali na njihove potrebe. Ako zaplacem - mama ce doci, to je sigurno, to je konstanta ili ako zaplacem - mama ce jednom doci a drugi puta ne, nemam pojma o cemu to ovisi, no, cini mi se da o meni ne. O ovom osjecaju ovise i neke kasnije reakcije djeteta, reakcije na separaciju i sl.

---

Savršeno rečeno ono što sam ja ciljala :yes:

ja nekako uzimam zdravo za gotovo da većini ovdje(=na ovom forumu)
neupitan odnos prema djetetu koji podrazumijeva reagiranje na sve djetetove potrebe;
znači od osmijeha do plača, ja sam tu da mu/joj dam potvrdu postojanja :heart:

joj, u jednom filmu (naravno da sam zaboravila ime: michelle pfeifer i bruce willis
se kao razvode, pa odustanu, a sve popraćeno pustim reminiscencijama)
i sad ona njemu kroz suze hoće objasniti zašto ga voli:
-jer si ti svjedok mog života, onoga što sam bila i onoga što jesam

to mi se nekako činim poantom većine ljubavi, a ponajviše one prema djetetu...

e, sad, na svakome je da sam procijeni kako i kada će pružiti ljubav,
malenima do 1 godine je zaista najefikasnije pružiti zagrljaj
(mojoj maloj od dobrih 14 mj ne toliko zagrljaj, ali zato sisa uvijek pali:mrgreen:)

e, da, i mislim da je puštanje djeteta da plače daleko rjeđe (nadam se barem)
nego što to ljudi o tome pričaju;
koliko moraš biti bezosjećajan da bi pustio svoje rođeno da urliče, što 1-5-30 min???
pobogu, ja reagiram, čisto na fiziološkoj razini, kad sam nekim čudom bez djece,
pa čujem tuđe kako cendraju!!!

i zamislite, apropos savjeta matrona da ih kad-tad treba pustiti da plaču, najčešće kako bi zaspali
i meni je tako nešto majka rođena rekla u stilu 'pa, morat ćeš jednom'
ali kad sam je stisla ispitivanjem kad je ona to nas puštala plakati,
ispalo je da nije nikad, bilo joj je preteško slušati i
skakala je na svaki put :love2:

ja sam skakala na svaki kme i nisam baš dobro završila: držala sam bebu na rukama po cijeli dan (suprug mi puno puno pomaže, ali nažalost mora puno prekovremeno raditi); rezultat je bio kronična iscrpljenost, nejedenje (jer nisam mogla uzeti ništa i jesti dok nju držim) i na kraju pad imuniteta, zdravstveni problemi i sad se nikako oparavit, al još uvijek skačem, iako sam sad malo manje sposobna skakati zbog zdravstvenih problema, pa imam pomoć baka, no jedva čekam da se oporavim i nastavim skakati ko prije
postoje jedino 2 situacije kad ne skačemo, a to je po noći u kinderbetu, uvijek zaspi na meni pri dojenju, držim ju još nekih 1,5h i onda ju stavimo u kindi jer i ja moram nešto pojest, nakon nekih 1-2h zna reć kme, ali i dalje spava, čitala sam u jednoj knjizi da dijete ne treba dizati ako zapleče u snu, nego treba pričekati 30 sek da ponovno zaplače ili ne jer mu se ovako remeti potreban san, tako i mi, ako u snu reče kme, pričekamo 30 sek hoće reč drugi kme ili ne, i zbilja je to većinom jedan kme, a da se ni ne probudi, ako nastavi ide nazad spavat na mene
druga situacija nam je u vožnji, e tad zbilja ne znam što bi, neki puta odjednom krene plakat u vožnji, ne možemo stat odmah, čekamo ugibalište ili nešto, a ona se ne da umirit tako samo pričanjem, a ne mogu ju vadit iz sjedalice dok se vozimo