Dobro, a zasto onda uopce spominjemo dobre, lose i savršene roditelje, a nitko o tome ne zeli razgovarati
Dakle, ajmo onda u tim kategorijama stvarno ne razgovarati.
Mozemo razgovarati o razlicitim postupcima roditelja, o razlicitim, vise ili manje utemeljenim tumacenjima djetetovih reakcija, o svojim iskustvima.
Meni se čini izutetno važno znati da u prvoj godini života (i kasnije,naravno) dijete formira prve spoznaje o svijetu koji ga okruzuje. Na osnovu svojih tako malih iskustava dijete stvara osjecaj da je svijet oko njega sigurno mjesto (tzv. sigurna privrzenost) ili pak nesigurno mjesto (nesigurna privrzenost), a kakvu ce sliku stvoriti prvenstveno ovisi o nacinu na koji su roditelji reagirali na njihove potrebe. Ako zaplacem - mama ce doci, to je sigurno, to je konstanta ili ako zaplacem - mama ce jednom doci a drugi puta ne, nemam pojma o cemu to ovisi, no, cini mi se da o meni ne. O ovom osjecaju ovise i neke kasnije reakcije djeteta, reakcije na separaciju i sl.
Bubica prvotno napisa
Dobro, a zasto onda uopce spominjemo dobre, lose i savršene roditelje, a nitko o tome ne zeli razgovarati
Odgovori s citatom