Printable View
kakva je to čivavaod 3kg :mrgreen: lolCitiraj:
Trina prvotno napisa
mi smo imali jednog od 1,5kg
prava ljepota
ko mala lija il vjeverica
manjid od mačke
al nije išlo.... MM je krivac grrrrrrr
no drago mi je..poslije došle još dvi bebe
ko bi s psom, taman kilu ima, na kraj...
treba to i higijenski čistit
pas, da. al samo vanka na dobrom otvorenom
tak ja mislim
vidim da se raspravljalo više u filozofskom smjeru o psu, kućnom ljubimcu ....
potpisujem Trinu
nikakvu životinju ne smatram članom obitelji
čovjek je čovjek
žiotinja je životinja
obitelj su supružnici i djeca
čini mi se da ljudi danas od životinja prave neš što životinja nije
a sudeći prema onom Cezaru Milanu (kak li već), to je debelo istina
i mm i a imamo "problem" koji glasi...ako životinju ne možemo držati u kući, ili omogućiti joj dostojan smještaj, dostojan u našoj interpretaciji, onda tu životinju ne udomljujemo.
sad...naišla sam na masu, čitaj većinu, ljudi koji si uzimaju za pravo puniti mi glavu o štetnosti kućnih ljubimaca u kući.
naše su životinje slobodne odobrati hoće li živjeti vani ili unutra...znači, ako neka mačka hoće vani ja je sigurno ne maltretiram da bude unutra, i obratno.
pas, labrador, je živio u stanu, spavao u krevetu...i radio stvari nad kojima se većina zgraža.
i da...uopće se zbog toga ne smatram pomaknutom...
isto tako...ako netko želi držati životinju vani...njegova stvar...nisam ja tu da sudim..i ne radim to..
i svakako se promijenio odnos prema životinjama...pa i njihova uloga u našim životima je kud i kamo drukčija nego nekada...
meni pas ne čuva kuću...čuvam ja psa u kući...
pa evo, možeš imati takvo mišljenje, ali po mojem, onda je bolje i da nemaš ljubimce.Citiraj:
zmaj prvotno napisa
Ok mi je imati psa vani ako sam recimo pastir u nekim brdima pa svaki dan s njime šećem par sati. Ali jbg i onda bih ga vjerojatno pustila navečer u kuću da mi pravi društvo i da se malo ugrije.
Ovo tvoje razmišljanje ne ide uz današnji život gdje ipak svi provodimo najveći dio dana u zatvorenom.
Što će ti onda pas? Ako se ne vidite nego na pola sata dnevno, u prosjeku? Čisto ovako filozofski pitam.
Meni pas nije član obitelji, ali je obiteljski ljubimac, zbog naše i njegove dobrobiti mora imati svoje mjesto u našoj svakodnevici, higjenskim navikama i prostoru. Ja ne želim u svakodnevnom kontaktu s mojom djecom polu dvilju životinju koja živi pola kao lutalica ili frustriranu nesocijaliziranu svezanu životinju. Volim pse, ali eto imam vrlo sebične razloge da mi pas s kojim se igramo i šetamoživi u skladu sa svojom pasminom, da bude čist, odgojen i pod kontrolom. Volim to što laje kad se neko približi vratima, ali svejedno mislim da je grozno bilo koje živo biće tretirati kao predmet - kao alarm npr, kako je pomikaki to lijepo rekla. To ne znači da psa tretiram kao svoje dijete- to je podjednako loše za psa.
životinja, ukupni br., ni ne znam koliko smo imali.....
imamo i sad :mrgreen:
poslije detaljnije odgovorim
Ovo potpisujem u potpunosti :)Citiraj:
pikula prvotno napisa
Nijedan pas vas ne gleda kao clanove obitelji nego kao clanove copora, a u svakom coporu postoji hijerarhija.
Ako pas nezna svoje mjesto u toj situaciji s vremenom moze postati vrlo nesretan a nakon toga mozda i agresivan.
Od svog psa ocekujem da me poslusa kada nesto trazim od njega i kada su takve situacije u pitanju nema "pregovora" u smislu hoces neces, jednostavno mora.
S druge strane ima odredjenu vrstu slobode i neke stvari su prepustene njoj na odluku (npr. kratka setnja, kada trazi vodimo ju, nema rasporeda)
Npr. moja pasica nesmije u spavacu sobu i nesmije skakati na krevete na kojima spavamo mi i djeca.
Ima svoje toplo i meko mjesto u kuci gdje spava i odmara i to je to.
Naucena je tako i smatra to normalnim, prati nas po kuci ali kada udjemo u sp. sobu ona stane i ne ulazi 8-)
kod nas je pas definitivno dio obitelji. Imali smo ga puno prije nego se N rodila, ona odrasta uz psa i kako je netko gore napisao to je nešto predivno. Ja nisam imala tu mogućnost jer kod mojih je glasilo pravilo da je životinji mjesto vani.nikad nisam imala neki bliskiji odnos sa životinjama i zapravo sam ih se bojala. Čak i kad smo kupila ja i mm psa bojala sam ga se podići, bojala sam se da ne skoči na krevet dok spavam i izgrize me (hahah smiješno al tako je bilo), vrlo brzo sam taj strah prevladala i iz svega se rodila neizmjerna ljubav prema životinjama.Da nismo kupili psa vjerojatno bi se i dan danas bojala...zato mi je drago da je N. od rođenja uz psa, uči se odnosu i ponašanju prema životinjama, pa i odgovornosti. Naravno pas je briga nas odraslih jer je ona još mala ali i ona zna kad i kloko se psu daje hrane, kad ide u šetnju, kad se igraju, kad odmaraju i to poštuje i sudjeluje...naš pas se pentra na sav namještaj, spava s nama u krevetu , putuje u autu (najdraže mu je ako N. nema uvalit se u AS).zanimljivo je recimo da nikad nije ušao u N: krevetić iako je bio spojen s našim krevetom bez ograde, niti dirao njene plišance u fazi dok su bilo po podu razbacani, on točno zna što je njegovo i gdje je njegovo mjesto u obitelji.Iako je sad već 12 godina ne mogu zamisliti da će doći vrijeme kad ga više neće biti jer je zaista dio obitelji. tko to nema i ne doživljava tako ni ne može razumjeti i to mi je isto tako shvatljivo.
Marsupilami, baš dobro :)
evo, dugujem pojašnjenje
dobro je pomikaki skužila da sam falšala u postu
ostaje nejasno..tj, kad sad pročitam svoj post, pomalo izvire dojam ko da bi zadavila one koji pse držeu stanu tj. ne drže vanka...
daklem, post je pisan u tonu - dal uzet psa u stan il ne..
onaj uvodni post
pisala sam ga iz osobnog iskustva
ne bi uzela psa u sta . ne, dok su djeca mala.
i ne bi bilo kojeg psa uzela.
smatram da nisu svi psi isti, da pojedinim psima odgovara više boravak vanka, drugima pak u kući itd. ... ko što nisu svi ni za istu ishranu...
psa, za sada, ne želim u stanu jer su mi djeca relativno mala. ne želim dlake po odjeći, u ustima, na čarapama (kako je neka dobro primjetila) koje će to onda dalje raznositi meni u krevet i tom sl.
ježim s edlaka blizu hrane, a ne vjerujem da se to baš može izbjeć.
odnekud se sjećam, meni jezovite, priče o gostovanju na kavi i roštilju a uokolo hrpa dlaka. pas se zatrči, a ono vidiš lete uokolo dlake dok ti gost pokušava sa "smješkom" otpiti gutljaj il pojesti zalogaj...
fuj. dlake na tanjuru. dlake dok se kupam......
alergična sam i na ljduske a kamoli na životinjske.
oću reć, kad bi birala psa za u stan, pretpostavljam da bi to bio omanji ćuko, ne previše živahan, lajav, s ne preveć krzna..
smatram da bi takvom psu i odgovarao boravak u stanu
netko je napisao kako ponekad nakon šetnja pusti psa u kuću da mrvu zalegne
pa mogu si to zamislit. onak, da prvori mrvu i onda ode na svoje misti vanka.
ne branim ja nikom da ima životinju u stanu
al zaista mislim da nisu svi psi ni za stan
tj., smatram da su takvi više pod stresom..
jednom smo šetali gradom dok nam se približavala ogromnaaaaaaaa psina
MM je već gledao di će se s, tada, bebom popet, na koji zid tj. drvo
dok sam ja bila opuštena
pas, s gazdom, se približio mojoj, tada, bebi koja mi je bila u naručju!!!
toliko je visok, da je njuškom bez problema dosezao do cca mojih grudi
izgledao je dobroćudno
ak se dobro sjećam, turski karabaš
svejedno, žao mi je da tolika psina, najvjerojatnije, živi u stanu....
pa nije to pašće uzgojeno za pratnju po englskom dvoru :mrgreen:
istom sam jednom, na plus 35 u hladu, pašće koje je imalo valjda 70% svoje kilaže samo krzno
ne znam pasminu
tad vidjela i nikad više
e, je mi tog psa bilo ža...... i onda još u stanu...
pa opet, nikom ne branim
ustvari, mislim da sam vrlo tolerantna
ne bunim se na pokoju mrvu koja, bez uzice i gazde u blizini, šeće mojom ulicom
pobjegnu iz dvorišta
nije problem.. ne znam da se iko od susjeda buni
al nam je zato svima bila puna kapa đukca velikog ko labrador s hrpetinom dlaka i lajvim jezikom..
nije grizao, al je na svaki auto, bicikl, susjede koji mu se ne sviđaju, druge pse i sl...lajao i ko zaletavao se....
i premda je bilo anonimnih poziva policiji, ti susjedi i dalje nisu držali psa na lancu..
jedan par podstanara se i odselio jer nisu mogli trpiti svakodnevno zlostavljanje...
mislim da je tako išlo dvi godine, možda i tri
a onda je psa progutao mrak
sigurno..nekom dolijao...i, nije mi ža
mislim, je životinje, al ne toliko da mi ne bi bilo drago da nema tog lajavca pod prozor u gluho doba noći...
koji teror...
uh, svaš pisah
svaš mi palo na pamet
da nam situacija pruža, rado bih uzelanazad onu mrvu od 1,5kg!!
s takvim skoro pa svugdje moš :)
nije me strah gotovo nikakvih životinjaCitiraj:
pužić prvotno napisa
dugo sam "obožavala" jednog boksera
nikad "prebolila"
vozili smo ga u gepeku
lipo bi sam uhopsao, a kad bi stigli, izhopsao :)
s tim psom sam se i valjala po podu
ipak, ne dolazi u obzir da mi ikakva živina spava u krevetu
smatram to vrlo nehigijenskim
a ne želim ni poprimit neki miris od živine
nit ić takva na posao
il primat bebu, kuhat i sl.
isto tako, ne mogu smarati da je živina dio obtelji
definicija obitelji sigurno ne uključuje životinje
jednostavno, nemogu častiti životinju onom čašću kojeom se časti čovjeka :)
Citiraj:
pužić prvotno napisa
Ovo moram potpisati. Skoro sve je isto, osim što je pas (a i maca:mrgreen:) došao kad su djeca već bila poodrasla. Evo ga preko 6 godina s nama i mi ga jednostavno smatramo članom obitelji. Kome se to ne sviđa ne mora ni dolaziti kod nas.
Što se tiče dlaka i ostalih "radosti" koje nosi sa sobom imanje životinja u kući ni više ni manje mi ne smetaju koliko i dlake i ostali produkti nas dvonožaca. Čistimo za svima jednako i nije nam teško. Čak smo veći unereditelji mi ljudi.
A gaditi mi se ne može jer ja ta stvorenja volim.
Isto tako mi se nije gadilo presvući ukakanu guzu svog djeteta.
Zvučalo glupo ili ne, kod mene vam to dođe na isto.
kod nas ista stvar... mislim, jesmo mi ljudovi obitelj, ali ovi naši ljubimci su kao dodatak našoj obitelji.... svi ih volimo, bavimo se njima, i nebi nam bilo toliko lijepo bez njih... možda bi nam bilo lakše što se tiče čiščenja, ali bi nam bilo pustije... zato svatko sebi bira..svi se mi nastojimo okružit onim što nas veseli, ali ponavljam, to uopće nije pitanje, pitanje je uzei ili ne... a zaključak, ako ne želiš ti osobno sljedečih 15-ak godina uživati/ robovati u tome, nemoj.. ali i ak nas pitaš reda radi, u srcu znaš što je za tebe najbolje...
Moram priznati da sam smrdljive zivotinje upoznala jedino u slucajevima kad o njima nije vodjena adekvatna briga, ili kad su bile bolesne. Jedino tad su stanovi i kuce poprimali odurne ili samo neugodne mirise. Stvarno nemam pojma o cemu pricate.
Zamorci, hrcci i razni drugi glodavci takojder uglavnom ne smrde. Smrde im nastambe, sto je logicno jer jednako tako, ako ne i gore, smrdi i ono sto se pojavi u nasim zahodima.
Mi imamo macku, dosla je sama prije godinu dana i - ostala. Ima na raspolaganju cijelu kucu, dozvoljen joj je pristup svemu, ali uglavnom ne dira ono sto ne smije. Ne zelim joj braniti nekakve nevazne stvari jer, u krajnjem slucaju, ona je tamo zbog mene, a ne ja zbog nje. Ima 'drvo' za penjanje i uglavnom se vere samo po njemu (najnovija zanimacija joj je bor :roll: sto je novost jer ga prosle godine nije dirala). Ne grebe nista osim tog drveta i povremeno tapisona na katu, koji jos nismo oderali. To joj je dozvoljeno, jedino je steta sto nece taj isti tapison i oguliti do kraja.
Prije nje, jos u Zagrebu, imala sam psinu 14 godina i srce mi je puklo petstoosamdesetiosam puta kad sam je morala dati uspavati. I dalje zelim psa, ali trenutno nismo spremni na tu vrstu brige. Macka takodjer dosta trazi, ali ipak je lakse.
Djetetu nikad ne bih dala zivotinju na brigu. Spomenuti bas je bio 'moj', ali prvih preko nekoliko godina ipak su se za nju brinuli odrasli. Ja sam je vodila van i igrala se s njom.
to što mi imamo životinje u kući ne znači da nam kuća smrdi jel...i da je puna dlaka...
većina mojih prijatelja ne voli životinje u kući...ili je alergično na neku...pa ni moja mama npr...
ali, svak od njih kaže da se u mom stanu niti ne skuži da sa nama žive životinje...pritom mislim na "prljanje"
eh, da bi tako bilo, ja zaista dosta čistim...svakodnevno usisavanje i pranje poda....da ne nabrajam...
i to je nešto što moram odraditi svaki dan, jer ni ja nisam ljubitelj prljavštine ni dlaka..
ali, radije čistim nego da ih nemam....
imala sam ja dilema, jer teško mi je bilo sve odraditi pod obavezno uz male klince....
ali sve ima svoju nagradu...
a životinja je divno biće koje zaista obogaćuje život...makar nama...
i da...kažeš zmajice
o, ja mogu, i bolje nego neke ljude...bez uvredeCitiraj:
zmaj prvotno napisa
bb, sorry, smatram da se životinja nikada ne bi smjela častiti čašću kojemo se časti ćovjek, tako da još o većoj časti ni ne pomišljam.
smatram da se red mora znati
nije životinja iznad čovjeka, a bome ni jednaka njemu
al, svakom njegovo veselje
edit: no možda ti govoriš o pojavno čestoj situaciji... kad se s nekim ne možemo, kad je netko zla osoba i tom sl., pa ispada da više držiš do svog psa neg do te osobe.. to je tek naizgled tako, smatram, sve dok se razumno životinji ne pridaje veći značaj..
hmmmm, jesam li to dobro pojasnila...
jednostavno, normalno mi je daš psa podragat, a nekog tko je zao izbjegavat.. to ne smatram ne/čašćenjem
A čuj zmaj, prihvati da ima i nas koji se samim time što smo ljudi ne smatramo i nadbićima na ovoj planeti.
Istina je da imamo moć rasuđivanja i razmišljanja te smo time u prednosti nad nekim drugim živim bićima, ali čini li nas to nužno boljima i pogodnijima za čašćenja bilokoje vrste?
Osobno mi je draga ona: "Što više upoznajem ljude, to više volim svog psa.(mačku također:mrgreen:)"
To ne isključuje poštivanje drugih ljudi koji nisu istog mišljenja kao i ja, ali rađe biram za društvo one koji dijele moj svjetonazor. Naravno, takve ljude više i častim (kad smo već kod čašćenja). No hard feelings;-).
No, to je neka druga tema i možda pogodnija za filozofski kutak.
Bodulice, ženo, nadam se da se iz mojih postova ne može steći taj dojam - neprihvaćanja!! :)
povedena sam raspravom s početka ove str.
razmišljam na glas :)
ne bi se štela mešati u tvoj red :mrgreen:
a ja bi rado kod tebe na kavu :mrgreen:
bez problema
sad kad znam da mi poslije kave ne bi trebalo kemijsko čišćenje :lol:
doduše, svega jednom il dva put sam to doživila - tripkanje dlaka nakon kave aaaaaaaa
ne srećem baš mnogo ljudi koji drže psine u stanovima
može :mrgreen:
na ljeto :)
a sad, back to čupavcima :)
upravo ovako.....Citiraj:
ms. ivy prvotno napisa
potpisujem, kad smo birali psa uvjet je bio da se ne linja i zaista nemam problem s dlakama u stanu jer naš pas ide svaka 2-3 mj na trimanje da ima lijepu frizuru, da bude čist, uredan i miristan (btw ide frizeru jednaka često kao i mi). Nitko mi nikad nije došao u stan i rekao da se osjeti po mirisu da je pas tu. Moj tata recimo živi po načelu da je životinji mjesto vani i ja sam odrasla uz takvu tezu, kako sam već pisala, tako da psa ne vodim kod mojih kad idemo u posjet jer poštujem njihov dom i tatino razmišljanje, a s druge str oni najnormalnije prihvaćaju našeg psa u našem domu kad dolaze kod nas u posjet, maze ga, igraju se - dakle prihvaćaju to stvorenje kao dio naše obitelji.Nema se tu puno za raspravljati ima nas koji volimo životinje i spremni smo s njima dijeliti toplinu doma, ima nas koji volimo životinje ali smatramo da im je mjesto vani i uopće ne smatram da se takvi ljudi manje brinu za svoje ljubimce ili ih manje vole-to je jednostavno stvar kako ste si zamislili suživot sa kućnim ljubimcem, kakva je pasmina jer nisu sve pasmine za držanje unutra i koliko vam se to stvorenje zavuklo pod kožu da bi mu dopustili neke stvari...meni je isto tako bilo neshvatljivo da kod nekoga pas živi u stanu, da putuje s psom, da je pas gdje je malo dijete i td sve dok nisam kupila psa i došla do suprotne spoznaje.Citiraj:
blackberry prvotno napisa
osim ovog što si navela, mislim i da psu treba ljubav i pažnja.Citiraj:
Marsupilami prvotno napisa
Osim toga treba mu i da ima svoju ulogu u obiteljskom životu, da se osjeća korisnim. Mislim da se najsretniji osjećaju radni psi (ako se njihovi gazde prema njima ponašaju kako treba). U zamjenu za to su jako dobre šetnje koje pas doživljava kao obilazak teritorija, tu se on osjeća kao dio tima sa svojim gazdom.
Hijerarhija je potrebna, ali ne samo onakva kakva nama odgovara. Hijerarhija nije samo zabraniti psu da spava na krevetu i slično, pravi gazda treba se brinuti i za potrebe onih koji su mu podređeni. Kako fizičke, tako i psihičke. Moj pas također ne smije na krevet, premda je naučen na to od početka bojim se da do danas to nije prihvatio kao normalno :mrgreen: ne ide na krevet ali ipak cvili za nama kad legnemo.
ovo ni ja ne volim, kad ljudi uzmu psa plemenite pasmine da se pokazujuCitiraj:
zmaj prvotno napisa
meni su isto prekrasni šarplaninci, njufaundlenci i slično, ali znam da im ne mogu pružiti dovoljno
osim toga prezirem običaj uzgajanja rasnih životinja
pa uzimam životinje kojima mogu pomoći
istina je da moj pas nema idealne uvjete, prije svega jer nismo dovoljno kod kuće
ali nisam platila da ga proizvedu za moju zabavu, uzela sam ga da ne završi na gorem mjestu
i kad god je to moguće, ide svuda s nama
je li član obitelji ili ljubimac, to nisam definirala
recimo da je sve u jednom :-)
usput rečeno ovo je jedna strašna zabluda koju su nam uvalile monoteističke civilizacijeCitiraj:
zmaj prvotno napisa
da je čovjek bitniji od životinje ili biljke
stvoren na sliku božju i slično...
zvuči logično jedino ako je božanski naum da budemo sredstvo uništenja života na Zemlji
ako je tako, onda smo na dobrom putu
samo, čovjek se mora zapitati kakav je to bog
ja ipak radije vjerujem da radimo protiv božje volje
i da bismo trebali puno, puno više cijeniti njegova djela
sva
a ne samo sebe
(ovo iz usta jednog ne-baš-vjernika...)
Ovo boldano se podrazumjeva pa zato nisam ni navodila :)Citiraj:
pomikaki prvotno napisa
Evo bas sada moj sinko pise zadacu desnom a lijevom mazi pasicu koja mu je uvalila glavu u krilo :heart:
čuj, mnogima se podrazumijeva, ali mnogima ipak ne - ili ne znaju koliko pažnje može tražiti pas, pa onda životinje završavaju u azilima ili na ulici.
Zato napominjem, budući da je ovo baš tema za one neodlučne.
Mačka je uvijek bolja opcija za nekog tko nema tako puno vremena - samostalnije su, dresura nije potrebna jer će ona ionako naučiti samo što nju bude volja :mrgreen: , ne pate toliko za svojim vlasnicima.
Ali i to je odgovornost, da kasnije ne bude onog "jednostavno nije išlo..."
Loša strana je što ih je teže voditi na put. Dlaka naravno uvijek ima, a njih je teže naučiti gdje smiju ili ne smiju. I nisam baš zagovornik držanja mačaka u stanu da ne može prošetati vani, premda ih mnogi tako drže (možda jedino mogu opravdati ako se radi o udomljavanju za dobrobit mačke, a ne vlasnika).
Mi smo prije dvije godine nabavili hrčke. S time da ja nisam bila nešto zainteresirana no MM ju je bezrezervno podržao :-)
I mogu reći da su hrčci super kućni ljubimci. Curka uživa i zarazila je pola prijateljica s tim pa je u kvart stiglo još hrčaka.
Ne zahtjevaju puno brige, MM ih jednom tjedno presvuče, a sve ostalo se svede na igru s njima.
uhCitiraj:
pomikaki prvotno napisa
s ovim se ne mogu složiti
ne da mi se u dubine
smatram da je svaki čovjek daleko bitniji neg ikakva životinja il biljka
druga stvar je kad se to zloputrebljava
kad bi svi bili jednaki, onda se ne bi trebali zamarat kog prvpg spašavat, kućnog ljubimca il dite il staru babu koja može sutra umrt...
što se tiče mirisa il smrada
moji klinci se znaju poigrat s jednim mladim psom. mislim da mu nema 6mj. uredan.
točno osjetim po njima, robi..kad su se igrali s psom... takvu robu bacam na pranje.
dok se sjećam jednog psa kojeg je imala baka, i vanjski i kućni, nije ima tarj miris/smrad.
stvarno mi je bzvz sjeć svaku riječ koja sadrži "pas smrdi"..
što ja znam zaš se neki "čuje", neki ne... iako su uredno držani..
pa čak nekad manje smrdi onaj vanjski...
svak ima svoj miris/smrad. a čisto sumnjam da se živina tušira svaki dan il stavlja deziće...
eto, ja znam kad su moji bili u doticaju s tim psom - smrde nakon njega po psu :mrgreen:
Vrijeska, ako ti zbilja ne želiš ljubimca nemoj ga uzeti. To ne bi bilo dobro ni za vas ni za ljubimca.
Ja sam se odupirala dok su djeca bila mala, jer sam imala previše posla i nisam htjela prihvaćati još jednu veliku obavezu uza sve to. Kad su ponarasli i kad se obim fizičkog posla oko njih bitno smanjio, uzeli smo mačku, ali ne samo zbog dječje nego i zbog naše želje. Bit će uskoro tri godine da je imamo - ona mi je svakodnevno i veliko veselje; jedini miran član kućanstva. Uredna je, zdrava, čista, umiljata, zanimljiva, privržena, ne grebe nas i ne grize i uopće ne smrdi. Problem dlaka se javlja u toplije doba godine, a onda to rješavamo češljanjem Furminatorom jednom tjedno. Jedini pravi problem je što s njom preko ljeta, jer se ona ne da van, ni pod koju cijenu. Uvijek moramo organizirati nekog tko će joj davati hranu i vodu i čistiti WC dok nas nema. Ali, dok je prijatelja i to se da riješiti, a cijelu godinu uživamo u njezinom dragom društvu.
Mislim da je prednost uzeti čistokrvnu mačku, jer u većini njezinih osobina znaš što dobivaš.
zaista??Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
nekak sam navikla na to kod pasa..
za mačke, nisam čula da pojedina pasmina ima specifične karakteristike (ne mislim na tjelesne)
Osobno ne bih nikad platila cistokrvnu macku, prvenstveno zato sto ima toliko napustenih kojima, takodjer, treba dom bolji od privremenog kaveza. A i nije mi dovoljna garancija to sto je zivotinja, na papiru, umiljata ili na tockice. Takvo je barem moje iskustvo s cistokrvnim ljubimcima, nasuprot onima nadjenim na cesti (svi moji su bili s ceste, osim kornjaca koje sam nabavila u pet shopu).
Razmisljala sam u pocetku o pustanju macke van, ali konacna odluka je bila - ne. Iako smo u slijepoj ulici kojom uglavnom voze samo susjedi, ispod naseg brijega je brza cesta, plus sto u gradu ima rakuna, oposuma, a povremeno i kojota. A onda i macaka lutalica koje bez problema mogu prenositi bolescuge. Ne znam, zapravo, kako je kod nas, ali ovdje ima i podosta macje leukemije koja se lako prenosi, a ja ne zelim cijepiti protiv toga jer su nuspojave, izgleda, ceste i gadne. K tome jos nemam ni antitijela na toksoplazmozu pa mi se ni s tim ne da gnjaviti.
Maca na raspolaganju ima oko 300 kvadrata prostora i vise-manje sve joj je dozvoljeno. Potrebu za penjanjem zadovoljava na tzv. macjem drvetu pa fino uziva gledajuci nas s visoka. Povremeno, kad bas jako gnjavi, izadje malo van, ali na uzici. Fino, po americki i iskljucivo oko kuce. Onda pozdere malo trave pa imam posla s ciscenjem. :mrgreen:
ovo mogu potpisati od riječi do riječi i samo konstatirati da mi je žao što ljetos nismo imali ovakvu temuCitiraj:
pomikaki prvotno napisa
Ima, ima. Kod mame i tate smo imali sijamca, a sad sam htjela nešto sasvim drugo, pa imamo kartuzijanku - sve što piše u knjigam to je ona, izuzev onog dijela koji pripada njezinoj osobnosti.Citiraj:
zmaj prvotno napisa
mi smo udomljavali i kupovali
razne životinje.. pse, mačke, papige (nađena među zgradama, sva očerupana, al najbolje papiga do sada lol)
imali smo i hrčke, ribice, kornjače, vjeverice...
ajme, nema što nema :lol:
sanjam o kućici na selu :)
tam bi imali i psa i mačku i svaš neš lol
sijamska mačka mi je baš lijepa
kartuzijanksa??? pojma nemam
baš ću proguglat
imali smo vulgaris domaće
hvala
I moj glas ide za udomljavanje nasuprot kupovini životinja. Ne bih sada nadugo i naširoko o razlozima, ali u našem slučaju se pokazao kao dobar odabir.
Imam udomljene macu i psa i nikakvih većih ili manjih obaveza i problema nemamo od onih koji imaju čistokrvne životinje. Da se razumijemo, obožavam ja i ove s pedigreom, ali mi je srce govorilo da sam potrebnija ovima sa manjom šansom za normalan život.
Moj uvjet za držanje ljubimaca u stanu je bio da se dadu sterilizirati, odnosno kastrirati i to smo učinili čim su dosegli spolnu zrelost. S jedne strane smo dobili puno privrženije životinje nego što bi bile bez ovog zahvata, a s druge strane preveniramo dolazak na svijet još životinja koje se zaista teško udomljavaju.
Pas je totalno ovisan o nama i taj ne mrda nikuda bez nas, a maca povremeno prošeta oko terase (na prizemlju smo) i uredno se vraća doma. Pokušali smo je ne puštati uopće vani, ali ova je bila tako nesretna da smo popustili. Naravno, oboje su cijepljenji, tretiramo ih protiv parazita svaka 3 mj. te protiv buha i ostalih nametnika po potrebi.
Furminator je također često u pogonu, ali svejedno je svakodnevno usisavanje neophodno. Sada doduše manje nego u određenim periodima kad je linjanje pojačano. Kupamo ih u specijalnim biljnim šamponima, ali ne prečesto jer to nije dobro za njihovu kožu i dlaku.
Što se tiče smrada, sve vam je to stvar navike. Inače, postoje stvarno pasmine kod kojih je taj miris jače izražen, ali ja kod svojih neki specijalni neugodni miris ne osijećam. Može biti da smo totalno navikli, ali nam i gosti koji sami nemaju ljubimce u stanu govore da se ništa ne čuje. Više mi neugodno odišu domovi nekih drugih ljudi bez životinja, a recimo se u tom domu puši ili su im higijenske navike možda manjkave. Isto tako, poznam puno više ljudi nego životinja kraj kojih mi nije baš ugodno boraviti i udisati razne miomirise.:mrgreen:
Potpisujem. Mi smo našu kujicu udomili iz azila prije 3 godine i upravo je takva - sretna što više nije na ulici. Kad je doma sama (dok mi radimo) spava i jede znamo jer smo je snimali :)). Kad dođemo se malo mazi, malo se poigra pa opet spava. Ali opet psi su kao i ljudi - svaki je svoja osoba. Mi smo imali sreće. Ali ono što treba naglasiti - neljubiteljice kućnih ljubimaca 8kao što naslov govori) neka ih nikako ni ne uzimaju niti radi dijeteta niti radi nikoga!!! Mali stan, životinje nisu za stan, smrdi mi itd su sve zapravo dovoljni izgovori kojim sve kažete sami sebi!To je velika odgovornost i živo biće s kojim se nije nabacivati svaka dva tjedna. Tko ne želi životinju neka je niti ne nabavlja. Mi eto sad čekamo bebu i kolegica me pita kad se mislim riješiti one svoje đukele. Ja je pitam da zašto bi je se rješavala, a ona me u čudu pogleda i kaže - kaj te nije strah da će se beba otrovati??Kaj mislite tko je koga u većem čudu gledao? Otrovati? Od čega pobogu? To je pas kojem se nakon svake šetnje peru noge, čim se zmaže hranom briše se čuba vlažnim maramicama i spava s nama u krevetu, a bolesna nikada bila!Citiraj:
Majuška prvotno napisa
I još jedna stvar - KUNIĆI nisu dobri kućni ljubimci za malu djecu jer su prenježni a dijete nečesto zna biti grubo (makar i od dragosti) i na žalost ozljediti ga. Znam nekoliko slučajeva. I kad mi onda dođe netko i kaže kak je imao zeca i da je dobro proživio svoj život koji je najviše tri godine, kosa mi se digne na glavi. Moj zec je doživio preko 7 godina jer smo ga pazili, vodili veterinaru i imao je potpunu slobodu kretanja te također spavao s nama u krevetu.
Nisu životinje za svakoga i ne treba nasijesti na ničije nagovaranje ako ste toga svijesni. Ako imeta samo jedan razlog zašto ne bi - nije za vas i donjeli ste mudru odluku.
Također potpisujem. Nama ljudi čak govore kad uđu u stan - joj kaj vam to tak fino miriši? Hm...čistoča i mirisi za struju...Citiraj:
Bodulica prvotno napisa
vrlo lijepa micaCitiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
i vaša je tak nekak siva??
čovječe, kilaža joj je skorz zavidna lol
jedan čivavac ima da se pokrije ušima
Je i naša je takva, sivo-plava, sa zlatnim očima. Naša je ženkica i nije proždrljiva, pa nije tako velika, ali su mi djeca bila ponosna kad su uvidjeli "da je veća od nekih pasa", lol.
Inače sam razmišljala o Vrijeskinoj situaciji - mislim da se mnogi ljudi uvale u probleme jer žele ugoditi djeci, pa dovedu ljubimca kojeg zapravo ne žele. Djeca se sa životinjom samo igraju i to kad njima paše, a pravi vlasnik je odrasla osoba. Životinja treba njegu, brigu i ljubav odrasle osobe. To je živo, jede, pije, kaki, piški, razbolijeva se, gubi dlaku, mijenja raspoloženja, ne stoji gdje je staviš, ponekad radi štetu. Živjeti sa životinjom je prekrasno, ali to treba voljeti. Tko doista ne voli životinju, samo će stvoriti probleme i sebi i životinji.