kod nas je pas definitivno dio obitelji. Imali smo ga puno prije nego se N rodila, ona odrasta uz psa i kako je netko gore napisao to je nešto predivno. Ja nisam imala tu mogućnost jer kod mojih je glasilo pravilo da je životinji mjesto vani.nikad nisam imala neki bliskiji odnos sa životinjama i zapravo sam ih se bojala. Čak i kad smo kupila ja i mm psa bojala sam ga se podići, bojala sam se da ne skoči na krevet dok spavam i izgrize me (hahah smiješno al tako je bilo), vrlo brzo sam taj strah prevladala i iz svega se rodila neizmjerna ljubav prema životinjama.Da nismo kupili psa vjerojatno bi se i dan danas bojala...zato mi je drago da je N. od rođenja uz psa, uči se odnosu i ponašanju prema životinjama, pa i odgovornosti. Naravno pas je briga nas odraslih jer je ona još mala ali i ona zna kad i kloko se psu daje hrane, kad ide u šetnju, kad se igraju, kad odmaraju i to poštuje i sudjeluje...naš pas se pentra na sav namještaj, spava s nama u krevetu , putuje u autu (najdraže mu je ako N. nema uvalit se u AS).zanimljivo je recimo da nikad nije ušao u N: krevetić iako je bio spojen s našim krevetom bez ograde, niti dirao njene plišance u fazi dok su bilo po podu razbacani, on točno zna što je njegovo i gdje je njegovo mjesto u obitelji.Iako je sad već 12 godina ne mogu zamisliti da će doći vrijeme kad ga više neće biti jer je zaista dio obitelji. tko to nema i ne doživljava tako ni ne može razumjeti i to mi je isto tako shvatljivo.