Meni pas nije član obitelji, ali je obiteljski ljubimac, zbog naše i njegove dobrobiti mora imati svoje mjesto u našoj svakodnevici, higjenskim navikama i prostoru. Ja ne želim u svakodnevnom kontaktu s mojom djecom polu dvilju životinju koja živi pola kao lutalica ili frustriranu nesocijaliziranu svezanu životinju. Volim pse, ali eto imam vrlo sebične razloge da mi pas s kojim se igramo i šetamoživi u skladu sa svojom pasminom, da bude čist, odgojen i pod kontrolom. Volim to što laje kad se neko približi vratima, ali svejedno mislim da je grozno bilo koje živo biće tretirati kao predmet - kao alarm npr, kako je pomikaki to lijepo rekla. To ne znači da psa tretiram kao svoje dijete- to je podjednako loše za psa.