NEljubitelji/ce kućnih ljubimaca

[zmaj]

tko to nema i ne doživljava tako ni ne može razumjeti i to mi je isto tako shvatljivo.

nije me strah gotovo nikakvih životinja
dugo sam "obožavala" jednog boksera
nikad "prebolila"
vozili smo ga u gepeku
lipo bi sam uhopsao, a kad bi stigli, izhopsao
s tim psom sam se i valjala po podu

ipak, ne dolazi u obzir da mi ikakva živina spava u krevetu
smatram to vrlo nehigijenskim
a ne želim ni poprimit neki miris od živine
nit ić takva na posao
il primat bebu, kuhat i sl.

isto tako, ne mogu smarati da je živina dio obtelji
definicija obitelji sigurno ne uključuje životinje
jednostavno, nemogu častiti životinju onom čašću kojeom se časti čovjeka

[blackberry]

to što mi imamo životinje u kući ne znači da nam kuća smrdi jel...i da je puna dlaka...
većina mojih prijatelja ne voli životinje u kući...ili je alergično na neku...pa ni moja mama npr...
ali, svak od njih kaže da se u mom stanu niti ne skuži da sa nama žive životinje...pritom mislim na "prljanje"
eh, da bi tako bilo, ja zaista dosta čistim...svakodnevno usisavanje i pranje poda....da ne nabrajam...
i to je nešto što moram odraditi svaki dan, jer ni ja nisam ljubitelj prljavštine ni dlaka..
ali, radije čistim nego da ih nemam....
imala sam ja dilema, jer teško mi je bilo sve odraditi pod obavezno uz male klince....
ali sve ima svoju nagradu...
a životinja je divno biće koje zaista obogaćuje život...makar nama...

i da...kažeš zmajice

jednostavno, nemogu častiti životinju onom čašću kojeom se časti čovjeka

o, ja mogu, i bolje nego neke ljude...bez uvrede

[pužić]

to što mi imamo životinje u kući ne znači da nam kuća smrdi jel...i da je puna dlaka...

potpisujem, kad smo birali psa uvjet je bio da se ne linja i zaista nemam problem s dlakama u stanu jer naš pas ide svaka 2-3 mj na trimanje da ima lijepu frizuru, da bude čist, uredan i miristan (btw ide frizeru jednaka često kao i mi). Nitko mi nikad nije došao u stan i rekao da se osjeti po mirisu da je pas tu. Moj tata recimo živi po načelu da je životinji mjesto vani i ja sam odrasla uz takvu tezu, kako sam već pisala, tako da psa ne vodim kod mojih kad idemo u posjet jer poštujem njihov dom i tatino razmišljanje, a s druge str oni najnormalnije prihvaćaju našeg psa u našem domu kad dolaze kod nas u posjet, maze ga, igraju se - dakle prihvaćaju to stvorenje kao dio naše obitelji.Nema se tu puno za raspravljati ima nas koji volimo životinje i spremni smo s njima dijeliti toplinu doma, ima nas koji volimo životinje ali smatramo da im je mjesto vani i uopće ne smatram da se takvi ljudi manje brinu za svoje ljubimce ili ih manje vole-to je jednostavno stvar kako ste si zamislili suživot sa kućnim ljubimcem, kakva je pasmina jer nisu sve pasmine za držanje unutra i koliko vam se to stvorenje zavuklo pod kožu da bi mu dopustili neke stvari...meni je isto tako bilo neshvatljivo da kod nekoga pas živi u stanu, da putuje s psom, da je pas gdje je malo dijete i td sve dok nisam kupila psa i došla do suprotne spoznaje.

[pomikaki]

Nijedan pas vas ne gleda kao clanove obitelji nego kao clanove copora, a u svakom coporu postoji hijerarhija.
Ako pas nezna svoje mjesto u toj situaciji s vremenom moze postati vrlo nesretan a nakon toga mozda i agresivan.
Od svog psa ocekujem da me poslusa kada nesto trazim od njega i kada su takve situacije u pitanju nema "pregovora" u smislu hoces neces, jednostavno mora.
S druge strane ima odredjenu vrstu slobode i neke stvari su prepustene njoj na odluku (npr. kratka setnja, kada trazi vodimo ju, nema rasporeda)

Npr. moja pasica nesmije u spavacu sobu i nesmije skakati na krevete na kojima spavamo mi i djeca.
Ima svoje toplo i meko mjesto u kuci gdje spava i odmara i to je to.
Naucena je tako i smatra to normalnim, prati nas po kuci ali kada udjemo u sp. sobu ona stane i ne ulazi

osim ovog što si navela, mislim i da psu treba ljubav i pažnja.
Osim toga treba mu i da ima svoju ulogu u obiteljskom životu, da se osjeća korisnim. Mislim da se najsretniji osjećaju radni psi (ako se njihovi gazde prema njima ponašaju kako treba). U zamjenu za to su jako dobre šetnje koje pas doživljava kao obilazak teritorija, tu se on osjeća kao dio tima sa svojim gazdom.

Hijerarhija je potrebna, ali ne samo onakva kakva nama odgovara. Hijerarhija nije samo zabraniti psu da spava na krevetu i slično, pravi gazda treba se brinuti i za potrebe onih koji su mu podređeni. Kako fizičke, tako i psihičke. Moj pas također ne smije na krevet, premda je naučen na to od početka bojim se da do danas to nije prihvatio kao normalno ne ide na krevet ali ipak cvili za nama kad legnemo.

jednom smo šetali gradom dok nam se približavala ogromnaaaaaaaa psina
MM je već gledao di će se s, tada, bebom popet, na koji zid tj. drvo
dok sam ja bila opuštena
pas, s gazdom, se približio mojoj, tada, bebi koja mi je bila u naručju!!!
toliko je visok, da je njuškom bez problema dosezao do cca mojih grudi
izgledao je dobroćudno
ak se dobro sjećam, turski karabaš
svejedno, žao mi je da tolika psina, najvjerojatnije, živi u stanu....
pa nije to pašće uzgojeno za pratnju po englskom dvoru

istom sam jednom, na plus 35 u hladu, pašće koje je imalo valjda 70% svoje kilaže samo krzno
ne znam pasminu
tad vidjela i nikad više
e, je mi tog psa bilo ža...... i onda još u stanu...

ovo ni ja ne volim, kad ljudi uzmu psa plemenite pasmine da se pokazuju
meni su isto prekrasni šarplaninci, njufaundlenci i slično, ali znam da im ne mogu pružiti dovoljno
osim toga prezirem običaj uzgajanja rasnih životinja
pa uzimam životinje kojima mogu pomoći
istina je da moj pas nema idealne uvjete, prije svega jer nismo dovoljno kod kuće
ali nisam platila da ga proizvedu za moju zabavu, uzela sam ga da ne završi na gorem mjestu
i kad god je to moguće, ide svuda s nama

je li član obitelji ili ljubimac, to nisam definirala

recimo da je sve u jednom

jednostavno, nemogu častiti životinju onom čašću kojeom se časti čovjeka

usput rečeno ovo je jedna strašna zabluda koju su nam uvalile monoteističke civilizacije
da je čovjek bitniji od životinje ili biljke
stvoren na sliku božju i slično...
zvuči logično jedino ako je božanski naum da budemo sredstvo uništenja života na Zemlji
ako je tako, onda smo na dobrom putu
samo, čovjek se mora zapitati kakav je to bog

ja ipak radije vjerujem da radimo protiv božje volje
i da bismo trebali puno, puno više cijeniti njegova djela
sva
a ne samo sebe
(ovo iz usta jednog ne-baš-vjernika...)

[Marsupilami]

osim ovog što si navela, mislim i da psu treba ljubav i pažnja.
Osim toga treba mu i da ima svoju ulogu u obiteljskom životu, da se osjeća korisnim. Mislim da se najsretniji osjećaju radni psi (ako se njihovi gazde prema njima ponašaju kako treba). U zamjenu za to su jako dobre šetnje koje pas doživljava kao obilazak teritorija, tu se on osjeća kao dio tima sa svojim gazdom.

Ovo boldano se podrazumjeva pa zato nisam ni navodila
Evo bas sada moj sinko pise zadacu desnom a lijevom mazi pasicu koja mu je uvalila glavu u krilo

[zmaj]

usput rečeno ovo je jedna strašna zabluda koju su nam uvalile monoteističke civilizacije
da je čovjek bitniji od životinje ili biljke
stvoren na sliku božju i slično...
zvuči logično jedino ako je božanski naum da budemo sredstvo uništenja života na Zemlji
ako je tako, onda smo na dobrom putu
samo, čovjek se mora zapitati kakav je to bog

ja ipak radije vjerujem da radimo protiv božje volje
i da bismo trebali puno, puno više cijeniti njegova djela
sva
a ne samo sebe
(ovo iz usta jednog ne-baš-vjernika...)

uh
s ovim se ne mogu složiti
ne da mi se u dubine
smatram da je svaki čovjek daleko bitniji neg ikakva životinja il biljka
druga stvar je kad se to zloputrebljava

kad bi svi bili jednaki, onda se ne bi trebali zamarat kog prvpg spašavat, kućnog ljubimca il dite il staru babu koja može sutra umrt...

što se tiče mirisa il smrada
moji klinci se znaju poigrat s jednim mladim psom. mislim da mu nema 6mj. uredan.
točno osjetim po njima, robi..kad su se igrali s psom... takvu robu bacam na pranje.
dok se sjećam jednog psa kojeg je imala baka, i vanjski i kućni, nije ima tarj miris/smrad.
stvarno mi je bzvz sjeć svaku riječ koja sadrži "pas smrdi"..
što ja znam zaš se neki "čuje", neki ne... iako su uredno držani..
pa čak nekad manje smrdi onaj vanjski...
svak ima svoj miris/smrad. a čisto sumnjam da se živina tušira svaki dan il stavlja deziće...
eto, ja znam kad su moji bili u doticaju s tim psom - smrde nakon njega po psu

[pomikaki]

kad bi svi bili jednaki, onda se ne bi trebali zamarat kog prvpg spašavat, kućnog ljubimca il dite il staru babu koja može sutra umrt...

nažalost, zmajice, razmišljaš u krivom smjeru
ljudima je - baš svima - urođeno da prvo spašavaju pripadnika svoje vrste a ne ljubimca - protiv toga se ne bunim (to je prirodno i tako bi ostalo i kad bismo bili npr. budisti)
ali im ova tvoja premisa najčešće služi kao opravdanje za mučenje životinja za svoju korist, za eksploatiranje prirode na način da ni za iduću generaciju možda neće biti dovoljno

stavila bih ti neke linkove, ali ne mogu, prestrašni su (a stavila bih samo one "blaže" - one najstrašnije ne bih mogla ni sama otvoriti)


što se smrada tiče - moj pas se "čuje" recimo kad se ustane nakon što je neko vrijeme spavao sklupčan, pa se zagrije - ali nije mi to neugodan smrad
uostalom, više smrdi kad uđem za mm-om u wc
pa ih neću zbog toga izbaciti kuće


što se tiče uzgoja - pokušat ću se suzdržati da ne pišem ponovo ispočetka o tome
biram uvijek udomljavanje, tu ću da skratim priču potpisati Bodulicu

Da se razumijemo, obožavam ja i ove s pedigreom, ali mi je srce govorilo da sam potrebnija ovima sa manjom šansom za normalan život.