Evelina, ne sjećam se :D, ti i ja nismo iste osobe, niti smo bile iste tinejđerice.
Printable View
Evelina, ne sjećam se :D, ti i ja nismo iste osobe, niti smo bile iste tinejđerice.
Uostalom, Sakoman je govorio roditeljima. Kao roditelj, nemaš bog zna što kao alat osim odnos s djetetom i pokušaj da bude takav da tvoje mišljenje ima neku težinu.
Pojma nemam.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Nekim frendovima sam ja bila ekstrem.
Nekima nisam.
Teško je sebe ocjenjivati trideset godina kasnije.
Ali pamtim kakav sam samoj sebi bila neprijatelj, pamtim načine, pamtim trikove, pamtim jako, jaaaako dobro koji sam idiot bila, s kojom lakoćom ulazila u situacije.
Nije upitno to, ako netko ima iskustva s problematičnim tinejdžerima onda je to on.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Htjela sam naglasiti da nije tako mali broj onih kojima ta kočnica ne predstavlja ništa, i da to ne moraju biti djeca koja su potpuno van kontrole, jer ovako rečeno može ostaviti dojam da se to događa samo roditeljima koji se nisu nimalo?dovoljno? potrudili u odgoju.
Ma naravno, ali sigurno si imala neke frendove ili kolege školske od kojih se tako nešto čulo. Ne?Citiraj:
vertex prvotno napisa
A pa jesam, ali ti dokazuješ da Sakoman nema pojma što govori jer tebi to nije bilo tako, a ja pokušavam reći da govori o cijeloj tinejđerskoj populaciji, i da se obraća roditeljima.
Je ali opet nisi ušla u previše ekstremne situacije, nešto te sprečavalo.
Ja nisam bila baš divlja tinejdžerica, ali definitivno sam radila mnoge stvari koje nisu baš OK za tinejdžera. Moji roditelji su bili jako strogi, besmisleno strogi, i ja sam ih bez pardona i grižnje savjesti lagala i muljala.
ALI opet i svejedno je postojala ta crta i granica, i jako dobro se sjećam nekih situacija iz kojih sam se doslovno okrenula i otišla, baš sa osjećajem što bi mi mama rekla.
Pa naravno da nije mali, meni se čini da on baš to govori roditeljima - radite na tome da vaša djeca imaju takvu kočnicu.Citiraj:
Argente prvotno napisa
Jasno da ima hrpa djece koja nemaju takvu kočnicu (što nije nužno niti "greška" roditelja)
No, hajde, to je jasno, ali ovo je tema o problematičnoj, a ne općoj teen populaciji, pa Evelina i ja dajemo doprinos iz tog rakursa.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Evo potpisujem...i tu mi se čini bitnije prihvatit uputu kao korisnu informaciju o alatima jednog roditelja, nego dokazivat da nema veze s vezom.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Ne, ja samo komentiram da njegova teorija nije čaroban štapić koji sprečava rizične situacije.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Čovjek se može osjećati loše radi toga (podbacio kao roditelj) jer ti nameta da si ti odgovoran za dječje loše ponašanje.
Nije tako jednostavno.
Ništa drugo.
Ja ću sad stati, bolje da se ne prisjećam više. :angel:
A dobro, mislim da je jasno da nije čarobni štapić, nego: ako uopće išta možeš kao roditelj, to je možda to.
Evelina, pa jao, jadni tvoji roditelji :lool: Ali eto, bilo, prošlo, odrasla si i uozbiljila se.
Meni ovo što Sakoman priča itekako ima smisla jer su se u vrijeme mojih teen godina svi bojali roditelja i da, često je to bila najveća kočnica kod raznih pixdarija.
Je li rekao i kako da dođemo do tog alata...”individualiziranim pristupom” :mrgreen:
Šalu na stranu, meni je bilo super ono što je mislim marta linkala jednom na nekoj temi, kako su u Švedskoj povećanjem aktivnosti za mlađe smanjili interes za pixdarijama. Opet ne bi iskorijenilo problem, ali bi taj pristup uvjerena sam imao efekta. No mi smo stoljećima udaljeni od toga pa...
Znaš što još?Citiraj:
vertex prvotno napisa
Dobro, to ovisi o djetetu, ali dobro je držati u glavi: ne vjeruj mu. Tinejdžeru. Ne vjeruj mu. Neka te ne iznenadi ništa. Budi spreman na sve, i smanji očekivanja.
A je, stvarno sam im priuštila svinjarije.Citiraj:
Barbi prvotno napisa
Totalno nije bilo u redu od mene.
Ali to sada kažem.
Prije trideset godina ne misliš da to radiš "njima".
Samo nešto radiš.
Ponekad uopće ne razumiješ zašto.
To treba roditelj držati na umu i opet ponavljam, ne vjerovati im.
Disklejmer, naravno, ne svakom djetetu, da se ne uvrijede sad roditelji sa stvarno poslušnom djecom vrijednom povjerenja.
Ali ja sam takve, tada, znala na prste...
Kaj nisu kod postolara najgore cipele? malo skrećem s teme - ali kaj Sakoman nema u obitelji narkomanku ili samo bivšu ? Možda zato zna, a možda i ne zna sve o tome o čemu govori.
Kaj bi vi napravile da vam dijete dovede doma pijanog franda/frendicu koji se ne usudi otići doma jer se boji svojih staraca?
Još se smijem na ovaj “stara mi sere”, kakav divan flashback :heart:
Da mi dijete dovede Pijanog frenda doma, hm...to zavisi od toga a) koliko je pijan, b) poznajem li njega i starce mu, c) koji mu je put.
Ako je to neki umjereno pijani susjed i prvi put mi to priušte, prešutila bih. Ako je užasno pijan, ako je drugi put, cinkala bih ga starcima. Ako je netko nepoznat, ne bih ga vjerojatno ni primila u kuću nego bi ih obojicu sprašila van s bocom vode u obližnji park dok ne dođe k sebi. Ako je poluživ, zvala bih hitnu.
Mislim da sakoman doma i ima narkomana, ne znaci da je manje strucan.
Ja sam bila poprilicno divlji tinejder prepusten sam sebi i to mi je bila kocnica. Sve sto sam radila bio je poziv da budem vidljiva. Voljela bih da moja djeca nemaju taj motiv. I voljela bih da ih sprjecava osobna odgovornost kao sto je mene, ali bez negativnih posljedica te prepustenosti samom sebi. Nisam jos otkrila kako to postici. Prozivljavam drugi pubertet u ulozi odrasle osobe. I ovaj je nesto laksi, pa valjda ipak napredujem. Do petog cu biti ekspert.
Ja sam pijanog tinejdera primila, radtrijeznila, nazvala roditelje i rekla da ce prespavat i za dva dana s mamom razgovarala o tom incidentu. Mali danas ima 26 godina i i dalje je ljut na mene.
Jesi na mene ljuta? :lool:Citiraj:
vertex prvotno napisa
Što se tiče Anite, ja isto često automatski stanem na stranu onoga koga svi napadaju, ali ovdje postoji i šira slika. Činjenica je da je Anita puuno puta kroz svoje postove nekoga prozivala i pisala ne baš lijepim i pomirljivim tonom. A čemu to?
Vezano za pubertet, ne mogu govoriti u ime drugih, ali mene je stvarno nekoliko puta spriječila podsvijest u naumu, odnosno to razmišljanje što bi bilo da roditelji saznaju, pa sam znala odustati. I moji su bili jako strogi, puno puta bespotrebno, ali razumijem i da sam ja bila ekstremna i da vjerojatno nisu znali kako bi sa mnom. Strašna stvar me probudila iz pubertetskog ponašanja, smrt prijatelja. I smrt se jednim dijelom jeste dogodila zbog pubertetske ludosti. Tako da blago roditeljima čije dijete to ne uhvati, a blago i djeci koju to ne uhvati.
Pred sobom imam knjigu Reći ne nije dovoljno kojoj je uvodni dio napisao baš Sakoman, a inače je prijevod.
U njoj kažu da je pravi odgovor na pitanje zašto odrasli smiju piti alkohol, a djeca ne, taj da se dječji mozak (i ostali dijelovi tijela) još razvija i alkohol može napraviti nepopravljivu štetu, dok je kod odraslih taj razvoj završen i šteta je manja ili je nema.
Knjiga je orijentirana na komunikaciju između roditelja i djece sa svrhom sprečavanja zloupotrebe droge i alkohola.
Naravno, na tebe i takve :DCitiraj:
Riri92 prvotno napisa
a mozda je samo psihijatar koji je cijeli radni vijek proveo u radu s ovisnicimaCitiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
da sad ne kvotam pojedinacno, mogla bih potpisati vecinu vertexinih postova :)
i ovo X.amCitiraj:
Evelina prvotno napisa
Sakoman je u mirovini. On je bio javno eksponirana osoba.Citiraj:
casa prvotno napisa
Tko je sad takva osoba u Zagrebu ili Hrvatskoj? Ne kažem da takvih nema, kažem da je njegovo ime bilo sinonim za javno-zdravstveni pristup liječenju ovisnosti, a ovaj čas se ne mogu sjetiti nikoga tko bi bio taj.... Možda se liječnici koji se sad bave time jednostavno ne žele na taj način javno izlagati, nemam pojma....
Da, znam. I zato mi skroz bezveze ici ad hominem s tim ovisnikom kuci.
Ma nije to bitno - ako je istina, to je npr. moguće obrazloženje zbog čega je čovjek dobro razumio probleme ovisnosti (iz prve ruke).Citiraj:
casa prvotno napisa
Drugo mene muči - tko se bavi tim područjem sada? Mislim, bave se ljudi, vjerojatno, ali izbjegavaju javne nastupe...
:lol:Citiraj:
vertex prvotno napisa
Slažem se s vertex.
Argente, Evelina vas kad čitam ko da pričate o nekom drugom svemiru s kojim nikad kontakta nisam imala, totalno mi sve to zvuči nestvarno koliko je vama to normalno i smatrate to normalnimt ponašanjem jednog tinejdžera.
Bome da sam bila takva, ni ja ne bi vjerovala svojim tinejdžerima :mrgreen:
Genetika i pravda svemira znaju svoje :mrgreen:
khm...onda je moja mater ispaštala za dugove iz prošlih života.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Doduše ni dan danas ne zna, mi smo uvijek fino razgovarale i jako je bila zadovoljna našim odnosom.
Par puta nam se to dogodilo da je kćer dovela pijane prijateljice na triježnjenje kod nas, a jednom je mm jednu i vozio na hitnu jer je cura stvarno lose izgledala. Moji su uvijek znali da nije bitno koje je doba noći i da uvijek mogu nazvati ako procijene da imaju problem. Ovo su bili izolirani slučajevi i to bas cure koje su doma imale jako stroge roditelje. Da se je ponavljalo sigurno bih obavijestila i njihove roditelje kao sto bih cijenila da to netko napravi da se radilo o mojoj djeci. Moji su isto par puta vise popili, ali su zvali nas jer su znali da neće biti nikakvih sankcija. Dovoljno im je bilo sto su se lose osjecali i sto bi ih sutra dan bolila glava. I to je bilo bas rijetko tako da nije bilo potrebe za nekim intervencijama. Danas su oboje nepušači, ne piju osim u iznimnim prilikama i to jako malo. Međutim, ne smatram se nešto posebno zaslužnom za to, više smo imali sreće jer su im karateri takvi da im takve vrste poroka nisu napeti. Sin je hipohondar kao i ja pa se boji posljedica po zdravlje, a kćer je jednostavno tip osobe koja je jako racionalna i ne voli gubiti kontrolu nad sobom i svojim životom.Citiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
Zapravo sam se više brinula oko nedostatka društvenog života kod sina jer sam njihov pubertet gledala kroz svoj, a meni je najbitnije bilo izlaziti s drustvom ili deckom. I to nisu bili samo vikendi, mi smo i preko tjedna uvijek landrali negdje, naravno ne do nekih kasnih sati, ali sam smatrala da je dan propao ako nisam imala dozu ćakule u kafiću s frendicama ili negdje u škuribandi s dečkom :mrgreen: Naravno da se odrazilo na skolski uspjeh, nisam nikad pala razred, ali u 3. i 4. srednje sam išla na popravne ispite, a u 4. sam imala i ukor pred isključenje jer sam puno picavala sa nastave. A u to vrijeme mi je dečko, sadašnji mm bio u vojsci na drugom kraju države i ja sam svako malo išla kod njega. Starci su šizili, ali nije me ništa moglo spriječiti da ne odem, čak ni mogućnost pada razreda. Ma ni barikade koje su te 90te počele nicati po cestama, a sad kad pomislim na to shvaćam koliko sam imala više sriće nego pameti. Olakotna okolnost je bila što su starci znali mog dečka i njegove roditelje i znali su da je on pametniji i oprezniji od mene koliko je u tim godinama mogao biti :mrgreen: Zapravo su se već bili istrošili na sestri starijoj 8 godina koja je bila toliko uzorna da ne znam što su uopće brinuli kad je kod nje išlo sve po špagi. Ta je bila poput Lili, samo što je mrzila tjelesni ko i ja. I onda ja dobijem sina koji rađe sjedi doma uz komp nego da ide vani, koji nije htio ni na maturalno putovanje, a i na maturalnu večeru je pristao u zadnji čas. Meni to nije bilo baš normalno gledajući iz svoje perspektive, a onda sam shvatila da nije jedini takav. Čak sam osvijestila da i u moje doba nisu bili svi isti kao i ja iako je meni onda bilo nepojmljivo da netko neće ići na neki koncert, tulum, disko i gdje god već će rađe ostati doma, a za neke sam tek poslije saznala da im starci nisu dozvoljavali. Ja sam se uglavnom družila sličnima sebi, a nas je bilo posvud. I bilo je svega, ali kako sam rekla, hipohondar sam od mladih dana pa nikad nisam pretjerivala u ničemu. Naravno, osim u ljubovanju. S 19 sam rodila prvo dijete... ne trebam ništa više reći :lol:Fakultet mi uopće nije bio opcija iako su mi oba roditelja bila visokoobrazovana, a i sestra je u roku zavrčila fax. Ipak sam se okušala i u studentskim vodama dosta godina poslije, ali sam pred sam kraj odustala i shvatila da mi diploma nije bitna. Ipak to vrijeme ne shvaćam gubitkom vremena jer sam ipak imala uvid u neka nova iskustva i spoznaje...
Da rezimiram, čitajući neke ovdje ispadam totalno razularena i problematična, a opet kad vidim neke svoje vršnjake koji su bili puno problematičniji od mene sama sebi djelujem dosadno :angel: Nisam spomenula da je taj 4. srednje od nas 30 i nešto devetoro palo razred. Samo je jedna cura ponavljala razred redovno, svi ostali su završili u večernjoj školi. Većina od nas je ipak na kraju ispala skroz ok iako ih ima koji su na žalost završili u crnim kronikama i po komunama...
Uh Kosjenka, tako kako si citirala Lili, ispada da je moje ovo o pravdi svemira i genetici. Nije, nije!
Nadaj se, nadaj, i moji starci su bili uzorni pa ih genetika i pravda svemira baš nije pomilovala :lool:Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Opet se slažem s Evelinom :)Citiraj:
Evelina prvotno napisa
Ovo sam već puno puta napisala na ovom forumu. Od tinejdžera se može očekivati svašta. Ja sam bila izuzetno dobro, pristojno dijete, odlična učenica, a da moji znaju što sam sve radilaaaa. Uglavnom sve povezano s dečkima, koje sam otkrila jako rano, no sa svakim sam bila dugo, tako da je broj mali. :)
Gledala sam svoju djecu u pubertetu kako muljaju mene, muljatoricu, pa ih slušam, slušam i počnem se smijati. Pa kažem, ajde, ne trebaš više muljati, ako mi bude bitno, izvući ću istinu.
Odrastaju, moraš im dati prostora, što drugo.
Svi će muljati, lagati, preskakati istinu, bar u pola slučajeva i tako i mora biti.
Zar stvarno ima tu nekoga tko uvijek svojim roditeljima govori istinu ili ništa ne prešuti, neovisno o godinama?
Tako i naša djeca nama. I to uopće nije problematično, nego stvarnost.
Bodulice ne bi ni meni drago bilo da mi dijete ćupi doma nezainteresirano za druženje, vršnjake i sl., mene doma nikad nije bilo kući (al sam poštivala doba izlaska, strog tata).
Samo nisam bila zainteresirana za opijate, ja sam se mogla odvalit i zabavljat bez ičega.
Uostalom kod mene je specifično da sam imala potpunu slobodu radit ludosti od 3.srednje jer više nisam živjela s roditeljima.
Dakle iskradanja iz đačkog doma noću da bi otišle u disko i to preskakanje na nekim ogromnim visinama s protupožarnih stuba vanjskih na susjednu zgradu i dr gluposti, da se netko poskliznuo i pao mogao je ostat invalid.
Kad su nadležni i otkrili da se noću grupica iskrada, nitko nije pomislio da bi tako dobra “uzorna“ cura mogla bit s njima, a ja sam ih predvodila :mrgreen: dobro da nismo bez doma ostali šta smo sve tamo radili, ne znam di bi onda živjeli.
Drugi su se opijali, pušili travu,meni to nije trebalo za dobar tulum i ples. A jesam se naplesala i zabavljala u tim godinama od 17-23 a jesam brate vala. I stalno su se muvali neki dečki, al i oni su znali moje granice. Kod mene sve neko igranje s vatrom,al me nikad nije opržilo :mrgreen:
Sve me nostalgija hvata kako su to bila dobra vremena, posebno stud.doba u stud.domu.
A da mi dogovorimo neki dobar tulum sa super mjuzom i brdom alkohola i cigareta, pa tko šta voli neka prione :lool:
Drmnula bi koju s vama a bome i zapalila iju ju ju
Kosjenka blaženo neznanje :mrgreen:
E da najjače mi je bilo kad bi ljudi mislili da sam pijana i pitali šta sam pila, a ja trijezna al opičena rođena :lool:
Kao da sebe čitam..i dan danas budem najveselija i najglasnija u izlascima a kap alkohola ne popijem nit mi treba..Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
svi čekaju da ih nešto opusti a ja zaista ne trebam, niti mislim da sam si nešto time uskratila..
izlazila normalno, nit muljala nit lagala, nit pila nit pušila..
shvaćam da je nekima to nenormalno i čudno, ali nismo svi isti..
:heart: