Pa jedina među roditeljima koji svoju djecu doživlja aju zahtjevnim.. Moji su razlozi plitki... Kad je zahebani bio u toj fazi, nismo imali para... A sad se kao razvio stav da je to hrana, da je vrijednost sama po sebi...
Bb, si probala umivanje?
Printable View
Pa jedina među roditeljima koji svoju djecu doživlja aju zahtjevnim.. Moji su razlozi plitki... Kad je zahebani bio u toj fazi, nismo imali para... A sad se kao razvio stav da je to hrana, da je vrijednost sama po sebi...
Bb, si probala umivanje?
Nisi.Citiraj:
casa prvotno napisa
Meni to ide užasno na džigericu.
Dozvoljavam samo sušene začine, ako se "kuha" juha, ali to ga je davno prošlo, ne sjećam se kad se to zadnji put zatražilo.
I ja sam tu.Citiraj:
Evelina prvotno napisa
Zna se što nisu igračke - namirnice, krpe za čišćenje (to ima svoje), lonci i posude (također ima nekoliko dopuštenih)... imam granice, i ne želim da moram strepiti ako odem na wc da će napraviti neku glupost
ja sam dozvoljavala. dala bih joj 5-6 pašti, malo riže, malo brašna, malo polente...šta je to, sve zajedno 2-3 kune. za malo mira, dobra cijena :D
Sebe ili nje? ;)Citiraj:
casa prvotno napisa
Ne bi to uspjela jer ju je u trenutku krize tesko fizicki svladati, bacala bi se, lupila glavom u umivaonik ili nesto sl. Ali sam ju znala u tim trenucima staviti u kadu... Malo bi jos vristala, al onda bi se pocela igrati u kadi.
bubilo, nemam ni savjet, ni odgovor. (a principjelno mislim da ti to sasvim pristojno hendlas, u smislu da nisi na rubu zivcanog sloma)
samo sam dosla reci, da se dugo nisam tako nasmijala. :lol:
izvaditi gumu iz vrata za biciklu! :mrgreen::lol: carica!
kupus, tresnje, kakao ...:-o
(bome ja se tebi divim, da si se odlucila na jos jedno dijete)
Volim izazove :lol:.
liepo ti to sve sakupi i zapisi napisi knjigu ala:
michel aus lönneberga (astrid lingren)
i za utjehu: michel se razvio u odlicnog covjeka... tako kaze knjiga, a roditelji su prezivjeli :angel:
Nisi. Ja isto nisam dala, a u pedagoške svrhe sam znala uvjeriti mlađega da kuša užas koji je smiješao (npr juhu od začina).Citiraj:
casa prvotno napisa
Dozvoljavala sam i poticala korištenje hrane koja se kasnije pojede, npr izradu životinja od krastavaca i patlidžana, a onda sjeckanje istih, nakon čega se napravi đuveđ ili sataraš, guljenje krumpira šupljim nožem, sjeeckanje za francusku salatu...
Godinama moji beru voće na gruntu, iskoštavaju višnje i šljive onom napravom s federom koja nije bezopasna. Godinama gule i čiste paprike za ajvar. Bratemili, treba ih upogoniti da uče i rade nešto korisno. Onako kako su tvoji počeli s palačinkama.
Offt. Jedva čekam kraj škg jer to znači da oni kuhaju, ne nužno sve i ne nužno svaki dan, ali često. A bilo nam je svakako. Možda ne baš ovako kako bb piše, ali bilo je i tih elemenata. Preživjeli smo. Morala bih ovdje postaviti slike, imam štošta dokumentirano. File sd zove kreativni nered.
Upalim taj smrdljivi fels i ovo mi iskoči:
"If you have a creative mind, it’s like owning a border collie. You have to give it something to do or it will find something to do, and you will not like the thing it finds to do."
Ništa nije slučajno što bi rekao moj psihijatar.
Psihijatar ti je u pravu. A border collie je pasmina koju je jaaako teško odgojiti, ali kad jednom uspiješ, nemaš više nikakve brige.
BB
Bome volis izazove ! :mrgreen:
Ti se meni cinis 10 x vise skulirana nego ja.
ja eksplodiram na puno manje sitnice al to me hebe juznjacki temperament :mrgreen: al sve brzo i zaboravim.
Samo da se osvrnem na ovu metodu, nisam stigla jucer.Citiraj:
casa prvotno napisa
Pokusala par puta i odustala jer moji ne odustaju nego me prate u stopu i ne daju mi da se odmaknem :D To mi je cudno, spremno odu na hladjenje kad ih posaljem, a meni ne daju da odem na svoje hladjenje :D
Jedino mogu vrisnuti na njih da se maknu od mene, ali to bas i ne zelim.
pa, al ja sam se s djetetom išla umit. Ono digneš vrištećeg, uđeš u kupaonicu, zatvoriš vrata, spustiš vrištećeg koji se baca i skida ti hlače, a ti se poliješ ledenom vodom. Ako si jaaaako na rubu, iščetkaš zube do krvi. I tek onda kas si se smirio, i kad je dijete izvrištalo najgori dio umiješ i dijete. Ili ako je vrištanje i dalje u punoj snazi, onda sjedneš na wc školjku i pričekaš.
Umivanje ili vrtenje fidget spinnera, maknuvši se u svoj prostor ili s njima u prostoriji, ključno je da u toj situaciji uzavrele krvi mi odrasli uspijemo nekako kako znamo i umijemo smirit sebe da bi uspjeli ishendlat situaciju
Iskreno, ni u kojoj drugoj situaciji u životu nisam to morala na takav način, s odraslima kad se posvađaš skroz je drugačije, a meni barem, ni intenzitet emocija nije za usporedit
I točno se sjećam sebe kad sam skužila "ova situacija se ne može riješit ni na koji drugi način", i kad sam se uspila prizemljit, došlo mi je da sama sebi spomenik dignem
Ali kod nas je to bilo valjda tuce puta sve skupa, ne mogu zamislit kako je kad bi to čovjek trebao radit svaki dan po nekoliko puta
Citiraj:
sirius prvotno napisa
Tek sad čitam nastavak teme. Sirius, kod moje zahtjevne (5,5) nikad nikakve kazne nisu palile, a pogotovo ne isključivanje, to je bio okidač za dugotrajne scene od kojih me boljelo srce jer je to nju užasavalo na više razina, baš je bila u drami nakon toga.
Kod nje je palilo, kad se smiri, puno razgovora i uključivanja...i tek iza četvrte, pete godine vidim koliko je to sve imalo smisla, iako mi se stoput činilo da nema, jer je sad sve strpljivija i razumnija, uglavnom dijete za poželjet, mnogo starija u glavi, uz i dalje mnogo zahtjeva za dodirima, pažnjom, uključivanjem i mogućnosti za kontrolu (to joj je važno). Ok, kad dođe sljedeća loša faza, moram se vratiti na ove pohvale, ali moram priznati da sad već neko vrijeme nije bilo toliko loših faza kao dok je bila manja.
No, ona ima jednu drugu crtu, užasno voli pravila i kad joj se pojasne, onda ih usvoji (i nameće drugima). To je bio jedini jednostavan dio njenog odgoja.
Onda sam dobila manje zahtjevno dijete, vedrije, zadovoljnije i samostalnije...koje ne obadaje granice ni 1%. Isto tako miješa sve što može smiješati u čaše i tanjure, radi eksperimente, nema autića koji nije pokušao rastaviti (a ima ih jaaaako puno) i ne pale objašnjavanja da se igračke ne razbijaju i zbog čega (starija nije nikad kidala igračke, iako moram reći da se nije ni toliko igrala s njima kao mlađi).,, On jednostavno stvari radi po svom i čini mi se da ćemo kasnije imati većih problema s njim nego s njom.
Ona već sad prijeti odseljavanjem iz kuće jer ponekad vičemo na nju (to joj je najgora kazna), a on se smješka, bude nevjerovatno simpatičan i nastavlja po svom...pjevuši i krši pravila i to ga ni najmanje ne dira. Kazna? Boli ga dupe :) Ali voli biti pohvaljen pa kroz tu ključaonicu unosimo pravila.
A od dreke i tuljena, doslovno ludim i mislim si da nisam ja baš tip za djecu kad mi to toliko smeta. Onda dođem tu i utješim se malo :)
Ovakav je moj nezahtjevni. Identican. Isto se bojim da je to gora opcija od ovih dvoje zahtjevnih. Oni imaju jak karakter, bore se za sebe, ali s njima znas na cemu si. Ovaj ne skida kez sa lica bilo da je u andjeoskom raspolozenju, bilo da je u neredu. Iako je vrlo vrlo rijetko u neredu, kad pocne praviti nepodopstine nista ne dopire do njega.Citiraj:
Zuska prvotno napisa
I nama je ovo rečeno.Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
Baš sam htjela BB napisati kod onog opisa gdje se bori s djetetom, da mi to izgleda kao njihova borba za moć i kontrolom. To je meni ili netko rekao ili sam sama shvatila da smo moja kćer i ja ponekad bile u takvom odnosu, ona nije popuštala i jako joj je važna ta kontrola (a i meni je :), zapravo ona se pored mene jake (recimo) rodila još jača i upornija jer je to bio jedini način da obje učimo životne lekcije :) (malo duhovnosti, haha)
S malim nema borbe za moć, on bi najradije s mene visio ko krpelj barem 18 sati, a ostatak bi radio gluposti, tj. sve ono što mu je prethodno rečeno da nije dobro, poželjnoi i sl. jer to tada postane još atraktivnije. Ima svoj film i fura, najsimpatičnija je štetočina koju sam ikad vidjela, ali je zapravo s njim jednostavnije provoditi vrijeme nego sa starijom.
Potpis na Vertex i na ovo od Jen. Točno to se i nama dogodilo. Par puta pokušali, ali ne da nije uspjelo, nego je sve trajalo dulje i gore, a kasnije sam skontala da joj je to ostala trauma. Nakon svake ovakve scene, u sebi sam oplakivala njen i svoj (naš) jad...Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
BB, odi s malom kod Vlahnsky, mislim da prima iza četvrte godine, bit će savjeta i za nju i za tebe, ne može škoditi.
I još samo ovo da potpišem i nadovežem: pa u još veću krivnju i tjeskobu :(Citiraj:
sasa prvotno napisa
A da sam zen nisam, niti ću ikad biti, zen me čini nervoznom. Najbolje biti u odnosu koji nije zen, ali nije ni borba za moć.
Ne da ću probat nego prvom prilikom!Citiraj:
casa prvotno napisa
Pa hajde, kad već iznosimo najprljaviji veš :mrgreen: mom je nakon zaključavanja isto ostala trauma i znao mi je to spomenuti.
Ustvari, on je u tom urlanju i šizenju negdje ubacivao da mora piškiti, a ja ga od sveg urlanja kroz zatvorena vrata uopće nisam razumjela. Nakon par minuta (kad sam ga uspjela razumjeti) sam ga odmah pustila van i znao mi je to svako toliko objesiti na nos.
Tada sam se ozbiljno ispričala, jasno sam mu rekla da sam tada pogriješila, da nisam znala što da radim i da sam postupala kako su mi rekli u knjigama, i da sam jako jako tužna radi toga, da je to meni isto bilo grozno i da više nikad neću.
Nikad mi to nakon toga nije spomenuo, sjećam se da mi je tada dao pusu i da smo se zagrlili, i stvarno, kao da je to tada postalo ad acta.
Jel mi možete malo objasniti tu borbuz za moći i kontrolom?
Oooo, nije casa jedina - ja sam bome polijevala i sebe i mlađeg sina istovremeno, hehehe.... Obično bi tako i završilo, od vrištanja od suza do vrištanja od smijeha....ali to treba pogoditi trenutak i radnu točku, ne uspije svaki put. Nema veze. Dovoljno je da se smiri, ne mora se smijati.Citiraj:
lavko prvotno napisa
Probaj se malo opustiti i ne razmišljati previše unaprijed (znam, znam, to je stvarno teško za nas koji imamo žrvanj u glavi i sve prežvakavamo 100 puta, ali je nužno).Citiraj:
lavko prvotno napisa
Često pomogne ako "u rukavu" imaš dovoljno raznih aktivnosti koje možeš ponuditi za skretanje pažnje. Nama je pomoglo. Jest da je bilo trenutaka kada je stan izgledao kao da je došla kći od Bubilo, ali to je tako...zabaviš dijete, a zabaviš I SEBE, često i muža uključiš i eto terapije za sve umočene...
Prosto je: svako od nas želi da autonomno odlučuje o svojim postupcima. A po mogućnosti da kontrolišemo i sva ostala zbivanja u našem svetu, uključujući i naše roditelje, partnera, decu. Prepoznaješ li tu želju kod sebe :)?Citiraj:
lavko prvotno napisa
Naša deca takođe žele da im se prizna pravo da sami odlučuju o onome šta će raditi. I još bi bilo divno kada bi i ostatak sveta radio sve onako kako oni zamisle :).
E sad, pošto i mi i naša deca često imamo slične potrebe za kontrolom i dominacijom, ali različite ideje o tome kako bi dan trebalo da se odvija i kuća da izgleda, rezultat je sukob između naših i njihovih zamisli.
Gde se često sukob proteže na najnebitnije gluposti, jer je deci, kao i nama, potrebno da se bar u nekom delu svog života osećaju kao gospodari situacije, pa će se deca npr. pola sata natezati sa nama oko pranja ruku samo zato što nisu želeli da operu ruke ČIM uđu u kuću, nego tek kad skinu jaknu - ali to ne umeju da nam objasne, a nas izdaje strpljenje, pa se sve završi eksplozijom i zajedničkim umivanjem u kupatilu :).
Eto, ja sam to tako shvatila, ispraviće me drugi ako grešim :).
:lol::lol::lol:Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
A ha ha ha ha... Mislila sam da imam samo jednako zahtjevno dijete kao i svi sa zahtjevnom djecom, a sad je ispalo da je posebna kategorija ;).
Ovo sto se tice umivanja i hladenja, ja obicno ne bih bas precesto poduzimala ista oko toga sto ona samo bijesni, u smislu ako urla, baca se i slicno. Tu bi ju obicno samo pustila da to odradi sama sa sobom. Ono moje urlanje na nju bi nastupilo nakon sto bi nas udarala ili u tom bijesu nesto bacala, prosipala, razbijala... Urlala bih kao pokusaj odgojne mjere na udaranje i unistavanje. Ako samo urla, ne bih bas nesto specijalno reagirala, u smislu umivanja i sl.
Danas ju je cuvala baka veci dio dana pa nemam svojih dogodovstina, al baka rece:
"Rekla sam joj da obuje papuce, ona da nece, ja njoj kazem da mora, ona mene udari, ja joj kazem da se to ne smije, ona pocela vristat". Eto, nije samo kod mene takva ;).
I sjetila sam se, od 17.mj. do skoro 3.god. je imala cuvalicu (poslije vrtica i za bolesti), i ja bih uvijek strepila kakva je bila. A ova uvijek "sve je bilo ok s njom"... Neki dan se nasla na kavi s cuvalicom, a ona ce... "S njim je bilo lako, ali s njom se nesto dogovoriti, kad si utuvi, nije bilo sanse". A ja ono "sad mi tek to priznaš".
Ok, ne kužim to zatvaranje djeteta u sobu. Zaključavanje?! Pa kaj je to?! Oprostite, al meni je to scena iz horora. Koja ja razlika od "ne po guzi" od zatvaranja samog djeteta u sobu? Ne, ne mislim da sam savršena mama. Al fizičko i psihičko kažnjavanje mi je strava.
Pa to je moje dijete, znam ju kak diše, kaj ima u glavici i dok se glupost sprema napravit i uvijek se pokušam postavit na njeno mjesto kad me iznervira, pokušamshvatit zašto radi to što ne želim da radi i kako će na nju utjecat moja kritika, opomena, što već.
Npr oblačenje papuča. Kad je bila manja, sad ima 7, Nije htjela obući, donesem joj i obučem, bez ljutnje, prodika. Postgla sam svoj cilj. Oblačenje papuča. Cilj mi nije da me posluša.
Danas kad joj kažem da ih obuče, ona to i uradi, zna zašto.
Zato da se ne prehladi. A ne zato jer sam ja tak rekla. To je razlika.
Ma meni je tocno ovo sto je miffy napisala razlika izmedu moja tri sina i ovog mog sina o kojem sam pisala ovdje. Djeca izrastu i djeluju u skladu s onim sto je za njih najbolje u skladu s okolinom i njihovoj moci prepoznavanja situacija. Tako se mojoj trojci ne nateze oko nebitnog im dok se njemu nateze.On kao da ne moze prepoznati okolinske faktore niti svoje vlastito rasudivanje od jacine svoje zelje. I to iskonske zelje za koju je u trenutku spreman poginuti. Ponekad bih shvatila i razmjela kako su neki roditelji odlucili pozvati egzorcista. Pocelo je s prvo levu pa decnu cipelu kako bi urlao s dvije godine do sadasnjeg tuljenja od tri i po sata sto su mu kopacke postale premale. I ne pomaze sto si izuo pa nanovo obukao cipelice niti sto si s njim u suzama krokodila pogledao broj vece kopacke koje si spreman naruciti cim on od suza uspije odabrati.
Imam cetvero djece i kad mi ljudi ovako kao miffy govore znam da nemaju takvo dijete.I sama bih prije treceg tako govorila. Moj sin je na kraju u opisnom nalazu okarektiziran sa smetnja iz autisticnog spektra. I nije to neka dijagnoza, vec samo kao opisno ali dovoljno da on jest drugaciji i nama, roditeljima i braci pa i tetama u vrticu tezi .
Pulinka, lijepo si to objasnila!
Miffy34, pa mislim da nitko ovdje ne zatvara dijete u sobu, jednostavno te spike s udaljavanjem djeteta na hlađenje kod neke djece ne funkcioniraju, a roditelji koji ne znaju kako više s djetetom u nekim trenucima pomisle da bi mogli okušati i tu metodu udaljavanja na hlađenje pa onda ona završi dizasterom, kako je netko prije opisao i onda shvatiš da to nije metoda za vas...
Casa, baš sam danas s nekim pričala da bih, za vrijeme night terrora koje je imala nekoliko mjeseci negdje s 2-3 godine, da živim prije 150 godina, sigurno bila zvala egzorcista :))
Draga Casa, jel sva ta zatvarana, zakljucavana djeca imaju neku dijagnozu ? Nemaju. Osim toga ni za tu djecu ne vjerujem da je rješenje zaključavanje. A da nisu sva djeca ista, znam. Ipak, ne kužim kak se neko opravdava da je izgubio živce pa je dijete odlučil psihički kazniti, a tu sve se nešto propagira " ne po guzi" . Ne vidim kak je emocionalno kažnjavanje manje pogrešno od fizičkog.
joj zuska tako te se cesto sjetim.... nasrecu njeni terori su iza nas, stvar su proslosti.
jos uvijek ponekad ima tantrume, ali daleko rijedje i manje intenzivne nego prije. ali da preburno regira na gluposti, oh da. sad tu vec ima i dosta glume, nekad prepoznamo, nekad ne. ako ju ne mozemo izvuci iz "tuljenja" - vodimo u nesto sto mi zovemo time-out, ali to je zapravo svojevrsno hladjenje. sjednemo skupa na kauc, ili negjde vec i nakon sto se smiri, jos par minuta nema mrdanja. za to vrijeme nema igracaka, moze se doc mazit i visit po nama - nekad joj to pase - nekad ne. primjecujemo da joj to pase, sve manje joj treba da se na taj nacin smiri - nekad su tantrumi trajali i po 40min (probali smo sve, ali zbilja sve....), sad max minutu-dvije, a desi se jedan u 10ak dana. tako da idemo nabolje definitivno :)
Prvo da odmah rascistimo ja svog nikad nisam zakljucala samog igdje. Ali sam par puta bila uistinu u stanju van sebe i vikala strasno i imala osjecaj da cu ga ozlijedit.I ovdje sam pisala kako je meni pomagalo umivanje i pranje zubiju.I nista mi ljudskog nije strano pa mogu razumjeti da se ljudi tako izgube da dijete zakljucaju iako to valjda nitko na temi ne smatra primjerenom reakcijom a kamoli odgojem.
Ma ne kužim ti ja , Zuska, kakva je to metoda hladjenja. To je kao ono, maknut dijete od neke situacije? Ma ne, to ti je kaznjavanje, odvajanje samog djeteta je kaznjavanje i to ruzno. Ne zelim da nesto radi? Skretala sam joj paznju na nesto drugo. Da, iscrpljuje, jako. Al da ju za kaznu jer me neće poslušat zatvorim samu u sobu?
Gledala sam takve scene. Katastrofa.
Ali miffy ljudi se pogube... To nije par ekscesnih situacija to su dani i noci suzivota.
Miffy,
mozda si na mene mislila. Ja govorim o hladjenju kad je dijete vec u elementu da se baca po podu i vristi. Naravno da prije toga pokusam preusmjerit, objasnit, pomoc, ali kad imas takvu malu bombicu doma, nekad ne pomaze. Ne koristimo cesto, koristimo u nuzdi i vidimo da joj pase. Cak i sama ponekad ode u "time out" kad primijeti da joj je svega previse. I naglasavam s njom smo u time outu. Sjedimo pored nje, umirujemo, pricamo, nudimo zagrljaj, ukazujemo joj na emocije...
Ne prozivam baš nikoga, ni tebe Casa, niti imam kome namjeru prodike drzat. Niko nije savršen,svak radi kako zna najbolje u nekoj situaciji.
Ipak, u više postova se spominje to odvajanje. BB je bila iskrena, svaka joj čast na tome. I tako je krenulo " razotkrivanje" , i sve ok , al sad je tema već krenula, kao podrška, svaka ima nekaj za reći šta ju je kod djeteta izludilo, pa je nekima to smoješno i ispada kao da su te reakcije na dječje nepodopštine ok. A svi znamo da nisu. Ili ne znamo. Da ne ispadne potpora u smislu, ra razumijem te da si mu/ joj to napravila, jer je ona /on tak neposlušan,..
Miffy, ti i ja kao da nismo istu temu citale. Bilo je vise savjeta, razjasnjavanja kako se izvuci iz toga i humora, ali podrske zatvaranju nije bilo.
A šta ćeš, imamo drugčiju perspektivu