 |
|||
Bubilo jadna, baš si se uvalila
Nije uopće lako ovako se izložiti komentarima. Ja ti sve vjerujem, samo da znaš :D
I mislim da si u pravu da ne postoji ta metoda kojom će ona DANAS (ili za mjesec dana, ili za tri) promijenit ponašanje. Ona je takva, i to će trajati još neko vrijeme, dok ne sazrije malo. A ono što treba je njegovati vaš odnos, i svoje živce čuvati koliko se može.
Slazem se s vertex.
Ova tema je pravi eye-opener. Sad vidim da je moja negdje srednje zahtjevna, a Bubilo mogu reći samo veliko hvala na hrabrosti i podršci, jer kad čovjek nešto prizna, onda mu se doda, jel?
Nešto što sam ja uočila je sljedeće - kako djeca ne raspoznaju sve svoje emocije, ne raspoznaju tj ne mogu verbalizirati ne svoje a ni moje, a osjećaju da nisu u redu, reagiraju. Sve u životu je povratna sprega, ja kažem/napravim, ti na to odgovoriš/napraviš, uzrok-posljedica koje emocije skroz zakompliciraju. Emocije djece su bože moj šarolike ko svijet, karakteri isto..kod nas vidim pali da sam ja vrhunski skulirana i bez uzbuđenja, nježna, bez osuda, ali čvrsta.
Samo kaj život nije knjiga Jespera Juula.
Budi ti zen kad si iznerviran da ne kažem kad si u nekim sranjima.
Zato postoje - psihoterapeuti
lavko još ćeš se ti utješit na ovoj temi
Adio Mare na normabeleajme smorilo me već kod čitanja.
BB tebi veliki, najvećiza iskrenost !!!
Evo, upravo je selojtepom zalijepila jedan flomaster i ostatke wc papira od sinoć oko špageti zavjese
Igrali smo se doktorice, i samo je u trenu odlepršala da mora nešto napraviti.
(Da, ide u vrtic, al trenutno je doma zbog kozica. Energije ima do besvijesti).
Edit: za AdioMare
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 08.06.2017. at 11:44
Bogami...sad sam uvidjela još jedan svoj problem, nije da nisam znala, ne valja idealizirati ništa. To mi kruti radimo.
Ja kad radi nešto bezveze što nema svrhu al nije opasno sve manje reagiram. Poslije zamolim da pospremi, pomognem joj ako treba (natežemo se i tu ofkors) i bok.Bubilo Bubich prvotno napisa
Evo, upravo je selojtepom zalijepila jedan flomaster i ostatke wc papira od sinoć oko špageti zavjese
Igrali smo se doktorice, i samo je u trenu odlepršala da mora nešto napraviti.
(Da, ide u vrtic, al trenutno je doma zbog kozica. Energije ima do besvijesti).
Ak nije nož u ruci, sve je ostalo rješivo.
Hvala cure!
mislim da bi nam super došla tema "što sve djeci padne na pamet"
i ne toliko zahtjevni znaju imat svoje blistave trenutke
moj je recimo jednom, imao je mislim 3 godine, otišao u kupaonu, vratio se gol i plave guze. prvo sam ga gledala u čudu i razmišljala otkud flomasteri u kupaoni, a onda skužila da je uzeo moj lak za nokte.
suze su mi tekle dok sam mu u kadi čistila guzu acetonom, a i dan danas ne razumijem taj trenutak gdje on nađe lak za nokte u polici i prvo što mu padne na pamet je da skine hlače i oboja vlastitu guzicu.
nije nalakirao ništa drugo ni na sebi ni oko sebe
tang
i moj sin je znao imat neke svoje bisere.
Uh to smo sestrična i ja napravile kao male - uzele bojice i pobojale ne guzice, nego naprijed, jer smo htjele imati dlake da budemo velike! Groznoooo
ako je vjerovati mojima, ja sam bila dijete iz noćne more :D
ne kaže samo moja mama, priča se nadaleko, od strina preko tetaka, ujaka i druge rodbine.
zvali su me majstor lale ili majstor kvariš. ne znam otkud to, dal je bio neki crtić tipa "majstor lale" pa otud.
mama se potpuno prestala šminkati s mojih 3, 4 jer sam joj pronašla ama svaki ruž gdje god ga bila sakrila i pokrečila zidove.
da se ne priča da sam od rođenja sisala samo jednu sisu i mogli su me umiriti samo ponekad, vozeći me u tačkama.
hvala Bogu, nije se obistinilo mamino dao Bog i tebi tako
smirila sam se nakon puberteta. dok se nisam udala, radila sam štetu
Tang upišat ću se (a to mi ovih dana uopće nije teško).
Ne komentiram ovu temu, samo pratim jer se ne osjecam dovoljno iskusnom (a ni uspjesnom) da bih ista dodala, ali ovo moram komentirati. Genijalno [emoji1]
Poslano sa mog GT-I9060I koristeći Tapatalk
Lako za to, hajd skini ruzicasti marker s bijele kuhinje
LOL sećam se da je tangerina već jednom pisala o tome i muž je došao da vidi na šta se ja toliko smejem
BB, moji su ošišali svoju špageti zavesu a što je najbolje, ja sam to primetila tek nakon što su oni odavno i zaboravili šta su uradiliEvo, upravo je selojtepom zalijepila jedan flomaster i ostatke wc papira od sinoć oko špageti zavjese.
NIKAD nisam saznala gde su nestali ošišani krajevi
Sad više nemaju nikakvu zavesu, jer mi je pre par nedelja konačno pukao film na dete koje ne može da mi odgovori zato što izvlači iz usta pola metra šarenog konca dok piše dosadan domaći....
MM je uz uzdah zaključio da su "u čizmara najgore čizme", tj. u prosvetara najgora deca.
Pa zasto ju zvaču?
Nego, misliš da nemam nista bolje?
Godinama uopce nismo imali zavjese, i onda MM kupi to i postavi. Prvih dana je stalno vukla jednu po jednu nit jer "joj baš treba takva špagica". Sve dok jedan dan nije tako jako povukla snop da je izvukla karnišu. Nije nitko i ništa stradalo, a karniša i zavjesa su završile u garaži. Imali smo ih valjda 2 tjedna. Dugo su bili u garaži, i nedavno ih MM vrati. Nije više čupala, ali se stalno zamatala u njih. Sve dok si jedan dan nije omotala par niti oko vrata i počela skakati s tim. U sekundi ju je naravno zarezalo, pocela plakati, mi dotrčali, vrat skroz crven od urezane špage. Još je poslije danima imala ožiljak na vratu kao da ju je netko davio užetom. Do jutros se nije bavila tom zavjesom.
Možda bolje da stanem, sad već sigurno zvučim ko barun minhauzen
Mogu samo jedno pitati... Sam ja jedina koja ne dozvoljava igru/eksperimente s hranom koji neće biti pojedeni?
Mislis na zavjese ili na pravu hranu?
S sad ozbiljno. Mislis jedina medju roditeljima zahtjevne, srednje zahtjevne ili nezahtjevne djece?
Eeee, kad bi ja to znala.
Na moje pitanje zašto? sležu ramenima.....
A kačili smo zavesu natrag jednom nedeljno, i to zato što su suze ronili na pomisao da je skinem i jaaaako se kajali...pih. Kad bolje razmislim, to je najbolje iskorišćena igračka u kući
Casa, moji mogu da se igraju hranom koliko hoće, ako su u dvorištu, i ako je to nešto što mi inače u obilju raste u bašti.
Upravo gledam kako je ćerka dograbila kanticu za vodu i izgubila se u dvorištu. Što je siguran znak novog kreativnog napada. Pretpostavljam da će kao i obično uključivati blato i bobice
Kraj šk. godine je izgleda stresniji nego što ona spolja pokazuje
Pa jedina među roditeljima koji svoju djecu doživlja aju zahtjevnim.. Moji su razlozi plitki... Kad je zahebani bio u toj fazi, nismo imali para... A sad se kao razvio stav da je to hrana, da je vrijednost sama po sebi...
Bb, si probala umivanje?
Nisi.
Meni to ide užasno na džigericu.
Dozvoljavam samo sušene začine, ako se "kuha" juha, ali to ga je davno prošlo, ne sjećam se kad se to zadnji put zatražilo.
I ja sam tu.
Zna se što nisu igračke - namirnice, krpe za čišćenje (to ima svoje), lonci i posude (također ima nekoliko dopuštenih)... imam granice, i ne želim da moram strepiti ako odem na wc da će napraviti neku glupost
ja sam dozvoljavala. dala bih joj 5-6 pašti, malo riže, malo brašna, malo polente...šta je to, sve zajedno 2-3 kune. za malo mira, dobra cijena :D
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 08.06.2017. at 18:09
Sebe ili nje?
Ne bi to uspjela jer ju je u trenutku krize tesko fizicki svladati, bacala bi se, lupila glavom u umivaonik ili nesto sl. Ali sam ju znala u tim trenucima staviti u kadu... Malo bi jos vristala, al onda bi se pocela igrati u kadi.
bubilo, nemam ni savjet, ni odgovor. (a principjelno mislim da ti to sasvim pristojno hendlas, u smislu da nisi na rubu zivcanog sloma)
samo sam dosla reci, da se dugo nisam tako nasmijala.
izvaditi gumu iz vrata za biciklu!
kupus, tresnje, kakao ...
(bome ja se tebi divim, da si se odlucila na jos jedno dijete)
Volim izazove
liepo ti to sve sakupi i zapisi napisi knjigu ala:
michel aus lönneberga (astrid lingren)
i za utjehu: michel se razvio u odlicnog covjeka... tako kaze knjiga, a roditelji su prezivjeli
Nisi. Ja isto nisam dala, a u pedagoške svrhe sam znala uvjeriti mlađega da kuša užas koji je smiješao (npr juhu od začina).
Dozvoljavala sam i poticala korištenje hrane koja se kasnije pojede, npr izradu životinja od krastavaca i patlidžana, a onda sjeckanje istih, nakon čega se napravi đuveđ ili sataraš, guljenje krumpira šupljim nožem, sjeeckanje za francusku salatu...
Godinama moji beru voće na gruntu, iskoštavaju višnje i šljive onom napravom s federom koja nije bezopasna. Godinama gule i čiste paprike za ajvar. Bratemili, treba ih upogoniti da uče i rade nešto korisno. Onako kako su tvoji počeli s palačinkama.
Offt. Jedva čekam kraj škg jer to znači da oni kuhaju, ne nužno sve i ne nužno svaki dan, ali često. A bilo nam je svakako. Možda ne baš ovako kako bb piše, ali bilo je i tih elemenata. Preživjeli smo. Morala bih ovdje postaviti slike, imam štošta dokumentirano. File sd zove kreativni nered.
Upalim taj smrdljivi fels i ovo mi iskoči:
"If you have a creative mind, it’s like owning a border collie. You have to give it something to do or it will find something to do, and you will not like the thing it finds to do."
Ništa nije slučajno što bi rekao moj psihijatar.
Psihijatar ti je u pravu. A border collie je pasmina koju je jaaako teško odgojiti, ali kad jednom uspiješ, nemaš više nikakve brige.
BB
Bome volis izazove !
Ti se meni cinis 10 x vise skulirana nego ja.
ja eksplodiram na puno manje sitnice al to me hebe juznjacki temperament
Samo da se osvrnem na ovu metodu, nisam stigla jucer.
Pokusala par puta i odustala jer moji ne odustaju nego me prate u stopu i ne daju mi da se odmaknem :D To mi je cudno, spremno odu na hladjenje kad ih posaljem, a meni ne daju da odem na svoje hladjenje :D
Jedino mogu vrisnuti na njih da se maknu od mene, ali to bas i ne zelim.
pa, al ja sam se s djetetom išla umit. Ono digneš vrištećeg, uđeš u kupaonicu, zatvoriš vrata, spustiš vrištećeg koji se baca i skida ti hlače, a ti se poliješ ledenom vodom. Ako si jaaaako na rubu, iščetkaš zube do krvi. I tek onda kas si se smirio, i kad je dijete izvrištalo najgori dio umiješ i dijete. Ili ako je vrištanje i dalje u punoj snazi, onda sjedneš na wc školjku i pričekaš.
Umivanje ili vrtenje fidget spinnera, maknuvši se u svoj prostor ili s njima u prostoriji, ključno je da u toj situaciji uzavrele krvi mi odrasli uspijemo nekako kako znamo i umijemo smirit sebe da bi uspjeli ishendlat situaciju
Iskreno, ni u kojoj drugoj situaciji u životu nisam to morala na takav način, s odraslima kad se posvađaš skroz je drugačije, a meni barem, ni intenzitet emocija nije za usporedit
I točno se sjećam sebe kad sam skužila "ova situacija se ne može riješit ni na koji drugi način", i kad sam se uspila prizemljit, došlo mi je da sama sebi spomenik dignem
Ali kod nas je to bilo valjda tuce puta sve skupa, ne mogu zamislit kako je kad bi to čovjek trebao radit svaki dan po nekoliko puta
Tek sad čitam nastavak teme. Sirius, kod moje zahtjevne (5,5) nikad nikakve kazne nisu palile, a pogotovo ne isključivanje, to je bio okidač za dugotrajne scene od kojih me boljelo srce jer je to nju užasavalo na više razina, baš je bila u drami nakon toga.
Kod nje je palilo, kad se smiri, puno razgovora i uključivanja...i tek iza četvrte, pete godine vidim koliko je to sve imalo smisla, iako mi se stoput činilo da nema, jer je sad sve strpljivija i razumnija, uglavnom dijete za poželjet, mnogo starija u glavi, uz i dalje mnogo zahtjeva za dodirima, pažnjom, uključivanjem i mogućnosti za kontrolu (to joj je važno). Ok, kad dođe sljedeća loša faza, moram se vratiti na ove pohvale, ali moram priznati da sad već neko vrijeme nije bilo toliko loših faza kao dok je bila manja.
No, ona ima jednu drugu crtu, užasno voli pravila i kad joj se pojasne, onda ih usvoji (i nameće drugima). To je bio jedini jednostavan dio njenog odgoja.
Onda sam dobila manje zahtjevno dijete, vedrije, zadovoljnije i samostalnije...koje ne obadaje granice ni 1%. Isto tako miješa sve što može smiješati u čaše i tanjure, radi eksperimente, nema autića koji nije pokušao rastaviti (a ima ih jaaaako puno) i ne pale objašnjavanja da se igračke ne razbijaju i zbog čega (starija nije nikad kidala igračke, iako moram reći da se nije ni toliko igrala s njima kao mlađi).,, On jednostavno stvari radi po svom i čini mi se da ćemo kasnije imati većih problema s njim nego s njom.
Ona već sad prijeti odseljavanjem iz kuće jer ponekad vičemo na nju (to joj je najgora kazna), a on se smješka, bude nevjerovatno simpatičan i nastavlja po svom...pjevuši i krši pravila i to ga ni najmanje ne dira. Kazna? Boli ga dupe
A od dreke i tuljena, doslovno ludim i mislim si da nisam ja baš tip za djecu kad mi to toliko smeta. Onda dođem tu i utješim se malo
Ovakav je moj nezahtjevni. Identican. Isto se bojim da je to gora opcija od ovih dvoje zahtjevnih. Oni imaju jak karakter, bore se za sebe, ali s njima znas na cemu si. Ovaj ne skida kez sa lica bilo da je u andjeoskom raspolozenju, bilo da je u neredu. Iako je vrlo vrlo rijetko u neredu, kad pocne praviti nepodopstine nista ne dopire do njega.on se smješka, bude nevjerovatno simpatičan i nastavlja po svom...pjevuši i krši pravila i to ga ni najmanje ne dira. Kazna? Boli ga dupe
I nama je ovo rečeno.
Baš sam htjela BB napisati kod onog opisa gdje se bori s djetetom, da mi to izgleda kao njihova borba za moć i kontrolom. To je meni ili netko rekao ili sam sama shvatila da smo moja kćer i ja ponekad bile u takvom odnosu, ona nije popuštala i jako joj je važna ta kontrola (a i meni je
S malim nema borbe za moć, on bi najradije s mene visio ko krpelj barem 18 sati, a ostatak bi radio gluposti, tj. sve ono što mu je prethodno rečeno da nije dobro, poželjnoi i sl. jer to tada postane još atraktivnije. Ima svoj film i fura, najsimpatičnija je štetočina koju sam ikad vidjela, ali je zapravo s njim jednostavnije provoditi vrijeme nego sa starijom.
Potpis na Vertex i na ovo od Jen. Točno to se i nama dogodilo. Par puta pokušali, ali ne da nije uspjelo, nego je sve trajalo dulje i gore, a kasnije sam skontala da joj je to ostala trauma. Nakon svake ovakve scene, u sebi sam oplakivala njen i svoj (naš) jad...
BB, odi s malom kod Vlahnsky, mislim da prima iza četvrte godine, bit će savjeta i za nju i za tebe, ne može škoditi.
I još samo ovo da potpišem i nadovežem: pa u još veću krivnju i tjeskobu
A da sam zen nisam, niti ću ikad biti, zen me čini nervoznom. Najbolje biti u odnosu koji nije zen, ali nije ni borba za moć.
Ne da ću probat nego prvom prilikom!
Pa hajde, kad već iznosimo najprljaviji veš
Ustvari, on je u tom urlanju i šizenju negdje ubacivao da mora piškiti, a ja ga od sveg urlanja kroz zatvorena vrata uopće nisam razumjela. Nakon par minuta (kad sam ga uspjela razumjeti) sam ga odmah pustila van i znao mi je to svako toliko objesiti na nos.
Tada sam se ozbiljno ispričala, jasno sam mu rekla da sam tada pogriješila, da nisam znala što da radim i da sam postupala kako su mi rekli u knjigama, i da sam jako jako tužna radi toga, da je to meni isto bilo grozno i da više nikad neću.
Nikad mi to nakon toga nije spomenuo, sjećam se da mi je tada dao pusu i da smo se zagrlili, i stvarno, kao da je to tada postalo ad acta.
Jel mi možete malo objasniti tu borbuz za moći i kontrolom?
Oooo, nije casa jedina - ja sam bome polijevala i sebe i mlađeg sina istovremeno, hehehe.... Obično bi tako i završilo, od vrištanja od suza do vrištanja od smijeha....ali to treba pogoditi trenutak i radnu točku, ne uspije svaki put. Nema veze. Dovoljno je da se smiri, ne mora se smijati.
Probaj se malo opustiti i ne razmišljati previše unaprijed (znam, znam, to je stvarno teško za nas koji imamo žrvanj u glavi i sve prežvakavamo 100 puta, ali je nužno).
Često pomogne ako "u rukavu" imaš dovoljno raznih aktivnosti koje možeš ponuditi za skretanje pažnje. Nama je pomoglo. Jest da je bilo trenutaka kada je stan izgledao kao da je došla kći od Bubilo, ali to je tako...zabaviš dijete, a zabaviš I SEBE, često i muža uključiš i eto terapije za sve umočene...
Prosto je: svako od nas želi da autonomno odlučuje o svojim postupcima. A po mogućnosti da kontrolišemo i sva ostala zbivanja u našem svetu, uključujući i naše roditelje, partnera, decu. Prepoznaješ li tu želju kod sebe
Naša deca takođe žele da im se prizna pravo da sami odlučuju o onome šta će raditi. I još bi bilo divno kada bi i ostatak sveta radio sve onako kako oni zamisle
E sad, pošto i mi i naša deca često imamo slične potrebe za kontrolom i dominacijom, ali različite ideje o tome kako bi dan trebalo da se odvija i kuća da izgleda, rezultat je sukob između naših i njihovih zamisli.
Gde se često sukob proteže na najnebitnije gluposti, jer je deci, kao i nama, potrebno da se bar u nekom delu svog života osećaju kao gospodari situacije, pa će se deca npr. pola sata natezati sa nama oko pranja ruku samo zato što nisu želeli da operu ruke ČIM uđu u kuću, nego tek kad skinu jaknu - ali to ne umeju da nam objasne, a nas izdaje strpljenje, pa se sve završi eksplozijom i zajedničkim umivanjem u kupatilu
Eto, ja sam to tako shvatila, ispraviće me drugi ako grešim
A ha ha ha ha... Mislila sam da imam samo jednako zahtjevno dijete kao i svi sa zahtjevnom djecom, a sad je ispalo da je posebna kategorija
Ovo sto se tice umivanja i hladenja, ja obicno ne bih bas precesto poduzimala ista oko toga sto ona samo bijesni, u smislu ako urla, baca se i slicno. Tu bi ju obicno samo pustila da to odradi sama sa sobom. Ono moje urlanje na nju bi nastupilo nakon sto bi nas udarala ili u tom bijesu nesto bacala, prosipala, razbijala... Urlala bih kao pokusaj odgojne mjere na udaranje i unistavanje. Ako samo urla, ne bih bas nesto specijalno reagirala, u smislu umivanja i sl.
Danas ju je cuvala baka veci dio dana pa nemam svojih dogodovstina, al baka rece:
"Rekla sam joj da obuje papuce, ona da nece, ja njoj kazem da mora, ona mene udari, ja joj kazem da se to ne smije, ona pocela vristat". Eto, nije samo kod mene takva
I sjetila sam se, od 17.mj. do skoro 3.god. je imala cuvalicu (poslije vrtica i za bolesti), i ja bih uvijek strepila kakva je bila. A ova uvijek "sve je bilo ok s njom"... Neki dan se nasla na kavi s cuvalicom, a ona ce... "S njim je bilo lako, ali s njom se nesto dogovoriti, kad si utuvi, nije bilo sanse". A ja ono "sad mi tek to priznaš".
Ok, ne kužim to zatvaranje djeteta u sobu. Zaključavanje?! Pa kaj je to?! Oprostite, al meni je to scena iz horora. Koja ja razlika od "ne po guzi" od zatvaranja samog djeteta u sobu? Ne, ne mislim da sam savršena mama. Al fizičko i psihičko kažnjavanje mi je strava.
Pa to je moje dijete, znam ju kak diše, kaj ima u glavici i dok se glupost sprema napravit i uvijek se pokušam postavit na njeno mjesto kad me iznervira, pokušamshvatit zašto radi to što ne želim da radi i kako će na nju utjecat moja kritika, opomena, što već.
Npr oblačenje papuča. Kad je bila manja, sad ima 7, Nije htjela obući, donesem joj i obučem, bez ljutnje, prodika. Postgla sam svoj cilj. Oblačenje papuča. Cilj mi nije da me posluša.
Danas kad joj kažem da ih obuče, ona to i uradi, zna zašto.
Zato da se ne prehladi. A ne zato jer sam ja tak rekla. To je razlika.
Ma meni je tocno ovo sto je miffy napisala razlika izmedu moja tri sina i ovog mog sina o kojem sam pisala ovdje. Djeca izrastu i djeluju u skladu s onim sto je za njih najbolje u skladu s okolinom i njihovoj moci prepoznavanja situacija. Tako se mojoj trojci ne nateze oko nebitnog im dok se njemu nateze.On kao da ne moze prepoznati okolinske faktore niti svoje vlastito rasudivanje od jacine svoje zelje. I to iskonske zelje za koju je u trenutku spreman poginuti. Ponekad bih shvatila i razmjela kako su neki roditelji odlucili pozvati egzorcista. Pocelo je s prvo levu pa decnu cipelu kako bi urlao s dvije godine do sadasnjeg tuljenja od tri i po sata sto su mu kopacke postale premale. I ne pomaze sto si izuo pa nanovo obukao cipelice niti sto si s njim u suzama krokodila pogledao broj vece kopacke koje si spreman naruciti cim on od suza uspije odabrati.
Imam cetvero djece i kad mi ljudi ovako kao miffy govore znam da nemaju takvo dijete.I sama bih prije treceg tako govorila. Moj sin je na kraju u opisnom nalazu okarektiziran sa smetnja iz autisticnog spektra. I nije to neka dijagnoza, vec samo kao opisno ali dovoljno da on jest drugaciji i nama, roditeljima i braci pa i tetama u vrticu tezi .
Posljednje uređivanje od casa : 09.06.2017. at 23:28
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom