Svaki normalan.
Printable View
Razlika je to što dijete povremeno mora biti u autosjedalici.
e hebi ga kad očito nisu svi onda normalni.
od mog bivšeg šefa mali je rukama izvadio jastoga iz akvarija u restoranu, počupali su neku zavjesu, pričale mi kolegice, a starci ništa iznenađeni ono tipa: A oni su vam takvi živahni!
ja smao hoću reći i to ponavljam da ima zahtjevne i nezahtjevne djece al i "roditelja" i roditelja, a bome kombinacija dijete-roditelj utječe na sam način odgoja tog djeteta.
Ja mislim da uopće ne treba dokazivati da ima roditelja koji nisu dorasli zadatku. Baš mi se čini da je to jasno kao dan i da nitko to ne spori.
Mora se na primjer ići doktoru. I jasno je da ćeš otići na more ako npr. imaš kuću, kao ja, a da ćeš probati doskočiti vrištanju.
Mi smo, recimo, kad nam je kći bila malena kretali na more u 4 ujutro, jer bi ona onda spavala u sjedalici.
No, meni ovo sa neizlaskom iz kvarta nije baš smiješno, jer niti mi nismo puno išli okolo dok nam je dijete bilo malo.
Ona je jednostavno bila osjetljivo dijete kojem je puno toga smetalo, bilo ju je teško i uspavati, i nahraniti, i najbolje nam je bilo u poznatom okruženju.
I ja ne mislim da je vrištala jer je bila zločesta ili neodožgojena, a bila je i sasvim razumna inače, sve joj se moglo objasniti, pa čak je i izraz 'sve mi smeta' sama iskovala, znači dosta je dobro znala verbalno objasniti svoje probleme :mrgreen:
Ja cu otvoreno reci da sam s prvom kceri (zahtjevnom) bila dosta kruti roditelj. To tek sad kuzim. Iako sam bila vrlo mlada kad se ona rodila (22 god.). Mozda bi dijete bilo poslusnije da sam ja znala drugacije. Kad kazem kruti roditelj, ne mislim da sam je tukla, nego se nisam znala uzivjeti u djecji um i bila sam manje sklona biranju bitaka, nego s dvoje mladjih, kada sam skuzila u cemu sam eventualno grijesila sa starijom pa sam s njima neke stvari radila drugacije. Bila sam zrelija i strpljivija.
A mozda i nije do toga, nego bas do karaktera, tko ce sad znati.
mislim, zašto ga na isti način ne bismo zaustavili kad radi teške gluposti i ponaša se krajnje nedopustivo? ne mislim da ga treba zavezati u ustosjedalicu :mrgreen:, ali zašto ga se ne bi kaznilo oduzimanjem i uskraćivanjem pa taman promuklo?
pokušavam samo reći da nisu roditelji tako nemoćni spram djeteta.
s druge strane uopće nisam mislila na djecu s poteškoćama koje spominješ pri vožnji u autu, ako dijete ima poteškoće onda znaš zašto se dere. ne dere se bezveze. pa onda sukladno tome i postupaš već metodama koje su ti prihvatljive.
a za bebe sam rekla - treba im udovoljiti potrebama.
nije dijete koje ima senzoričke probleme dijete s poteškoćom. Ja mislim da hrpa djece ima takve probleme kad su mala, što ne znači da imaju neku dijagnozu.
Ja se recimo sjećam da nisam trpila vrućinu kad sam bila dijete, točno se sjećam tog osjećaja da ne mogu izdržati, a nisam to uopće znala objasniti nego sam se svađala i plakala.
autosjedalica očito nije dobar primjer jer imalo dijete poteškoće ili neimalo, vozi se u atosjedalici. ili se ne vozi uopće. valjda.
I laumi se sad takla jedne dosta važne stvari. A to je da ponekad (ponekad!) nije u pitanju premalo strogosti, nego previše strogosti. I zato je površno proklamirati veću strogost kao univerzalni lijek.
mima, ja stvarno ne vladam stručnom terminologijom i nisam mislila na te vrste dijagnosticiranih poteškoća, nego na poteškoću tipa mučnine u vožnji i povraćanja.
Nisam na to mislila nego na "sve me smeta". Eto, tako je moja kći izražavala svoje očite senzoričke poteškoće - sve me počelo smetati, svjetlo, buka, kretanje auta, sputanost u stolici itd.
vertex s tobom se danas ne slažem ili se ne razumijemo. :-)
O itekako se provlači da je sve stvar u tome jel imaš ili nemaš zahtjevno dijete. A to NIJE točno. Bitno je i kakav je roditelj. Laumi ima dobre primjere s različitim tipovima djece.
Naravno da prevelika strogost nije univerzalni lijek, al odgovorno tvrdim da je danas puno više tog "labavog, popustljivog" odgoja (ne znam kako da ga nazovem a da se netko ne naljuti, so no offence :-)) i da je on veći problem od prevelike strogosti (znam možda 2 potonja primjerka).
Naravno većina nas je negdje između.
ne znam, znam da odlazim iz ove rasprave :lool:
nije nijednom roditelju lako, nekim drugima je čak i teže, ali na kraju se i tako ispostavi da svako radi kako zna i umije.
džaba ikome ukazivati na to da je možda to srž, a ne da s njegovim djetetom nitko ne bi mogao jer je dijete bez premca nemoguće ;-)
Pa nije niti to točno da ne bi nitko sa malom od BB mogao. Netko bi mogao lakše, netko ne bi mogao niti tako kao ona. Jasno je da smo svi mi različiti, neki ljudi imaju prirodno jači autoritet, neki slabiji. Niti dva roditelja ne mogu jednako sa istim djetetom. Samo to malo vrijedi, kad je maloj od BB mama BB a ne netko drugi.
Lili, ali i ja mislim da dosta ovisi o tome imas li zahtjevno dijete. I imas li jos djece, jesi li mozda u visokoj trudnoci, ...
Ja imam neku ideju sto bih s malom od Bubilo, ali ne znam kako bi to funkcioniralo u praksi jer nit sam Bubilo niti sam 100% sigurna da je moja zahtjevnica bila bas ko Bubilina.
pa ja to isto kažem, mima. mislim da se to dalo iščitati iz mojih postova, ako ipak nije, potpisujem te.
reci ne mogu, ubi me ova mala, dam joj da radi gluposti jer je meni tako lakše, a onda sam se našla u zatvorenom krugu. ili reci što već je na stvari.
samo kad čujem da je problem u djetetu i samo u djetetu, a yebiga, ja onda malo budem ovakva.
Pa Lili, šta da ti kažem, ja se slažem da je bitno kakav je roditelj, i mislim da se svi slažu oko toga da je to bitno. Vidjela sam bezbroj roditelja kojima se ne da reagirati na ponašanje djece, ali to ne znači da ću za svako dijete koje se nekako već ponaša zaključiti da ima takvog roditelja.
To je li statistički danas veći ovaj ili onaj problem (prevelika ili premala strogost) je jedno, a u čemu je u konkretnom slučaju stvar je sasvim nešto drugo. Laumi je napisala da joj se čini da bi blažim pristupom postigla više kod svog zahtjevnog djeteta i to sam komentirala.
AM, volim tvoje postove, bas budu glas razuma.
Meni je najkorisnija lekcija koju sam naucila u vezi roditeljstva bila birati bitke - ima stvari oko kojih cu biti stroga i nepopustljiva, onih u vezi kojih cu biti spremna na pregovore i kompromis i onih oko kojih cu biti skroz opustena.
Pa kako BB pušta dijete da radi gluposti jer joj je tako lakše, ako nam tu opisuje ruku na srce grozne scene između nje i djeteta?! Kakvo je to puštanje?
Ona ne zna kako postići da mala ne radi gluposti, jer mala ne reagira na sve one teoretske doskočice koje roditeljima preporučuju, od mrkih pogleda, do čvrstog stava, preko time outa, i tako dalje.
I onda jasno na temi krenu komentari ne bi meni to tako, ja kad pogledam ..
Ja imam jednog prijatelja, ovakakv je kao Lili: neće njega nitko zahebavat, zna se red, djeca moraju znat svoje mjesto, ovo danas je za poludit - nitko ne odgaja, dica divljaju, došli mu na rođendan i maltene sravnili stan sa zemljom (ponekad posumnjam da malo pretjeruje :D ). Njegove cure su stvarno krasna djeca, nema se šta reći.
Ali žali se jednom prilikom: Spora mi je P., pa to je za poludit, svako božje jutro isto: obuče jednu stvar pa nastavi sidit, pa se skroz izgubi, itd itd...Mene je smijeh uhvatio pa sam ga upitala: A šta to jednim časkom ne središ, nego se patiš evo već 12 godina?
Dijete od BB ima 4 godine.
Ako je roditelj koliko toliko normalan, a dijete tako osjetljivo i tesko usvaja upute meni bi prvo na pamet pala neka moguca senzoricka poteskoca, ili neka neuravnotezenost.
Ali to sam ja. Netko tko je izrazito oprezan ko sto bi rekle neke strucne sluzbe sa kojima sam se srela u zivotu.
joj, mima
gori pola kuće, a ti bi sad gasila iskru :lool:
sad bubilo ili bilo tko na mjestu bubilo, ako je ova moja pretpostavka na dobrom tragu, treba malo više čvrstoće i dosljednosti i nježnosti i strpljenja koji će sve skupa i sve zajedno trajati malo dulji period da bi dali neke rezultate nego što bi za to trebalo recimo prije 2 godine.
da meni netko kaže danas u sok ne bi trebala ubaciti višnju, ali sutra aaajde kad si baš navrla možeš u mlijeko kakao i crvenu papriku
pa mi onda jedan dan dozvoli da udarim majku, ali mi ne dozvoli sutradan da udarim brata (u smislu da pokaže žešće negodovanje i reakciju nego jučer) ja nisam sigurna, šta bih tako emocionalno nezrela mislila i osjećala, a kako bih se tek ponašala tko zna.
ako ne želiš sranja takvoga tipa jer ti dijete jednostavno ne pristaje na granicu koju mu postavljaš (malo tjestenine i malo riže u teči) nego ti radi štetu i dovlači mrave u stan, a onda bi trebao, ako želiš, naravno, povući granicu da nema kuhanja.
ima ga vani u pješčaniku ili u blatu, ali nema u kući.
Vertex, tako smo mi jednom sjedili u kaficu s prijateljima, oni tad nisu imali djece, mi smo imali dvoje i trece na putu. I ovaj srednji, koji je tad imao 17 mjeseci, trckara oko nas, mi ga dozivamo, mali ne obadaje, muz ode po njega i vrati ga k nama. A prijatelj kaze: Ne bi on meni tako, ja bi to odmah po guzi.
Sto reci, kad su dobili svoje dijete, nitko je nije smio krivo pogledati, vrtila ih je oko malog prsta. Na prihateljicine pokusaje discipliniranja prijatelj se bunio, kao pusti je, ma vidi je kako je slatka. Naravno da nikad nije dobila po guzi :mrgreen:
moguće, mima.
ali ni ti nisi bog zna šta doprinijela temi :lool:
posebno eto tim svojim zadnjim komentarom gdje ništa ne objašnjavaš, ali se, kakti, ne slažeš.
Ja se recimo sjećam kad nisam imala dijete, a jedna od mojih najboljih prijateljica je imala sina od 2-3 godine, jednom smo trebali ići k njoj na vikendicu, i ona mi je rekla da možemo ići tek nakon dnevnog spavanja od malog. Ja sam bila ???!!?!? nije mi bilo jasno zašto mali ne bi spavao u vikendici (neće, ne može zaspati nigdje nego doma), zašto na kraju krajeva ne bi NE spavao jedan dan (nepodnošljiv je i sebi i drugima), i točno se sjećam kako sam oko toga pametovala i kometirala omg pa kako može dopustiti da ju to tako sputava - što reći, dobro sam kasnije u životu naučila važnost poštovanja dječje rutine.
ni ja se na mjestu takve jedne tvrdoglave i vrišteće male curice ne bih samo tako odrekla stečenih privilegija nego bih se žestoko borila :-)
ako može jednom, dvaput, može i treći. pa i četvrti.
Ali gdje si ti pročitala da može jednom i dvaput?
Ali BB je napisala da ona nikad ne ponovi nešto zbog čega je (ovako ili onako) kažnjena. Što je meni isto nevjerojatno :lool: Nego smisli nešto novo. Možda joj se može zabraniti kuhanje uopće, ali rekla bih da ona nešto mora raditi, i to cijeli dan.
Mima, ali pisemo o razlicitim stvarima. Udariti 17-mjesecno dijete nije ok i kontraproduktivno je, a djecja rutina ima svrhu i opravdana je.
ne znam, stvarno mima ideš u nezamislive širine nevezane uz temu. ali zaista.
ne želim uzimati stalno bubilinu malu za primjer, ali eto tako ispadne da ti sad pretpostavljaš jedan maleni "bahatluk" (zamisli, spava samo u svojoj kući. pa ok, neka spava. koga time ugrožava?) djevojčici koja hoće srušiti kuću, a u vrtiću se recimo vlada skroz ok i bez problema jede, spava, ide u wc na wc i ne tuče čuvalicu.
mima, piše da jedan dan bubilo objašnjava da ne može jagoda u sok, a onda joj drugi dan otvori mlijeko za neko nejestivo sranje.
stvarno mi se više ne da potezati ičije osobne primjere.