Pa svi shoping centri npr.:-P kaj ti nisi u Zagrebu? Ili sam ja pala s Marsa?
Printable View
A bome i mnogi dućani u centru grada rade nedjeljom ujutro, baš sam jučer ujutro bila u centru, pa sam se iznenadila.
No dio supermarketa više ne radi nedeljom cijeli dan.
mi smo se jučer oko 7 sjetili da nam fali šlag za palačinke, poljubili vrata u Bili, lidlu i Konzumu i nakraju otišli do AM.
moj generalni stav je da je roba samo roba, komad krpe. nekad omotam svoju djecu onak totalno super, ali njima se živo fućka jel imaju iz Benettona ili s placa ili sam izvukla komad iz hrpetine nasljeđene robe, glavno da se mogu penjati, skakati,jurcati okolo. zapravo najdraži dijelovi robe su mi oni koje su mama i svekrva sačuvale od nas. žalim svaku kunu koju sam platila za kolica, koja sam mogla nasljediti. toliko je knjiga, slikovnica, drugih stvari koje se mogu kupiti i trajati dugo...
svoju robu šaljem dalje...ostavila sam samo par komada posebnijih po nečemu svakom djetetu (izlazak iz bolnice), a sebe sam oslobdila od hrčak sindroma... a i ormari mi lakše dišu
grižnja savjesti koju ja osjećam je samo kad se ne valjam i ja s njima po podu ,jer mi se neda zaprljati svoju robu, baš me nešto boli, ili baš mi se ono neda...zbog krpi se ne osjećam loše, dapače...
sve više mi postaje mrzak stav kupovanja svega i svačega...i da je sve kupljivo...
Dok nisam vidjela sreću na licu svog sina koji je pidžamu naslijedio od velike seke, i ja sam osjećala grižnju savjesti jer sam njoj kupovala novo, a on je često nasljeđivao. Pa sam njemu kupovala 'na silu', da sebi iskompenziram osjećaj.
Otad nasljeđuje jako puno toga, a najmlađi sin gotovo sve. Kupila sam mu u 8 mjeseci možda jednu majicu i par štramplica.
Mislim da je mnogo toga u našem videnju stvari i prezentaciji 'nasljeđivanja'.
Naslov ove teme trebalo je samo dopuniti da glasi -"Kupujem povoljno, a osjećam se grozno"
jer to je tema. O tome se radi.
I onda bi na to samo došao jedan veliki hahahahaha.
Ajde da je - kupujem skupo, i ne mogu platiti, pa sam očajna, ili kupujem samo nekvalitetno jer ne mogu bolje, jao,
ali ne - kupujem dobro i jeftino i zbog toga mi je žao. Smijati se ili plakati pitanje je sad.:roll:
Kužim početnu dilemu na primjeru moje prijateljice. Njezina curica ima većiom sve novo, a onda to sve (nošeno i očuvano) nasljedi moja cura. Kad ja kupujem radije opet kupujem prijateljičinoj curici nego mojoj. Pa prijateljica zna reći da joj je žao moje cure što ima sve nasljeđeno. A Sunčici to ni najmanje ne smeta, ona voli nositi robicu starije prijateljice.
Nena, mislim da nisi u pravu, jer se ne radi (bar kod mene) o lovi nego o nošenosti. Nošeno ima pokoju mucu, izvučen konac, izbljedjelu sliku... u tome je stvar. Bila. :)
Ja se osjecam dobro sve dok ne trosimo vise nego sto si mozemo priustiti.
Ne volim nekvalitetne jeftine krpice koje se raspadaju, ali jednako tako ne volim ni pretjerano precijenjene stvari. Ponekad zabrazdim i na jednu i na drugu stranu.
Nije ova dilema tak bezveze kak se to na prvi pogled čini...
Pitanje koje JA sebi moram prečesto postaviti je "DA LI MI TO BAŠ TREBA?" jer sam sklona prekrcavanju ormara i sindromu hrčak samo zato jer je nešto povoljno i mogu si to priuštiti. ALI NE TREBA MI peti par cipela iako su lijepe i nisu skupe, NE TREBAJU mojim dečkima više od 5 majica dugih rukava zato jer ih jako brzo prerastu. Ali vraga, umjesto da kupim veste i dajem im da iznose ljetne majice ispod njih, ja se prečesto zaletim i nakupujem robu koju ne stignu iznositi.
Isto, moram se jako jako obuzdavati da ne hrčkarim u špajzi, jer čemu će mi i grah i leća i slanutak ako nismo potrošili načetu vrećicu fantazije. MM me zeza da bi imali za jesti cijelu zimu da ukrka snježina do guzice i da nema ničega po dućanima. Nije baš tak, ali nije daleko od istine. Tak da svatko od nas ima svoju slabost. Moja je koliko toliko pod kontrolom, ali jako dobro razumijem zašto je topic pokrenut. Kad su klinci u pitanju, to je još naglašenije...
dobro, razumijem, peterlin,@n@, iz vašeg kuta gledanja.
Ja sam imala sasvim drugi kut, nisam hrčak, odmah eliminiram viškove, ne dovlačim svašta, koliko god povoljno bilo. Imala sam neko vrijeme lagani oblik i te "bolesti", najviše uz muža i zajedničko obilaženje Hrelića i sličnih mjesta.
No, s vremenom sam se vrlo disciplinirala, ograničila svu garderobu u ormaru, isto tako i zalihe hrane, živci su mi nakon toga (po tom pitanju) savršeno mirni i nema mjesta grižnji savjesti.
Osobno se osjećam grozno samo u slučaju kad nešto kupim, a onda naknadno skužim da sam do iste ili slične stvari mogla doći na puno povoljnjiji način.
Inače, kad su moji bili mali nije bilo ovakvih mogućnosti kupovanja preko burzi i sl., tako da smo za starijeg bili prisiljeni kupovati nove stvari i to vam je u masu slučajeva bilo po principu "daj što imaš" ne pitajući koliko što košta ni kakve je boje ili dezena, jer su naše trgovine dječje opreme u to ratno vrijeme bile doslovno poluprazne.
Nerijetko je moj sin nosio na sebi roze tutice s čipkom ili pak prilično curičasti skafander jer naprosto drugačijih nije bilo.
Kad se rodila cura, situacija je bila puno bolja, a i onda sam dosta stvari za nju dobivala od sestre ili prijateljica koje su imale stariju djecu.
Sad su pak već odrasli pa smo im već dugo vremena prisiljeni kupovati novo, ali vrlo rado prihvatimo dobro uščuvane stvari koje se njima sviđaju, a isto tako i mi prosljeđujemo dalje naše stvari koje nam više iz ne znam kojeg razloga ne odgovaraju.
Za stariju kupim u dučanima jer je postala izbirljiva, a za mlađu kupim na forumu ili nosi od seke. Ponekad joj kupim nešto ako mi naleti jeftino ili nam baš treba. Savjest me ne peče - više bi me pekla da kupim nešto pa pretplatim. Ovako kupnjom na burzi nekom pomognem da isprazni ormare i dobije koju kunicu.
Ušteđenim novcem počastim ih sa nekom "glupošću" koja je njima bitna - tipa figurica štrumfa.
Mi isto jako puno robe posudimo, imamo uvijek pun ormar a stalno smo u istim krpicama!!! Naj gore mi je kad obujemo neke posuđene cipelice ili šlapice (za nehodače) samo gledam u njezine noge da negdje ne posijemo!!:lol:
ja bi samo dodala da me spasila burza
pitanjce: jeli itko od vas išao čekati u redu da kupi Versači obleku? Mene bi bome grizlo da sam to napravila. Ne mogu vjerovati da u današnje vrijeme ima toliko ljudi koji su si tu (po mom mišljenju) ružnoću priuštili:-o
Neznam, ide oko 800-1000 kn, a ruuuuuužnoooo. Vidjela sam bolje robe u kineskom shopu. Fascinirana sam redovima ispred butiga. Može biti da ima pravo Kerum- da je nama ustvari dobro.
Nisam čekala jer em nije moj stil em ne volim dućane gdje je gužva. Ne kužim jel se iščuđavaš što je netko stajao u redu ili što je uopće kupio tu robu. No ajde, čudili smo se i glupljim stvarima na raznim topicima.
Čudim se što je netko stajao u redu da kupi tu robu.
Zašto?
ja sam totalno out- od kad se versace kupuje u hr?
Versace je napravio kolekciju za h&m.
ja se ne mogu načuditi da netko čeka od 6 ujutro na ovoj hladnoći da bi mu stavili narukvicu na ruku prema kojoj onda smije ući u h&m na 10 minuta i kupiti jedan predmet?
zar je krpa (bila ona s potpisom ili bez, dobar ili loš komad) zamijenila ljudsko dostojanstvo?
ja bi u redu čekala samo da moram, a ovaj red ispred hm mi nije u toj kategoriji.
zar je krpa (bila ona s potpisom ili bez, dobar ili loš komad) zamijenila ljudsko dostojanstvo?
da, i to nije odnedavno nažalost, a ovo o ponižavanju- potpuno se slazem, samo sto su kupci ti koji biraju biti ponizeni, za takve nemam komentara
Hm, ne sjećam se da je bilo ovakvog čuđenja i zgražanja kad su ljudi stajali u redu od Algoritma do Cvjetnog da kupe knjige po kunu.
mozda zato sto se radi o knjigama? a mozda nitko nije pokrenuo raspravu? ko zna:-|
Pa, ako se dobro sjećam, isto je bio ograničen broj primjeraka knjiga koji se mogao kupiti, prodavalo se na štandu i čekalo u organiziranom redu - nisu pustili stampedo od 1000 ljudi da nagrne u knjižaru. Nitko nije lud da si dozvoli tako nešto, pa da jse dogodi nezgoda. Meni je ovo kako je H&M organizirao tu prodaju skroz pohvalno, izbjegli su stampedo i osim toga, onemogućili su preprodaju.
Za knjigu (kvalitetnu) po kunu bih stajala u redu, za nešto što mogu obući max. 2 puta za 1000 kn ne bih. A izjave da su neki posezali u crni fond da bi si kupili krpicu,pa eto nadam se da su te kojima je baš ta odjeća prijeka nužda, single cure.
Misliš, da se bolje udaju? A čuj, možda je i koja udana čekala .. ako je udana, nije umrla.
Mislila sam više na- neudana, bez djece, bez kredita. Meni je crni fond za nedajbože bolest, otkaz, potres i slične katastrofe, modne katastrofe se tu ne ubrajaju. Kužim da druge cure imaju druge prioritete, ali i dalje ne kontam da će netko kopati po kontejneru da skupi za korzet, i onda na svadbi skrivati u finu torbicu kruha i kulena jer doma nema što jesti.
:lol:
meni sve te fore oko robe smiješne
i smiješno mi je to što uopće znate da se versace (ne)prodaje u Hrvatskoj, ja pojma nemam o tome, jesam li uopće dobro napisala to ime
versace, jel se to jede? :lol:
baš sam u potrazi za nekim kaputom iz second hand shopa, preko neta ne volim jer volim sve probati
danas bila u kineskom, imaju fora jakne za 150-160 kn, tek do ispod guze, ali bih voljela nešto malo dduže
ma ova vijest se nije mogla promašit, bila je među glavnim na svim portalima