želim roditi kod kuće

meni se čini da cinični i grubi postovi kontra pkk totalno fulavaju bit. Radi se samo o osobnom odabiru, ne kužim zašto bi se mene proglašavalo pomodnom, fajtericom protiv doktora i takve gluparije jer ja ništa od toga nisam.
Mi nismo zaostala nacija ali imamo zdravstveni sustav koji je faličan, a netko bi to mogao popravit za 5 minuta. Imamo i babice i doktore i hitnu pomoć i, kak veli marta, problem se može riješit za 0 kuna.
Osim toga, u 1. postu žena je pitala za iskustva forumašica koje su rodile doma, samo tako i jednostavno, pa ne kužim zašto se sad to mora pretvorit u pljuvanje po pkk ili pub-u.
Poanta je da imamo izbor.

To su pricice koje svaka friska trudnica procica! Svaku pricicu, i tuznu i lijepu, i kucnu i bolnicku! U svrhu edukacije.. Pa koja strana prevagne!

Kate, nisamo se baš razumjele.

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Hehe, čim se dohvatimo kucnih poroda Nena Jabuka izvuce svoj topic "Želim prijateljsko rodilište i porod bez straha". :mrgreen:

---

Čovječe božji, to je čista slučajnost:-o.
Tek sam uhvatila malo vremena da se pozabavim tim pismima, nisam imala ranije vremena skoncentrirati se na rodilišta, krenem tamo pisati kad eto vas na kućnima:mrgreen:.


A, btw, ja bih bila idealni, savršeni kandidat za kućni porod od šale.

Prošla tri puta svu moguću rodilišnu proceduru, u svim varijantama, izdržala sve stoički, ne paničarim nikad, pa ni tad, uvijek imam redovite trudove (dok ne stignem u rodilište:roll:) , zdrava, ne bavim se sportom (ah, napokon racionalno i pametno opravdanje za moje redovito NEbavljenje sportom),
do bolnice imam maksimalno 10 minuta autom i to kad je prometna gužva...hm, šta je ono još potrebno...aha, ništa, samo roditi:-).

rodila sam dvoje u bolnici i oba poroda su mi bila grozno iskustvo, ali se svejedno nikad ne bih odvažila roditi doma.

I ja sam za izbor! I borbu za izbor! Al umjesto borbe samo se pljuje po bolnicama a kp dize u nebesa! Kad se bude borilo za oboje onda ce to bit pravo na izbor!

Citiraj:

---

disciplina prvotno napisa

I ja sam za izbor! I borbu za izbor! Al umjesto borbe samo se pljuje po bolnicama a kp dize u nebesa! Kad se bude borilo za oboje onda ce to bit pravo na izbor!

---

Slažem se, većina će i tako rađati u bolnicama , pa bi trebale (sve mi) poćeti zahtjevati bolje uvjete.
Iako izbor poroda kod kuće nije samo izbor zbog boljih uvjeta, nego drugačijih.

Citiraj:

---

bucka prvotno napisa

rodila sam dvoje u bolnici i oba poroda su mi bila grozno iskustvo, ali se svejedno nikad ne bih odvažila roditi doma.

---

Uvijek mi je zao procitati o necijem losem iskustvu u rodilistu jer znam i sama kako je to ruzno i koliko dugo taj osjecaj ruzncoe traje.

Citiraj:

---

bucka prvotno napisa

rodila sam dvoje u bolnici i oba poroda su mi bila grozno iskustvo, ali se svejedno nikad ne bih odvažila roditi doma.

---

Molim !?

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Molim !?

---

A možda na vikendici ? ;)

Citiraj:

---

disciplina prvotno napisa

I ja sam za izbor! I borbu za izbor! Al umjesto borbe samo se pljuje po bolnicama a kp dize u nebesa! Kad se bude borilo za oboje onda ce to bit pravo na izbor!

---

Ja se borim:mrgreen:, eno se tamo ubih oko pisama rodilištima.

Ali, šta se imaš boriti za odlazak u rodilište? Pa tamo svatko može ići i ogromna većina ih ide.

Treba se boriti da se poboljšaju uvjeti rađanja u rodilištima.

Što se tiče rađanja prvorotki doma, mislim da tu može doći do problema zbog neiskustva i panike, ono što je mikka spominjala, nitko ne zna što zapravo slijedi pa se redom ustrtare. Sigurno je bilo sasvim uspješnih prvih poroda kod kuće, ali ako je netko znanjem i psihički jako dobro pripremljen, može za prvi put i ne doći prerano u rodilište i tako izbjeći dosta nepotrebnih postupaka od kojih zazire (OK, meni to nije uspjelo, ali možda nekom drugom posreći:mrgreen:)

Citiraj:

---

anavi84 prvotno napisa

Nevidim razlog zašto bi nešto pošlo po zlu ako živiš zdravim životom i imaš povjerenja u boga.

---

o, jezuš i majka božja bistrička :o:o nemrem vjerovati da neko ovo može ozbiljno misliti

Citiraj:

---

eris prvotno napisa

Ja ću četvrto rodit kod kuće, odlučila sam čvrsto. Naravno, u slučaju da i ova trudnoća prođe kao prethodne, lijepo i bez problema. Sada sam već iskusna koka:-)

---

eris, da li ti to objavljuješ novost? Ako da, čestitam od srca. Moj je četvrti porod bio, već sam pisala, prava priča. Da je bilo manje godina, mogla sam još koje:mrgreen:.
Trajali su ti trudovi cijelu noć, ali ništa nije boljelo. Onih pravih je bilo 3-4 ( kad sam rekla sebi: "glupačo, kako si mogla zaboraviti ovu stravičnu bol!!" I opet sam ju zaboravila, sjećam se samo misli, boli-NE).
Bez tiskanja, bez pucanja, lijepo je isplivala na krevet u predrađaoni, ma dva sata poslije sam bila kao da nisam rodila. Vjerojatno još koja četvrtorotka ima takvo iskustvo.

Hoću reći, roditi može biti stvarno "piece of cake".

Ali, ne prvi put. Ne bih nikome preporučila da prvi put rađa bez liječnika. Jer, snaga poroda je neopisiva. Prožima cijelo tijelo i nema stanke. Kad krene, beba se mora roditi bez obzira na sve. Nema kontrole.

Ako mama inače voli imati kontrolu nad svojim postupcima, mora znati da u porodu toga nema. Trudovi samo slijede jedan za drugim. Snažno, silno snažno. Prvi put jednostavno ne shvaćaš koja je to sila obuzela tvoje tijelo.

Mi smo odgajani da se kontroliramo, a u porodu to ne možeš. Ne možeš kontrolirati ni glas, ni misli, ni izlučivanje. Naravno, da ne moraš kontrolirati, ali prvi put pri suočavanju s time, mama mora biti jako sigurna u sebe da izdrži bez panike.

I tkz. ring of fire- da li vi prvorotke znate kad nastupa i što znači? Da vas dodatno ne prestraši na samom kraju.

Citiraj:

---

Sirius Black prvotno napisa

o, jezuš i majka božja bistrička :o:o nemrem vjerovati da neko ovo može ozbiljno misliti

---

Sirius, ona to stvarno misli. Blažena naivnost kojoj se ništa loše u životu nije dogodilo.

Trudim se da joj napišem da se, nažalost, može loše dogoditi, ali da ju ne preplašim.

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Ali, ne prvi put. Ne bih nikome preporučila da prvi put rađa bez liječnika. Jer, snaga poroda je neopisiva. Prožima cijelo tijelo i nema stanke. Kad krene, beba se mora roditi bez obzira na sve. Nema kontrole.

Ako mama inače voli imati kontrolu nad svojim postupcima, mora znati da u porodu toga nema. Trudovi samo slijede jedan za drugim. Snažno, silno snažno. Prvi put jednostavno ne shvaćaš koja je to sila obuzela tvoje tijelo.

Mi smo odgajani da se kontroliramo, a u porodu to ne možeš. Ne možeš kontrolirati ni glas, ni misli, ni izlučivanje. Naravno, da ne moraš kontrolirati, ali prvi put pri suočavanju s time, mama mora biti jako sigurna u sebe da izdrži bez panike.

I tkz. ring of fire- da li vi prvorotke znate kad nastupa i što znači? Da vas dodatno ne prestraši na samom kraju.

---

Ima, beti, ima, ima jako pribranih gospođa, evo ja:mrgreen:, sve mogu kontrolirati, i prvi put, i treći, i pod krvničkim dripom, i glas, i misli, i sve...gospođa cool8-), sve osim izlučevina, naravno, gle, pa to samo izlazi, šta bih s njima?

No, ta samokontrola uopće nije nešto pozitivno kod prirodnog, fiziološkog poroda, dapače, baš je bolje kad je mozak na paši i kad se žena ne kontrolira nego se prepusti procesu rađanja. To je i najbolje, tako kažu.
A ta vatrena bol kod izgona pri kraju, boli, peče, dobro, treba psihički biti spreman i za to, kao i za sve drugo. Mogu se žene informirati ranije o svemu.

No, slažem se da prvorotke nisu baš najbolji kandidati za kućni porod, barem ne kod nas gdje je to teže organizirati i gdje je (prisilno) sve još obavijeno velom tajne jer nije zakonski regulirano.

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

I tkz. ring of fire- da li vi prvorotke znate kad nastupa i što znači? Da vas dodatno ne prestraši na samom kraju.

---

Jel znaš ti Danice šta je to Vinča?

Taj osjećaj da izlazak bebine glavice iz rodnice peče nema svaka rodilja. A ako ga bude imala, ne znači da neće saznati što je to ako ne bude liječnik kraj nje. Mogu joj i ja ovdje reci, ako budeš pri prolasku glavice kroz rodnicu i preko medjice imala jak osjećaj žarenja to ti je "ring of fire". Stvarno info od presudnog značaja.

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Jel znaš ti Danice šta je to Vinča?

Taj osjećaj da izlazak bebine glavice iz rodnice peče nema svaka rodilja.

---

ja sam to imala kod bolničkog ležećeg rađanja
i tad sam bila ziher da me ne bi toliko to bolilo, peklo da sam bila u gravitacijskom stavu
i nisam kod trećeg poroda na koljenima
ni pukla
(prilikom bolničkog sam jdva jedva pukla, jedan šav, na usnici, vanka..)

Citiraj:

---

bucka prvotno napisa

rodila sam dvoje u bolnici i oba poroda su mi bila grozno iskustvo, ali se svejedno nikad ne bih odvažila roditi doma.

---

bucka, bas mi je zao. meni je bio dovoljan prvi da znam da u rodiliste vise ne idem (osim nogama naprijed, da se slikovito izrazim (znam da je neslana sala))

kak ste lude ostale, kud je opet ovo otislo :mrgreen:

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Jel znaš ti Danice šta je to Vinča?

Taj osjećaj da izlazak bebine glavice iz rodnice peče nema svaka rodilja. A ako ga bude imala, ne znači da neće saznati što je to ako ne bude liječnik kraj nje. Mogu joj i ja ovdje reci, ako budeš pri prolasku glavice kroz rodnicu i preko medjice imala jak osjećaj žarenja to ti je "ring of fire". Stvarno info od presudnog značaja.

---

ja ga nisam imala
ni u prvom, ni drugom porodu
ne znam ima li kakve veze samo otvaranje s time? ili veličina bebine glavice?

ovak...ja kad sam prvi put zatrudnila znala sam da želim prirodan porod.
neki kukuruz u mojoj glavi govorio mi je da porod ne može biti samo ovo u što se danas pretvorio. jer da je tako, ne bi baš bilo veselo...
znači, i kad sam prvi puta bila rodilja, bez obzira na priče sa poroda sa ovog foruma, osjećala sam da porod može i mora biti drukčije iskustvo od traume koju svi tako brzo žele zaboraviti, a ne ide...
priče sa poroda samo su mi dale potvrdu da je ono što osjećam istina, i da neke žene negdje drugačije rađaju.
nije mi forum otvorio oči niti me potaknuo na revoluciju i nesmotrene odluke.
ako se to i dogodilo nekome, zasigurno nije forum kriv...

nadalje...kako nisam okružena ženama koje su iskusile prirodan porod, već naprotiv...traumu za traumom...za prvi porod nisam ni tražila podršku za pkk...
rekoh...pa valjda je to u rodilištu danas moguće. poznajem se dobro...znam kakva sam kad je panika u pitanju....silinu trudova ne znam i ne znam kako ću se u tim trenucima ponašati...
ali...osjećam da mogu prirodno roditi...
i ja jesam na porodu bila sasvim prisebna, mirna...silina trudova me nije uplašila...dapače...prepustila sam joj se....
i doživjela traumu....jer prirodan porod ne postoji i ja samo nerviram određene dr. svojom tvrdoglavošću i traženju nečeg bezveznog i nepotrebnog...i zasigurno sam neka friknuta roda???!!!

na drugom porodu, bila sam ista ja, samo bogatija za jedno ne tako fino bolničko iskustvo, i okružena ljudima koji su podržavali ono što sam osjećala da je za moju bebu najbolje...

tako da definitivno garantiram da bi i prvi puta bez problema rodila doma...
al ja garantiram za sebe i svoje postupke...jer se zaista jako dobro poznam...

puno žena iznenadi silina poroda upravo zato što ih nitko ne priprema na to...već ih se priprema kako ih se što prije riješiti boli, i spasiti ih iste...makar iz mog iskustva tako vidim...

Citiraj:

---

bucka prvotno napisa

rodila sam dvoje u bolnici i oba poroda su mi bila grozno iskustvo, ali se svejedno nikad ne bih odvažila roditi doma.

---

nešto slično kod mene
prvi carski, drugi inducirani (s mojim slaganjem..jedan gel i niš više)...
i pravo mi je još famozan tijek misli...otkad sam prvi put htjela na stolčiću, i nisam uspjela, otkad sam drugi put htjela kod Monike, i nisam uspjela, dokad sam treći put htjela kod kuće asistirani i "dobila" neasisitirani...
taj proces "oslobađanja" od nemoći, strahova, panike...na jedan način, imati kontrolu tj. saznanje o tijeku..na drugi način, prepustiti se tom tijeku...
i dan danas imam o čemu promišljati...

Nije ring of fire od presudnog značenja, samo sam nabacila na kraju da shvate da treba znati prilično stvari. Jer, kad si sam ne bi te smjelo ništa uplašiti.

Zar ne mislite da bi trebalo znati, koliko je to moguće, što se događa sa vlastitim i bebinim tijelom u porodu? Kad si u rodilištu, nije tako bitno, ali doma mislim da je.

Uvijek kažem da je meni roditi laka stvar, bez obzira na moje iskustvo, svaki put sam lako rodila, a dva puta i bez ikakvih lijekova. No, ne radi se samo o tome da te ne smeta bol, da ne pukneš, da ti ne treba drip ili analgetik, da mirno ležiš i čekaš.

Ona koja rađa prvi put treba znati da je porod bol, krv i suze (od radosti, tuge ili boli), između ostalog. I treba imati nekog iskusnog kraj sebe da joj kaže: To je normalno.
Ili: moramo zvati hitnu.

Znači, treba više razmišljati. Ili, uopće ne razmišljati:mrgreen:.

Citiraj:

---

Sirius Black prvotno napisa

o, jezuš i majka božja bistrička :o:o nemrem vjerovati da neko ovo može ozbiljno misliti

---

:lol::lol:

Citiraj:

---

blackberry prvotno napisa

puno žena iznenadi silina poroda upravo zato što ih nitko ne priprema na to...već ih se priprema kako ih se što prije riješiti boli, i spasiti ih iste...makar iz mog iskustva tako vidim...

---

i ja to tako doživljavam
otkad me nitko nije uputio u stanje nakon tehničke izvedbe carskog...
na sve ono što bih mogla osjećati...
i otkad me ugl nisu gledali, tj, moje sise :mrgreen: sve dokad nisam pobrala mastitis i skoro fasovala inciziju..i ostala duže u rodilištu neg inače nakon cr...
otkad mi je dr. "samo tako" ponudio bromergon za prekidanje laktacije, da se nemučim, il još bolje: da se on u ponoć ne muči s ludom rodiljom i njenim sisama, lol
..
tad sam počela "kopčati" da se nitko (skoro) neće pobrinut za te, ak neš ti sam..
tako nekako...
i ne, ne želim "pljuvati" po doktorima.. neg želim izraziti svoje mišljenje o sustavu.. genrealno smatram da nije humano

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Jer, kad si sam ne bi te smjelo ništa uplašiti.

---

Kad si sam? Zasto bi ona bila sama u porodu?

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Zar ne mislite da bi trebalo znati, koliko je to moguće, što se događa sa vlastitim i bebinim tijelom u porodu? Kad si u rodilištu, nije tako bitno, ali doma mislim da je.

.

---

jedna od stvari koja mi je bila otkriće kod pkk, jest upravo osjećanje bebe!!
ja sam mrvu osjećala, pomicanje, namještanje, pa smirivanje.. imala sam dojam kako mi je micanje bebe nagovještaj za slijedeći trud.
bilo mi je to pozitivno otkriće.
dotada, niasm to nikad iskusila, a bio mi je to treći porod

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Nije ring of fire od presudnog značenja, samo sam nabacila na kraju da shvate da treba znati prilično stvari. Jer, kad si sam ne bi te smjelo ništa uplašiti.

Zar ne mislite da bi trebalo znati, koliko je to moguće, što se događa sa vlastitim i bebinim tijelom u porodu? Kad si u rodilištu, nije tako bitno, ali doma mislim da je.

Uvijek kažem da je meni roditi laka stvar, bez obzira na moje iskustvo, svaki put sam lako rodila, a dva puta i bez ikakvih lijekova. No, ne radi se samo o tome da te ne smeta bol, da ne pukneš, da ti ne treba drip ili analgetik, da mirno ležiš i čekaš.

Ona koja rađa prvi put treba znati da je porod bol, krv i suze (od radosti, tuge ili boli), između ostalog. I treba imati nekog iskusnog kraj sebe da joj kaže: To je normalno.
Ili: moramo zvati hitnu.

Znači, treba više razmišljati. Ili, uopće ne razmišljati:mrgreen:.

---

cuj, nekad te nekaj uplasi, kaj mislis kak je bilo puntici kad je umjesto glave napipala nogu :mrgreen:

(sori, danas mi sale vjerojatno nisu nesto smijesne)

Samo da dodam da mnoge fantastično uljepšane priče s poroda ovdje na Rodi imaju vjerovatno mnogo za dodati ovako recimo blago nesmotrenim odlukama prvorotki koje se uzdaju u boga i muža i neasistirani porod doma. Jer tu se dosta nacifra,što od toga što se zaboravi što je bilo,što zato jer i želimo zaboraviti,a dio i jer smo euforične zbog sretnog završetka.
Porod koliko god lijep u sretnoj konačnici bio je bolno,teško i mukotrpno iskustvo,a većinu vremena nisi u blaženom stanju sreće jer stiže beba već misliš da ćeš umrijeti,želiš umrijeti ili želiš da te ubiju-ali tad je već stvarno kraj,i to ja često kažem kao savjet kolegicama-kada misliš da ćeš sad stvarno umrijeti najčešće je porod blizu. Većinu vremena si misliš: Koji mi je vrag bio?!?Jel meni baš tako strašno trebalo to dijete??? Vrlo daleko od romantike koju poslije osjećaš.A tada kad vikneš pomoć! i dotrči netko i uradi nešto ili samo postoji opcija da netko dotrči-to je za mene bilo vrlo utješno.
Savjet pokretačici teme-ako si ti prvorotka,muž neiskusan,nikad porod vidio,niti ti skupa sa njim,nemate nikoga tko bi vas porodio-možda da si ipak malo bolje o tome razmisliš. Ipak po bolnicama više nije kolinje,većinom,ja imam dva divna iskustva iz Vinogradske. Kad rodiš jedno,stekneš iskustvo itd rađaj ih doma koliko želiš.
Kao zdravstveni radnik mogu samo dodati da ljudi zaista svašta misle,a najčešće da će nešto magično proći "samo od sebe".

Citiraj:

---

zmaj prvotno napisa

jedna od stvari koja mi je bila otkriće kod pkk, jest upravo osjećanje bebe!!
ja sam mrvu osjećala, pomicanje, namještanje, pa smirivanje.. imala sam dojam kako mi je micanje bebe nagovještaj za slijedeći trud.
bilo mi je to pozitivno otkriće.
dotada, niasm to nikad iskusila, a bio mi je to treći porod

---

ovak i meni, bas se osjeti, valjda zato sto je mir oko tebe, nema strke

Citiraj:

---

sandra23 prvotno napisa

ljudi zaista svašta misle,a najčešće da će nešto magično proći "samo od sebe".

---

porod najcesce i hoce :mrgreen:

zmaj ja sam oba puta osjećala dijete cijeli porod.(u bolnici,micanje,umirivanje,okretanje,spuštanje,sk inula sam ctg jer sam znala da su dobro,osjećala ih)

Citiraj:

---

mikka prvotno napisa

porod najcesce i hoce :mrgreen:

---

eeeee...ali ne neosjetno :)

zakaj mislis da su price uljepsane? uljepsane od cega?

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Molim !?

---

pa dobro, možda kod mime doma i bih.
ali samo ako bi mima bila doula, a ne da me ostavi samu sa svojim suprugom, a ona zbriše

zato što sam u malo njih pročitala priznanje o strašnoj muci i boli.uvijek je to nekako po strani. da ne znam,pomislila bi si da je to sa fizičke strane diiiivno.ili barem da nije tak strašno.a je strašno i bolno,samo čovjek zaboravi.da se ne bi mislilo da imam traumatične porode,nemam.ali boliiiiiii za umrijet.nikako ne bih doma to sebi priuštila iz straha od komplikacija,makar sam bila doma maksimalno koliko sam mogla,čitaj,dok mi mm nije popio krv da krenemo.također mislim da se nije pametno oslanjati na neiskusnog muža ili boga kao pomoć.ali to sam samo ja.

Citiraj:

---

mikka prvotno napisa

ovak i meni, bas se osjeti, valjda zato sto je mir oko tebe, nema strke

---

vjerojatno
valjda
premda, skrušeno priznajem, "pogubila" sam se (ma zapravo, ne pogubila neg ponašala ko ranjena zvijer, oops) dvadesetak min pred izgon
bila sam "sama" (ne računam sad u ovom opisu bebu) ja i moja bol pred Isusom :mrgreen: (koliko god nekima patetično zvučalo)
i zapomaganje "ja to više ne mogu Isuse... ne mogu..nije da ne želim, al ne mogu neeee moguuuuu...ak ćeš pomoć, pomozi...aaaaaa"
i op, osjetim ide mrva : olakšanje: :konačno:
poslije sam skontala da je to famozna "tranzicija"...
hvala Bogu pa je trajala samo dvadesetak min.:-)

Citiraj:

---

sandra23 prvotno napisa

zmaj ja sam oba puta osjećala dijete cijeli porod.(u bolnici,micanje,umirivanje,okretanje,spuštanje,sk inula sam ctg jer sam znala da su dobro,osjećala ih)

---

drago mi je :)
meni je ovo na neki način bio SF...
ono, treći porod a prvi put "pravi" porod...

Citiraj:

---

sandra23 prvotno napisa

eeeee...ali ne neosjetno :)

---

ja sam htjela osjećati
ne radi možebitnog mazohističkog poriva :lol:
neg jer je taj osjet s razlogom i nisam ga htjela uklanjati (na recimo onom bolničkom porodu bez obzira što su mi 2,3dolazili s tom idejom..iako, ne znam zaš, nisam ni zucnula, sve do 10min izgona)

ja vam se divim:))

Citiraj:

---

sandra23 prvotno napisa

zato što sam u malo njih pročitala priznanje o strašnoj muci i boli.uvijek je to nekako po strani. da ne znam,pomislila bi si da je to sa fizičke strane diiiivno.ili barem da nije tak strašno.a je strašno i bolno,samo čovjek zaboravi.da se ne bi mislilo da imam traumatične porode,nemam.ali boliiiiiii za umrijet.nikako ne bih doma to sebi priuštila iz straha od komplikacija,makar sam bila doma maksimalno koliko sam mogla,čitaj,dok mi mm nije popio krv da krenemo.također mislim da se nije pametno oslanjati na neiskusnog muža ili boga kao pomoć.ali to sam samo ja.

---

hahahaha, vidi se da nisi citala moju drugu pricu :lol: