zmaj ja sam oba puta osjećala dijete cijeli porod.(u bolnici,micanje,umirivanje,okretanje,spuštanje,sk inula sam ctg jer sam znala da su dobro,osjećala ih)
 |
|||
|
|
|||
zmaj ja sam oba puta osjećala dijete cijeli porod.(u bolnici,micanje,umirivanje,okretanje,spuštanje,sk inula sam ctg jer sam znala da su dobro,osjećala ih)
zakaj mislis da su price uljepsane? uljepsane od cega?
eeeee...ali ne neosjetnomikka prvotno napisa
porod najcesce i hoce
pa dobro, možda kod mime doma i bih.
ali samo ako bi mima bila doula, a ne da me ostavi samu sa svojim suprugom, a ona zbriše
zato što sam u malo njih pročitala priznanje o strašnoj muci i boli.uvijek je to nekako po strani. da ne znam,pomislila bi si da je to sa fizičke strane diiiivno.ili barem da nije tak strašno.a je strašno i bolno,samo čovjek zaboravi.da se ne bi mislilo da imam traumatične porode,nemam.ali boliiiiiii za umrijet.nikako ne bih doma to sebi priuštila iz straha od komplikacija,makar sam bila doma maksimalno koliko sam mogla,čitaj,dok mi mm nije popio krv da krenemo.također mislim da se nije pametno oslanjati na neiskusnog muža ili boga kao pomoć.ali to sam samo ja.
vjerojatno
valjda
premda, skrušeno priznajem, "pogubila" sam se (ma zapravo, ne pogubila neg ponašala ko ranjena zvijer, oops) dvadesetak min pred izgon
bila sam "sama" (ne računam sad u ovom opisu bebu) ja i moja bol pred Isusom(koliko god nekima patetično zvučalo)
i zapomaganje "ja to više ne mogu Isuse... ne mogu..nije da ne želim, al ne mogu neeee moguuuuu...ak ćeš pomoć, pomozi...aaaaaa"
i op, osjetim ide mrva : olakšanje: :konačno:
poslije sam skontala da je to famozna "tranzicija"...
hvala Bogu pa je trajala samo dvadesetak min.
drago mi je
meni je ovo na neki način bio SF...
ono, treći porod a prvi put "pravi" porod...
ja sam htjela osjećatieeeee...ali ne neosjetno
ne radi možebitnog mazohističkog poriva
neg jer je taj osjet s razlogom i nisam ga htjela uklanjati (na recimo onom bolničkom porodu bez obzira što su mi 2,3dolazili s tom idejom..iako, ne znam zaš, nisam ni zucnula, sve do 10min izgona)
ja vam se divim
hahahaha, vidi se da nisi citala moju drugu pricu
meni je md rekao da je zvucalo kao da se svadam s nekimvjerojatno
valjda
premda, skrušeno priznajem, "pogubila" sam se (ma zapravo, ne pogubila neg ponašala ko ranjena zvijer, oops) dvadesetak min pred izgon
bila sam "sama" (ne računam sad u ovom opisu bebu) ja i moja bol pred Isusom
i zapomaganje "ja to više ne mogu Isuse... ne mogu..nije da ne želim, al ne mogu neeee moguuuuu...ak ćeš pomoć, pomozi...aaaaaa"
i op, osjetim ide mrva : olakšanje: :konačno:
poslije sam skontala da je to famozna "tranzicija"...
hvala Bogu pa je trajala samo dvadesetak min.ajde izlazi van, ne mogu vise, poludit cu
Mislim da svi trebaju znati sve. I biti pripremljeni znanjem i pripremljeni psihički da boli, i da je to savršeno normalno, ali se može izdržati. Na prvom trudničkom tečaju na Sv. Duhu dobila sam neku skriptu u kojoj je opisan prirodan tijek poroda, okvirno, ako sve ide u redu, normalnim tijekom.
Zar ne mislite da bi trebalo znati, koliko je to moguće, što se događa sa vlastitim i bebinim tijelom u porodu? Kad si u rodilištu, nije tako bitno, ali doma mislim da je.
Znači, treba više razmišljati. Ili, uopće ne razmišljati
Ono, prvo porođajno doba traje otprilike toliko i toliko sati (kod prvorotki toliko), trudovi, kontrakcije su u tim razacima, traju toliko sek...., onda , kad je najbolje krenuti u rodilište, pa što se tamo događa, isto po minutama. Nije opisano baš sve, a mislim da bi negdje trebalo do u detalje opisati baš sve što se događa, ali meni je dosta pomoglo da većinu toga dočekam doma bez straha i panike. Nije mi pomoglo da se dovoljno dobro suočim s bolničkim pritiskom, s onim što me tamo čekalo, ali to je druga stvar.
Uglavnom, jel' ima ovdje gdje na forumu, ili kakvi dobri linkovi, gdje se može detaljno pročitati kako ide tijek jednog uobičajenog, prirodnog, nekompliciranog poroda. Što iza čega slijedi, što se događa, što se radi s pupčanom vrpcom, npr.,(da od nje ljudi ne prave najveću dramu, ko da će svijet propasti ako je ne pregrizu iste sekunde).
Zapravo, mislim da bi osnovne informacije o tijeku fiziološkog poroda trebali znati svi, i kako bi se to odvijalo doma, a kako u rodilištu, a ne da se kod nas događa da ne znaju ni oni koji rade u Hitnoj službi.
Porod je postao takav tabu, ko da je bomba u pitanju.
Naravno da bi većina žena i dalje išla u rodilišta i da nitko od liječnika ne bi ostalo bez posla, ali barem bi s više bazičnog znanja bilo manje (nepotrebne) panike.
može bitihahahaha, vidi se da nisi citala moju drugu pricu
meni ovo što govoriš nevjerovatno zvuči...
znači, npr. ja...bolničku priču sam napisala realno...ili sam je mačice još doradila da izgleda ružnije...
a kućnu sam napisala nerealno...jer sam je malčice doradila da izgleda ljepše...
jer sve je to dio neke skrivene kampanje i navlačenja žena na pkk...
u biti...meni je zanimljivo jedino to što znam da govoriš iz neznanja.
jer činjenica jest da porod kod kuće može biti zaista, ali zaista jedno prepreprepredivno iskustvo...
nimalo sladunjavo...
itekako fizički osjetljivo...
a sad...da li je tebi ta bol tako strašna a meni nije, iako sam i ja mislila da umirem...u tranziciji...to je onda samo tvoj kut gledanja
potpis.
i od žena ćeš dobiti istu stvar...tipa...pa nisam ti htjela reći da te ne prepadnem...da ovo...da ono...
strašno...
kao da mi to neznanje nečemu koristi..
I, jel' ima?
sandra, mislim da sam negdje već pisala
ponovit ću
mene su trudovi pred izgon (nekih 20 min)
bolili više nego na onom bolničkom
a kućni izgon mi je bio pjesma za razliku od bolničkog
imam neke svoje teorije zaš je tako
npr., mislim da mi je kućni izgon bio lakši jer sam bila na koljenima, dakle gravitacijski stav, širenje zdjelice pri tom stavu je bolje nego pri ležećem
drugo, imam teroiju da u bolnici nisam došla do prave tranzicije, nego da ju je osoblje preduhutrilo (kad su uvidjeli da sam potpuno otvorena) nenormalnim poticanjem na tiskanje u/izvan truda "tiiiiiiskaj" na stotu (iako taj poriv nisam imala., al nisam ga ni imala ni kod kućnog) i taj izgon me je baš bolio i molila sam za miiiiir (čisto jer su me "udavili" primoravanjem na konstantno tiskanje...)
Napisale su neko svoje razmišljanje o tome. Ako sam krivo pročitala, ispričavam se.
žao mi je
iako se ne čudim..
ipak, ponekad se "čudim" što sam ja s komplikacijom uspjela dobiti porod bez rutinskih intervencija, dok druge zdrave dobiju kaskadu rutine...
ali mene su doma "trenirali" da budem sivonja
i sad sam im zahvalna, jer da nisam, na neki način, to bila, imala bih i ova druga dva (drugi i treći) poroda carski rez, sasvim nepotrebno
ja sam rađala na sve 4 drugi put i svejedno me divljački boljelo i blackberry mislim da je bezobrazno da se govori o neznanju ženi koja je 2 puta rodila.toliko od mene na ovoj temi,jer kreće kuda i sve teme na rodi.pozdrav.
diiiiiiiiiiiii???
a bol, malo sim, malo tam
pkk izgon mi je bio lakši,a kratko pred izgon - derancija...lol, uf. :smajli koji briše znoj:
Znam da sam pisala o toku normalnog poroda, prilično dug post i Trina mi je odgovorila da je tako stvarno napisano da ju je počelo boljeti. To je bilo malo prije nego je rodila, samo gdje je taj post, nemam pojma.
isto bezobrazno kolko i tvoje insinuacie da su priče o pkk karikirane...
Ne znam kako je bilo njoj, ali meni bi srce stalo. Jer znam što bi moglo poći po zlu. Srećom pa većina mama ne zna što. ( Nekad je stvarno dobro ne znati.)cuj, nekad te nekaj uplasi, kaj mislis kak je bilo puntici kad je umjesto glave napipala nogu
(sori, danas mi sale vjerojatno nisu nesto smijesne)
Evo prijavljujem ring of fire na bolničkom porodu. Nisu rezali. Nisam pukla.
Mislila sam da ću eksplodirati i da je gotovo samnom. Tko mi je najviše pomogao? Teško je reći, doktor je bio divan, babica super, ali mislim da me specijalizantica koja me primila oko ramena i pridržavala poput naslona spasila. Prva misao nakon bebinog plača: ovako bi mogla svaki dan.
Zašto bi bile karikirane? Meni su i u rodilištu sretno završeni porodi bili poput bajke. Sa vatrometom na kraju ( u mojoj mašti, naravno ). Čisto savršenstvo sreće. Znati da si uspjela! Rodila živo i zdravo dijete.
rodila sam i doma dvoje zive i zdrave djece i bonus mi je taj sto me usput nitko nije maltretirao
Ja sam jedno, al bonus mi je toliki da pokriva ona tri bolnička.
ma kaj mislis da puntica nije znala sta znaci da je noga vodeca cest. znala je, al sad sta je tu je. smrznes se i nastavis radati, nemas kaj drugo napravit. meni se cini da je ustvari ispalo super da se nije znalo da je noga do samog kraja. nekad je stvarno najbolje ne znati nista
mikka i marta, pa i htjela sam reći da priče s kućnog poroda jesu lijepe i sa zvjezdicama sreće. I da nisu karikirane. Zašto bi bile? Kad dobro završe. Svatko piše SVOJ doživljaj. Uostalom mnogo je toga u oko sudionika. I promatrača.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 07.02.2012. at 17:55
I meni su prvi i drugi porod neusporedivi, a oba su bolnička.
Ne možete uspoređivati prvi bolnički i drugi kućni porod, jer u prvom redu uspoređujete prvi i drugi porod-oni su potpuno neusporedivi.
Ovakav je kod mene bio drugi porod, ali bolnički, noćni; prvo ja sama u predrađaonici na nogama, a zatim MM i ja sami u boksu. Oko nas mir, tišina i štoperica koja je mjerila razmak između trudova (i zvuk CTG-a). Malo manje je bilo mirno kod izgona kad su nam se pridružili dr. i babica.
Inače, teško da bih se ikad odlučila za pkk, bilo bi me strah mogućih komplikacija. Nekako me bolnica i spoznaja da se brzo može ragirati u slučaju nekih komplikacija čine smirenijom.
Slazem se. Price s poroda ne mogu biti objektivne, jer porodjaj nije dogadjaj koji se moze objektivno promatrati. Mogu se promatrati neki parametri istog i promatraju se. Npr. Apgar test, koji bi mogao biti donekle objektivan test, medjutim kod nas se masovno lažira.
Zato su insinuacije o friziranim pričama skroz niske. Kao vi se tu preseravate, i kad pišete da vam je bilo loše, i kad pišete da vam je bilo dobro, bez obzira na mjesto porodjaja.
Meni su svi moji porodi medjusobno neusporedivi. Mogla bih ih usporedjivati eventualno po trajanju al i to je bezveze, totalno ispadam iz partograma.
Ja sam Beti odgovarala, a uletilo svasta izmedju i ne mogu editirati.
Mikka jesi li sigurna da bi Puntica rodila doma da je znala da beba ide na noge? Odnosno, Puntice jel bi?
Divim vam se svima na hrabrosti, bez cinizma i vjerujem da porod kod kuće mora biti poseban. Ali ići radjati prvo dijete kući, ne znam koju pripremu treba proći, a što se tiče anavi84, sama je napisala da se pouzda u sebe i muža, to može biti dosta, ali budimo realni nije dosta i ne treba je ohrabrivati jer samim tim stavom pa što može poći po zlu dokazuje da ne zna šta je može iznenaditi.
marta, imaš pravo, makar moraš priznati da je specifična razlika između većine prvih poroda (neinformiranih) većine žena i drugih poroda, nakon iskustva prvog i kojekakve edukacije, razlučivanja, ohrabrivanja...
Posljednje uređivanje od krumpiric : 07.02.2012. at 18:02
Slazem se da je to stvar iskustva.
Znam da nije imala što drugo, nego nastaviti. Ali, da tamo nije bila babica koja je znala što napraviti, tko zna kako bi završilo. Znaš koliko minuta smije pupčana vrpca biti stisnuta glavicom u otvoru zdjelice? U otvoru u kojem je mjesta samo za glavicu. I znaš li u kojem času se pritisne vrpca (prestane protok krvi), tj. koliki je dio bebe tada vani? I kamo i kako okrenuti i podignuti bebino tijelo da to traje što kraće? Zar nije bolje sve to ne znati? Tada ne moraš misliti na posljedice.
Ne kažem da ne postoji mogućnost da sve prođe i bez pomoći. Postoji. Ali, opet statistika: u kolikom postotku?
Htjela bih samo da se realno sve sagleda. Bez pretjerivanja u strahovanju ili bezbrižnosti.
Roditi je normalna stvar. Svakodnevno se događa. Zar ne?
Ovim sam se tješila i prije prvoga i prije drugoga poroda. Ali dok je jako boljelo, neposredno prije izgona, mislila sam da ne mogu više.
kažem ti, NEbesima sam zahvalna što sam znala, znala dovoljno da sad imam dva vaginalna iza jednog carskog
jer da nisam, imala bih danas sva tri carska
joj i ja, svasta sam mislila, samo kad se sjetim
a tak sam se glupo ponadala da ce mi treci porod biti laksi ili barem kraci
bu četvrti put
a tak sam se glupo ponadala da ce mi treci porod biti laksi ili barem kraci
još i duže,
Posljednje uređivanje od zmaj : 07.02.2012. at 18:28
da sam znala da dijete ide na noge, sigurno ne bih rodila doma, jer znam da je položaj nogama najgori mogući položaj za porod i znam da porod može krenuti i dok nisam skroz otvorena, i znam da se glava može zaglaviti, i znam da se glava mora roditi što prije, i znam da je često pupčana vrpca stisnuta i da prestane pulsirati i da dijete mora van u roku od 2 minute
i šta mi je to znanje značilo u trenutku kad je iz mene izvirila njena desna noga? ništa. jer ništa nisam mogla napraviti, samo se skulirati i nastaviti rađati i nadat se da će sve biti ok
i sva sreća da je babica stigla na vrijeme, tj. kad je samo glava još trebala izać. i dobro da je znala šta treba napravit. pupčana vrpca je bila priklještena, nije pulsirala. ne želim znati kako bi sve završilo da mi nije imao tko pomoći
i zato mi je smiješno, beti3, što kažeš da sam mogla nazvati hitnu ili gss ili koga već, jer kao oni znaju što napraviti u toj situaciji
ne, ne znaju. oni me mogu samo prebaciti do rodilišta, ne mogu mi pomoći. u kolima hitne se ne vozi ni babica ni porodničar. porod na noge nije baš česta pojava. u rodilištima se za takav položaj radi carski. rijetko se koje dijete rodi vaginalno na noge. a kad već počne porod, kao kod mene, onda carski više nije opcija. do bolnice ne bih stigla...
i zato mislim da nije fer da u ovoj našoj državi ne možeš dobit stručnu pomoć kad ti treba. bilo bi normalno da u tom slučaju nazoveš hitnu i da oni pošalju dežurnu babicu ili porodničara da ti pomognu.
Puno ste toga napisale, očito je tema jako važna i neopravdanim mi se čini pozivati na prekid rasprave i iznošenja iskustava, mišljenja. Ova rečenica gore ukazuje na pokroviteljski i podcjenjivački stav. Podsjetila bih da su friške trudnice odrasle osobe (valjda barem većinom
hehe, rutvica, ovakve se rasprave vode duze nego sam ja na rodi
vec se svi znamo, i tko ce sta napisat
Jao covjece,sta uradiste sa teme jedne zene.
Anavi 84,osjecam se isto kao ti kad sam tek postavila temu na ovaj forum,s tim da reakcije "domacina' nisu bile ovakve.Meni bar nisu temu ovakvom napravili.
Prvo,dosla si na forum gdje u svakoj temi ima za i protiv.Zar sve sto netko odluci u zivotu mora biti da je odluku donio/la,iskljucivo na pricama s foruma?
Moja odluka na porod kuci nije bila zbog prica s foruma.Bila je zbog loseg iskustva s prvim porodom,sto mi je cijelo vrijeme stvaralo neki nedostatak u svemu.Na Rodi sam se samo pronasla,ali to niposto ne znaci da je moja odluka zbog toga donesena.
Na kraju krajeva zasto se uvijek bolnicki porod savjetuje kao izbor u kojem osoba nece pogrijesiti,a u kucnom ipak rizikuje?
Evo i ja doprinosim laganom skrnjavanju teme,al eto,trebali ste zeni dati linkove,upozoriti je sto je ceka,i kako ide,dati joj podrsku u njenoj odluci kakva god bila,a naravno na fin nacin ukazati joj na sve to,a ne odmah s pika vec pisati da je njena odluka zbog prica s foruma (jel vi to znate,sa sigurnoscu tvrdite?),i ne na necijoj temi nastaviti vasu dugogodisnju raspravu za i protiv.
Anavi 84,opet da se vratim tebi,ja ti zelim svu srecu,i isto cu reci moje skromno misljenje,s obzirom da je prvo dijete,i ne znas sta te zaista ceka,ne znas kako porod izgleda,kakvi su trudovi (ja sam s prvim trcala u bolnicu na svaki sum cini mi se koji sam osjetila,misleci da je krenulo),ako si u mogucnosti,da odes u kucu za porode,ili da se savjetujes s iskusnom babicom koja bi ti mozda mogla doci,jer ipak si prvorotka,i sve ce to za tebe biti novo.
Ja sam isto trudna,19 sedmica,i cetvrto dijete planiram kuci,ako Bog da
Apsolutno nije! Ta recenica je odraz mog staza na rodi! Ja sam takodjer nekoc bila friska trudnica kada je plan poroda sa rode bio.. Ono.. Must have! I tako sva nabrijana, nasopana pricama o porodima (da se razumjemo tad nisu bili aktualni kpp vec samo pp) dosla rodit! I ne dam ovo, ne dam ono.. Derem se oko sebe na sve jer sam se ja kao educirala :D
Doktor je samo izasao van i rekao evo nam jos jedne rode!
Ja jesam rodila skoro bez svih silnih intervencija, ali komunikacija sa mnom je bila ocajna! Prvenstveno jer sam ja bila zaludjena the stavom da ako sam to procitala na rodi onda je to sigurno tako! Ma uzas..
I tako drugi put ja trudna, taman postali aktualni kpp.. Mislim si ja bi li, ne bi.. Kad ono, vidi vraga nosim blizance! Samu sebe sam pljusnula iste sekunde i odlucila ovaj porod obaviti uz suradnju sa strucnjacima! I znas sto?! Imala sam bpp!!! Nisu me cak na moju veeeeliku zalost stigli ni klistirat ( da da ima nas svakakvih) rodila sam dok su mi se obracali sa duso! Rodila sam dok me babica njezno drzala za ruku i divila se mojoj snazi,. Ma divota! Nitko me nije ni sekudne omeo u tom mom svecanom trenutku, a radjala sam taman kad je njima smjena zavrsavala! Ma totalni vatromet kako netko rece! I sve to u bolnici!! Al dzaba mi sve kad nije bilo kandice u blizini da budem in
I sad ce netko rec da sta sam se busala u prsa sa edukacijom na rodi, da sam glupa ovo ono.. Al to JE tako! Ovo je EDUKATIVNI forum.. Tu procitas pametne stvari i sam donses odluku! Jos kad te peru trudnicki hormoni, strahovi to sve jos na potenciju vise.. Pa citas o uzasima u bolnicama, zenskim snagama po kucama, vjera u vlastito tijelo... Kako sve to lijepo zvuci! Pa si pun neke snage!! Pa naravno da ce svakoj friskoj trudnici zatitrat ideja o kpp u glavi!
Dok sam ja radjala twinse dosle su dvije frisko nacitane rode! Ajme tek kad sam njih slusala me postalo sram svog ponasanja na prvom porodu :D
Jao covjece,sta uradiste sa teme jedne zene.
Ajmo dignut raspravu do kraja!
Iza mene dva vaginalna poroda, s obzirom da su bolnička, predivna.
Prvi porod, prvi put...malo se zapetljao izgon, ono ne znaš što te čeka, dr. viče tiskaj, a ja ne osjećam ama baš ništa i tako...malo je sve bilo zbunjeno i kroz maglu. Epi malo, par šavova.
Drugi porod, željela sam roditi kući, kad sam osjetila prva dva truda sjela sam na kauč, raspalila grijanje i zamotala se u deku, pomislih "evo sad ću jednostavno ovdje ostati i roditi svoju curu pa ću otići zvati muža i stariju kći da je vide". Čini se glupo, jel' da? Svašta čovjeku padne na pamet u tom trenutku, hormoni preplave tijelo...iskreno...žao mi je da tako nisam napravila...bila sam sigurna u sebe, očito ne toliko dovoljno u svoje tijelo.
Nažalost, iz nekog glupog razloga otišla sam u bolnicu. To je razlog što još uvijek nisam napisala svoju priču s poroda. Neda mi se. To nije ono što sam željela.
Rodila sam, rekla bi prelagano. Bebica je već tjedan prije poroda bila jako nisko, šetala sam otvorena 6 cm. Dakle skoro pa kraj, odmah na početku.
U rodilištu sam uvjetovala dizanje stola i rađala sam praktički jako uzdignuto, zato sam rodila curu od 3640 g bez rezanja i pucanja.
Vidjela sam sve, krv, kako spontano puca plodna voda, posteljicu, ma sve...vidjela sam u trudu svoje mlitavo tijelo koje se borilo s tolikom silinom boli...
Iza mene dva predivna i lagana poroda, bez posebne tranzicije, bez ring of fire...ja još uvijek ne znam što je to.
Pitam se, hoću li uopće, ako ponovno ostanem trudna razmišljati o rodilištu...ili ću jednostavno to savršenstvo rađanja koje mi je Bog dao...iskoristiti za roditi svoje dijete na najlaški i najbolji mogući način.
Disciplina, to sto je tebe sram tvog ponašanja neće nikad imati veze s mojom pričom s poroda. Bilo bolničkom, bilo kućnom. Niti s biloo kojom drugom pricom s Rodinog foruma.
Posljednje uređivanje od marta : 07.02.2012. at 21:55
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
