Grižnja savjest, loše upravljanje vremenom i fizičkim resursom (čitaj samom sobom)?!

Jedan moj profesor mi je rekao nešto što ću pamtiti cijeli život: "Kada sam pisao svoj magisterij, moj sin je imao tri godine. Svaki put kada bi mi ušao u radnu sobu, ja bih ga uzeo na krilo, dopustio bih da me prekine u poslu, dao bih mu da tipka. Nisam htio propustiti te trenutke s njim jer, ja ću svoj magisterij imati cijeli život, a on nikada više neće imati tri godine".

Eto, to je i moje razmišljanje... Neli, ne znam želiš li uopće spasiti svoj brak i voliš li više svoga MM, ali ono što znam jest da je suludo plaćati tetu čuvalicu (ok, on će sada na operaciju pa je opravdano), tetu čistilicu i još da milijun poslova pada na tvoja leđa dok je on kod kuće. Ili da hoda i kafeniše okolo dok je dijete s tetom čuvalicom.

Dok si ti na poslu, on bi se komotno mogao posvetiti djetetu i obaviti barem ono najnužnije po kući dok ti radiš. Tako da se ti u potpunosti možeš posvetiti djetetu kada dođeš s posla i da se ne moraš baviti čišćenjem i usisavanjem. Pa ako ništa, ja bih radije platila neku tetu (ako se financijski može) da mi dođe vikendom generalno očistiti kuću dok ja uživam s djetetom.

Dijete po meni ovdje najviše stradava. upamti da ono više nikada neće imati dvije i pol godine i izgubljeno vrijeme se neće moći nadoknaditi. Po onome što čitam, ti si divna, požrtvovna i vrijedna žena i majka i vjerujem da imaš snage malo presložiti prioritete, manje očekivati od sebe, više cijeniti samu sebe i više dati svome djetetu.

I čitam na više mjesta kako pišeš da je u tebi problem... oprosti, ali u osobi koja se trudi, radi, donosi kući novce, održava zajednički dom i brine o djetetu - ne može biti problem.

pa dobro sad, aj recimo da svi kuzimo da je problem u njm-u, ali sta s tom informacijom? ne mozes covjeka koji se ne zeli promijeniti natjerati da se promijeni. to je uzaludno trosenje energije. sto je neko napisao, it takes two to tango.

on bi mogao ovo i ono ali nece ili ga ona ne moze dobiti da to napravi. ja bi polaznu tocku rjesenja problema premjestila drugdje. na sebe npr.

Citiraj:

---

mikka prvotno napisa

pa dobro sad, aj recimo da svi kuzimo da je problem u njm-u, ali sta s tom informacijom? ne mozes covjeka koji se ne zeli promijeniti natjerati da se promijeni. to je uzaludno trosenje energije. sto je neko napisao, it takes two to tango.

on bi mogao ovo i ono ali nece ili ga ona ne moze dobiti da to napravi. ja bi polaznu tocku rjesenja problema premjestila drugdje. na sebe npr.

---

Ah, čuj... teško je to. Već su žene rekle svašta pametno.

A i razumijem Neli - kad mi nešto u životu ne štima, onda čistim bjesomučno po doma pokušavajući na taj način "očistiti život" i to mi daje osjećaj nadzora nad stvarima, ali u biti ne rješava problem.

Ja bih svog muža pitala "u čemu je problem, što tebe muči?" iako je to teško, jer većina muških nisu rođeni komunikatori i teško im je uobličiti nevolju u riječi. Iz dosta toga što je rečeno ja iščitavam da se ne radi samo o braku, nego i o poslu - očito čovjeku nešto nije kak treba ili nije po volji. Treba mu jasno ukazati da se problemi ne rješavaju ležanjem na kauču, nego da tako samo postaju veći i teže rješivi. Eh, sad, hoće li on to smatrati napadom - ne znam. Uostalom, da je to moj život i moja obitelj, ne bih se previše brinula hoće li se tko uvrijediti. Učinila bih sve što treba da nađem uzrok (ili potaknem muža da nađe uzrok) i da se konačno stvar krene raspetljavati. Zdravstveni problemi se rješavaju kod liječnika, bračni problemi doma ili kod bračnog savjetnika, poslovni problemi na poslu ili traženjem novog posla. Samo treba krenuti. Dijete je u ovom slučaju dobar motivator (ili bi trebalo biti). Ja znam što se meni umalo dogodilo u situaciji koju ne bih rado ponovila - imala sam odgovoran posao, dobro plaćen, zahtjevan... mm se snalazio s dva jasličara kako je znao a ja nikad nisam bila zadovoljna. Sve dok jednom nismo došli do dna i krenuli raspetljavati malo pomalo. Pa je ispalo da sam ja uredno izgurala mm-a iz svog života, da mi je posao postao najvažniji, pa tek onda djeca, pa duuugo ništa, pa mm. Nisam toga bila svjesna dok se događalo - morali smo popričati. Bilo je svakakvih riječi koje ne bih rado više čula, a ni on. Jedva smo to počistili, ali kako - JA sam si našla manje zahtjevan posao bliže kući, postavila svoje prioritete na pametniji način i nakon štajaznam nekoliko mjeseci koje bih radije zaboravila stvari su se vratile u normalu. Ne kažem da Neli treba napraviti to isto - svatko si treba naći svoju mjeru i svoje rješenje. ALi bez komunikacije nema ništa. Bez razgovora (otvorenih, bez obzira na to kako se osjećaš i kako se osjeća druga strana) nema ništa. Sretno!

Citiraj:

---

*mamica* prvotno napisa

Jedan moj profesor mi je rekao nešto što ću pamtiti cijeli život: "Kada sam pisao svoj magisterij, moj sin je imao tri godine. Svaki put kada bi mi ušao u radnu sobu, ja bih ga uzeo na krilo, dopustio bih da me prekine u poslu, dao bih mu da tipka. Nisam htio propustiti te trenutke s njim jer, ja ću svoj magisterij imati cijeli život, a on nikada više neće imati tri godine".

.

---

ovo je super, ali očito je brzo netko preuzeo to dijete, jer ne bi profesor bio profesor da ga je stvarno stavio u krilo svaki put kad je maleni to htio (voljela bih čuti šta njegova žena ima o tome za reći)

meni je autogeni trening puno pomogao, izašla sam iz mentalnog kaosa. doduše, kao posljedicu sam se razišla od sebičnog muža :mrgreen:

makni grižnju savjesti, od nje nema koristi. probaj smanjiti kriterije ako možeš. dovedi sebe u stabilno mentalno stanje, nek ti to bude prioritet. i onda će ti sve postati jasno: muža ćeš ili trpiti ili nećeš, i jedno i drugo je ok, samo je važno da budeš načisto sa svojom odlukom.

a možda se i on izvuče iz depresije u procesu. pa počne doprinositi a ne samo skupljati prašinu.

Nemam vremena sve čitati, ali koliko sam vidjela i kod mene ima sličnih problema. Uglavnom, nedostatak vremena ja sam "riješila" minimalnim spavanjem! A koje rješenje, jel da? Ponekad mi stvarno i ne treba više od 4-5 sati, neke dane se onesvjestim sa kćeri u 21-22, pa nadoknadim. Sad sam na porodiljnom, tj. pred porodom pa mi se to češće dogodi i stvarno se svako malo pitam kako ću tek sve stizati s malom s još jednom bebicom (i vjerovatno još manje spavanja). Uglavnom, dok radim (od listopada sam na komplikacijama) kuham (uglavnom) dok kćer zaspi, dakle nakon 22, prije toga se uglavnom uspijem okupati i obaviti šta trebam u kupaonici, pa kuham u pidžami ili barem sve pripremim pa slijedeći dan samo završim, pospremimo igračke i većinu nereda zajedno (zajedno mislim na kćer i sebe jer u 90% slučajeva i MM posprema tako da samo makne s prolaza, pa onda više nemam pojma gdje je šta), čišćenja obavljam uz put i kad uhvatim vremena s malom, vikendom dok ode na sat-dva kod bake ili s tatom u šetnju, a najveći dio u noćne sate. Osim toga, radim u školi (tj. tri škole, pa u noćnoj smjeni pripremam testov, ispravljam iste, pišem pripreme i ostalo).

E, da i jesam umorna, jako često, podočnjaci su moj zaštitni znak, ai se lijepo našminkam, obučem i pravim se kak mi je baš super, pa većinu dana i bude.
Znam da mi to neće baš dugo funkcionirati, pa pratim temu u nadi za nekim pametnijim rješenjima. :D

Koliko vidim, jako je malo muževa koji će sami od sebe preuzeti neki zajednički dio u obavljanju kućanskih poslova i oko djece. Slažem se s Peterlin da je razgovor jedino rješenje. Bez durenja, predbacivanja i roncanja, jer to automatski kod druge strane budi poriv za sutprostavljanjem i svađom.

Npr., problem ostavljanja odjeće okolo sam riješila tako što sam je prestala prati. Pa kada je vidio da nema više čiste odjeće za obući na posao, na trening.... Onda sam mu rekla "ono što ne nađem u košari za veš ne perem i ne spremam". Otada je sve uredno u košari, eventualno ako ne stigne, npr., raspremiti torbu od treninga lijepo me zamoli i kaže "ja nisam stigao, možeš li mi molim te raspremiti torbu i oprati dresove". Super, dragi, naravno da mogu!

Problem tenisica usred dnevnog boravka sam riješila tako što sam ga gađala s njima u zoru dok se spremao na posao :mrgreen: bio je šokiran, ono, kako to se ponašam?? Tenisice mu lete u mamurnu glavu preko cijelog dnevnog :mrgreen: naravno, izvela sam to na šaljiv način, ali ipak ga je šokirao i otada ih nalazim na ulazu u dnevni - hajde, barem nešto, ne dočekaju me pod nosom kada s mirom želim pojesti svoj doručak.

Dokumenti koji se bacaju na sve strane, pa me moljaka da mu nađem neki važni papir, lijepo sam rekla - nađi si sam. Neću tražiti. Makar ti gorilo pod nogama. Imamo milijun fascikli i kutija ladičara za spremiti dokumente, a svi prazni stoje. Ubuduće slaži i razvrstavaj i nemoj da se ja spotičem od njih po kući.

Za sve ostalo lijepo ga zamolim - ja sam odradila to i to, možeš li ti, molim te, usisati?

Mislim da muškarci ne kuže drukčije, barem moj neće. A što se tiče muža od Neli, ok, vjerojatno je čovjek u depresiji radi problema na poslu, nezainteresiran, bezvoljan, ali meni se postavlja pitanje mora li ona biti ta koja će ga spašavati ako on to ne želi sam? Mora li ona gurati i za njega i za sebe? Ako ga je već dosad molila i poticala da odu i bračnom savjetniku i liječniku, ako on sam vidi da mu teta čuvalica čuva dijete dok on kafeniše, da se ona lomi u deset navečer kuhajući i perući dok on razmišlja o biti i bitku... Koliko Neli uopće mora trošiti sebe i svoju energiju da bi pokrenula takvog čovjeka s mjesta?

Ne želim reći da treba odustati od braka, ali nekako treba tom čovjeku utuviti u glavu da mu nisu tri godine, nego da je čovjek koji ima ženu i dijete i koji si ne može dopustiti luksuz utapanja u tuzi i bezvoljnosti nego mora riješavati svoje probleme. Pomoću liječnika, psihologa, bračnog savjetnika, koga god!

Neli, ne mogu sad sve čitati, ali čini mi se da nigdje nisam pročitala jesi li pitala supruga
otvoreno, iskreno, bez predbacivanja- što mu je? I ispričala svoju priču, opet bez ljutnje, žuči i predbacivanja-
bez onog klasično ti ovo, ti ono, ti si meni ovo i ono - probaj sa ja rečenicama.
(znam da je to teško, kad ti se ta ljutnja na njega već dobrano akumulirala).
Jer meni se čini da se tebi ne rastaje, i mislim da, ako nema trećih osoba u vašim životima (a kao što pišeš, nema), da vrijedi poraditi na vašem odnosu. Ne mislim da ti trebaš nešto snižavati kriterije čistoće, ali kad ne bi bila tako
puna gorčine, mislim da bi lakše i obavljala poslove.
Ne mislim da su od pomoći komentari "muž ti je ovakav i onakav", ne čini mi se da si "dozrela" za razvod, pa se
čini da ti je jedino rješenje razgovor s mužem.

prvo nije mi jasno zasto savjetujete zenu da njen muz preuzme posao tete cuvalice. pa covjek ce uskoro na operaciju, a u ostalom ima i posao, mada po opisu autorice trenutno je na sabbaticalu :mrgreen:
dakle ja tu nevidim nikakvog smisla, jer mozda ce nabaviti zenu koja ce ocistiti u sljedecih mjesec dana, a onda ce se naci u neobranom grozdju. savjet da tenrutno NJM preuzme vise cuvanja djeteta a da teta cuvalica za iste novce preuzme cisecenje u vrenemu u kojem bi cuvala djete mi je OK, ali to naravno ovisi o opet o drugim osobama, a ne njoj.

Neli ocito u zivotu imate problem, on sa svojim poslom, a svi vidimo kakva je situacija, a ti sa svojim idejama majcinstva i kucanstva. dok se ne nadjete na istoj valnoj duljini tesko cete dalje. i ti i on.

MM je puno bolji otac nego sam ja majka. on s klincima moze svasta. pricati price, setati, igrati se, mastati, ma samo zamislite. ja za to nisam. zapravo ja imam griznju savjesti da sam losa majka :( MM mi uvijek kaze da sam ja najgora i najbolja majka koju imaju. to bi me valjda trebalo utjesiti.
ali sam bolja kucanica od MM-a. dok nisamo nasli ko gdje bolje funkiconira imali smo problema. sad zadnje vrijeme mi se cini da smo ih nekako prerasli. doduse i klinci su narasli.
kod nas funkcionira da on je s klincima, dok ja mlatim krpom, bavim se robom i sl. brze napravim, a svi smo nekako zadovoljni.

no i moji kriteriji su se snizili. jednom sam imala ovakav izgled lica :-o kad mi je frend objasanjvao da ne vidi smisao u glacanju svake fleke koja se napravi na ploci za kuhanje. on to ocisti jednom u neko njemu prihvatljivo vrijeme. e pa drage moje i ja sad ne cistim plocu svaki dan. koja mrljica od vode koja je prsnula na plocu me ne nervira kao nekad. sad cistim svaki 2-3 dan ovisno sta smo kuhali, hvala Trini na pitanju da li mogu stvari s ploce u perilici, sad one resetke operem u perilici, to mi je bilo otkrice :kiss:. dakle sve se mijenja. bitno je prilagoditi se svemu i naci nacina da u svom zivotu uzivamo.

koliko je vremena potrebno dnevno posvetiti djetetu da bi bili pravi roditelji ne znam. znam da ja vrlo brzo skuzim neke stvari kod klinaca, sto MM ne bi ni da s njima prica 2 dana. meni se cini da svojima dajemo dovoljno, iako je to nekad i 1 sat dnevno. znam da to nekima suludo zvuci, ali tako je. tu se slazem s jennifer_gentle. mozda je to posljedica zivota na selu, a rada u gradu, gdje potrosimo puno vremena, na odlazak i povratak s posla.

Citiraj:

---

mikka prvotno napisa

ja mislim da je bolja investicija uloziti u smajenje svojih kriterija nego povecavanje tudjih :mrgreen:

a kad citam kolko vremena trosite na ciscenje, booozeee.. ne znam kaj nije u redu samnom (ili s vama :mrgreen:)

ja sam s brojem djece oguglala na puno toga (nije da sam i prije bila cistunac), znam kaj mi je bitno, ali i tu se ima prostora za prilagodbu. i kad pocnem pi*diti zbog prljavstine prisilim samu sebe da se sjetim da cu imati vremena imati cistu kucu i da ce mi onda ziher faliti ovaj nered, igracke posvuda i totalni kaos. i zivot koji stoji iza toga.

---

Veliki potpis.

Često kažem MM-u "vidjet ćeš da će nam uskoro faliti dječja svađa po kući i njihove pi.darije ostavljene na svakoj slobodnoj plohi. pusti ih neka galame i neka nam smetaju njihove stvari". Meni je baš super kada je nered po kući (ne zmazanoća, nego baš nered), sve mi je nekako životnije i toplije. I onda subotom svi zajedno pospremamo, a nedjeljom ljenčarimo. Zajedno.

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Neli, ne mogu sad sve čitati, ali čini mi se da nigdje nisam pročitala jesi li pitala supruga
otvoreno, iskreno, bez predbacivanja- što mu je?

---

Naravno. I jednim velikim dijelom znam. On tvrdi da je TO jedino što ga je gurnulo u ponor depresije - posao.
Pa je onda postao gljiva na svim područjima života.

No s druge strane - pomoći si sam da izađe iz toga ne zna; ja mu ne mogu/ne znam pomoći, odnosno on to ne želi jer mu govorim istinu i svoje mišljenje, a ne stvari koje bi on želio čuti; ideju o stručnoj pomoć s gnušanjem i podsmjehom odbija jer kako će mu netko drugi pomoći...

Isto tako u međusobnom odnosu ne zna komunicirati niti komunikaciju IKADA započinje, prvi korak očekuje od mene jer on nema potrebu verbalizirati probleme. Smatra da se problemi ne rješavaju razgovorom. Sukaldno tome - probleme ne rješava, odnosno rješava čekanjem da se stvari same od sebe promjene, ali deklarativno smatra da ih moramo moći rješiti sami, da nam u tome ne može pomoći savjetnik. Pa stoga nakon prvog i jedinog posjeta istom (a trebali su mi mjeseci nagovaranja) više nikada nismo išli.

Raditi NE ŽELI jer ga situacija s poslovnim partnerom živcira. (A meni na poslu svaki dan welness?!)
Situaciju s partnerom rješava nizom neproduktivnih seansi razgovora koje on sam inicira, ali čovjeku nikada ne iznese prijedlog kako i što nego to očekuje od suprotne strane. Pa i taj poslovni partner šizi na njega koliko i ja. Da se razumijemo, s poslovnim partnerom nemam kontakta, sve to što znam je kroz komunikaciju s mm. I tog čovjeka je razočarao svojom ne-odgovornošću, ne-radom, ne-pristustvom. Sigurna sam i da taj njegov partner ima mana jer ih imamo svi i da sve nije crno bijelo, ali ako iz onoga što mi mm govori zaključujem da je sve njegova krivica, što bi tek bilo da čujem drugu stranu?!

Doma raditi NE ŽELI jer je u depresiji, ne zanima ga ni prašina ni posuda za psa ni wc školjka koju zapišava.
To je bilo i prije nego što smo doznali za bolest/potrebu za operacijom.
I misli da je meni s njim još super, nek se raspitam kod prijatelja kako je njima doma.
Istovremeno on dane već 2,5 mjeseca provodi šetajući po prirodi, po kafićima s prijateljima, surfajući na temu alternativne medicine (to ga u zadnje vrijeme pere, nemam ništa protiv toga), hrvatske lutrije (ne bi li mu upao jack pot da ne mora uopće više raditi i brigu brinuti o dugovima koje je u poslu generirao) i pornografije (intezivno, svakodnevo. to mi je isto novina jer je u nekoliko navrata s gnjušanjem i neinteresom odbijao zajedničko gledanje iste kad sam ja to predlagala kao dio procesa re-animacije našeg seksualnog života)

Ne zna kad je psu zadnji put stavljena ampula protiv krpelja jer o tome ja vodim brigu.
Ne zna kad mu je hrana pri kraju jer ga ja hranim.
Ne zna kad je cijepljen jer to vodim ja brigu.
Šeta ga. Zahvalna sam za to.

Ne zna kad je dijetetu vrijeme za neku kontrolu ili u koje vrijeme jede/kupa se/spava ukoliko mu ne napišem ako je sam s njim.
Ne zna koju veličinu odjeće/obuće nosi niti treba li mu nešto kupiti što je prerastao jer o tome brigu vodim ja.
Ostat će sam s djetetom i pričuvati ga bez problema i pogovora ukoliko je to potrebno. Zahvalna sam za to.

Ostat ćemo doma i bez kave bez problema iako ju on 99% doma pije jer o nabavci računa vodim ja pa se očekuje da tu i tamo nabijem nos u limenku od kave i vidim ima li je za idući dan ili ne.
Ostat ćemo i bez mlijeka za tu istu kavu koju on pije ukoliko ja ne vidim da je zadnji tetrapak načet.

Ne zna kad nam dospijevaju računi niti kolike su nam režije pa ni ne vodi računa da li gasi svjetlo za sobom jer o režijama ja vodim računa da su plaćene na vrijeme. U dva navrata kad je on jedan period u životu vodio računa o tome, natukli smo dugove i opomene pred ovrhu/isključenje.

Vikendom ode na tržnicu više-manje bez pogovora ako mu napravim popis. To mu je OK i jedina briga uz šetanje psa.

Trebalo mu je 1-2 godine, ovisno o pojedinoj stvari, (bez zahebancije i pretjerivanja!) da riješi ono što sam ga zamolila da budu njegova briga, a vi vidite koliko je zahtijevno: 1. da nađe majstora koji će popraviti vrata na ormaru u hodniku (na kraju to riješila ja u roku dva dana nakon što sam se toga primila kad mi puko film jer su mi vrata od ormara uništila parket grebući po njemu 2 god!); 2. da kupi žarulje za napu (to je riješio on, trebalo mu cca. 1,5 godina); 3. da kupi brtvu za tuš kabinu (nakon 2 godine čekanja na njega, riješila ja putem dva e-maila u jednom danu); 4. da kupi mrežicu za odvod sudopera (nakon 1,5 god čekanja, ja rješila u jednom danu jednim odlaskom u dućan). I silno se čudio i durio što mu se nakon 2 godine usmenog i pismenog podsjećanja (da, i na popise sam mu to pisala koje je nosio sa sobom i gubio) na tu temu nisam obraćala s poštovanjem nego nadrkano!

Uhvatila sam ga u nekoliko laži (fb profil za koji je tvrdio da ga nije on otvorio niti zna za njega pa se ispostavilo da je drugačije; poruke na tom istom fb citiram "žabice, javi se... samo zbog tebe sam se prijavio na ovaj voajerski site... pusa" ljubavnici iz davne prošlosti za koju kaže da ju je kontaktirao da joj ponudi posao?!; uzeo je novce od maloga koje je dobio od rodbine u ove dvije godine bez mog znanja i dogovora sa mnom, navodno da bi posudio prijatelju) nakon čega mu ni ne vjerujem više ništa. Tada mi je bilo grozno i jako stalo razumjeti zašto. Sada mi je bitno samo to da je vratio novce od malog, za to ševi li okolo ne marim.


Njegovu bolest hvaćam, prihvaćam, žalim zbog nje i logistički ću sve učiniti da to prebrodi.
Odvezla sam ga na pretrage, raspitivala se kako je i kakvi su nalazi; odvest ću ga i na operaciju, posjećivat ću ga i u bolnici i na rehabilitaciji, logistički ću biti tu za sve što treba.
Ako me danas pitate, mislim da u meni nije preostalo ništa više od toga za dati.
Oštećena sam i polomljena roba.
I jedino što ga trebam je uistinu isto to - logistička podrška da bude doma ako ja s posla nisam u 17:00, da prošeta psa ili se pozabavi djetetom dok ja nešto radim po kući subotom.
Ništa više mislim da ni on nema dati meni.

Moj problem je to što se bojim da fulam kao roditelj, što mislim da me dijete zaslužuje i više i bolje. I pas.
I što bih nakon cijele preležane trudnoće i 2,5 godina isključive orijentiranosti na posao-kuća uistinu voljela otići vježbati 2x1 sat tjedno sama...
Mislim da nema druge nego smoći novac i za čistilicu mimo čuvalice (a to je jako teško u situaciji gdje lova od mm kaplje i nikada ne znam koliko ni kada će je biti jer to ne zna ni on niti mi se može obvezati) kako bih riješila taj problem grižnje savjesti i nezadovoljstva samom sobom jer to me trenutno ubija... :cry:

Uh Neli :(
Mislim da je raspodjela kućanskih poslova vaš najmanji problem.
Pa vas dvoje ste kao nebo i zemlja. Ti odgovorna, on neodgovoran. Ti ambiciozna, on neambiciozan. Ti vrijedna, on lijen. Jel oduvijek bilo tako?

Samo najveći hug, Neli. Jako mi je žao što ti je situacija takva.
I vjerujem u dobronamjernost savjeta koje ovdje dobivaš, pojednostavljeno rečeno-kako bi trebala imati više razumijevanja za muža i bla bla, ali meni se zaista čini da ti sebi nemaš što zamjerati.
Pretpostavljam da savjeti toga tipa dolaze od forumašica koje su se ovdje ponekad natjecale čiji muž više sudjeluje, a ne pomaže, pa im je teško shvatiti da nisu svi pali s te iste, zlatne kruške.
Ponekad, zaista, rješenja ne dolaze kao u filmu, jedan pep talk i sve se okrene, zadnjeligaš pobijedi favorita ili delikventi postanu uzorni.
Ovaj moj post neće ti pomoći, samo da znaš da te razumijem i suosjećam.

Ja sad nemem vremena za duži post.
Sve ću sažeti u jednu rečenicu:
Neli pobogu, što ti uopće radiš s tim čovjekom?

svimbam

Meni se čini da si ti njemu mama a ne žena :(

Citiraj:

---

LolaMo prvotno napisa

Uh Neli :(
Mislim da je raspodjela kućanskih poslova vaš najmanji problem.
Pa vas dvoje ste kao nebo i zemlja. Ti odgovorna, on neodgovoran. Ti ambiciozna, on neambiciozan. Ti vrijedna, on lijen. Jel oduvijek bilo tako?

---

Ne. Dugo je bio zaljubljen i pa je šlampavost i neodgovornost uspio potisnuti u drugi plan. Odnosno trudio se zbog mene ostaviti o sebi bolju sliku, valjda.
Recimo - u trudnoći je bio divan i najdivniji kojeg se može zamisliti, voljela sam ga do neba zbog svakog dana požrtvovnosti i strpljenja.
Kad je prošla zaljubljenost, a pritisla ga gadna kriza u poslu uzrokovana njegovim krivim odlukama, sve isplivalo, a moram reći i promijenilo se.

Jer prije kad bih se ja uhvatila usisavača, on bi se uhvatio krpa za prašinu. Ako bih ja krenula glancat kuhinju, on bi pitao hoće li kupaonu... Sad mogu kraj njega ribat, lupat, glancat, ne dira ga i ne ometa u gledanju tv ili surfanju.
Jer (možda sam naivna) nikada prije mi nije lagao, vjerovala sam mu, nismo čak imali ni tajne passworde ne mailu ili telefonu, bilo mu je normalno da me nazove da mu provjerim nešto na njegovom mailu. Otkad sam saznala za fb i surfanje po pornografiji stavo pass i na mail i na mob ;-)
Dakle -sad ima što skrivati.

Jer prije kad bismo za zakačili, bar je bio jadan i vidio si da mu je krivo, iako nije znao prići, verbalizirati. Pa bih ja radila taj prvi korak jer vidim - stalo mu je, boli ga, ali ne zna kako...
A sad kad se zakačimo ode i registrira si profil na flertik.hr :coffee:

Jer prije je pričao o svojim poslovnim planovima, odnosno pričali smo o njima zajedno. Ja bih mu otvoreno rekla ako nešto nisam mislila da je dobra ideja. Nije mu se to svidjelo, htio je samo da ga slušam. Pa kad je onda i praksa pokazala da to JAKO nije bila dobra ideja, onda je tek pizdio na mene i prestao mi pričati.
Jer želi samo da ga slušam, a ne i komentiram. Što meni nije prihvatljivo jer se njegove poslovne odluke i potezi jako odražavaju na naš privatni život i standard. Što se danas jako dobro vidi iz naše svakodnevice.

Rijetko je išao i ide van. Ali prije bi mi to rekao: "čuj, sutra/u petak/za dva tjedna idem tamo i tamo na toliko i toliko!".
Sad se spremi i kaže da ide.
Čak i kad to znači 4 dana odlaska u drugi grad, bez da se oko toga dogovori sa mnom i provjeri imam li ja kakve planove :-|

Mene žderalo, lomilo, trudila se, zvala na razgovore, na dogovore, na rješavanje, na trud, na stvaranje vremena i prilike za intimnost, molila za pomoć u raspodjeli tereta oko kuće, molila da sa mnom ide u krevet leći svaku večer umjesto da spava pred tv, molila da idemo po pomoć, upirala prstom "vidiš da ne ide na bolje, vidiš da moramo nešto, što bi ti, kako bi ti, što tebi fali, što tebi smeta ..."
Sad me polomilo. Mislim da me polomilo još onog dana kad je digao ruku na mene sa silnom željom da me zadavi. Da, bilo je i to netom prije Božića...
Ne, nisam ga varala, nisam mu lagala, nisam mu psovala majku, tek je smatrao da sam mu preblizu dok sam mu govorila da je postao govno od čovjeka...

Ždere me sad samo utoliko što on ne smatra ni svojom moralnom odgovornošću preuzeti nešto od obaveza za prostor u kojem živi i on i njegovo dijete i njegov pas. Što nema poštovanja prema mom vremena i smatra da se podrazumijeva da sam ja doma ako on odluči otići na piće, utakmicu pogledati u birc ili na 4 dana u Sloveniju. Napominjem - nije to često, ali ne hebe me frekvencija nego princip.
I nemam ništa protiv da ide. I češće nego što ide. Ali imam protiv da se ne dogovara sa mnom oko toga jer možda i ja želim otići frizeru, na depilaciju, u shoping pelena ili mlijeka za kavu.

Ali sve je to izgubilo na snazi danas. Danas me samo bole sve te duševne masnice i rane od udaraca koje nisam očekivala.
I grižnja savjesti zbog svega već prije napisanog... :-(

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

Ja sad nemem vremena za duži post.
Sve ću sažeti u jednu rečenicu:
Neli pobogu, što ti uopće radiš s tim čovjekom?

---

Meni se čini da važe odluku. Zato je vjerojatno i otvorila topic. Ovo su zapravo "vješala" tj. ona križaljka u koju se s jedne strane pišu dobre strane, a u drugu mane. Nadam se samo da će joj pomoći da donese najpametniju odluku.

Peterlin :heart:

Ma uopće mi nije bila namjera da sve krene ovim putem, niti sam otvorila topic da bih se žalila na mm ili otkrila cijelom svijetu koja sam glupača jer ga još uvijek nisam prekrižila... Jer sam i sama iz svojih postova shvatila da to jesam.
Ali kad su krenuli savjeti tipa: "podijeli obveze s tm pa ćeš imati više vremena za sebe i dijete..." :pivo:

Neli, sretno :love2:

Citiraj:

---

Joe prvotno napisa

ovo je super, ali očito je brzo netko preuzeo to dijete, jer ne bi profesor bio profesor da ga je stvarno stavio u krilo svaki put kad je maleni to htio (voljela bih čuti šta njegova žena ima o tome za reći)

---

X. Na prvu meni to zvuči foliravanje (ili me život napravio ironično-ciničnom), a dobro je rekla i jedna moja oko naše pjevačke zvijezde da mu vjeorojatno žena vrti očima na to što je morao u Italiju potegnut, a vjerojatno i platit, ko bi znao, za prat tuđe WC-e.

Život je koji put odvratno jednostavan. Imaš zaglupljujući, nevidljivi, svakodnevni posao koji nije nikakav reward za raditi (osim ako ga se lijepo ne marketira), ali netko to mora obaviti ili organizirati i platiti njegovo obavljanje. Taj posao neće sasvim nestati, ma kako spuštali kriterije i govorili "meni nije važno ovo ili ono". Nije ni meni važno sto toga, i poprilična sam "šporkačunka", ali i to malo vremena što na to trošimo (samo highlight - odustala od nošenja bilo čega što se pegla, košulje čekaju sretnija vremena ili stan u koji je moguće staviti i sušilicu, a muž sam svoje pegla) - nije ništa, nije beznačajno, pogotovo kad se to ne može napraviti usput na r. vrijeme do 17 h.

Citiraj:

---

Neli prvotno napisa

Peterlin :heart:

Ma uopće mi nije bila namjera da sve krene ovim putem, niti sam otvorila topic da bih se žalila na mm ili otkrila cijelom svijetu koja sam glupača jer ga još uvijek nisam prekrižila... Jer sam i sama iz svojih postova shvatila da to jesam.
Ali kad su krenuli savjeti tipa: "podijeli obveze s tm pa ćeš imati više vremena za sebe i dijete..." :pivo:

---

Što god odlučila, nek bude najbolje za tebe i dijete.

Neki muškarci (zapravo čini mi se da se radi o većini) resetiraju se tek kad vide da žena misli ozbiljno prestati podupirati njihovo ponašanje "bubrega u loju". Lako je tako biti u depresiji dok žena tegli... Možda mu treba ultimatum s rokom, ne znam... Teško je zamisliti se u tuđoj koži. Netko od cura je ranije napisao da očito moraš nešto odlučiti i poduzeti, a ne dozvoljavati da te ovakva situacija optereti i uništi, skupa s djetetom. Pazi na sebe, jer trebaš djetetu i sebi. Muž je odrastao. AKo misli da mu dijete i ti trebate, nek dokaže da vas zaslužuje. Dalje ne mislim ništa govoriti...

Citiraj:

---

Neli prvotno napisa

Peterlin :heart:

Ma uopće mi nije bila namjera da sve krene ovim putem, niti sam otvorila topic da bih se žalila na mm ili otkrila cijelom svijetu koja sam glupača jer ga još uvijek nisam prekrižila... Jer sam i sama iz svojih postova shvatila da to jesam.
Ali kad su krenuli savjeti tipa: "podijeli obveze s tm pa ćeš imati više vremena za sebe i dijete..." :pivo:

---

Neli, da ti nije trebala jasnoća što i kako, ne bi niti otvarala topic. To jest - da si znala što i kako i koji je smjer, ne bi tražila pomoć od okoline, ne bi osjećala da ti pomoć treba. Neka te ne bedira u kojem je smjeru krenulo (zato si ga i otvarala, a ono što je on-topic, što je off-topic, je u stvari totalno ograničavanje koje ne dozvoljava priči da raste i ono.... kao preskakanje ploče se meni koji put čini inzistirat na nečemu, a vidiš da treba okrenut na nešto drugo). Meni se čini da je ovo što dobijaš od "internetskog svemira" boljitak neki, neki iskorak, u krajnoj liniji, prilika da dobiješ brainstorming session, da si iščistiš misli. Svima nama to treba, svi, garantiram, bez iznimke, su za neku svoju situaciju "slijepi", a glup je samo onaj koji misli da su ti glupi - jer nitko se nije rodio pametan. I da ti je potrebno - inače ne bi tražila i pitala. Sretno!

vertex :heart:

I potpis gore na Peterlin. Koliko god zvuči kao floskuletina, svaka kriza stvarno i jest prilika za šansu - šansu za reset tebe i tvojih stavova, muža, vašeg odnosa itd. Iskoristi je!

Jesi li mu rekla da si na kraju snaga, živaca i da si korak do razvoda? Mislim, vjerojatno jesi, ali ipak da pitam.
Meni se čini da ti ipak nisi dobro upoznala čovjeka s kojim si ušla u brak, izgleda da je to veliki glumac.

Što god odlučiš, želim ti da budeš mirna sa svojom odlukom, i vratit će ti se i životno zadovoljstvo.
A da ćeš biti , i već jesi dobra mama, u to uopće ne sumnjam.

Citiraj:

---

Neli prvotno napisa

Peterlin :heart:

Ma uopće mi nije bila namjera da sve krene ovim putem, niti sam otvorila topic da bih se žalila na mm ili otkrila cijelom svijetu koja sam glupača jer ga još uvijek nisam prekrižila... Jer sam i sama iz svojih postova shvatila da to jesam.
Ali kad su krenuli savjeti tipa: "podijeli obveze s tm pa ćeš imati više vremena za sebe i dijete..." :pivo:

---

A ja baš mislim kako si nas lijepo upravila ka onome što te stvarno muči, dalje od kućanskih poslova :)

Ali zato sam napomenula, ovo je forum i svi (pa da je netko i psihoterapeut) pišemo iz pozicije da nam ti daš jedan komadić, a mi u njega udrobimo hrpu svojih očekivanja, iskustava, predrasuda... i napišemo nešto. Netko pomisli "ova je ista ja", a netko drugi "ova je ista moja svekrva", i tvoj post dožive na potpuno različit način. Ja prva bih najradije sad izbrisala svoje prve reakcije na ovom topicu.

Baš imam dojam da ti sebe vodiš ka odgovoru za sebe, i želim ti sreću s tim :love2:

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Jesi li mu rekla da si na kraju snaga, živaca i da si korak do razvoda? Mislim, vjerojatno jesi, ali ipak da pitam.
Meni se čini da ti ipak nisi dobro upoznala čovjeka s kojim si ušla u brak, izgleda da je to veliki glumac.

Što god odlučiš, želim ti da budeš mirna sa svojom odlukom, i vratit će ti se i životno zadovoljstvo.
A da ćeš biti , i već jesi dobra mama, u to uopće ne sumnjam.

---

Aha. Na žalost - rekla sam to nekoliko puta, pa vjerujem da me niti ne shvaća ozbiljno ozbirom na to preko čeka sam do sada sve prošla (lijenost, laganje, davljenje...). Dapače, da sada može biti još drskiji i bezobzirniji, jer sve mu prolazi i ja dalje vučem za svo četvero k'o budala.

I ne mislim da je glumac. Mislim da je bio zaljubljen i sam mislio da može postati ono što nije, a što bih ja htjela.
A ja mislila da on to jest jer drugačijeg tada nisam znala.

Neli, zašto ti je davljenje na trećem mjestu?

Čuvaj se, molim te, to više nije "ne šeta psa i ne usisava dobro" razina

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Meni se čini da je ovo što dobijaš od "internetskog svemira" boljitak neki, neki iskorak, u krajnoj liniji, prilika da dobiješ brainstorming session, da si iščistiš misli. Svima nama to treba, svi, garantiram, bez iznimke, su za neku svoju situaciju "slijepi", a glup je samo onaj koji misli da su ti glupi - jer nitko se nije rodio pametan.

---

Živa istina. Evo, čitajući sve ovo, preslagujem u sebi neku svoju situaciju...
Već je puno pametnih stvari ovdje rečeno. Neli, sretno, neka rasplet situacije bude najbolji za tebe i dijete! :love2:

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

Neli, zašto ti je davljenje na trećem mjestu?

Čuvaj se, molim te, to više nije "ne šeta psa i ne usisava dobro" razina

---

Zato što sam svojom odlukom i nakon toga odlučila ostati s njim, smatrala kako su naši problemi rješivi jer ne želim da F. bude dijete razvedenih roditelja i da ga navlačimo svaki na svoju stranu kako bismo zadovoljili svoje potrebe za njim. Jer sigurna sam da će u nekom trenutku to prevladati nad brigom za njegovu dobrobit.
Pa sam to u svojoj glavi minorizirala, pripisala njegovoj depresiji, stresu, problemima u poslu kojima ne nalazi rješenje i kratkom fitilju koji zbog toga ima; pomislila da možda kad ti netko kaže da si govno od čovjeka njegov jad može biti toliko opravdan da digne ruku na tebe. E toliko sam glupa i zato mi je na trećem mjestu, eto.

joooj, sad mi dođe da molim admina da ubije ovaj topic prije nego li ja ubijem sebe... :-|

Nisam željela reći da si glupa, željela sam reći: nemoj da ti bude davljenje na trećem mjestu.
Nisi ni prva ni zadnja koja je kod takvog događaja mislila da je ona kriva. Ali nisi ti kriva (bez obzira šta si mu rekla).

Neli, slažem se s tangerinom, ovo što pišeš su jako ozbiljni problemi, to baš i nema previše veze sa lijenošću, neusisanim podom i šetanjem psa. Vi morate rasčistiti vaš odnos, iskopati sve probleme i početi ih rješavati, bez skrivanja i muljanja. da li on uopće ima želju raditi na vašem braku, jeli ga uopće briga za vašim odnosom? Kad postoji obostrana volja za napretkom, sve se da riješiti i izgladiti. Ako je želja samo tvoja a ne i njegova, onda nema ni smisla. Znaš, jako me podsjećaš na moju mamu, a, gledajući dugoročno, prepuštanje lošoj struji nije baš najbolje za nijednu stranu

Ne bih htjela nikog uvrijediti ali... ako je on bio tako divan i dobar na početku veze, a sad je takvo govno od čovjeka, ne vjerujem da je ono na početku bila baš samo gluma. Ne misliš da je on osim fizičkog oboljenja, obolio i od neke psihičke bolesti, pa je u nekom drugom filmu sad? Tj. da je ta njegova depresija nije baš samo depresija?

I da, i ja mislim da je forum dobro mjesto za "jadikovke" jer u stvarnom životu ljudi jednostavno ne pričaju o nekim stvarima a najmanje mogu čuti iskreno mišljenje toliko ljudi.

Citiraj:

---

Sirius Black prvotno napisa

Ne bih htjela nikog uvrijediti ali... ako je on bio tako divan i dobar na početku veze, a sad je takvo govno od čovjeka, ne vjerujem da je ono na početku bila baš samo gluma. Ne misliš da je on osim fizičkog oboljenja, obolio i od neke psihičke bolesti, pa je u nekom drugom filmu sad? Tj. da je ta njegova depresija nije baš samo depresija?

---

Ne znam Sirius... stvarno ne znam.
Promjena je prestrašna i ja se baš i ne snalazim, valjda baš zato što mislim kako negdje duboko još čuči onaj čovjek... Ako i je neka psihička/duševna bolest u pitanju, nema šanse da saznam jer on doktoru po tom pitanju ne želi.

Jao, mene, Neli, taj tvoj muž nervira! Mislila sam se suzdržati, ali ne mogu. Ja bih znala što ću s njim, bio bi lansiran.

Jasna mi je tvoja potreba da se žrtvuješ za obitelj zbog djeteta, ali dijete bi tu istu obitelj (dakle, i mamu i tatu) imalo i da ste razvedeni. Ovako se žrtvuješ za zajednicu u kojoj ste svi gubitnička strana.

Ti, zato što rintaš ko robinja, gubiš sebe i očito si nezadovoljna, pitanje je vremena kad ćeš puknuti.
Tvoje dijete koje dnevno gleda, po meni, nepoželjne i ružne obrasce ponašanja (žena koja rinta, muž koji je liječnina i koji se vucara okolo; brak koji ne funkcionira; majku koja puca...).
A ni tvoj suprug, koliko god živio kao da je u hotelu ili u sanatoriju, očito nije zadovoljan.

Smatram da je bolje biti dijete rastavljenih roditelja, a da onda funkcionira barem jedan roditelj, nego dijete iz nefunkcionalnog braka u kojem svi štekaju.

Osim toga, sad pereš, kuhaš, pospremaš, kupuješ itd. i za njim/i za njega, a on doprinosi minimalno, mnogo manje i od onoga što je u njega uloženo. Bilo bi ti definitivno lakše bez takvog člana zajednice. Pokušala si mnoge stvari i stvarno si dala sve od sebe.

O davljenju, laganju i svemu ostalom, neću..tu je valjda sve jasno. Puno sreće što god odlučila.

Apsolutno se slažem sa Zuskom.
I nadam se da ti je ovaj topik pomogao, ali čini mi se da bi stvarno bilo bolje da nestane :/

Citiraj:

---

Neli prvotno napisa

Ne znam Sirius... stvarno ne znam.
Promjena je prestrašna i ja se baš i ne snalazim, valjda baš zato što mislim kako negdje duboko još čuči onaj čovjek... Ako i je neka psihička/duševna bolest u pitanju, nema šanse da saznam jer on doktoru po tom pitanju ne želi.

---

To je često kod ljudi koji imaju problema (psihičkih, ali i ovisničkih tipa kocka, internet, razno - to je možda čak ista vreća). Htjela sam samo reći da za dijete nije uvijek bolje da su roditelji u braku, ako je taj brak smetnja nekakvom normalnom životu u kojem čovjek može i uživati.

I da - sasvim mi je razumljivo da u osobi koja je otac tvog djeteta tražiš dobre strane. To je normalno. Bitno je da li ih je i on voljan tražiti i pokazati. Nije ti lako... Drži se! Iz ovog ljudi obično izađu jači.

Citiraj:

---

umiljata prvotno napisa

...
Vi ste ravnopravni partneri ...

---

Hm...
To bi bio neki idealni odnos kojemu svi (ili neki) težimo.
Znaš, ponekad imamo prevelika očekivanja od drugih. Nešto što drugi ne može i neće nikad ispuniti. I evo ti frustracije.

Mislim da Neli, sama ili urazgovoru sa psihologom, traži gdje povući granicu. Do kuda ide njena tolerancija. Što joj je važno, a što manje važno...
Sretno u (vječnoj) portazi :-)