Nema, ukoliko ne uposliš muža oko pospremanja u istoj mjeri koliko i ti.
Vi ste ravnopravni partneri i u poslu i u krevetu i u odgoju i u pospremanju.
 |
|||
|
|
|||
Nema, ukoliko ne uposliš muža oko pospremanja u istoj mjeri koliko i ti.
Vi ste ravnopravni partneri i u poslu i u krevetu i u odgoju i u pospremanju.
Mislim da definitivno moraš izbaciti neke aktivnosti. Muž nek vodi brigu o psu ako mu se ne da ništa drugo.
Ne vidim zašto bi se muž morao uposliti u istoj mjeri, on vjerojatno nema iste kriterije za održavanje stana u redu. Ja sam se prilagodila mužu i njegovim kriterijima
Neće nitko umrijeti ako prozore opereš dva put godišnje, a kupaonu oribaš jednom mjesečno, a svi skupa ćete biti zadovoljniji
Nema neke promjene tak dugo dok ti bude bitnije kaj misli čuvalica o čistoći tvog stana, umjesto da se po prljavom podu valjaš skupa s djetetom
Sirius Black prvotno napisa
Nema neke promjene tak dugo dok ti bude bitnije kaj misli čuvalica o čistoći tvog stana, umjesto da se po prljavom podu valjaš skupa s djetetom
ma ima nešto i u tome, ali bojim se da je ta potreba reda i urednosti karakterna mana... a ima to nešto s činjenicom da sam control freak i da se jednostavno loše osjećam u neredu
Ja se divim svima koji imaju kućnog ljubimca uz malo dijete. Za mene je to jedan veliki, jer mi to dođe kao još jedno dijete u kući. Dakle - psa prepustiti mužu, ili ga pokloniti nekome. Kad nisam na porodiljnom, ručak kuham navečer, ili ujutro, prije posla. Nitko neće umrijeti od podgrijanog ručka. Mužu ne prigovarati ako nije usisano ispod kreveta - neka uradi sve što može i koliko može, a ispod kreveta nitko ne viri osim tebe (usisaj ti, kad uhvatiš vremena). Za vježbanje skini 30 - minutne vježbe Jilian Michaels, možeš li ih ubaciti u raspored rano ujutro, prije nego se čeljad probudi ? Eto, to su neki moji savjeti. Ne mogu ti bolje pomoći, jer i ja imam grižnju savjesti natjerati se da odem vježbati svaki dan barem pola sata, iako sam sad na porodiljnom, jedno dijete u vrtiću, imam svu raspoloživu logistiku ovog svijeta, al jok, šta će jadna djeca bez matere
S ovim se nikako ne slažem. Za psa smo preuzeli odgovornost kad smo ga nabavili i nehumano je riješiti ga se kao stare krpe, on je isto živo biće koje voli svoje ljude. Da ni ne govorim koliko dobivaju djeca koja imaju sreću živjeti s kućnim ljubimcima.Za mene je to jedan veliki
Suprug bi trebao naravno sudjelovati u brizi oko psa, kao i oko svega drugoga. Npr da odvede psa i dijete u šetnju zajedno pa da žena dobije pola sata za Jilian ili neko trčanje.
Meni to sve vrijedi kad su u pitanju starija djeca, dapače, voljela bih nabaviti psa kad djeca malo odrastu. Ali, baš kao što si napisala, pas je živo biće koje treba njegovati, hraniti, prati, češljati, šetati, igrati se s njim... Da ne spominjem dlake i smrad po kući. Odrasla sam s psima, i znam o čemu govorim. Meni bi pas, uz tako malo dijete, bio samo dodatni teret. Nemali teret. Opet, svatko je drugačiji, pa tko voli, nek izvoli.
Hm...
To bi bio neki idealni odnos kojemu svi (ili neki) težimo.
Znaš, ponekad imamo prevelika očekivanja od drugih. Nešto što drugi ne može i neće nikad ispuniti. I evo ti frustracije.
Mislim da Neli, sama ili urazgovoru sa psihologom, traži gdje povući granicu. Do kuda ide njena tolerancija. Što joj je važno, a što manje važno...
Sretno u (vječnoj) portazi
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom