dinamiku vaše obitelji i koje su opcije. Mi samo možemo dati neke svoje ideje i prijedloge, a možda ti ništa od toga nije prihvatljivo.
Sve znam, sve razumijem. :kiss:
Printable View
dinamiku vaše obitelji i koje su opcije. Mi samo možemo dati neke svoje ideje i prijedloge, a možda ti ništa od toga nije prihvatljivo.
Sve znam, sve razumijem. :kiss:
Ajme bubi :ghug:
korak po korak
zaduzi muža da kad kući vidi napolitanke, milku i pekaru, vikne otrov i baci u smece! :mrgreen:
To će valjda znati.
I nekog u uredu da napravi isto.
S obzirom na količinu vremena na poslu potrositi doma "još samo" 30/45 min za kuhanje? Ja prva ne bi zrtvovala 5 min sna za 45 min kuhane integralne rize na poslu.
Probaj se fokusirati na promjene koje ti ne oduzimaju puno vremena a djeluju pozitivno.
Dostava je ok, ali probaj ne uzeti tu s krumpirom ili tjesteninom nego neku s povrćem.
Drugo, meni su sve dostave jednostavno ogromne porcije, kad narucis probaj pojesti pola pa za sat vremena ako si gladna drugu polovicu. I onda pomalo produljivati tih sat vremena.
Treće, uzmi si npr u Lidlu paket gotovog razenog kruha (vec je narezan na snite) i probaj pojesti jednu s necim kao objed umjesto pekare kad zaglibis na poslu ili te uhvati manijakalna hlad (mozes uz to sir, prsut, masline, krastavce, abc sir, ... - samo nemoj ic u pekaru nego imaj alternativu odmah u ladici stola). Moze stajati bez problema tjedan dana. I zasitan je jako.
I standardni savjet - nemoj kupovati slatko, ako ga ne kupiš nećeš ga imati doma pa onda ako i pomislio napolitanke vjerojatno ti se ipak neda povlačiti i ic u dućan kupiti ih :mrgreen:
Bubilo prosetaj muza po placu
Samo sam došla dati podršku! :)
Ne bih čekala bolja vremena i okolnosti, pazi na svoje zdravlje. :)
Nemam situaciju poput tvoje, ali već godinu dva posla i vikendom fakultet. Nedjeljom isplaniram špežu, skuham štošta i preraspodjelim u posudice. Kod kuće i na poslu imam veliku bocu limunade. Hrpa tih posudica s ručkosalatama mi pomaže da ne jedem gluposti i stihijski. A razumijem da ti trebaju uh. Možda nositi fetu, dvije proteinskog kruha, nekih pogačica, zadovoljiti tijekom dana tu potrebu da ne bi navečer tijelo vapilo za glupostima. Sretno!
Flopice hvala na receptu isprobati cu
Ja slatko jako rijetko kupim, al djeca dobiju pa ja pojedem...
Uh moram se opet malo sabrat i krenut zdravije, al i meni je nedostatak vremena problem i sto djeca i mm dosta toga nejedu... bit ce bolje
Bb , nakon pol dana razmisljanja o temi dosla sam ti samo dati podrsku i reci da si u okviru zadanih okolnosti -avion.
Vjerojatno ces puknuti u menopauzi , kupiti crveni kabrio i s mladim ljubavnikom odvesti se u sumrak.
To je svakako bolja opcija od neke autoimune bolesti.
Do tada pazi na sebe.:ghug:
Nda...Sirius, i ja sam na tragu tog razmišljanja, samo bez romantičnog happy enda. Dobro je na vrijeme prestati s ulogama svemoćnih majki, supruga, nevjesta i djelatnica.
Bubilo, ja bih mogla potpisati tvoj post.
Ja sam u zadnje 3-4 godine u lošoj fazi,a cijelo vrijeme sam svjesna toga i isporbavala sam sve moguće tehnike, jelovnike, vježbanja, da ne kažem akunpunkture, shejkove, zdrave prehrane ...
I prije dva mjeseca, dogodio se klik u glavi. Sve sam izbacila. Nema kruha, nema tjestenine, riže, peciva, sendviča, pekare, slatkiša, bombona, grickalica, kolača ... Naravno da je prvo bilo teško i da sam mislila da neću ni dva dana izdržati, ali evo me... nemam više potrebu za tom vrstom hrane. Jedinu stvar koju nisam izbacila je ness (iz vrećice, vanilija, koji ima hrpu šećera...)
Dakle, probaj rez. Radikalno.
BB imaš gadan raspored, to je činjenica
Ako nećeš sebi kući organizirati obroke za preko tjedna, ovaj prijedlog od sirius se čini razuman
Uzeti kruh zdravi u dućanu i imati u uredu zdrave snackove, maniti se pekare, imati voćku i orašaste koji su zasitni, tako nećeš tijelo izgladnjivati a potom izlagati hrani koja nema apsolutno nikakve benefite, samo imaš problem jer te stalno traži i u začaranom si krugu..
Maknuti slatkiše kući, kupiti toliko da nema zaliha
Uzeti meda ako zagusti, kakve napolitanke i milke, to je ovisnost koja će te koštati zdravlja
Od dobrih UH ovo što seni kaže, recimo skuhaš vikendom kvinoju il leću za više dana, tako da imaš u frizu za kombinacije preko tjedna
Ili jednostavno ako naručuješ dostavu bazirati se na varivima, barem većinu dana u tjednu
Bit će ti lakše čim djete prestane cicati i budeš naspavana normalno
Ali do tada treba ostati zdrav...
I zadovoljan.
I ako ne možeš sad promijeniti posao, ok.možda ćeš moći u nekom vremenu ne tako dalekom. I o tome treba misliti na vrijeme, dok se čovjek ne slomi.
Posložit ćeš ti to nekako, ne sumnjam!
Citiraj:
sirius prvotno napisa
Također istina.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
ajme sramote, koliko tipfelera, ispričavam se svim očima koje su pokušavale skužit šta sam napisala :škartoc:
MM i plac, to spada u antologiju nevjerojatnih stvari... ide on svake subote. Oboružan popisom gdje uz namirnicu pišu i dvije rečenice opisa, plus dobije fotke na mobitel. Svejedno, nakon sto se vrati s placa oboli od amnezije i vise nema blage veze što je što. Pa će mi, iako je kupio cvjetaču zadnja dva puta, ako sam ga poslala bez slike, poslat on meni sliku korabe i pitat je l to cvjetača. Ili ću ga poslati po grah i buncek, a on će donijeti grah i sirovi buncek jer nisam napisala suhi. A bas ga je mesar pitao koji treba, nije bio siguran pa je uzeo sirovi... i tako. Ima toga još, al dobro sad... mislim, ne zanima njega ni što jede, on za hrpu stvari koje jede ne zna kako se zovu, za meso me zna pitati koje meso jedemo i tako... mislim da bi prije završio obuku za astronauta nego donio kvinoju iz dućana.
Dobro ste me uplašile :mrgreen:. Ja dok ne pišem o sebi na forumu uvijek mislim da nemam problema. Kad ono... ;).
Znam ja dosta o zdravim namirnicama, čitala sam sve te teme na ovom forumu, uvodila djeci dohranu po rodinoj školi, mogla bi se brzo snaći, mnoge ideje koje ste spomenule već imam tu negdje u glavi.
Slatkiše rijetko kupujemo za doma, napolitanke npr. jednom mjesečno, pojedem ih lijepo u 2 dana i gotovo :mrgreen:. Doma su veći problem slatkiši koje donose djeci, pa ja ne dam njima, ali ih ja pojedem. I posao... problem s nekim zdravijim krekerima ili npr. proteinskim kruhom u ladici je što ja i na to stalno mislim dok ne pojedem, ne može to meni stajati. Ili kad odlučim pojesti pola rucka, samo mislim na drugu polovicu... Ali dobro, vrijeme je da se krene. U budućnost bez (teške) ovisnosti. Koja ironija, stihove je napisao baš ovisnik :lol:.
Zadnji slatkiš: prije 30 sati. Kruha danas: dvije tanke šnite. Krumpire ne računam, Seni kaže da može nedjeljom ;).
Laku noć.
Ali sutra je radni dan...ladica i to...
:mrgreen:
ja imam 1 ladicu pri ruci, a ormar mi je dalje i traži dizanje. Onda u ormar stavim ono što ne bih htjela pojest brzinom svjetlosti nego da mi traje par dana. :mrgreen:
BB ja ga ne bi ni slala na plac ako je baš takav tip, trudi se čovik al ne ide mu :mrgreen:. Išla bih sama.
Zašto ne odeš ti, a njega ostaviš s djecom?
BB sestro :lool:
Kad pišeš o toj ladici, tačno vidim sebe :lool:
Već sam na nekoj od tema pisala, ja sam emocionalna izjelica. Kad su manjoj dali dg hipotonija i tortikolis, te u istoj sedmici nije prošla skrining sluha, prvo što sam uradila kad sam došla kući, otvorila veliku bajaderu i pojela je sama za par dana. Kad mi je sve položeno u životu tada pametnije i jedem. Tada nemam potrebu ni pojesti to pola porcije što sam je ostavila za kasnije.
Sredit ću ja kad tad u tu ladicu na poslu. Zapravo... ona je uglavnom prazna. Veći je problem pult na sredini ureda koji je vječno prepun slatkiša, kolača... jer stalno netko nešto časti, donosi slatko koje ne jedu doma i tako... a sad su još krenule krizme, pričesti... svi viškove donose u ured :scared:.
Lili, šaljem ga na plac jer dok je on na placu ja operem i veš, i usisam, i pospremim, i pripremim nešto od hrane, i poigram se s djecom, i provjerim zadaću... ako ja odem na plac, on se naravno za to vrijeme samo poigra s djecom :roll:. Malo po malo, ide mu, uvijek donese nešto, a ja sam fleksibilna pa ubacim buncek u rernu ;). Efikasnije mi je to, želim to po kući odraditi u manje vremena da možemo na zrak. Šta me briga, neka uči. Eto, možda je sad naučio da je brokula malo drvce :mrgreen:.
Ja bi na tvom mjestu naručila Konzum dostavu i ujutro pustila tm da se ON igra s djecom, pregledava zadaće, usisava i stavi veš (ako već to radite tad a ne npr zajedno navecer). A ja bi se napokon jednu noć u tjednu - naspavala.
E da nema uvijek sitnih brokula na placuCitiraj:
jelena.O prvotno napisa
Evo, da te utješim - ja sam se udala za sina jedinca u majke udovice, koji je bio slično profiliran, hehehe.... Sve ga je čekalo gotovo, jednostavno nije bilo prilike da nauči neke stvari. A ja sam pak bila dugo sama (udala se u 37. godini) pa mi nije bio problem samoorganizirati sve... Aliii život nam je donio razne izazove. Prvo su došla djeca, dvoje u dvije godine, pa je on silom prilika morao s popisom prvo u trgovinu, pa onda i na plac. Bilo je svega, ali smo se (kao i vi) prilagođavali u hodu.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Onda je došla briga o starijim članovima obitelji, prvo stara teta njegove mame, pa nonić, pa njegov ujo... uvijek netko. Tako da mm obično nije bio doma kad je bila kampanja čišćenja kuće. A ja sam zaboravila da postoji plac jer nisam stizala. Petnaest-dvadeset godina kasnije, ON ima svoje babe na dva placa, ON ima svoje poznate u mesnicama i ribarnicama, ON zna koje dana u kojim dućanima postavljaju novu robu, a ja odem tu i tamo za svoj vlastiti gušt. Dok su djeca bila mlađa, vodila sam njih sa sobom na plac, pa mi je jednom vrtićka odgajateljica rekla da je moj E. jedini u grupi koji je na placu znao prepoznati sve vrste voća i povrća bez greške, hehehe... Ima on i starijeg brata koji je isto išao s nama na plac, ali taj baš nije siguran što je zelena salata a što radič, cikorija i slično (ne voli to jesti pa mu je nebitno).
Ali da se vratimo na slatkiše i hranu - mm dugo nije kupovao ništa izvan popisa, ali u međuvremenu se i to riješilo. Donese jagode/mandarine/ćimulice ili slično kad se pojave prvi put u sezoni, kupi suhe smokve/brusnice/grožđice na štandu s tim na tržnici Utrina, jer to redovno trošimo u većim količinama nego slatkiše. Djeca su narasla, pa vidim posljedice - nitko nije pojeo čokoladne uskrsne zečeve i jaja, nitko nije pojeo ni kolače (1 vrstu) koje sam ispekla prije 2 tjedna, u Lidlu nekako češće kupimo tvrdi sir i mini rajčice nego čokolade i napolitanke... navike se mijenjaju s godinama (da baš ne napišem starenjem, hehehe). U petak smo zajedničkim snagama odustali od omiljenog kikirikija - gledamo se hoćemo li ga uzeti ili ne, pa smo zaključili da nećemo. Djeca ga ionako ne jedu, kao ni čips... Oni su ovisnici o jaffa keksima koje mm i ja ni ne pogledamo. Uvijek ima slatkiša doma (dobijemo), aliiii baš se vidi da se opseg smanjio. Nitko nije pojeo marshmellows, nitko nije pojeo karamele, pojede se eventualno čokolada s rižom i prstići (kinderice). Ostalo - pih...
Ja dugo imam stabilan višak kila, mm je isto uzgojio trbuh, pa smo odustali od alkohola (iako smo bili samo vikend-degustatori) i slatkiša. Naš je problem škrob - mm i sinovi su obožavatelji krumpira, riže, tjestenine i sličnih stvari. Ja sam u mladosti mogla uredno kontrolirati težinu (iako mi je to bilo naporno) prehranom koja se sastojala od juha/lešada/salata, a sad kuham kako njima odgovara. Trudim se izbjegavati njoke, špecle, špagete, krumpir i slično, ali ipak to pojedem. I sve ostalo pojedem u pretjeranoj količini jer mi je fino. Nema tu nikakvih emocionalnih problema - samo hedonizam, hehehe...
u tom slučaju bi definitivno dobila pod brokulom drvo što ona ne želiCitiraj:
sillyme prvotno napisa
Tako je, uopće nije problem skuhati po lchf-u. problem ga se pridržavati pored punog stola krumpira, tjestenina i ostalog nedopuštenog što mami.Citiraj:
flopica prvotno napisa
Ima tu jako puno zamki, ali kada se uspije, većini ljudi lchf/keto donese više benefita od onog fino sam se najela.
Divim se ljudima koji mogu po malo i ja sam prije takva bila. Zadnjih deset godina (od 30-te) sam izjelica za sve redom. Nema malo, nema jedna napolitanka, jedan red, jedna kriška kruha.
Kada sam pušila probala sam smanjivati pa je bilo dva dana 2-3 cigare, treći opet kutija pa tako 10 dana.
Tako i sa jelom, samo sada odrežem LCHF pa tako dva dana i treći se ubijem, razlog može biti stres, druženje ili čak samo da mi je nešto fino.
Nekako mi se čini da je u ovom ključCitiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
imam identičan modus operandi, s tim da sam kao Sirius, meni je triger kruh, pogotovo friški
ono što sam ja dosad osvijestila (pri tome zanemarujući svoju vanjsku pojavnost, tj fokusirajući se samo na unutarnje doživljaje, jer sam takva, ne mogu te stvari multitaskat) je da je meni hrana utjeha
imala sam težak dan - treba mi malo utjehe
brine me nešto što slijedi - treba mi malo utjehe
osjećam se loše - treba mi utjehe
ono na čemu trenutno radim je to da pokušavam pronaći utjehu u nečem drugom
ne u alkoholu :mrgreen:
npr, znam da zvuči smiješno, ali nekad jednostavno kažem mužu da me sad zagrli ili samu sebe "zagrlim" i kažem si odnosno pomislim neke podržavajuće misli - ja nisam samo moje tijelo, ja nisam samo moj posao, ja sam osoba koja je vrijedna i ljubavi i sreće
dobro je i osvijestiti kako je takvo hranjenje zapravo samokažnjavanje - trpamo smeće u sebe
mislim da si ti pod iznimnim stresom, tj da je situacija u kojoj se nalaziš objektivno stresna i ne vjerujem da bi ju itko mogao izdržati bez kompenzirajućih ponašanja
tako da, oprosti samoj sebi i kreni dalje
Kako to misliš da on napravi sve to? Ujutro? Dok ja spavam? Pa nećemo pretjerivati :lol:.Citiraj:
sillyme prvotno napisa
Imala sam fazu kad sam naručivala iz Konzuma, ali da, ne sviđa mi se to više. Baš zbog izbora mesa i povrća.
Vikendom se nije problem naspavati, djeca su spavalice, spavaju nekad i duže od 9. Ja se ionako budim prva i sama od sebe, nema šanse da bi ja spavala u 10 ujutro čak i da nema nikog doma.
Betty baš lijepo :heart::kiss:.
Da, mislim da bi uspjela ja skuhati neke tikvice/proso u našem rasporedu. Problem je pojesti to pored ovih koji jedu krumpire / tijesto. Ovo gore mi se čini izvedivo na duže staze... da imam stroge i nestroge dane. Ako 3-4 dana uspijem stroži režim, da “smijem zgriješiti” 5. dan.Citiraj:
Kosjenka prvotno napisa
Upravo zato postoje vikendi, odavno.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Zaključila sam da je jedini način NE kuhati tijesto i krumpir. Moji sinovi su dovoljno stari da si to sami skuhaju kad žele - nitko im ne brani. A mm i ja smo polako prešli na proso, hajdinsku kašu, batat, šparoge, tikvice i slično.
Ovaj tjedan će biti nezgodan - mene nema tri dana, a to znači da će oni kuhati tijesto i krumir (bujrum :-) )
Vec sam pisala na drugom topicu o svojoj odluci da probam ukinuti slatko i tijesto, jer mislim da je vecini ljudi to glavni problem. Ja mogu odoliti i najboljem komadu mesa, najsvjezijoj ribi, najrazvikanijoj torti i najboljoj salati (mada ne odoljevam, volim i jedem sve),ali tesko je oduprijeti se vrucem hljebu, hrskavoj kifli i mirisnoj pogaci. Sad sam odlucila probati ukinuti sto je vise moguce peciva, vidjecemo kako ce ici, lakše mi je radnim danima, ali vikendom kad sam kuci ili na nekom rostilju, samo trpam u sebe , to mi je najgore. Mislim da je isto problem emocionalnog tipa, jer jedem kad nisam gladna, otvorim frizider uzmem komad sira, prodjem pored stola pojedem kolac, nadjem cips naravno smazem, a cinjenica je da nisam zadovoljna na poslu i imam osjecaj da je haos u hrani refleksija haosa (u mojoj glavi) na poslu.
Btw, je li se jelena.o. zahebava ili je ozbiljna?
ja imam problem jer se ubijem u hrani, nedozvoljenoj naravno taj neki dan. Recimo jučer baš fin ručak, juha mesna(sebi odvojim prije rezanaca), roštilj, meni pire od brokule , njima obični pire, hrpa salate...čak sam i dozvoljeni neki kolač spekla da kao ne jedem ove što sam njima pekla.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
No probala sam neki novi recept, sin toliko hvalio pa kao jedan komad, pa onda malo večerati, a i pire ostao divan topal u pećnici, pa kao malo, pa malo preprečenog somuna kad je ostalo, pa još malo čipsa jer je sinu ostao, njemu nije fin, nije ni meni ali nema veze...
Uglavnom BB sretno.
I Bubilo, zeznut ti je raspored, moj nije ni blizu tako komplikovan. Glupo mi je dijeliti savjete, svako zna svoje razloge, ali ja bih definitivno probala ukinuti dojenje, beba je velika, da li mozes organizovati cuvanje djece kod kuce, da ne gubis vrijeme na voznju djece tamo - vamo, sve to jako iscrpi.
Navalite na mene drvlje i kamenje, ali moj iskreni savjet za Bubilo bi bio: pusti sad sve, dovoljno je toga na tebi i bez dodatnih očekivanja od sebe. Kraj toliko toga što moraš, ne treba ti još jedno moram.
Kad sama sebi malo popustiš, možda će te i UH manje privlačiti.
Vidi još jednom što ti je betty napisala
To je to! Potpis!Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Kaj bi navalili?! Nisi procitala da sam joj predvidjela ljubavnika i voznju u zalazak sunca za koju godinu.:mrgreen:Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Sirius :lool:
Kako ću si ja jadna naći ljubavnika kad se ne depiliram, ne koristim ni BB ni CC kremu (a bome ni primer ni hajlajter) i stalno sam u tenisicama? :lol:
Možda preko interneta?
Hm ne znam. Shvaćam Jurana, ali… ma nisu cure stroge prema meni, ne bi ja ni podigla temu da nisam spremna na promjene, znam ja što me čeka kad otvorim temu ;). Nisam došla pisati „jadna ja, vidite kako mi je teško, je l da sa smijem nastaviti tamaniti toliko slatkog i toliko brašna“.
Zapravo, ja se u tim nekim stresnim situacijama svjesno niti ne osjećam pod nekim ne znam kakvim stresom – odnosno nisam svjesno živčana, ljuta, tužna, jadna… kakva god već. Ja sve odrađujem kao „sve je to normalno“, samo jedem junk usput.
Bez brige, neće meni niti u jednom scenariju uspjeti prijeći radikalno na LCHF, čak i da nađem vremena i opcija za pripremu takve hrane, znam da ne bi to mogla izvesti radikalno. Želim samo naći način da se ne ubijam u slatkom. Jer kad pojedem 200 grama napolitanki ili čokse u jednom dahu ne osjećam se nimalo dobro poslije. I počela sam se bojati za zdravlje.
Trenutno mi je neki plan ne jesti slatko svaki dan, i ne otići u pekaru na poslu ako sam taj dan pojela već kompletan kuhani obrok. U idućih mjesec dana imamo ni manje ni više nego 6 proslava na kojima će biti takve hrane 8 tona. I sad mi je skroz issue kako ću ja to… I još mi jutros mama šalje poruku „vidimo se popodne kod nas na ručku“. Ja joj odgovaram da neću ručati kod nje, da ću samo djecu uzeti. A ona će „zar si zaboravila da dolaze gosti“. Jesam. Uhvati me totalna panika i zovem ih. Javi se tata, ja mu govorim, molim te reci mami da ne peče kolače. Već je ispekla 2. Blago meni…
Ali… danas na poslu… jela ujutro svježi sir i špek, i onaj kruh iz dm-a, one skroz tanke šnite trajnijeg integralnog kruha. Za ručak je bilo tijesta, ali i puno povrća
Ne mogu se sloziti, a govorim iz slicnih cipela. Neke komplicirane, teze obiteljske situacije nemaju rok trajanja, a osobe koje se nalaze u tom zrvnju zapravo trebaju postojati i biti barem donekle zadovoljne i u vrijeme te krize. Nadam se da ovo ima smisla, kad ovako pise.Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Ne znam o kojim se zdravstvenim problemima radi kod djeteta (samo sam pohvatala na raznim topicima da je nesto ozbiljno/komplicirano), ali ako to nije nesto sto ce zavrsiti za tri tjedna, dva mjeseca, sest mjeseci ili cak tri godine, onda je izuzetno nezgodno, ako ne i nemoguce, staviti svoj problem (ili "problem") na cekanje dok se ovo ostalo "ne zavrsi". Tim vise ako taj problem zapravo progresivno raste kako raste stres, ili je nevezan direktno uz stres, a svejedno buja.
Mene muci nesto slicno, ne emocionalno jedenje, vec jedenje i nejedenje opcenito i kako ono (ne) utjece na kilazu, a uz to ide i kronicni nedostatak vremena i totalno shebana situacija vezana uz zdravlje (ne moje) koja se vise nego vjerojatno nece popraviti, vec ce ici samo na gore. Rezultat toga je da su sedamnaest coskova kuce skroz moji, plus dodatni problemi koje najcesce uopce ne spominjem jer su skroz nepoznati nekome tko se nije nasao u takvoj situaciji. I onda sto god da uguram u raspored, a da je za mene, stvarno samo i iskljucivo zavrsi naustrb sna. Mojeg, naravno. I to nije dobro, naravno, ali sta's.
Nemam ti neki pametan savjet, osim da nadjes neki manji cilj do kojeg je relativno lako doci, a u nadi da ce te ponijeti. U potpunosti razumijem nedostatak vremena za dodatno kuhanje, prestanak dojenja, ovo ili ono. Kad je neka situacija sranje (pardonmyfrench), onda je sranje. Treba samo naci nacina da se manje kroz njega gaca.
Kaae i to je istina što kažeš u svemu tome čovjek treba “postojat“ jer tko zna koliko će to sve potrajat.
Nije vam lako curke :grlim:
Kaae upravo tako, treba funkcionirati u takvom stresu i održati sebe da bi mogao sve to hendlati.
Meni je ključna rečenica od BB da se NE OSJEĆA dobro nakon što se utopi u slatkom.
Znači nije dobila baš ništa, samo je izgubila.
I treba pronaći način na koji će izaći iz toga.
I ne da nešto ne mora, nego mora, radi sebe.
Ja možda ne bi morala imati čisto picikato, ili sređen veš, tu bi olabavila i skroz spustila prioritete dok ne dođu bolji dani, ono, samo nužni higijenski minimum
Ali bi stavila kao prioritet uvođenje reda u prehranu, pa kako god - plaćanjem pomoći, tuđih usluga, kuhanjem i planiranjem za cijeli tjedan, reorganizacijom i delegiranjem obveza, kako je u tom trenutku najizvedivije s obzirom na okolnosti.
Joj....the story of my life...Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Kad slusam Massima i Vatru.."Ko zna koliko jos vremena...." u meni ocean tuge...
Između ostalog pomislim da cu umrijeti ili debela i frustrirana jer sam debela
il gladna i frustrirana od stalnog susprezanja i odricanja..
.:-(
Savjet iz mojih cipela i iskustva: ne planiraj na "zauvijek" stvari.. i "nikad" npr nikad više u pekaru i sl. velika obećanja
Djeluj samo sada..odoli sada onom što te privlači uzet pojest..pa će ti se nakon dva tri uspješno pobjeđena iskušenja javiti ponos i to će te goniti naprijed da ponoviš takve situacije..
osjećaj je bitan..osjećaju tezimo..
sve što misliš sutra ću ovako, onako te samo zamara, takvo sutra nikad ne dodje i onda si razočarana..
djeluj samo sada i vjerujem da ćeš uspjet..sitnim koracima do cilja i lijepog osjećaja zadovoljstva..ne kazem da je lako, ali malo po malo..
Ma to je super, da se ne osjeca dobro - to je prvi i najveci korak i taj je stupanj "zadovoljila". (Zamisli da joj netko drugi govori da to nije dobro za nju... to obicno ne vodi nikamo.)Citiraj:
flopica prvotno napisa
Ovaj ves je super primjer, nastavit cu s tim.
Bolest i slicne situacije su obicno van kontrole osobe koja se u tome nasla (kao bolesna osoba, odgovorna za bolesnu osobu, ili "samo" sudionik u takvoj situaciji). I sto ces onda... kontroliras ono sto mozes. Jednostavno neke konce moras drzati u rukama. Netko se primi vesa, netko kuhanja. I onda je i tu stalna borba izmedju racionalnog razmisljanja u stilu - hebes ves, dok god ne smrdimo, dobro je; hebes jelo iz dostave, dok nismo od toga bolesni, dobro je; bla....
A onda dodje dan kad popizdis skroz i pocnes raspremati plasticne vrecice koje je tko zna tko donio u kucu i pospremio tko zna kamo, gdje ti svakako nikad ne bi, i koje si ignorirala tri mjeseca. I puknes oko vrecica, sto pokrene lavinu drugih stvari koje si pustio jer, eto, kad plivas u dreku, onda vrecice/ves/cvijece/knjiga... nisu bitne. Pa pizdis dan, dva, tri... i opet udahnes duboko i pustis ljude da gomilaju vrecice.
Mislim, ja sam bila ta s vrecicama i jos nekim pizdarijama, eto nema dva tjedna. Sad mi je opet svejedno i bit ce tako neko vrijeme.