Printable View
Da pitam i ovdje: tražim nešto prikladno za klince o porijeklu čovjeka. Nikako da naletim na nešto (teta u knjižari mi je sugerirala da kupim knjigu iz biologije za 7. ili 8. osnovne :roll:). Našla sam na netu na engleskom, ali bih radije da je na hrvatskom.
pogledajte knjige autora luca novelli. o darwinu i o mendelu.
Ne nalazim na netu ništa na hrv. Znaš li možda točan naslov?Citiraj:
seni prvotno napisa
Možda ti ovo može poslužiti:Citiraj:
martinaP prvotno napisa
http://www.planetopija.hr/hr/knjizara/knjiga/1879
Vidjela sam to, hvala, moram otići vidjeti kako izgleda uživo.
I meni je pala na pamet ista knjiga koju ti je no@ predložila, a inače, o porijeklu čovjeka ima i u enciklopedijama o pretpovijesnom svijetu (više raznih izdavača). Pogledaj malo u knjižnici, što ti se čini prikladnim, da ne kupuješ napamet. Mislim da je jedna od kvalitetnijih takvih knjiga "Pretpovijesni svijet", izdanje Slobodne Dalmacije, samo ne znam ima li ih još po knjižarama.Citiraj:
martinaP prvotno napisa
Baš i ne znam da postoji knjiga o evoluciji čovjeka za taj uzrast - većinom se evolucija za djecu svodi na dinosaure :roll: ali ima i malo širih knjiga koje obuhvaćaju i evoluciju sisavaca, pa se dohvaćaju i čovjeka. Svakako pogledaj malo što se nudi u knjižnici, a neka od tih starijih izdanja dostupna su na štandovima i raznim sajmovima knjiga, kad krenu rasprodaje zaliha...
Meni je uistinu tužno čitati Tanju-b. Sjećam se da je prošle god napisala (dugo čitam ovu temu, ali nisam pisala) da je učiteljica na informacijama rekla kako je A. napredovao: više se ne javi svaki put kad zna odgovor. Kako oni uspiju ubiti djecu za kratko vrijeme. Nas škola čeka sljedeće godine, ove god. smo je uspjeli odgoditi.
Mom sinu je u vrtiću super, ima tako divne poticajne tete i on napreduje svojim tempom. Trenutno se bavi množenjem i to mu je jako fora. Škole me iskreno strah. Teško sklapa prijateljstva, u vrtić ne ide u kvartu, tako da u razredu neće imati frendova. Ove god sam si dala zadatak dobro se raspitati o učiteljicama jer ako fulamo, znam da ću imati dijete koje mrzi školu, koje je ljuto i isfrustirano. A njemu tako malo treba, samo malo poticaja i on procvate.
Leonisa koja je to škola koja ima razred s bistrićima?
Imaš dobro pamćenje, svaka čast :mrgreen:Citiraj:
gita-xy prvotno napisa
Ove godine nisam još bila na informacijama. Zapravo, sad od škole ne očekujem više ništa naročito, i malo mi je lakše kad sam si tako posložila u glavi (nešto slično nam je dala do znanja i psihologica kod koje je A. išao na radionice). Trudimo se doma pružiti mu što više onog što ga zanima (a interesi mu se mijenjaju, pa i to treba znati pratiti).
S druge strane, večeras je imao "prosviravanje" pred natjecanje u glazbenoj školi i baš mi ga je bilo lijepo vidjeti - i dobro je svirao i bio je zainteresiran da sluša druge i prati njihovu svirku. I koliko god mu se često ne da vježbati, toliko više vrijede ovakvi trenuci kad može pokazati što je naučio i kad je zadovoljan sobom i svojim postignućem (to je ono čega u školi nema).
Knjige su na njemačkom. Ne znam da li su uopce prevedene na hrvatski. Mislila sam ako prosrfas ime autora, da ćeš vidjeti da li ima prijevod.Citiraj:
martinaP prvotno napisa
Danas je moj sin rekao: Mama, mislim da imam tumor na mozgu.
Ja: Zašto?
On: Zato što ja obožavam učenje (novih stvari), a svi drugi ga mrze.
Eto, dosad mu škola nije ubila tu volju. Koliko će potrajati?
Prije toga je napisao pjesmu. Svoju prvu. Majka cvate :pjesnička_duša:
:) genijalac
Tako se moj neki dan pjenio na podatak da 40%ljudi u RH nije pročitalo niti jednu knjigu u zadnjih godinu dana. Ne vjeruje, kaže, pa kakvih sve knjiga ima, zašto ne čitaju,knjige su super
Drage mame dali je tko čuo za Udrugu "Ja to mogu"? Navodno imaju kreativne radionice za malene školarce (od 1. do 4.). Čitam na facebook-u imaju upis dječice u program za darovite "Želim znati više" ali za klince od 5.razreda. Danima ih zovem na kontakt brojeve telefona čak i mali poslala - nitko ne odgovara kao da su slovo na papiru. Ima li tko iskustva s njima. Možda je nečije dijete pohađalo radionice ?! :-)
Ne za njih, ali ovih dana je osvanula obavijest o novim radionicama, a ogledni sat je sutra:
Znanstveni eksperimenti za djecu
sutra 30.10.2012. će u emisiji 8.kat tema biti Darovita djeca
Na kraju nisam mogla gledati, je li netko gledao emisiju, kakvi su dojmovi?Citiraj:
nadica_b prvotno napisa
Nisam ni ja mogla gledati, iako sam htjela no bit će sigurno sutra na internetu: http://www.hrt.hr/index.php?id=enz&tx_ttnews[cat]=384&cHash=a97927e085
Zašto u školi ne bi bilo zadovoljstva svojim postignućima? Itekako ima. Ako su postignuća zadovoljavajuća.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Na nivou razreda u početku, a kasnije na nivou grada i šire, na takmičenjima iz znanja.
Ali, treba imati znanje i znati ga pokazati. I to imati ga više i bolje od ostale djece u razredu i znati ga pokazati bolje. Škola je takmičenje. Za onoga tko se želi takmičiti. I imati zadovoljstvo u postignućima. Ili biti zadovoljno da zna koliko i drugi, pa i da zna malo manje nego drugi, a da opet bude zadovoljno svojim postignućem.
Jer, postignuće učenja je znanje, a škole služe da nas uče.
No, ako roditelj ima negativan stav prema školi, vjerojatno će ga imati i dijete. I mislim da je to velika greška. Jer, škola će mu biti svakodnevni pratitelj 12, a valjda i više godina. Dijete treba biti zadovoljno u školi.
pa, i nema baš.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
moj j nije darovit, no iznad prosjeka je. pa je do 4 razreda imao sve 5 bez imalo truda. nema taj osjećaj postignuća jer mu sve prelako ide. nema izazova. takmičenje? to ti je kao da barca igra s dinamom svaki dan. i messija bi teško bilo motivirati :mrgreen:
ovo je za tanju b koja voli nogomet :mrgreen:
on jest zadovoljan. ali ne s dijelom koji se odnosi na učenje. odnosno, evo, ima i toga, sad u petom razredu. hit je povijest.
ma vrlo lako ih je motovirati, samo kad se ima mota.
Al prilicno cesto se nema mota....
MOj srednji je ko cvijetin, zapravo mozda i vise od toga, samo ja to ne mogu procijeniti, niti cu.
Ove godine smo ga upisali u glazbenu skolu, na klasicnu gitaru. Vjezba svaki dan. Ponekad ga trebam podsjetiti da jos nije vjezbao, ali uglavnom se i sjeti sam. U nedjelju mi je dosao:
"Daj mi onu bezveznu kajdanku, znas onu tanku s mekanim koricama."
A meni u glavi odma situacija da netko treba kajdanku za skolu, al je on crtao u nju pa nemamo rezervnu i tako hrpa gluposti.
"Šta ce ti ta kajdanka?"
"Da zapisem svoju skladbu."
MIslim, skupljala sam zube po podu kako mi je opala vilica. Profesor gitare mi je rekao da je jedan od rijetkih kojima da 5. A ja sam mislila mu je to neka shema za motiviranje ucenika. Sad vise nisam sigurna u to.
ONo sto je kod njega uvijek funkcionira je natjecanje. Cim se spomene neko natjecanje on se odmah ukljuci. Nasrecu da je takav jer bi inace izludili s njim. Mislim, nije da ne izludjujemo i sad, al da nema tog izlaza za nuzdu, skupljala bih zivce po cesti. A sad me ceka jos jedan takav koji je naucio mnoziti sa 6 i pol. Sad njega treba pipkat naokolo da vidimo kako dise u tog glupom skolskom sustavu.
Vidim da si me dobro razumjela :mrgreen:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Uostalom, atmosfera u školi je takva, da je njemu bolje ne pokazivati što sve zna, jer ga nitko ne bi slušao (a dečki mu se obično rugaju, samo što ga to više ne tangira toliko, bar nešto).
Bilo kako bilo, kod A. je snažan poticaj za motivaciju došao s druge strane - bio je nedavno na natjecanu (i to međunarodnom), i sad su mu naglo porasla krila za sviranje i vježbanje. Tamo je vidio kako sviraju drugi, malo stariji od njega, i jako ga je to gurnulo naprijed. Sad se više ne srami pred dečkima u školi što ide u glazbenu :mrgreen: I više voli vježbati i nekako se više našao u glazbi (ovo je i meni bilo otkriće, jer ja s glazbenim natjecanjima nemam nikakva iskustva i nisam imala pojma kako to izgleda i kako funkcionira). Baš je nekako studiozno tome pristupio, to mi se sviđa.
A škola neka ide kako ide. Gurnem mu tu i tamo neke dodatne zadatke iz matematike, toliko da nema dojam da je matematika dosadna. I da malo radi na sebi i u tom području.
Hehe, kad je prof. gitare rekao L da postoje natjecanja iz kl. gitare na kojima se osvajaju nagrade ovome su tako zacaklile očice da sam se ja pocela naglas smijati, pogodio covjek ko prstom u govance.
Da, tanja, skola je namjestena na neku srednju vrijednost, al se vrlo cesto dogadja da se uci onoliko brzo koliko moze najsporiji u razredu, pogotov lako upadaju u tu zamku kad su razredi mali (a ja naivno ocekivala obrnuto). Gubitak vremena. Doma bi to savladali lijevom nogom izmedju juhe i gl.jela.
Joj, Beti, ne razumiješ... Ja sam bila takvo dijete - kako sam mogla biti zadovoljna npr. što znam zbrajati bolje od ostalih kad sam zbrajala 3 godine prije svih, i bila na razini npr. kvadriranja/korijena... Jednostavno je bilo dosadno, kakvo takmičenje kad si par godina ispred ostatka... Ja se i danas sjećam kako sam negdje u 3. osnovne bila frustrirana što nitko oko mene ne razumije koncept negativnih brojeva... Sreća je da sam imala divnu učiteljicu ("drugaricu" :zaljubljen:) koja je sa mnom posebno radila (npr. razred uči tablicu množenja - a što ću ja to vrijeme, umirati od dosade?)Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Ovo je kao da si opisala mog mladjeg pred koju godinu... Prvu skladbu je zapisao "naopako" (jos je zrcalno pisao note, a i slova) i imam to negdje spremljeno. Kasnije naravno uzlet nije isao istom brzinom, ali glazbeni instrumenti su omiljena igracka... Cak ne mogu reci da moji decki puno vjezbaju, ali se zabavljaju svirajuci. Moram paziti da od te zabave ne ispuste iz vida skolsko gradivo. I da - sto cini lijenost u kombinaciji s tehnologijom: note se ne moraju zapisati "na ruke" nego na racunalu, pa spojis jos i sintic (odavno su me prerasli, ne mogu ja to pratiti).Citiraj:
marta prvotno napisa
Kako god bilo, glazbena se pokazala kao odlicna protuteza dosadi i zatupljujucoj atmosferi u osnovnoj skoli. Moram reci da je bolje otkad su krenuli na predmetnu nastavu, ali da - osnovna skola je namijenjena prosjecnima (kojih zapravo ima jako malo). Cak je to situacija i s izbornim predmetima. Moj stariji je neki dan izjavio da iduce godine ne ide na informatiku jer tamo nije nista novo naucio, nego uglavnom uci druge koji manje znaju. To je primjer kako je lako unistiti motivaciju.... i minus za profesora.
Inace, natjecanja su odlicna motivacija, to smo iskusili. Trentno je hit geografija, a kako ce ici dalje - nemam pojma.
I da - ne smatram da su moji decki daroviti, oni su bistri onako kao sto Cvijeta opisuje. Gradivo ide lako, ima stvari koje zapinju, ali puuuuno vise stvari koje su dosadne i za koje nedostaje adekvatna motivacija. Skolski sustav - paaa ne mogu dati bas nula bodova, ali ni puno vise. Ocjena minus tri.
Sustav je trom i neprilagođen, a često nema razumijevanja nastavnika. Točno je što marta kaže da se škola (koliko-toliko) prilagođava djeci s problemima u učenju, a s darovitima apsolutno ne zna što bi, pa tako ispada da samo smetaju. Darovito dijete nije klasični štreber - ono je uvijek drugačije, uvijek nešto negdje strši iz tog kalupa, a škola sve čini da bi ga u taj kalup zatvorila. Npr. ne prihvaća se traženje vlastitih načina i rješenja ili zahtjevi za objašnjenjem zbog čega je nešto potrebno baš tako raditi, argumentirana mišljenja o nekom književnom djelu i slično. Slažem se s MartinomP - ako drugi muče muku s nekim razlomcima/ kvadratima/ korijenima, a ti se razmišljaš o temeljnim pitanjima matematike, rezultat može biti samo dosada.
Marta i tanja_b, odlično je da natjecanja funkcioniraju, pogotovo u glazbi. :)
:love2: Zdenka, drago mi je da si ovdje!
MartinaP, malo OFFT., ali sad si me sjetila i moje divne učiteljice koja bi jednog dečka i mene, nakon što bismo nabrzaka riješili test, postavila uz prozorsku daske (bile su nekako dugačke kao mali stolići) i davala nam hrpe izazovnih zadataka, mozgalica, ponekad napr. i tekst nekog igrokaza da ga naučimo i osmislimo...A bilo nas je 32 u razredu, od toga troje koji bi danas imali bar individualizaciju i jedna s mentalnom retardacijom, dakle na skroz prilagođenom programu. A u to (davno) vrijeme roditelji nisu sigurno toliko razmišljali ni o školi ni o učiteljici.
ovo bi potpisala. to nam je najveci problem u skoli.Citiraj:
marta prvotno napisa
prosle godine je nekoliko puta, doslovno, zaspala na satu od dosade, naslonila glavu na knjige na klupi i zacorila :(
ozbiljno razmisljam da je ove godine, kad bude bas jakooo rezignirana i kad ce po 100x raditi ponavljanje ponavljanja, na jedan dan ostaviti doma umjesto odvedem u skolu. angazirati cu baku i dedu i neka je vode nekud. jeste li radile takve nepedagoske mjere sa svojom djecom?
ne bojim se da ce skolu shvatiti lezerno zbog toga, jer jednostavno nije takav tip, a opet ne cini mi kao dobro rjesenje... makar to bi bilo samo povremeno.
od uciteljice ne mogu ocekivati puno vise od onog sto je dobila, roditelji djece kojoj teze ide gradivo vrse stalni pritisak na nju i dosta je angazirana oko razreda, a moja strsi na drugu stranu i to naravno nije toliki "problem" a trikovi kojima je ubijala dosadu prosle godine sada je vise ne zadovoljavaju.
Meni je mater pažljivo birala učiteljicu, namjerno me nije dala godinu ranije u školu (iako je mogla) zato da bih došla k ovoj učiteljici.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Hvala, Peterlin, :love2:
Ne znam je li netko već bio stavio link, ali evo - sjajna tjedna emisija Explora Korada Korlevića, sve su emisije na webu i sve je po temama i minutama pa se može slušati odgovor na točno određeno pitanje.
Vrlo je razumljiv i zanimljiv, sjajan je i kao znanstvenik i kao pedagog, pa vjerujem da će i vašim bistrićima biti zanimljiv.
http://znano.st/explora/
Inače, može se kvalificirati za upis u Rode, jučer je, između ostaloga, na dvije teme govorio i o važnosti majčinog mlijeka te o tome kako su prve tri godine djeteta najvažnije :)
Evo da se i ja prikljucim. Vidim da su vecina djece vec skolarci. Da li netko ima iskustva sa 2 i pol godisnjacima. Mi imamo dosta problema sa odgojem. S je dijete koje se svima uvuce pod kozu makar svi govore da je teska i naporna. Nema niti jedne stvari koja bi ju zanimala duze od 2 min. Kupujemo puzle za 4+ god ona ih slozi i vise nije zanimljivo. Kupili smo djecji rijecnik engleskog mi smo joj citali i govorili na eng. Ona je drugi dan znala svih 25 pojmova na eng. Bez greske. Neznam sto takvom djetetu ponuditi s obzirom da nemoze u vrtic zbog zdravlja.
mi to radimo s našim malenim, do sada smo dva puta... (riječ je o prvašiću)... čim primjetim kako mu jako padne nivo radoznalosti (čitaj: zanimljivih i provokativnih pitanja) uzimam(o) slobodan dan i skitamo se, gledam da se ne poklopi s najavljenim ispitivanjemCitiraj:
hibiskus prvotno napisa
Joj, ne znam... naravno, svatko prema svojem djetetu zauzima odnos koji mu se čini optimalnim, ali ja se nikad ne bih upuštala u takvo uzimanje slobodnih dana, pogotovo kad su tako mala djeca u pitanju (niži razredi oš).Citiraj:
quinda prvotno napisa
Ipak mi je cilj da školu shvati kao svoj posao, koji nije uvijek zanimljiv, ali se mora odraditi. A i dosada u školi je dio svakodnevice (kad se samo sjetim kako sam ja umirala od dosade na nekim satima u gimnaziji - i našla sam svoj način kako to prebroditi). Naravno, da se dijete jako žali na dosadu i da je ne može podnijeti, onda bih razmotrila kako mu pomoći da to prevlada. Ali nisam sigurna da su izlasci iz škole pravo rješenje :| U svakom slučaju, kod nas nikako ne dolaze u obzir, druga djeca možda drugačije poimaju svoju svakodnevicu.
Dijelim tanjino mišljenje - ne znam da u toj mjeri smatram sebe odgovornom za to hoće li njemu biti dosadno, da praktički živim njegov život. Škola je takva kakva jest, ali je obaveza i kao takvu je tumačim djeci: škola je vaš posao, vaša obaveza, kao što je i meni i tati posao obaveza. Iako mi je posao stvarno lijep i poseban ima dosta toga što moram raditi, a ne sviđa mi se. Ne bi došlo u obzir da to "ispustim", pa tako ne dolazi u obzir ni za djecu.
Nedostatak interesa za sadržaje u školi mi smo rješavali u slobodno vrijeme - slobodne aktivnosti je uvijek sam birao, prema svom interesu. Ima još nešto, što vjerojatno nije kod svakog bistrića isto, ali mislim da vrijedi upozoriti na to - potrebna za naoko "praznim hodom", vremenom u kojem on ne radi ništa. Shvatila sam s vremenom da je to vrijeme njegove najveće kreativnosti i promišljanja. Ima stvari kojima se bavi koje se doimaju korisnima (razmišlja o biti matematike), a i one s kojima nisam na čistu (stvorio je svoje pismo, a sad kreira jezik), ali ih smatram njegovim dobrodošlim eksperimentima koji sigurno dugoročno nekamo vode. (Znam takvih odraslih čije se djetinjsko "čudaštvo" na kraju nekim obratima savršeno ugradilo u njihovu buduću profesiju).
XCitiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Ja također djecu upućujem da moraju savjesno odraditi školske obveze, pa što god to značilo. Sad su već veći i znaju se sami izboriti, sami tražiti dodatno angažiranje učitelja/profesora i slično. To dobro funkcionira kod nekih (strani jezici, informatika), a kod nekih nije baš bilo dobro primljeno, ali eto, preživjeli su... Ne odgajam djecu tako da misle da im svaki trenutak u životu treba biti ugoda, jer se tako ne nauče nositi s frustracijama (a ovi napredni znaju imati niski prag). Isto, znala sam učiteljima reći ako primijete da je dijete gotovo i počinje brbljati, nek mu daju dodatni zadatak (isto, to je ponekad palilo, ponekad ne). Dodatne interese rješavali smo i rješavamo u slobodno vrijeme.
Moram priznati da sve to nismo promatrali na taj način. Sve se nekako slagalo samo, dijete je već prilično okopnilo u školi (ne žali se on, ali jednostavno prestane pričati, prepričava isključivo odmore, pa se sva njegova prisutnost na nastavi svede na sjedi drvo na drvu, zaokruži zadaću i napravi ju, ali to je sve) a mm službeno putovao u Veneziu, ponedjeljak, polakomila se ja na produženi vikend (a imam nešto slobodnih dana zlu ne trebalo)... pitali unaprijed učiteljicu, ona nam dala dozvolu i navela što taj dan planira za nastavu i zadaću, pa je nakon nastave, dan prije puta, on sam unaprijed odradio svoje. Drugi put je bio bez vanjskog povoda, ali postupak isti: dozvola/zadaća/put... a nama svima puno lakše nastaviti dalje nakon toga... što se osjetilo i na djetetu i njegovom odnosu prema školi... Sad moram razmisliti...
Ovako kako ti opisuješ, djeluje zbilja bezazleno, samo to je vrlo klizak teren. Dijete u 1. razredu tek stječe osjećaj za obaveze i radne navike, tako da mislim da nije dobro razbijati tu rutinu, čak i ako mu je zaista dosadno.Citiraj:
quinda prvotno napisa
I meni moj prepričava uglavnom odmore i nogomet u boravku (pri čemu je glavni sadržaj kako se međusobno vrijeđaju sa starijim učenicima :roll: ). Ali čujem ponešto i o nastavi, ako dulje razgovaramo. Naročito kad rade nešto novo - to ga toliko veseli, čak i kad je riječ o gradivu koje otprije zna. Naprosto ga veseli kad ide naprijed, i to je normalno, ponavljanje doduše jest majka znanja, ali ona dosadna majka, koja uvijek tupi isto :mrgreen:
Poslala sam jedan post koji je netragom nestao vjerojatno kao i moje zbrčkane misli ovaj mjesec.
Mi smo u školi doslovce procvjetali. Za razliku od vrtića u koji je išla nevoljko ali ipak ''jer nikad ne znaš možda bude nešto zanimljivo'' u školu odskakuće. Sve pripisujem divnoj, zabavnoj i prije svega profesionalnoj učiteljici. I prava je uživancija ići na informacije (kad se sjetim onih vrtićkih ''ona jednostavno neželi nešto raditi i vi tu ništa ne možete ili djeca imaju pravo na svoj izbor bla bla'' ili ''ona se voli igrati sama'' , nije ništa rekla...) Dođe mi da našu učiteljicu izljubim!
Mi smo još uvijek u potrazi za tim što se njoj sviđa pa da to furamo (preporuka TS). Mojoj se E sviđa doslovce sve, zanima je sve - samo je stvar prezentacije.
Idemo kod TS 2*mjesečno i svi kuže razliku - otvorila se prema drugima, slobodnija je u izražavanju (samopouzdanje liječimo judom), ali se isto tako voli i osamiti ponekad. Nnedavno je na izlasku iz škole odlučila ići doma, a ne ostati s djecom na igralištu rekavši prijateljicama ''ja bih sada radije doma nego bila s vama jer mi nekako baš paše da polako prošećem do kuće jer želim osjetiti zrak i prirodu a ne samo trčati tu okolo'' - ne trebam reći da se tako ponovo izdvaja, a za našim leđima ostali su upitnici djece i roditelja. Ponekad se osami i u kući i dok sam prije mislila da je nešto mući sad znam da ''procesuira'' jer mi dođe nešto kasnije s nekom novom već prerađenom idejom. Slažem se da im treba ''svoj mir'', ali i stalna potraga za novim izazovima pa su nam mnogi sadržaji u kući postali dosadni bez obzora na to koliko se trudim izmisliti im novu namjenu. Pa sam ja praktičarka pomislila da krenemo na ''bistriće''. Znam da je netko od već pisao da mu dijete ide na te radionice kod Jasne Cv. L. al ne mogu pronaći tko. Bili smo nekoliko puta (cijena je pretjerana) i nekako se niti jednom nisam osjećala dobro tamo. Za razliku od TS gdje mi je toplo oko srca, ovdje sve djeluje nekako hladno, proračunato, bez ljubavi. OK, tržišnu osnovu imamo svi, ali ja bih radije da moja E spontano upija nova znanja kao glazbu, kao kad mirišemo cviječe pa skužimo da im se mirisi razlikuju. Nisam ja totalna romantičarka, ali i ova znanja smo im potakli mi roditelji, dali smo im tu osnovu kako da promatraju svijet pa nek se dalje razvijaju. Sad, više ne znam. Nisam pristalica elitizma ako se ne mora, samo želim da bude sretna. No, kad zaredaju neki ludi dani kao ovaj protekli mjesec, od svih materijala koje sam smislila da bismo mogle odraditi doma, dodala se samo još jedna nova knjiga da skuplja prašinu jer od vodanja po događanjima uokolo nisam stigla ništa stvarno činiti sa svojim djetetom. Treba li nam toliko? Ima li tko iskustva s udrugom bistrić. Što mislite? Malo sam se pogubila...