Al prilicno cesto se nema mota....
MOj srednji je ko cvijetin, zapravo mozda i vise od toga, samo ja to ne mogu procijeniti, niti cu.
Ove godine smo ga upisali u glazbenu skolu, na klasicnu gitaru. Vjezba svaki dan. Ponekad ga trebam podsjetiti da jos nije vjezbao, ali uglavnom se i sjeti sam. U nedjelju mi je dosao:
"Daj mi onu bezveznu kajdanku, znas onu tanku s mekanim koricama."
A meni u glavi odma situacija da netko treba kajdanku za skolu, al je on crtao u nju pa nemamo rezervnu i tako hrpa gluposti.
"Šta ce ti ta kajdanka?"
"Da zapisem svoju skladbu."
MIslim, skupljala sam zube po podu kako mi je opala vilica. Profesor gitare mi je rekao da je jedan od rijetkih kojima da 5. A ja sam mislila mu je to neka shema za motiviranje ucenika. Sad vise nisam sigurna u to.
ONo sto je kod njega uvijek funkcionira je natjecanje. Cim se spomene neko natjecanje on se odmah ukljuci. Nasrecu da je takav jer bi inace izludili s njim. Mislim, nije da ne izludjujemo i sad, al da nema tog izlaza za nuzdu, skupljala bih zivce po cesti. A sad me ceka jos jedan takav koji je naucio mnoziti sa 6 i pol. Sad njega treba pipkat naokolo da vidimo kako dise u tog glupom skolskom sustavu.




Odgovori s citatom
