S obzirom da mi se mozdane aktivnosti polako gase u ovo doba, jesam dobro shvatila Kanga taj David C. je na kraju rodjen kao treci? :-)
Printable View
Da :heart:
Kaae,
Da razmisljam da mozda to stvarno ni ne treba bit obvezno, al treba postojat kao opcija.
Nije rekla jer je mama nesto a la Hrabre sestre (bez uvrede pls) i u viziji zivota svoje kcerke beba sad nije dolazila u obzir, a znala je da je se njeni nece odrec i da ce ipak pomoc.
Njeni nisu podrzavali tu vezu nikada.
Mladi tata je ionako vec radio jer on nije ni studirao (minus u ocima mame of corse :mrgreen:)pa nije bas da su na grbaci, a imaju rjeseno stamb.pitanje.
100 ljudi, 100 situacija.
Lili, ajde spavat i prestani pisat biografiju tih ljudi više na forumu :)
U pravu si, odo ca. Kljucam usta. :-)
Meni stvarno nije jasno kakvo bi meni savjetovanje trebalo u 46 godini , nakon problematicnih trudnoca , djeteta sa poteskocama i nekoliko gubitaka trudnoca. Da mi je znati sto bi mi neki ( bilo kakav ) savjetnik mogao reci. Vjerojatni bi zavrsilo tako da ja tjesim njega/nju.
za početak bi bilo divno (i potrebnije) da bolnice na svojim web stranicama objave par osnovnih informacija o prekidu trudnoće. počev od toga da ga obavljaju, koje vrste i kako ta cijela procedura izgleda, koji dokumenti su potrebni i sl.
potom bi bilo lijepo da osobe na šalteru ili pri telefonu, kad im se žena obrati, ponude sve bitne informacije koje žena traži, uljudno i profesionalno, a ne da daju šture informacije ili da žene odbijaju, onda bi svakako bilo preporučljivo da ženama nitko od medicinskog osoblja ne nameće svoj osobni stav o pobačaju ili o tome što bi žena trebala odlučiti ili ne, i da bolnice osiguraju ženama da svaki (f#?$ing) dan netko u bolnici dežura tko uistinu obavlja pobačaje (tko nema priziv savjesti), a ne da žene moraju znati kada je ono u bolnici liječnik/ica koji obavljaju pobačaj. tako da, ajmo mi prvo riješiti te bitne stvari, a onda ćemo se baviti finesama.
žene koje se odluče na pobačaj, sigurne su u svoju odluku i znaju što žele, ali su i svjesne u kojoj banana državi žive. ono što traže su informacije i profesionalan odnos prema njima. i ako i osjećaju strah, nelagodu ili kasnije imaju traume, to je samo radi odnosa društva i posebice medicinskog osoblja, prema njima, a ne zato što su nesigurne u svoju odluku ili žale što su otišle na prekid trudnoće. postoje studije da većina žena (i nakon nekoliko godina) osjeti - olakšanje.
Lili, stvarno previše specifičnih (a nepotrebnih) detalja o tom slučaju - nije ti palo na pamet da bi netko mogao prepoznati o kome pišeš? Ako i ne, bi li tebi bilo ok da netko tvoje životne situacije tako raspisuje po nekom formu?
Tvoja je priča iskonstruirana i prilagođena trenutku i biranoj publici.
Ali je stvarnost malo drukčija.
Znam da postoje žene koje su pobacile i zbog toga nikad nisu požalile, ni godinama poslije. Vjerujem da ima i onih koje su osjetile olakšanje (ali koje zaista osobno nikad nisam upoznala što ne znači da ih nema) te onih koje je društvo stigmatiziralo jer su željele napraviti pobačaj ili su ga već napravile. Poznajem i mnogo onih koje je isto to društvo natjeralo na pobačaj (različiti su razlozi, npr. nećeš to moći sama (ili s "dvoje" male djece), nećete imati što jesti, nećete imati krov nad glavom, završit ćete na ulici, završi najprije školu/fakultet, nađi posao...). Međutim, posebna su kategorija i posebno su teške priče onih žena koje su pobacile, ali se nakon pobačaja s tom činjenicom nikako ne mogu nositi, oboljele su od depresije, neke su i suicidalne i sl. Mnogo je i očeva koji se s tom činjenicom jako teško nose.
I mnogo toga napisanoga na kojekakvim društvenim mrežama pa i ovdje ostaje mrtvo slovo na papiru, a i podloga je za dokazivanje i nadmetanje...
Baš zato zovem sve vas da dođete na samo jednu donatorsku večer (kad se bude održavala) i uživo poslušate priče i svjedočanstva tih ljudi, tih majki i očeva, koji su se odlučili za pobačaj, ali jednostavno se više nisu u stanju vratiti "normalnom" životu, životu kakav su prije "vodili" (a za koje mi se stalno čini kako ne vjerujete da postoje). To nisu ljudi koje je udruga čarobno preobratila i odgovorila ih od pobačaja. To su ljudi koji žive među nama i koji se jako teško nose s odlukom koju su donijeli i onime što su napravili. Ništa vam se neće dogoditi, samo sjedite i slušajte, ne morate ni lipu donirati niti ikakvu životnu odluku donijeti.:-)
A to su samo oni koji su pristali svjedočiti, broj je, sigurna sam, mnogo veći.
Licemjerna je i tvoja izjava o pritisku medicinskog osoblja. Prije svega, maknula bih riječ pritisak zbog isključivo negativnoga konteksta, a i zbog toga što je ta riječ ovdje (zlo)upotrijebljena.
To odlično ilustrira sljedeći primjer iz svjedočanstva Marije Jurić:
"Otišla sam na pregled i dogodilo se čudo da mi je Bog tog dana poslao doktoricu koja je htjela da pogledam svoje dijete na ultrazvuku kako bih bila sigurna želim li uistinu napraviti abortus. U meni se sve lomilo na tom stolu, bila sam pod silnim grčem… To se ne može opisati. Sve su mi misli poletjele u jednom smjeru, a to je bilo prema mojemu malom sinu. Shvatila sam da je i on bio isti takav i kako bih se samo osjećala kada bih njega izgubila Kao ni onaj dio kada sam pogledala u svoju bebu i vidjela zapravo to malo čudo od 9 tjedana i 4 dana kako miče nogicama, kako skače u trbuhu, kako to maleno srce kuca. Sve su mi misli poletjele u jednom smjeru, a to je bilo prema mojemu malom sinu. Shvatila sam da je i on bio isti takav i kako bih se samo osjećala kada bih njega izgubila. …vjerujem da je to najbolje što sam mogla napraviti u svom životu. Sačuvati ovo svoje blago. Doktorica mi je svejedno napisala broj telefona u slučaju da se predomislim, jer sam sutradan trebala doći na abortus."
Pa te pitam - bi li liječnica bila odgovorna, savjesna i časna da je samo tako napravila abortus? A nečasna je i nesavjesna jer je rekla ženi da pogleda svoje dijete na UZV-u?
I kako to da se ta žena tako brzo pokolebala u svoju odluku (kad je vidjela svoje dijete na UZV-u) ako je tako sigurna u nju (kako pišeš)? Zbog pritiska okoline? Kako da ne.
A kakve su to žene koje nisu u stanju pogledati svoje dijete na UZV-u, ali su u stanju pobaciti? Za mene su kukavice i licemjeri. S čime se to one ne mogu nositi? Sa slikom srca koje kuca? Ručice koja se miče? Ma jok, to je zbog pritiska okoline.:roll:
I one koji niječu da je beba/osoba u njihovu tijelu pitala bih - ako to nije beba, onda nisi ni trudna, zar ne? Što ćeš onda pobaciti? Žarulju?
Hajte se sada bacite na dublju semantiku i vratite se svojoj površnosti.
I još bih, mc, samo prokomentirala ovu tvoju rečenicu (jer vidim da te većina ovdje tapše po ramenu pa te očito i podržava u svemu što pišeš): "...ima ih. neodgovornih koliko hoćeš. i smiju biti neodgovorni. to ne znači da ćemo im radi toga uskratiti pravo na medicinsku skrb. i žena se smije neodgovorno seksualno ponašati - i dalje ima pravo na prekid trudnoće. ili? :D"
Super, sve žena može, i biti neodgovorna, i pobaciti, i u svakom trenutku dobiti odgovarajuću medicinsku skrb. Neka samo.
Ekipa, a mi necijepljeni? Nama uskraćujete tu istu medicinsku skrb, a jednako smo neodgovorni u vašim očima, je li tako? Jedna je neodgovornost prihvatljiva, a drugu treba na stup srama.:klap:
Freyja, ne znam pravis li se ti blesavom, ili mislis da smo mi maloumni? Zbog cega bismo odlazili na skup donatora, gdje se pazljivo odabire tko ce pricati, a i o cemu, ne bi li pogodio u prave strune istomisljenika koji ce zatim odrijesiti kesu?
A ta tvoja Marija Juric, tko god ona bila, izgubila je svaki kredibilitet u trenutku kad joj je bog poslao ginekologa.
Ah MC, nije taj nedostatak informacija vezan samo za pobacaje. Ja sina nisam uspila narucit za djecjeg pulmologa jer "nemamo vam mi pulmologa trenutno, tj. imamo, ali samo dvaput tjedno, il jednom, al ne znamo nikako kad, za ovaj mjesec smo podijelili termini, a za iduci mjesec ih jos nemamo, a kad cemo ih imat, ne znamo, dodjite vi ponovo, ne znamo tocno kad, dolazite, al najbolje bi vam zapravo bilo da se narucite u Knin, ili da odete privatno". Eto tako je otprilile osap razgovor :/
A i za neko zahvat, "u biljeznici ste. Nazvat cemo vas kad se oslobodi termin.", "Kad ce to otprilike bit?", "To vam mi ne mozemo rec, za mjesec-dva-tri". Onda, kad nazovu "Dodjite za dva tjedna", "ne mogu tad, na putu smo", "Zelite li vi to uopce ili ne?!?!"
No, naravno da bi sve te informacije trebale biti siroko i jednostavno dostupne.
Freyja, vjerujem da postoje zene i obitelji koje se jako tesko nose s napravljenim pobacajem.
I osobno, i za sebe, da pobacim , zaista bih to gledala kao da sam ubila svoje dijete. Ok, kad tako gledam, mozda ja ne bih nikad ni pobacila - No, mogu zamisliti da zena pobaci zbog pritiska okoline, nespremnosti na (jos jedno)dijete zbog nekog razloga, ovog-onog, a da to zapravo ne zeli, i da je to dotuce.
Ma ne, nitko nista ne moze skuzit, nitko nije imenovan. 100x se tako pisalo o primjerima iz svog okruzenja, a da se opet nista ne zna.
Ne bi i mala nista protov da netko prica na takav nacin o necem mome bez otkrivanja detalja o kome se radi Mari, Jeli, Ani..Jeli..
Iskreno bas nista mi ne bi smetalo.
Dotuče?
Što to znači?
Nekoga tko je slabe psihe može bilo što dotući, a nekoga tko nije- neće ništa.
Što sam ja svašta kroz život prošla pa sam još tu i zdrava i normalna, a takvih ljudi ima more.
Isto tako ima i onih koji se ne mogu nositi sa nikakvim pa ni najmanjim problemom.
Isto tako ima onih koji uporno lažu na ovoj temi i misle ako puno puta ponove laž da će to postati istina.
Neće!
Sent from my iPhone using Tapatalk
U današnje vrijeme kada nam broj oboljele djece od depresije, suicidalnih misli i svih popratnih stanja raste ubrzanom stopom a psihologa, privatnog se čeka i na preko 6mj(barem je u Osijeku tako) ja bi rado da sve snage koje imamo na raspolaganju preko HZZO-a usmjere na ta polja, a ne na neka nova obavezna savjetovanja i neka povjerenstva i stati ja znam.
O psihološkoj podršci oboljelih od malignih bolesti, to ne vrijedi ni spominjati.
Opcenito nam nedostaje psihol.pomoci. Za maligne bolesnike je strasno da ne mogu imat takvu pomoc kad god im zatreba u kratkom roku, kao i za ljude u depresiji i u sl.stanjima, koja traze urgentnu pomoc.
Meni osobno bi bila vise nego dobrodosla pomoc psihologa/psihijatra/psihoterapeuta dok sam bila u MPO-u, bilo je bas teskih razdoblja, kad mi se osobnost pocela mijenjat, to vise nisam bila ja, a moze te razumjet samo muz ili netko tko je to vec prosao. Stručne pomoci nigdje na vidiku, da covjek moze s nekim popričat.
Za pocetak trebalo bi povecat kvotu za upis na psihologiju. Od nekuda krenuti.
Paa, nemoj biti tako sigurna. Forum je donekle anoniman, ali samo donekle. Zapravo uopće nije anoniman, i iz raznih postova može se iščitati puno više detalja o nekoj osobi nego što mislimo.
Ajde još kad netko piše o svojem životu i svojoj situaciji, ali kod opisivanja bliskih osoba iz svakodnevnog okruženja stvarno bi trebalo povući granice.
Aha, a tamo gde su žene "popustile" pred "pritiskom okoline", ta okolina je zapravo izmišljala netačne i nepostojeće razloge?
Tj. imali bi "šta da jedu i krov nad glavom", i te žene u stvari jesu "imale posao" itd. itd.?
Ako su žene dopustile da se nagovore izmišljenim razlozima onda sa njihovom psihom tog momenta nešto nije bilo u redu i zaista i nije bio dobar trenutak da budu majke.
Ako su razlozi bili zaista postojeći, onda je možda "okolina" sagledavala situaciju jasnije nego same žene, a ličnost žene je takva da će radije tražiti krivca u svima drugima nego u sebi. Generalno je to "kajanje nakon abortusa" meni znak nezrele ličnosti koja ne poznaje sebe i nije u stanju da se nosi sa životnim nedaćama. Ako ne možeš da pretpostaviš svoja osećanja nakon neke svoje odluke, nemoj odlučiti tako. Jednako kao kajanje nakon što si rodila dete, jer ti je (pre)teško.
A ako si se već priklonila tuđem mišljenju u vezi svog tela, onda znači da je to tuđe mišljenje imalo izuzetnu ulogu u tvom životu. I da je tvoje životno blagostanje verovatno izuzetno zavisilo od te "okoline". U slučaju odraslih osoba, pa- to su mahom bili njihovi dotadašnji životni izbori, da budu u takvoj "okolini".
Mene samo zanima šta je alternativa kod žene u takvoj "okolini"?
Udruženje nudi trajnu promenu "okoline"?
Stalan posao?
Krov nad glavom?
Čuva decu bez nadoknade dok se završi fakultet?
Ne?
Pa onda... Na osnovu čega žena treba da podigne to dete odbačena od okoline? Lepih reči i donacija, to je svakoga daleko dovelo, vidim ja nekoliko primera dokle, nevezano za abortuse nego baš za religiozne "pomagače".
Pulinka, mnoge zene, a i muskarci su pod izuzetnim utjecajem okoline. Mladi ljudi su cesto pod velikim utjecajem roditelja ili prijatelja. Kolege na poslu su pod velikm utjecajem vecine (tome stalno svjedocim). I ljudi ponekad donose odluke koje nisu njihova iskrena zelja. I ja to ponekad radim. Meni se to ne cini nekom odlikom nespremnih i labilnih osoba (nisi ti bas tako to napisala) nego necim pred cime nas vecina ponekad popusti. Za pobacaj, moze zena jednostavno ne znat sasvim sto da napravi - pa, ako pita za savjet, i svi joj kazu pobaci, sto ce ti (npr.) jos jedno dijete?! Kako ces ovo i ono? Ili joj kazu, zadrzi dijete, to je krasno, vidi mene s 5 djece, ... moze od okoline dobiti skroz drugaciju sliku buducnosti. Ne mislim da je zena labilna ili da nije u stanju sama donijeti odluku niti da nema jako puno zena koje odma znaju stp hoce. No, svakako postoje i one koje promisljaju i koje su, u tom promisljanju, pod utjecajem okoline - koju, za ovaj primjer, uopce ne smatram nekom agresivnom "moras ovo, moras ono" okolinom nego jednostavno ljudima koji nas okruzuju.
Zato mi se mogucnost jednog neutralnog savjetovanja (tko ga zeli) cini izvrsnom.
Ovo s nedostatkom novaca i ljudi mi je opcenito jasno. I ne zagovaram sad kao rjesenje iceg neko savjetovaliste - samo kazem da mi je to dobar prijedlog. No, ovo za novce moze biti kontra-argument i za pobacaje koji nisu medicinski uvjetovani. Imamo hitnijeg posla i ugrozenijih ljudi - nemamo resursa za vrsenje pobacaja. Evo ja npr. zaista ne znam kako pored onih silnih poroda (osobno iskustvo o broju zena koje su radjale kad i ja) u kbc-u Split oni ista drugo stizu radit.
A mislila sam da ćeš među prvima stati u red, šteta.:roll:
Tebi ljudi stvarno jako lako izgube kredibilitet. Kad drukčije ne možeš argumentirati. Pa se zakačiš samo za jedno da ne bi slučajno morala komentirati ono drugo. Misliš da ateistkinja ne reagira na ovakav način ako vidi svoje dijete na UZV-u? Misliš li da su sve majke spašenih beba vjernice?
A kako baš ti nisi komentirala ono o cijepljenju? Sjećaš se što si vatreno zagovarala?
A sad jedna neodgovorna (možda) klinka može nekoliko puta napraviti pobačaj i nekoliko puta ubiti svoju djecu, a to ista djeca ni u jednom slučaju neće imati priliku. Ali ona može, koliko god joj se puta prohtije.
I vraćam se na početak teme - i još b k tome trebalo "maknuti" liječnike s prizivom savjesti.
Ne postoje ti nijanse za njih, Jadranka. Ono što zaista ne razumijem jest činjenica kako ta ekipa očekuje ikakvo razumijevanje za sebe ako same nisu u stanju priznati si ovakvo što.
Čovjek požali zbog tetovaže koju je stavio na sebe u mladosti, a ne može požaliti zbog odluke o pobačenom djetetu?
I činjenica je da neki ljudi nikad neće ni javno priznati kako su požalili...
Nabijanje grižnje savjesti je, vidim, glavna sportska aktivnost onih koji su za zabranu pobačaja :roll:...
A izvlačenje iz konteksta i ne spominjanje onog bitnog te izvrtanje svega glavna je odlika onih koji nisu za zabranu pobačaja.
A ni ti nisi, čini mi se, pazila na satu, ali upadaš komentarima koji ne drže vodu - izjasnila sam se oko toga što mislim o zabrani pobačaja. Nekoliko puta.
Ali skrenula si s teme i s onoga bitnoga, namjeno. To stalno radite.
A kome sam ja nabijala grižnju savjesti - ako sam spomenula ljude koji je imaju i koji su to imali potrebu podijeliti s drugima?
Osoba ili ne? :mrgreen: