Upravo to je i mene zasmetalo - zašto se ne "kazne" samo krivci, ovako je pouka potpuno pogrešna.Citiraj:
Sanja prvotno napisa
Printable View
Upravo to je i mene zasmetalo - zašto se ne "kazne" samo krivci, ovako je pouka potpuno pogrešna.Citiraj:
Sanja prvotno napisa
A kako bi ti pristupila djetetu koji opetovano ometa nastavu i ne obazire se na verbalna upozorenja?
Ukoliko je odgovor "osobni autoritet", molila bih da elaboriraš.
edit: za Zdenku
pa ja sam napisala da teoretiziram. znači vi kažete, sve ok, ionako ne mora sve biti by the book?Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Ja ne bih, jer je to jedna od najboljih škola u gradu i svako micanje bilo bi s konja na magarca.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Ako se netko treba maknuti, to su oni koji rade nered.
Konstalacija problematičnih specifična je za naš razred. Ravnateljica neslužbeno tvrdi da takvo što još nikad nije doživjela (a gospođa ima o-ho-ho iskustva).
Meni je to tipičan primjer što se događa kad djeca osjete da njihovo ponašanje prolazi bez posljedica.
I mislim da se ta djeca ne bi tako ponašala kada bi im uslijedila neka kazna.
Ali to valjda ne bi bila prava vrsta motivacije.
Sanja, to vaše je baš neka čudna situacija i ne mogu razumjeti zašto se ostaje pri kolektivnim kaznama, kad je očito da to samo pogoršava problem?
I još - a što imaš od kvalitetne škole ako ta kvaliteta ne može doprijeti do tvoje kćeri?
cvijeta, ne da mi se gledat šta je bilo b, c i d, ali mi se čini da mislim sve isto kao Zdenka :mrgreen:.
Točno, vidim da nam je čak i primjer sličan (izlazak na dvorište).Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Kod nas je razlog praktičan; nijedna grupa djece ne može ostati sama, ni oni koji bi mogli ostati vani, ni oni koji bi se u nekoj teoretskoj situaciji trebali vratiti u učionicu.
Inače, naša poslijepodnevna odgojiteljica pokušala je uvesti sustav tjednih nagrada za lijepo ponašanje tijekom ručka. Djeca su bila raspoređena tako da su bučni bili izmiješani s dobrima, uglavnom je bio jedan problematični za svakim stolom. Fiona je iz tjedna u tjedan petkom dolazila frustrirana kući, jer nikako da osvoje tjednu nagradu... Zašto? Jer je dečku za njihovim stolom bila veća fora da svaki dan izlije čašu vode na pod (namjerno i iz čistog mira) ili se gađa špagetama, nego da dobije nagradu. To su djeca koju nikakve nagrade ili pohvale ne motiviraju. A kazne ne postoje. Kad ih učitelji pokušaju odgojiti, roditelji se istog trena nacrtaju u školi i žale se na "gašenje individualnosti njihove djece".
Ne obazirite se na mene, samo se malo ventiliram. :mrgreen:
Ni ja ne razumijem zašto ih se kolektivno kažnjava. Zapravo, sve što se događa nije nam objašnjeno kao kazna, nego kao izravna posljedica. U konkretnom primjeru, djeca su bučna, ergo ometaju nastavu drugim razredima, ergo ne smiju ostati na dvorištu. Znači, povratak u učionicu nije zamišljen kao kazna, nego jednostavn kao posljedica određenog ponašanja.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Prednosti ove škole, bez obzira na konkretnu situaciju, još uvijek nadjačavaju njezine mane. Ako se odnos promijeni, razmislit ćemo o promjeni.
No, realno... Da bi dijete išlo u kvalitetnu osnovnu školu, treba ga se prijaviti kad ima dvije, maksimalno tri godine. Nema šanse tijekom školovanja dobiti mjesto u nekoj drugoj dobroj školi.
Prije svega, vodila bih sat tako da zainteresiram djecu za ono što govorim (metode mi se sad ne da elaborirati), unijela bih u svoj nastup humor, dozvolila bih učenicima da aktivno sudjeluju sa svojim pitanjima, organizirala bih im zanimljive terenske nastave, donosila filmove. Također, njegovala bih razumijevanje prema učenicima, osluškivala njihove potrebe, interese i razmišljanja, podržavala bih to, gradila bih odnos profesor učenik na povjerenju i poštovanju; jednostavno, pridobila bih ih za sebe i dala bih im prostora i slobodu da se i oni pokažu kao osobe. Puno bih od sebe davala u pripremi predavanja u nastupu, puno bih tražila i pazila bih da u svakom slučaju budem pravedna i poštena, ne samo u ocjenjivanju nego i u odnosu prema učenicima. (Ovo je sve u kondicionalu, a ja tako nastojim i raditi sa studentima, koji su punoljetni, ali često velika djeca). Uglavnom, da ne duljim, prva metoda bi mi bila prevencija.Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
Ako prevencija ne bi sve spriječila ima više metoda. Ušla bih u razloge takvog ponašanja djeteta i rješavala bih uzrok, a ne posljedicu. To bih činila prije svega razgovorom s djetetom, potom razgovorom s njegovim roditeljima. U nekim slučajevima najbolja je metoda ignoriranja, a to je onda kada netko baš želi isprovocirati i svrnuti pažnju na sebe. Nastojala bih riješiti taj problem sama, a ako to ne bi bilo moguće potražila bih pomoć stručne službe u školi. Osim toga, razlikovala bih u čemu se to ometanje sastoji. Ako je to verbalno ometanje koje se tiče gradiva, dala bih tom djetetu malo više prostora da se iskazuje, jer mu to očito treba. Ono pod d) kod mene ne bi bilo kažnjavanje nego dopuštanje djetetu da priredi nešto što njega zanima, vezano uz moj predmet. Ako bi to bilo blebetanje u svrhu provociranja i svrtanja pažnje na sebe, prije svega bih se potrudila da shvatim što leži iza toga. Ako bi bilo potrebno, rješavala bih taj problem u dogovoru sa stručnom službom škole. Ako bih ocijenila da to nije potrebno, odlučila bih se za ignoriranje. Kad nema reakcije, akcija postaje bespredmetna. Ako ta provokacija bila usmjerena prema drugoj djeci, nasmijavanju i sl. - bezazlene situacije bih riješila tako da odvojim malo vremena da se svi nasmijemo, a ako bih ocijenila da provokacije nisu tako bezazlene, usmjerila bih pažnju na drugu djecu i razmislila o načinu kako da promijenim njihovu reakciju. Ako bih u razredu imala doista problematično dijete također bih pokušala ustanoviti prave uzroke tog ponašanja i pokušala utjecati na to da se rješavaju na mjestu na kojem nastaju. To je svakako problem cijele škole, a ne samo pojedinačnog profesora i treba se rješavati na toj razini.
sanja, ta tvoja škola se trudi biti neka neka moderna i julovska, al im baš ne ide u praksi :mrgreen:
treba nazvat stvari pravim imenom - drek nije kazna ako ne smiju vani, pa kako god to oni zvali.
u našoj klasičnoj školi, to im je the kazna.
onda, kakve božje nagrade za lijepo ponašanje pod ručkom???
to je norma, da se ne gađaju špagetima (:lol: ovome sam se nasmijala), a ne za nagradu??
i tu dolazi do onoga o čemu pišu svimbalo, jennifer - moguće. ali to je miljama daleko od mogućih situacija, kao i problema u većini osnovnih škola kod nas.
Zdenka, opisala si do u detalje način rada A. učiteljice u nižim razredima :heart:.
Samo da ne ispadne da dramim... Škola je odlična, nastavnica također, Fiona je sretno i zadovoljno dijete koje rado ide u školu. Etablirala se u razredu, ima krug prijatelja i tako dalje, da ne nabrajam.
Nekoliko puta tjedno imaju pomoćnu učiteljicu koja obično izdvoji nekolicinu učenika i radi posebno s njima u susjednoj prostoriji. Prošle godine to su bila problematična djeca (djeca problematičnog ponašanja ujedno su i djeca koja su najlošije savladala gradivo, pitam se zašto :roll: ), a ove godine smo se izborili da to bude individualizirana nastava za napredne. Izdvajanje manje grupe i zaseban rad promatra se kao nagrada, a ne kazna i Fiona je jako ponosna što je u grupi koja ima poseban tretman. :-)
Problem je u tome što dijete samo primjećuje dvostruke kriterije i nepravdu, što se "dobrima" šalje sasvim kriva poruka i što je cjelokupna moć grupne dinamike u rukama problematične i samožive djece.
Možda će to taj poseban (pre)odgojni program promijeniti, vidjet ćemo.
I kod nas se upravo o tome radi - boravak, jedna učiteljica, ne smije nijedne ostaviti same. Po meni, neka kazna bude provedena na neki drugi način, a ne da se moja dijete koje nije ništa skrivilo kažnjava jednako kao i "krivac", a osim toga ostala je i uskraćena za boravak na zraku.Citiraj:
Sanja prvotno napisa
Po kaznom mislim na neku odgojnu mjeru - i smatram da nije na meni da je smislim, niti predložim rješenje, nego na učiteljima koji su se za to školovali - jednako tako kao što ja ne očekujem da klijent koji dođe kod mene napravi financijski model na 5 sheet-ova. To je moj posao, a jednako tako je posao učitelja da disciplinira djecu koju obrazuje, na način da se pošteno odnosi prema individualnom učeniku. Najlakše je provesti kolektivnu kaznu, ali gdje je tu dugoročni smisao?
Hvala ti na iscrpnom odgovoru. Vjerujem da si uistinu dobra profesorica, ako tako postupaš.
No, ja vjerujem da bi se i pored dobro pripremljenog i zanimljivog sata našlo djece koje bi jednostavno radije pričala sa susjedom u klupi nego sudjelovala na nastavi.
Zanima me što misliš o ovoj djeci koje Sanja spominje, i što misliš kako bi njima trebalo pristupiti?
Iskreno me zanima :)
edit: opet Zdenki
Sanja, pa kakvo je to uvažavanje pojedinca kad cijeli razred trpi posljedice zbog ponašanja nekolicine? I nepremostiv problem je to što ih nema tko čuvati? Ima li tu pedagoga, psihologa, ravnatelja...? Ne znam, meni je tu nešto jako zbrkano. I opet ista situacijau blagovaonici - šta oni očekuju, da tvoja kći nauči tog dečka kulturi jedenja (iz želje za nagradom), a nisu uspjeli odrasli? Mi ne znamo sve, naravno, ali ovo što pišeš je meni jako zbrčkan pristup djeci.
Pa i meni se čini da nebacanje hrane nije neki civilizacijski doseg :mrgreen: , ali očito postoje i oni koji to moraju naknadno naučiti. :mrgreen:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Škola je super i takvi slučajevi obično su individualni, pa se i lako&brzo rješavaju.
U našem konkretnom slučaju problem je u broju takve djece u razredu. Obično, kad postoji jedno-dvoje problematičnih, drugi roditelji se u dovoljnoj mjeri žale učiteljici i ravnateljici da se takvu djecu prebaci negdje drugdje, a kod nas je omjer drugačiji i u tome je glavni problem.
No, da... Wait and see.
Problem je onda u tome da škola zapravo i ne zna postupati s takvom djecom, jer nikad to nisu ni radili, nego su ih se rješavali?
Brigo moja prijeđi na drugoga.
Imamo sličan problem, veliku koncentraciju razuzdane djece u razredu + učiteljicu koja teško privlači njihovu pažnju. I nije dovoljno loše da bi se čovjek odlulčio na mijenjanje škole, ali s druge strane, ozbiljno me brinu trajne posljedice boravka u takvoj sredini bez dovoljno discipline i postavljenih granica. Djeca koja su mirna i ne divljaju u takvoj su sredini žrtve ostalih, a nemaju se na koga osloniti da se za njih izbori. Rezultat - moj sin je to naučio rješavati sam, na način kako ga ja doma baš ne bih uputila, ali eto...Citiraj:
Sanja prvotno napisa
a ne znam, meni je ovo previše:
da sad malo stanem u obranu i učitelja. kolektivna kazna nije najbolje rješenje, ali šta će im biti ako ostanu tog dana bez svježeg zraka? možda ima smisao, možda ako 20 djece "napadne" krivca da radi njega nisu išli vani - taj drugi put razmisli oće li ili neće brbljati.Citiraj:
a osim toga ostala je i uskraćena za boravak na zraku.
mislim, treba imati na umu da su ti učitelji isto ljudi i da mogu i pogriješiti. koji put i krivo ocijeniti, koji put krivo procijeniti, koji put na najbrži mogući način smiriti situaciju - šta ja znam, koliko me smeta mantra "mi ne možemo ništa s tom današnjom djecom" toliko me smeta i skakanje roditelja na svaku.
uostalom, nek se djeca sama izbore, nek se pobune, zašto mi ne možemo ići vani, a nismo ništa skrivili, 20 protiv dvoje, učiteljice i tog malog koji je zakuhao :mrgreen:
Ovo su, na žalost, pitanja koja sam i sama postavila našoj učiteljici prekonekoliko puta, a ove ću godine, ako bude potrebno, i ravnateljici. ;-)Citiraj:
vertex prvotno napisa
Mislim da je školu zbrčkalo to što roditelji problematične djece obično reagiraju na dva načina:
1. ispišu djecu iz škole ili
2. jako se potrude oko djetetovog ponašanja.
Sad je škola prvi put suočena s
a) velikim brojem djece problematičnog ponašanja
b) roditeljima koji takvo ponašanje opravdavaju.
I tu je škola, zapravo, u pat poziciji.
I kao što Deaedi kaže, nije na meni da školi dajem prijedloge i ideje. Na meni je da im ukažem na problem, a na njima je da ga riješe.
Ove godine je na roditeljski došla i ravnateljica (koja se obično pojavi reda radi i s osmijehom pozdravi roditelje) i vrlo ozbiljno objasnila da je priličan broj djece tek minimalno savladao gradivo prvog razreda i da, ako tako nastave, ili neće uspjeti prijeći u treći ili neće dobiti dozvolu za gimnaziju (ovdje se u gimnaziju odlazi nakon završenog četvrtog razreda i ne upisuje se samo na osnovi ocjena, nego i osnovna škola mora dati "potvrdu o zrelosti za gimnaziju", što uopće nije dužna).
E, sad... Školska godina je tek počela. Vidim da su neki roditelji bili ozbiljno zabrinuti činjenicom da je jedan mali zaista pao razred, drugi su se vidno lecnuli na spomen pada drugog razreda ili nemogućnosti upisivanja gimnazije, tako da imam osjećaj da bi se situacija ove školske godine mogla promijeniti.
Inače, naša ravnateljica je jedna vrlo ugodna gospođa. Kad ona dođe u razred i prijeti, to se događa izuzetno rijetko i tada je ljudi shvaćaju vrlo ozbiljno.
cvijeto, prvašići, neki od njih se još i popiške u gaće u školi, a ti očekuješ da će se suprostaviti učiteljici ili da će sami identificirati krivca. Pa pola njih nije ni skužilo šta se ustvari dogodili, osim da dva puta idu nutra-van na razmišljanje po 15min i da na kraju ne stignu na igranje.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Djeca se u osnovi ispisuju vrlo rijetko, nakon što su iscrpljene sve druge mogućnosti ili ako roditelji shvate da koncepcija škole ne odgovara njihovom viđenju odgoja i obrazovanja. Npr. naša škola poznata je kao prilično konzervativna, a roditelji glavnog malog razrednog zlotvora (nemojte me sad... :mrgreen: ) pobornici su liberalnih alternativnih permisivnih metoda. Pitanje je zašto su uopće upisivali dijete u školu koja se kosi s njihovim životnim stavovima? (Ovdje se relativno malen broj djece upisuje po mjestu boravka, većini djece roditelji biraju škole prema ideološkom ili pedagoškom, kakvom već, pristupu.) Dakle, ako se to dijete ispiše, to neće biti zato što škola ne zna kako se postaviti, nego zato što su roditelji pri samom upisu donijeli krivu ocjenu o tome što je za njihovo dijete najbolje.Citiraj:
vertex prvotno napisa
joj, sori, preletila sam da se radi o prvašićima koje učiteljica šalje na 15-minutno razmišljanje :lol:
nije smiješno.
Ne misliš li da je tu "disciplinu" ipak najprije potrebno dovući iz roditeljskog doma i roditeljskog odgoja, kao neki osnovni temelj?Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Mislim da iz tvog posta upravo izvire ono o čemu priča Zdenka, da je najveći problem kad izostane suradnja škole i roditelja, jer ti, eto, (iako nije riječ o tvom djetetu) pereš ruke od toga, to je posao učitelja.
Sretno, Sanja, i Fioni i tim učenicima čiji su se roditelji konačno zamislili!
Moram priznati da iz ovog što je Sanja napisala ne mogu puno shvatiti o problemima te djece. Oni jure, trče, viču, pa se ne stignu obuti, nabacuju se hranom, druga djeca ih moraju čekati, namjerno miniraju nagradu za svoj razred. Ali, nije jasno zašto to rade. Sanja je navela da je posrijedi problem kućnog odgoja i odnosa roditelja, ali sigurno nisu sva ta djeca ista. Jednostavno rješenje na razini škole bi bilo da se tu djecu porazmjesti po drugim razredima, tako da ih bude manje "problematičnih" u istom razredu. Tu, da sam ravnatelj, ne bih pitala roditelje, jer se radi o funkcioniranju škole. Svi roditelji žele da "problematično" dijete bude što dalje od njihovog djeteta, ali i "problematično" dijete je dijete i njegov problem se mora rješavati. Što bih ja sama mogla učiniti? Prvo bih upoznala tu djecu, vidjela što ih zanima i u čemu su dobri, koji su mehanizmi njihovog ponašanja, što su okidači, tko su kolovođe, a tko sljedbenici. Išla bih na to da istaknem ono što dobro rade i pružila im priliku da se afirmiraju na pozitivan način. Smislila bih neko natjecanje u razredu, u kojemu bi svi sudjelovali (takva djeca su često jako kompetitivna). Išla bih na razdvajanjem grupe tako da bih počela od "slabije karike", od odnosno od onih koji ne iniciraju nepoželjno ponašanje nego ga slijede. Njih bih nastojala odvući na nešto drugo, razgovarati s njima o njihovom ponašanju i o posljedicama tog ponašanja po ostale. Na razini cijelog razreda uzela bih jedan sat, to se kod nas zove SRO, gdje bih svima dala mogućnost da kažu što im smeta i što misle o svemu tome i predlažu, to jest da razgovaraju međusobno. Usudila bih se i u razgovoru s djecom i s njihovim roditeljima reći bobu bob, a popu pop, odnosno svoju kritiku bez ikakvog uvijanja. Ne znam također kakvi su učenici ta djeca - ako se njihovo ponašanje relfektira na njihov uspjeh u školi, upozorila bih ih na to i na posljedice toga po njih same. Sanja opisuje konkretnu situaciju u kojoj se dvadesetoro djece znoji u zimskoj opremi dok se šestero djece zabavlja i da čekati. Ja bih okrenula tu situaciju, pa zna se unaprijed što će biti. Izvela bih prvo njih i oni bi se obukli pod mojim nadzorom, a onda bi čekali da se ostali obuku. Ne bih kažnjavala razred zbog njih. U blagovaonici, hm, znam kako neka djeca jedu, a nije ni moj sin bečka škola po tom pitanju. Jedna učiteljica iz njihove škole lijepo ih posjedne za stol sa sobom, pa da vidimo kako će bacat špagete.Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
U svakom slučaju, koliko god bilo s njima teško i problematična djeca su djeca i s njima isto treba raditi. Moje dijete je imalo veliki problem s jednim takvim djetetom, koji je trajao cijelu školsku godinu i bilo je to teško rješavati. Ja bih rado, kao roditelj, da nisu u istom razredu, ali zapravo je puno veći problem onaj kojeg ima to dijete nego svi oni problemi koje stvara drugima oko sebe. Kazne tu ne mogu puno, treba učiniti puno više, u suradnji s roditeljima i stručnim osobama, pa i s nekom višom nadležnom instancom.
Naravno, ali ja kao roditelj mogu disciplinirati svoje dijete - tuđe ne mogu. I zato ne želim da učitelj disciplinira tuđu djecu preko leđa mog djeteta.Citiraj:
Svimbalo prvotno napisa
A šta se tiće suradnje roditelja i škole, od mene mogu 100% suradnje, dapače, vjerujem da im je može biti i previše. A škola je odgojno-obrazovna ustanova, tako da iako ponašanje i disciplinu treba naučiti kod kuće, učitelji ne mogu opet prati ruke od discipliniranja i "odgajanja" djece koja su im povjerena. U našem slučaju, gdje moje dijete ide u boravak, u školi provodi više vremena nego doma sa mnom, tako da očekujem od škole da je nauči više od pukog čitanja i pisanja.
Dok sam ja ovo sastavila puno se toga napisalo, pa nisam uzela u obzir ovo što je Sanja napisala o permisivnom odgoju. Svi znate što ja, tradicionalistkinja, mislim o permisivnom odgoju, pa to ne trebam ovdje ponavljat.
Pa evo, moje dijete je odgajano "permisivnim" odgojem, pa je izraslo u pristojnu, blagu i empatičnu djevojčicu bez agresije, koja poštuje autoritete. Ali očekuje da se i prema njoj tako ponašaju. A kada je kolektivno "kazne" jednako kao i nekog "problematičnog", jedino o čemu može ona razmišljati i zaključiti u tih 2x 15min je da se ne isplati biti "dobar", jer prođeš jednako kao i "zločesti", a oni se uz to još bolje zabavljaju.
Hvala, Vertex. :-)Citiraj:
vertex prvotno napisa
Ni ja ne shvaćam zašto to rade. Mi kao roditelji imamo brojne mogućnosti dolaziti u školu i boraviti na nastavi, raznim projektima i sl. Ja sam sve te mogućnosti iskoristila i mogu reći da relativno dobro poznajem razrednu dinamiku. Nekolicina te djece su kolovođe, ostali su samo sljedbenici, a zašto to rade? Nemam pojma. Nekakva mješavina samoživosti (odgoja u stilu "ti si, moj prinče, najvažnija osoba na svijetu i smiješ sve što poželiš"), traženja pažnje, nedostatka osnovnog kućnog odgoja i nedostatka negativnih posljedica (da ne kažem omraženu riječ kazna).Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Tvoji su prijedlozi, Zdenka, pametni i razumni i moram reći da ih je naša nastavnica manje-više sve isprobala. Oni kao razred mnogo raspravljaju o svom ponašanju i njegovim posljedicama, o tome kako utječu na druge ljude, o tome kako se drugi osjećaju i u teoriji je sve u redu. Ali čim se pojavi konkretna situacija u kojoj ta djeca mogu divljati, zaboravljaju se sve teorijske rasprave. :-/
I da... Dobivaju užasno mnogo, preprepremnogo pažnje. Toliko da su se ovi dobri počeli osjećati zapostavljenima, zato i jesmo dogovorili da ove godine oni imaju poseban tretman.
Čekam da se Seni vrati na topic, ona će vam hlade glave opisati školu, ja sam trenutačno vjerojatno prenabrijana.
sanja, pokloni roditeljima djece koju si opisala ;-) knjigu:
Warum unsere Kinder Tyrannen werden: Oder: Die Abschaffung der Kindheit von Michael Winterhoff
sa tezama u knjizi se samo djelomicno slazem, ali je odlicno opisao novi fenomen roditelja srednje klase, te dobrog socioekonomskog statusa, koji "ihr Ich mit dem des Nachwuchses verschmelzen"
zdenka, da te je klonirati i raspodjeliti po skolama! :-)
i da jos dodam:
skolstvo bi se u globalu trebalo prilicno reformirati, ali je to puno sira i kompleksnija tema.
deaedi, dal ti pišeš o prvom razredu? koji su u školi, koliko - 2 tjedna?
dakle, to je praktički kao vrtić? šta djeca znaju da se najednom ne smiju ponašati kao u vrtiću?
kakvo 2x15 minutno razmišljanje? kakva suradnja škole i roditelja? nakon 15 dana nastave, prilagodbe na ogromnu novost u njihovim životima.
Svesrdno to potpisujem. I moji su imali vrlo agresivnu djecu u vrtiću, A. i u prvom razredu, i znali su nastradati od njih. Svejedno, uvijek sam mislila upravo ovo što je Zdenka napisala, i u s kladu s tim i postupala, i nije mi žao.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Da napomenem, jednog od tih dječaka moglo bi se opisati kao princa, i mama je apsolutno, u svim situacijama zauzimala stav da on nije kriv, već odgajatelji i bila je sasvim nekritična prema njegovom ponašanju. U isto vrijeme, ja sam u više navrata bila svjedokom kako je u stanju poniziti vlastito dijete, i više puta mi se srce steglo zbog tog dječaka. Moja procjena je da je on jedno jako nesretno dijete i sigurno se puno više napatio u životu nego što se moj sin napatio jer ga je ovaj klepio dobrano jedan solidan broj puta.
pa da, to ni meni nije jasno..da razmisle o svom ponašanju (a oni jadni ni ne znaju kako bi se trebali ponašati) i da ih se 4. dan škole kažnjava.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Jedva čekam roditeljski idući tjedan, znate koliko sam na forumu naporna , zamislite me tek uživo :-) Već imam bilježnicu u koju si pišem primjedbe.
eto, jednostavnog li načina. jednostavni načini su obično i najbolji načini. ako su sami na hodniku dok se oblače, ili sami za stolom, neće im biti zabavno niti raditi nered.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
vertex, i tebe potpisujem. nisu naša djeca baš tako osjetljiva pa da im toliko smeta ako netko ometa nastavu.
:lol:Citiraj:
Sanja prvotno napisa
ne bih ja sad topik privatizirala. a mislim da to ni drugima nije bas interesantno, jer ne poznaju situaciju.
ali u globalu, mislim da je vertex iznjela djelomicno tocnu pretpostavku.
mislim da skola zapravo nema neki program djelovanja u takvim okolnostima, jer u principu takve probleme ima vrlo rijetko. odnosno mislim cak i prvi put.
sa jednim do dva ucenika u razredu koja ometaju na razini koja je ozbiljna (dakle ne brbljaju i tu se slazem sa zdenkom da to meni nije ni za kakvo kaznjavanje) moze ucitelj lakse izaci na kraj.
kad je situacija kao kod vas u razredu, onda mislim da mjere moraju biti sveobuhvatnije.
cime dolazimo do jedne druge razine: da se skolstvo u globalu mora razvijati i mijenjati sukladno promjenama u drustvu. te sto je najvaznije: iza tih promjena i drustvo i zajednica i institucije moraju stajati.
no to je je malo vise austrijska tema, pa ne bih sad u detalje.
osim toga, ja imam na neki nacin selektirani uvid u skolstvo i kroz to kakva sam ja osobenost i kroz skole u koje sam ja isla, kao i skole u koje ide cura.
medutim, bez obzira na moje osobno ne poznavanje situacija tucnajve nozevima i slicno, mislim da ako to postane rasirenija pojava, rjesenje sigurno nije "vojnicki" pristup, neko jedna siroka strategija i skole i zajednice kojom se treba naci nacin kako rijesiti tu problematiku na dobrobit djece, bez obzira da li je rijec o ponasanju, ne vladanju jezikom, ili necem trecem.
sto se tice problema brbljanja na sati i slicno s cim smo poceli, te kaznjavanja i sankcioniranja toga, se u potpunosti slazem sa zdenkom.
Cvijeto, svakako da djeci to ne smeta na način da im ugrožava integritet :mrgreen:, nego ometa njihovo usvajanje gradiva.
A Deaedi, u školu kreću sedmogodišnjaci, zar ne? Oni ne znaju kako bi se trebali ponašati, ne razumiju pojam mirnog sjedenja i tome slično? Ne znam, možda nemam pojma o djeci te dobi (nemojmo nikako zaboraviti da sam jedna od ovih koja ima jako malo dijete), ali mi se ne čini prezahtjevnim od njih očekivati da razumiju što je ok ponašanje, a što nije. Pa već i moje četverogodišnje dijete kuži neke osnove pristojnog ponašanja (neki dan sam pala sa stolca od smijeha kad je rekao jednom mom prijatelju "Striček A, oprosti što prekidam, ali...." :lol:), ali dozvoljavam da nije svima to toliko važno kao meni, patim na fini kućni odgoj.
U svakom slučaju, ne bih htjela biti učiteljica na tom roditeljskom :scared: :mrgreen: .
pa svimbi, cujemo se za par godina :mrgreen:
mislim da malim prvasicima treba cijelo polugodiste da "automatiziraju" mirno sjedenje i slicne stvari. razumjevanje je jedno, automatiziranje je drugo.
ps. bome te do sada nikad nisam dozivljavala kao law&order zagovornicu. doduse nisam bas puno na forumu. a i ovaj avatar ti je mio.
Tek mi je sad upao u oči Sanjin potpis i shvatila sam da se radi o sedmogodišnjoj djeci, pa moram reći da to za mene mijenja na shvaćanju situacije. Ne bih govorila o "problematičnosti" kod sedmogodišnje djece - i moj je tada bio kao vragu iz torbe ispao, odlikaš, ali jurnjava, urlanje, skakanje, sve je to bilo tu. Ne želim time reći da im sve to treba dopustiti. Treba s njima raditi i postavljati granice - sve će se promijeniti za godinu, dvije. Shvatit će pravila i posljedice svog ponašanja. Ostat će sigurno problem permisivnog odgoja kod ovog glavnog, ali možda i to roditelji shvate i promijene. Ako ne, obit će se o glavu njima i njihovom djetetu.