Citiraj Sanja prvotno napisa Vidi poruku
Točno, vidim da nam je čak i primjer sličan (izlazak na dvorište).

Kod nas je razlog praktičan; nijedna grupa djece ne može ostati sama, ni oni koji bi mogli ostati vani, ni oni koji bi se u nekoj teoretskoj situaciji trebali vratiti u učionicu.
I kod nas se upravo o tome radi - boravak, jedna učiteljica, ne smije nijedne ostaviti same. Po meni, neka kazna bude provedena na neki drugi način, a ne da se moja dijete koje nije ništa skrivilo kažnjava jednako kao i "krivac", a osim toga ostala je i uskraćena za boravak na zraku.

Po kaznom mislim na neku odgojnu mjeru - i smatram da nije na meni da je smislim, niti predložim rješenje, nego na učiteljima koji su se za to školovali - jednako tako kao što ja ne očekujem da klijent koji dođe kod mene napravi financijski model na 5 sheet-ova. To je moj posao, a jednako tako je posao učitelja da disciplinira djecu koju obrazuje, na način da se pošteno odnosi prema individualnom učeniku. Najlakše je provesti kolektivnu kaznu, ali gdje je tu dugoročni smisao?