Ne stignem sve pročitati, samo mogu reći da je tijekom mog studija u Njem. bilo normalno da profesor uđe u predavaonu i pita ima li ovdje netko tko ne govori njemački. Ako ima, nastava se drži na engleskom. Bez ikakvog žamora ili negodovanja Nijemaca, sasvim prirodno. Premda se u kuloarima moglo čuti da nisu baš presretni, jer su profesori kvalitetniji na materinjem jeziku. Meni je bilo svejedno kad je bila riječ o slušanju predavanja koji jezik je, ali mi nije bilo svejedno kod ispitivanja. I naravno da je zabavniji profesor na materinjem jeziku. Kod nas je to velika iznimka i, ako se dogodi, radi se o predmetima s malim brojem upisanih studenata, i nikako na temeljnim kolegijima. Našim je studentima većini potpuno nepoznato i neprihvatljivo da im je literatura samo na engleskom.
Znam li dobro jezike? Kako se uzme - jednom sam dala na čitanje Nijemcu svoj tekst na engleskom pa me pitao je l se šaliim s članovima ili sam to ozbiljno tako napisala :lol: Mogu govoriti oba jezika, ali često se ne mogu sjetiti nekog izraza pa zaobiđem objašnjenjem. Jako bih voljela da nije tako, ali znam da ne mogu drugačije, pogotovo kad nisam vani, nego tu.
Uglavnom, spominjalo se ovdje, čini mi se, da ne može jedan jezik škoditi drugom. I to mogu opovrgnuti iz vlastitog iskustva jer kad sam dosegla razinu da mi je svejedno koji strani jezik govorim, počela sam se mučit s hrvatskim. Trebalo mi je dosta vremena da vratim vokabular, a i danas sam prilično škrta u izražavanju na hrvatskom. Imala sam osjećaj da je baterijska jedinica za jezike napunjena i da sam došla na one in-one out.