 |
|||
Ma koljena i ostalo nastradaju odmah, ako se krene od nule s viskom kila , manjkom kondicije , fleksibilnost i snage.
Tako da ne treba cekati 20 godina.
Oni koji prezive pocetak, a ne budu nadobudni i rade na snazi/fleksibilnosti ocekuje se da imaju benefite puno vece od onih na kaucu sa daljinskim.
I tako nam ode engleski u bananu.
( ali morala sam, imam ekipu koja me sazalno gleda kad vidi da trcim po cesti)
Sirius isto mi je, one dosadne zastarjele priče trčat po travi, atlets.stazi i sl.
A priča je puno šira-vježbe snage i pametan trening pod vodstvom.
Ode ENG u neviđene razmjere
Posljednje uređivanje od Lili75 : 27.11.2018. at 16:26
Ja, recimo, ne trcim nikad, ni u snu i time se ponosim. Visak kila nemam, niti mi se kosti lako lome. Al se divim podjednako ljudina koji trce svakodnevno kao i onima koji brinu stagniraju li im djeca u usvajanju engleskog u prvom osnovne. U moju obranu mogu reci da me nisu sportski odgajali i da sam nedavno cetvrti put prosla prvi razred...
Casa, ti si mlada. Stignes jos.
Nikad ne reci nikad.
Da,da ovo pamtimo pa te možda jednog dana podsjetimo.casa prvotno napisa
Ja sam počela preko noći s 39,5god i evo me.skoro 43 god , otkad sam počela nisam stala i nadam se da neću bar još 20god pa ću vama.mladima moći davat savjete
Obično oko 40te mi žene sebi priuštimo neke stvari za svoje gušte kako djeca odrastaju.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 27.11.2018. at 22:39
Tako je, slažem se. Ali, sve je pitanje mjere. Koja je mjera za individualnu osobu - teško je reći. Radi ono što te veseli je zapravo poučak, dok se ne pretjeruje.eh sad omiljeno tvoje područje: science-based
sad je već dokazano da upravo trčanje sprječava osteoporozu (jača se gustoća kostiju) i artritis, a ako se redovno rade i vježbe snage nema tu nikakvih ozljeda nego samo isključivo benefita za zdravlje. A priče o koljenima su već davno istrošeneao pravilnijoj posturi i držanju, mislim da je suvišno.
Vezano za utjecaj trčanja na kuk, ja sam u nekoj FB grupi za raznorazne kuko-gluposti (fellow-patnici se od milja zovu "hipsters"). Jedan ogroman dio te grupe - nekakva ozljeda kuka koja se zove femoroacetabularni sraz (FAI hip impingment) - u njoj ima postotno puno žena trkačica. Neke se operiraju i nastave. Neki linkaju članke koji dovode sve veću incidenciju problema s kukovima sa sve manjom ženinom dobi s time da su žene sve aktivnije i bave se svakodnevnim trčanjem, a imaju zdjelicu koja nije muška zdjelica. Žena s problemima kuka, zbog građe zdjelice, ima više od muških. Muški sportaši s problemima u kukovima su su uglavnom body bilderi ili nogomataši (Bilić - oba umjetna kuka- ali on je profi sportaš, nije ovo ala vježbanje, trčkaranje, on je razina Janice i Blanke).
Koliko donosi benefite za osteoporozu, kondiciju, srce itd. - toliko treba biti oprezan da se ne pretjera. Što je pretjerivanje - vjerujem da ti to sve znaš i da te prvo pripreme, zagriju itd.
Ako ćemo s anegdotalnim, non-evidence base u mojoj grupi starčeka (80) - ima jedan koji je svakodnevno trčao - jedva hoda, ošlo koljeno. Ima jedan koji se povremeno bavio sportom - super je, Dorian Gray po svemu. Ima jedna koja je voljela jest - problemi s koljenom, ali manji od ovoga koji je trčao. Ima jedna najmlađa (ispod 70), koja je svakodnevno igrala tenis i ništa je ne boli.
Genetika će presudit. I pametno ponašanje.
Posljednje uređivanje od ina33 : 28.11.2018. at 09:26
I ima fitnes trenera koji govore kud bi sad trčali u 40-tima, što ste u 20-tima radili. Ali, po meni, treba raditi što ti srce voli, ako se radi pažljivo. Ako ništa, nisu ni operacije bauk, a lakše koljeno, nego srce krpat.
To je preširoka i prekompleksna tema da ne idemo ot. Samo ću reći da sasvim sigurno više populacije koja je pasivna u sport.smislu ima zdravst.tegobe od ljudi koji su rekreativci.
Meni i mama i sveki nisu bile aktivne pa im sada svi redom dr. govore zašto se nisu bavile rekreativno sportom obje osteoporoza, koljena u raspadu i sl.
Tipa“Pita starost di je bila mladost“-u smislu rekreacije.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 28.11.2018. at 09:49
Ne stignem sve pročitati, samo mogu reći da je tijekom mog studija u Njem. bilo normalno da profesor uđe u predavaonu i pita ima li ovdje netko tko ne govori njemački. Ako ima, nastava se drži na engleskom. Bez ikakvog žamora ili negodovanja Nijemaca, sasvim prirodno. Premda se u kuloarima moglo čuti da nisu baš presretni, jer su profesori kvalitetniji na materinjem jeziku. Meni je bilo svejedno kad je bila riječ o slušanju predavanja koji jezik je, ali mi nije bilo svejedno kod ispitivanja. I naravno da je zabavniji profesor na materinjem jeziku. Kod nas je to velika iznimka i, ako se dogodi, radi se o predmetima s malim brojem upisanih studenata, i nikako na temeljnim kolegijima. Našim je studentima većini potpuno nepoznato i neprihvatljivo da im je literatura samo na engleskom.
Znam li dobro jezike? Kako se uzme - jednom sam dala na čitanje Nijemcu svoj tekst na engleskom pa me pitao je l se šaliim s članovima ili sam to ozbiljno tako napisalaMogu govoriti oba jezika, ali često se ne mogu sjetiti nekog izraza pa zaobiđem objašnjenjem. Jako bih voljela da nije tako, ali znam da ne mogu drugačije, pogotovo kad nisam vani, nego tu.
Uglavnom, spominjalo se ovdje, čini mi se, da ne može jedan jezik škoditi drugom. I to mogu opovrgnuti iz vlastitog iskustva jer kad sam dosegla razinu da mi je svejedno koji strani jezik govorim, počela sam se mučit s hrvatskim. Trebalo mi je dosta vremena da vratim vokabular, a i danas sam prilično škrta u izražavanju na hrvatskom. Imala sam osjećaj da je baterijska jedinica za jezike napunjena i da sam došla na one in-one out.
Posljednje uređivanje od Jelena : 28.11.2018. at 10:45
Dobri jezičari ovo rade, ali bez da su uopće svjesni toga, a još manje da oko toga imaju grižnju savjesti ili to smatraju lošijim. Prevođenje je zapravo parafraziranje. Doslovno je samo strojno - pa onda bude nerazumljivo. Naravno da riječi imaju inačice, ali to je plošno, bez ledenog brijega sinomina, specifikuma korištenja itd. koji pliva ispod mora.
Tako da ja često niti ne razumijem kad me pitaju "a kako se to prevodi" bez da mi daju rečenicu i kontekst, kao da su to jednadžbe koje traže ispravne odgovore. Tj. OK su pitanja djece kako se na eng. kaže maca. To je cat bez filozofije. Ali, pitači su uglavnom visoke razine znanja jezika pa često ne razumijem što ih muči. Ta pitanja su kompleksnije, traže puno parafraziranja, "a kod jezičara" (što kompetentniji, to više) ide nesvjesno... ne moraju se zbog toga "ispovijedati Bogu jezika" ako me razumijete
Posljednje uređivanje od ina33 : 28.11.2018. at 13:12
Ma je, ina, ali u struci se često točno zna što je što, što nekome izvan struke nije bitno (a često su razlozi korištenja stručnog nazivlja ubij bože - jer je tamo netko nekad provalio da se tako kaže i napisao u nekoj prevedenoj knjizi). Zato mi je koma kad se ne mogu sjetiti točno, nego se čak upletem u objašnjavanje fizikalne podloge da ne bi došlo do zabune na što točno mislim.
Zašto to uopće pišem je - jer se pisalo da se kod nas dobro govori engleski i da će to svatko pohvatati. To mi je isto kao kad kažu kako bauštelci dobro ulove njemački. Ima razina za "kupiti kruh i mlijeko" i ima razina za sposobnost argumentiranog razgovora pri večernjem izlasku s društvom, neopterećenog jezičnom barijerom. Ova druga razina se nikako ne može samo pokupiti, nego ide uz izvjestan trud.
Ali ja pak uopće nisam uvjerena u benefit učenja engleskog u vrtiću... Ne mislim da ću svom djetetu predložiti. Ako bude htio, nek ide. Ja bih ga prije na timski sport poslala. Pogotovo kad bih imala žensko dijete.
S druge strane - sustavnog učenja kod kuće se malo pribojavam, a crtiće gledamo jedva na hrvatskom. Bit će da ću sama sebi skočiti u usta što se tiče institucionaliziranog učenja engleskog u predškolskoj dobi
Aspolutno se slažem. Razina koja se spominje u raspravi je "naši ljudi se snađu za restorane itd.". To je ta razina "kruh i mlijeko" - ugrubo vrlo sad to dijelim. Za razinu - radim u internacionalnoj firmi, jezik rada je engleski, a ja trebam stručno argumentirati al pari drugim govornicima engleskog - ta se razina ne dobiva u standardnom osnovnoškolskom paketu, niti youtubiranjem i minecraftom, osim ako se ne naleti na fantastične i motivirane učitelje. Za tu razinu je potreban dodatan trud. Dakle, sve je pitaje roditeljskih prioriteta. Četverogodišnjak neće srži svog bića htjeti argumentirati u board roomu - to mu nije važno.
Posljednje uređivanje od ina33 : 28.11.2018. at 15:17
Ima ljudi koji pokupe tu visoku razinu. Evo, radim trenutno u osnovnoj i te djece ima, ali su rijetka. Ostali smrtnici moraju ulozit trud. Eto, takav trud u pravilu s engleskim krece u trecem, cetvrtom razredu. Problem nezahtjevnosti prvog razreda je uobicajen i kod djece koja ranije nisu ucila engleski, jer se od njih trazi intuitivna reprodukcija. Recimo kad pitas drugasa kako se kaze ja sam gladan, zna reci I am hungry. Kad trecasu das zadatak umetni am, is ili are u recenicu I _ hungry, ne zna. Jer mu je zadatak univerzalnog primjenjivanja pravila koje intuitivno koristi tezak. I zato se u prva dva radi vecinom na intuitivnom reproduciranju. A kasnije krecu jezicna pravila i taj skok djeci bude zahtjevan.
Ma nisam ja na tu razinu mislila - trud u osnovnoj školi (ja sam natural born za jezična i ostala pravila
JelenaMa nisam ja na tu razinu mislila - trud u osnovnoj školi (ja sam natural born za jezična i ostala pravila
Pa, evo ja imam sestasa koji bez da je igdje drugdje ucio engleski doli u skoli, na dodatnoj uspjesno rjesava pripremne materijale za TOEFL. Ja sam isti taj test polagala s dvadesetak godiba uz trud. Tako da bih za tog momka rekla da ce moci predavat na jeziku strucna znanja. Samo sto ponavljam, takvi su rijetki.. Ja sad prvi put u 15- ak godina poucavanja stranih jezika sto u privatnim, sto individualno, sto u drzavnim skolama, vidim takvog.
nađu se takvi talenti, ali su zaista rijetki.
Prikrpat ću se na temu s konkretnim pitanjem... može li “prosječno dobar učenik”, dakle ne vrhunsko genijalno dijete... nego svi oni iz poola “prosjek iznad 4.00” npr. ... nakon 8 godina OŠ engleskog i 4 god. engleskog u srednjoj... doći na faks i na prvoj godini faksa pročitati stručni tekst od cca 20-30 str. na engleskom i napisati seminar (na hrvatskom)? Do kraja 4. godine faksa redovno na većini predmeta citati literaturu na engleskom i pisati seminare i diplomski iz literature na engleskom? Doći na prvi posao, citati poslovne dokumente na engleskom (neke prosječne dokumente, nikakav usko specijalizirani teški stručni tekst) i brzo, lako i tečno pisati poslovne mailove na engleskom?
Dakle, s 8 godina engleskog u OŠ i 4 u srednjoj. Ako ne, s koliko godina treba krenuti na privatne sate/u školu stranih jezika?
Ja osobno vrlo kaskam u lakom služenju engleskim u poslu, a svaki dan pišem puno mailova na engleskom (to sam se već ispraksirala), svakodnevno čitam dokumente na engleskom, snalazim se i razumijem suštinu, ali daleko je to od toga da tekst mogu samo brzinsko preletit ko na hrvatskom... na faksu sam za seminare i diplomski nerijetko imala literaturu na engleskom. Mučila sam se, ali progurala sam nekako... Učila sam ga tek od 1. srednje kao drugi jezik i zauvijek imam rupe.
Vidim neke mlade u firmi koji dođu s faksa i odmah su spremni svakodnevni posao, komunikaciju i dokumente jednako brzo hendlati i na engleskom ko i ma hrvatskom. Dakle, nije baš najstručniji specifični teški tekst, ali je daleko više od “gdje je trg i želim pojesti pizzu?”.
Tu razinu znanja engleskog priželjkujem svojoj djeci i pitam se je li skolski engleski dovoljan za to, ako nije, kad je zadnji tren za dodatni engleski?
Dovoljan....osim ako dijete ima problem s jezicima pa razvlaci dvojke trojke, a inace ima bolje ocjene.
Ja bih rekla da je dovoljan školski engleski, kad su u pitanju nove generacije. Sigurno je pozitivno pridonijela i veća izloženost engleskom jeziku. No, dogodile su se i pozitivne promjene u metodici i načinu poučavanja u odnosu na "naše" doba.
Potpis na csu i nou.
Klinci danas u četvrtom već uče sasvim pristojan nivo engleskog. A ne Here is a ball. Catch. Tako da prosječno dijete sasvim pristojno može svladati engleski u školi. Sto se izloženosti tiče ja se sjećam da sam još u OS baki prevodila sto je stvarno Krystle rekla Alexis jer nisam bila zadovoljna prijevodom, tako da je već tad izloženost bila sasvim ok onome tko je htio (ja sam znala si prekriti papirom titlove kao mali izazov
sillyme
"Let's play ball! Catch!"
Sandy i Bill
Hvala!
A zanima me još, tj. pitala bih i ove čija djeca idu na dodatni engleski izvan škole (škola stranih jezika ili privatni sati), zašto su se na to odučili? Nisu zadovoljni engleskim/učiteljem u školi, ili ima još neki razlog?
Ja sam već rekla za svoje, ali evo opet ću, krenula je zato što nismo bili zadovoljni sa učenjem u OŠ u nižim razredima. Od 5. dalje je nastavila po inerciji jer je bila (i mi smo) jako zadovoljni sa HD i bilo joj je žao pustiti jer se lijepo nadopunjavao sa školskim gradivom. naglasak je bio na konverzaciji i pričanju čega u školi nije bilo puno. Zavoljela ga je toliko da ga želi studirati, ali otom potom, tek je OŠ.
Ja se ne slažem s casom i noom i mislim da je za tu razinu koju ti priželjkuješ nedovoljan. S tom OŠ razinom za prosječno dijete dobijaš svoje znanje - po meni. Dakle, nećeš dobiti nekog tko će samo skenirat txt na eng itd. itd. Dobit ćeš - slično onome što sad imaš. Meni je to THE razlog zašto sam upisala na engl - upisala sam davno prije nego što sam uopće vidjela nastavnika na engl, jer sam se raspitala kod roditelja kojima vjerujem i koje aspiriraju na tu razinu znanja s pitanjem "jel' za to dovoljna OŠ" i odg je bio "Ne".
Ne znam ti odgovorit "kad je zadnji tren". Vidjet ćeš koji su učitelji u ŠK, kako djetetu ide, koliko tebe pita, koliko mu ne znaš odgovoriti itd itd. Ako dođete u potrebu instrukcija iz eng, za dodatni je već too late. Škole str. jezika su ugl. naprednije od OŠ - manje djece, više konverzacije, veća sigurnost. Neke idu po gramatici i god dana prije škole. Za jezike je općenito bolje što prije to bolje (kao i za sto drugih stvari, od glazbene škole nadalje). Stvar je priroriteta roditeljski, a i mogućnosti - dodatni jezici su skupi, kao i svaka aktivnost.
Posljednje uređivanje od ina33 : 29.11.2018. at 11:39
Ja nisam bila osobito nezadovoljna engleskim u skoli. Niti sam mislila da je uciteljica posebno losa. No generalno smatram da nam je skolstvo u losem stanju i da engleski tu nije iznimka, mislim da je za pocetak satnica premala i da skolski engleski nije dovoljan za razinu znanja koju sam ja htijela da mi dijete savlada. A to je da bez poteskoca savladava literaturu na engleskom u osnovnoj skoli. Jer, uz moju srecu, da doma imam dijete koje jako voli citati, kroz citanje na engleskom jeziku bilda jezik u svakom smislu, a bez puno truda, odnosno posredno.
U medicini engleski je nuzda, sva literatura za specijalisticki je na engleskom, o znanstvenom radu ne trebam ni pocinjati. Ja sam svoje skolske rupe popunila usput i to je isto moguce, i nije propast svijeta, ali ako imam mogucnosti da dijete savlada jezik u ranoj dobi ne vidim zasto ne.
Ako uspoređuješ nivo koji se uči, treba uspoređivati i nivo koji se za puno poslova traži. On je jako, jako, jako narastao od razdoblja prije nekih 30 god. Radi se u multijezičnim okruženjima. Sa Slovencima se priča na eng (na što se naša starčad snebiva, ali tako je - oni više ne uče "srpskohrv."). Dakle, bez obzira na izloženost, za određena r. mjesta - bilo koja koja nisu usko regija i usko RH - traži se kompetentan engleski da se ne mučiš tražeći riječi, da nisi duplo sporiji u čitanju txt na engl, da servisiraš klijente po cijeloj Evropi itd.Klinci danas u četvrtom već uče sasvim pristojan nivo engleskog. A ne Here is a ball. Catch. Tako da prosječno dijete sasvim pristojno može svladati engleski u školi. Sto se izloženosti tiče ja se sjećam da sam još u OS baki prevodila sto je stvarno Krystle rekla Alexis jer nisam bila zadovoljna prijevodom, tako da je već tad izloženost bila sasvim ok onome tko je htio (ja sam znala si prekriti papirom titlove kao mali izazov
BB, evo da ti ja kažem da ću kćer upisati na engleski čim se preselimo, jer joj je učitelj u školi potpuna katastrofa. Ništa ne rade, samo crtaju i slušaju cd. A onda pišu diktat.
Ovo je jedan redak iz njenog diktata:
atem hoot yoomi yoomi
Možeš li pogoditi koliko ima iz engleskog?
5? 4? Koji je razred?
I ja mislim da ce nivo engleskog koji ce se traziti i podrazumijevati u mnogim strukama samo rasti. A o tome kako djeca uce jer su izlozeni, o tom potom. Sigurno im lakse ulazi u uho, nego portugalski, ali sto znaci uciti na taj nacin? Pa i mi smo svi izlozeni hrvatskom, a koliko je nepismenih?
ina, 2. osnovne, ocjena izvrstan. Izuzetno zabavno.
Ja prva, i postajem sve više. Samo nek se ekipa igra s pravopisima s neću i ne ću, na 3.5 milijuna govornika. Nažalost, nas će pojesti drugi. Zato se podrazumijeva toliki engleski.
Da, pretpostavila sam nešto tako.
Ja se koristim engleskim. Svakodnevnim. Ali fond rijeci mi je osrednji. Vise tezi ka manjem.
Radim u sustavu u kojem je engleski osnovna stvar. Literatura je na engleskom. Ali je pisana cesto od strane ljudi kojima to takodjer nije maternji pa mi je OK.
Zelim da mi djeca imaju bogatiji fond rijeci. Citajuci knjige cesto ki se dogodi da na kindleu pogledam u rjecnik. Kuzim iz konteksta ali tad tocno vidim kako sam siromasna.
Ali kao sto sam rekla normalno mogu komunicirati na engleskom. Izvorni govornici me razumiju bez problema. Pisanje ovisi koliko nisam dugo slagala tekst tako mi broj tipfelera raste ilinpada
I da odmah kažem, nemam namjeru niti sekunde gubiti vrijeme na nastavnika, školu, školske odbore, AZOO, i ostala sranja, jer sam to već jednom probala i od toga nema ništa. Ovaj problem, stranog jezika, je jedan od lakše rješivih ako imaš dovoljno para da dijete upišeš u školu stranih jezika.
I slažem se sa sasom, izloženost nekom stranom jeziku nije dovoljna da se taj jezik savlada. Nisu ljudi u stanju ni materinji savladat. Neki će naučiti, jer imaju uho za jezike, ali većina jok.
Pričao mi je frend koji je rođen i živi u Njemačkoj da se cijelo djetinjstvo igrao s Turcima, pa svejedno riječ turskog nije naučio.
Slazem se. Naboljie su mi izjave da su naucili njemacki gledajuco crtice preko kablovske.
Ja sam ga ucila pa s kljestima mi moras vaditi recenice.
Al valjda ja funkcioniram po principu sto vise znas svjestan si koliko ne znas.
Ja sam tako 'naucila' talijanski. Al to je beskrajno daleko od sustavnog znanja. Svasta cu ja izbrbljat jer sam govornik koji je bas jezicar pa ne trazi prrciznost i spontano se snalazi i vozi dalje i razmiju me. Al daj mi da nesto napisem (iako sam ga kao ff jezicar ucila dodatno 5 stupnjeva) necu bit puno dalje od yoomi yoomi hut hut.
Posljednje uređivanje od ina33 : 29.11.2018. at 12:08
Scio me nihil scire je jako bitan. Kao netko tko je testirao tur djelatnike iz znanja njem, u pravilu, su.oni koji znaju za 4 na skali 1-10 sebi davali 8, a oni koji znaju za 8, sebi davali 4 u samoprocjeni, prije nego sto krene resetanje pitanjima koje nisu nastrebetali za uvodni govor.
Pa da. S engleskim mi je teško procijeniti, ali znam s njemačkim što ne znam. Banalni modalni glagoli tipa sollen, muessen... mi već rade komplikacije kad ja moram složiti rečenicu (kod razumijevanja nemam problem)
Od običnog primjera s kojim će neki biti zadovoljni i misliti da znaju jezik:
Du sollst ehrlich sein.
Do nekih kojih se ja uopće ne sjetim:
Wenn du ihn sehen solltest, grüße ihn von mir.
Sollte er es sich inzwischen doch anders überlegt haben?
(Ovog se sata njemačkog točno sjećam, koje mi je to čudo bilo)
Ili ovakvih koje ni ne znam složiti:
Er hat mir gesagt, ich solle ihn sofort benachrichtigen.
Sliččno imaš i u engleskom - vrlo rijetko ćeš u razgovornom jeziku čuti ispravno slaganje vremena i neupravni govor. Ono...da sam znala da moram otići, bila bih već davno otišla. Ili: rekao mi je da me bio vidio prije nego sam ušla u bus.
Mislim - i na hrvatskom moraš razmisliti (da ne spominjem one pecijah i obradovaše se imperfekte i aoriste).
Da ne idemo sad u napredne jezične dubioze, mislim da je "yubi yubi hoot hoot" u 2. r. OŠ, plus činjenica da zapravo korektiva za nastavnike u šk nema, plus činjenica da je prof. eng. teško naći (ne znam uopće koji je to danas profil - jesu li većinom anglisti, Učiteljski s pojačanim str. jezikom, ili ko za prirodne predmete, i studenti), plus činjenica da rad u internacionalnom okruženju traži kompetencije vrlo blizu materinjem i u pisanom jeziku, činjenica da masovno iseljavannje Hrvata ne daje zapravo za nadu da je održivo bildanje državnih činovnika - ne mogu svi raditi u državnim firmama, i dopisivati se na hrv, srozavanje ekonomije i "rasprodaja obiteljskog srebra", dok se raspravlja o vrjednosnim pitanjima i prate sportski uspjesi.... dovoljna kao odgovor za raspravu zašto bujaju šk. str. jezika. I zašto ljudi upisuju djecu u te škole u nadi osiruganja bolje budućnosti.
Posljednje uređivanje od ina33 : 29.11.2018. at 12:47
Moje iskustvo na domaćoj IT sceni je reklo da ako si dobar programer (liječnik, stručnjak, svejedno), možeš pisati skoro pa kako hoćeš, jer će ti se svi klanjati. Problem je ako pišeš prateću dokumentaciju.
Dopise bez problema ne vjerujem da možeš pisati sa školskim gradivom. Ali mislim da se i te fraze mogu ciljano pokupiti.
A i opet od osobe do osobe koliko mu treba da stisne send kad nešto napiše. Ili će 80 puta pročitati i lovit se za glavu gdje je sve pogriješio (ja) i poslat i odmah potom vidjet grešku koju je previdio.
Sasin sin se ne trudi u smislu mučenja da poboljša jezik, nego u tome uživa. I to mi je super. Ja se isto nisam mučila nikad, ali da mi je leglo na radnom mjestu ili u mesnici, nikako nije.
Da, ako nemaš nimalo ambicije. Dobar programer i stručnjak, bez engl, ostaje uvijek "bodyshop", "backoffice gailjot", bez imalo šanse za napredovanjem. A nema šanse da će, kao dobar dio trenutne programerske snage, raditi s Amerikom i otvoriti si svoj freelancerski biznis. On je osuđen na isključivo hrv. klijente, hrv. uvjete plaćanja i natezanja i kompenzacije, i hrvatske plaće. Tj. svi će mu reći hvala i ti si super, ali će veću plaću imati voditelj projekata i konzultant, što se ne može biti bez eng.
Posljednje uređivanje od ina33 : 29.11.2018. at 12:50
A apsolutno nema šanse pratiti sve inovacije koje su na developerskom tržištu ekstremno brze. Zapravo - ne mogu zamisliti nekog takvog tko se jako muči na engl, a da je veliki stručnjak svoje struke i da nema 60-70 god.
potpis na vertex i magriz
ja sam od onih koji smatraju da nije nuzno placati dodatni engleski a da bi razina znanja bila jako dobra
i ne zelim to djeci trenutno, radi dodatne obaveze
ako se odlucim, to ce onda biti drugi strani jezik
tko voli i zeli, zasto ne, ali ne smatram da je nuzno
sama nisam isla na dodatni engleski, a smatram da ga natprosjecno dobro govorim (i pisem)
istina, imam crtu za jezike i ucila sam ih cetiri (dva u skoli, dva van - tijekom faksa i kasnije)
zato sam voljela glazbu i ucila stihove, citala knjige na engleskom...
tako i moji danas, iako ni ja nisam bila zadovoljna kako uce u nizim razredima (vecinom napamet i bez razumijevanja), kasnije se to znacajno popravilo i sad sestas ima ok gradivo i solidnu razinu znanja
naravno da bi moglo vise i bolje, ali trenutno mu to znanje nije kriticno ni presudno
gledamo serije s engleskim titlovima, uci tekstove pjesama i pjeva, izgovor im je odlican itd.
dalje, zivjela sam i radila u francuskoj bez nekog znanja francuskog, bez ikakvog problema
jeste da francuzi preferiraju govoriti francuski, ali nikad nisam imala problema sa sporazumijevanjem, posebno s mladjim osobama
na poslu mi je management vec desetljecima strani, i sluzbena komunikacija je stalno na engleskom
i vecina se normalno sporazumijeva
ima tu greskica, ali grijesi se i na hrvatskom
onaj tko je postigao visoku razinu strucnosti u nekoj struci, sigurno moze dodatno uloziti i u svoje znanje stranih jezika i u kasnijoj dobi, ako smatra da je potrebno
nasa djeca su stvarno nemjerivo vise izlozena engleskom od nas
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom