Moje iskustvo na domaćoj IT sceni je reklo da ako si dobar programer (liječnik, stručnjak, svejedno), možeš pisati skoro pa kako hoćeš, jer će ti se svi klanjati. Problem je ako pišeš prateću dokumentaciju.
Dopise bez problema ne vjerujem da možeš pisati sa školskim gradivom. Ali mislim da se i te fraze mogu ciljano pokupiti.

A i opet od osobe do osobe koliko mu treba da stisne send kad nešto napiše. Ili će 80 puta pročitati i lovit se za glavu gdje je sve pogriješio (ja) i poslat i odmah potom vidjet grešku koju je previdio.

Sasin sin se ne trudi u smislu mučenja da poboljša jezik, nego u tome uživa. I to mi je super. Ja se isto nisam mučila nikad, ali da mi je leglo na radnom mjestu ili u mesnici, nikako nije.