Printable View
ovo je funkcionalni link iz prijasnjeg posta cokolini.Citiraj:
seni prvotno napisa
seni, pogledaj, kratak je, desetak minuta. Mislim da ce ti se barem svidjeti, ako se neces i sloziti s njim :-).
http://www.youtube.com/watch?v=zDZFc...eature=related
Slažem seCitiraj:
seni prvotno napisa
Po meni škola nikako nije nužno zlo. Naprotiv. Zahvaljujući obvznoj školi puno je djece svoj rođenjem u lošim uvjetima popravilo svoj život. Ne moraju to biti poznati znanstvenici, već obični fiškali, učitelji, činovnici. Po meni to nije zanemarivo...
Temu žene i školovanje neću ni dotaći. Sjetite me neke žene znanstvenice iz 16.stoljeća....Još i danas bi puno curica u školskoj svjedodžbi imalo samo predmet domaćinstvo da je po volji njihovih roditelja.
Mislim da nije. Tehnologija, intraplanetarno gibanje, razvoj intelekta i sveg ostalog.Citiraj:
obavezno skolovanje je dovelo do decentraliziranosti znanja i
informacija.
Cak i da je, recimo da se sve ovo razvilo zbog masovne dostupnosti skolovanja, mozda je vrijeme da ga napustimo
U redu, ako hipotetski prihvatim OKK kao svoj odabir, kako je to fizički i tehnički moguće?Citiraj:
Saradadevii prvotno napisa
Moje radno vrijeme je i prihvatljivo, ali kako će to izvesti majka liječnica, specijalistist iz XY, koja recimo kad joj je dijete došlo do neke određene dobi, želi subspecijalizirati još nešto?
U novoutopijskoj Hrvatskoj sa HS-om dolaze i plaće kojima se mogu isfinancirati privatni učitelji.Citiraj:
miniminia prvotno napisa
da ga napustimo kao jedini prihvatljivi model.Citiraj:
miniminia prvotno napisa
Tko zeli, neka izvoli; tko ne zeli/ne moze, ne treba.
Dobro,oko stoga se slažemo, ali to čini u relanoj situaciji jednog OKK kakvim ga ja vidim (težnja k boljem znanju od školskog) elitističkim. Prosječna mama koja radi, ne može si ni uz najbolju volju posložiti dan za kvalitetno OKK svoje djece.Citiraj:
Saradadevii prvotno napisa
Kako dijete koje ne kuži matematiku, jer je eto, mater zamislila da je matematika nepotrebna, možda biti znanstvenik, tehničar? nikako.
Izgleda da znanje ima cijenu, jedino ako njime možemo izravno producirat nešto opipljivo.
e, da, kakva decentraliziranost znanja, ako bi svi homskulali djecu, onda bi sadašnji obrazovani producirali obrazovane-a neobrazovani- neobrazovane-i eto ti ćao decentralizaciji znanja.
Možemo mi pričati priče o suradnji, ako roditelj misli da je viša matematika glupost ili da ju zna čisto eto-jer je to došlo prirodno-kakvu će taj roditelj suradnju tražiti ?
vertex, to je nazalost jedna od boljki sistema, kojeg bi trebalo mijenjati.Citiraj:
vertex prvotno napisa
ja se slazem sa svima koji se zalazu za to da se sadasnju obrazovni sustav treba korjenito mijenjati i poboljsati, nemam ni nista protiv kontroliranog HS-a.
ali naprosto ne mislim da je HS rijesenje svih problema, niti mislim da ce na nacin kako se sad provodi postati standard.
o samoj metodologiji HS-a ne znam dovoljno, da bih mogla usporedivati dvije metodologije.
sto se tice usporedbe znanja i obrazovanosti djece skolovane u skolskom sustavu razlicitih tipova sa djecom skolovanom HS-om nemam statisticke podatke, ali moj je osjecaj da u prosjeku djeca skolovana HS_om nisu bolje obrazovana nego druga djeca skolovana u sustavu. znam da zvuci paradoksalno, ali tako mi se cini.
vec sam negdje prije pisala o istrazivanju u njemackoj koje je trajalo 25 godina s ciljem usporedebe znanja djece skolovane u klasicnom sustavu i djece skolovane u tkz. "alternativnim" skolama tipa montessori, waldorf i slicno.
istrazivaci su ocekivali rezultat u korist klasiscnog sustava.
rezultat je bio da su djeca bila podjednako dobro/lose educirana.
zanimljivo, zar ne?
djeca iz alternativnim modela nisu bila losije, ali ni bolje obrazovana, mada bi se meni cinilo da bilo za ocekivati rezultat u korist tog individualnijeg koncepta alternative.
danas mi se cini da je to zato, jer je covjek cudesno prilagodljiv i zeli izvuci optimalno ili najbolje u svakoj zivotnoj situaciji.
osim toga razni modeli imaju i prednosti i mane. ja sam razmisljala o modelu montessori sa zajdnickim razredom od 1-4. medutim kada model koji je predstavljen na webu i kao takav zvuci super, pocnes istrazivati u praksi, npr. u razgovoru s roditeljima i djecom iz te skole, te sa nastavnicima, onda se papir malo relativira. pa ti postaje jasno da je taj model barem u praksi te skole prilagoden djeci koja sporije usvajaju, a da se individualizacija za one brze nalazi samo na papiru, a ne u praksi.
moja dobra prijateljica koja je sam zavrsila waldorfsku skolu, polagala externu maturu prije faksa i njena mama koja predaje u waldorfskoj skoli su meni objasnjavali da taj tip skole (barem onakvo provodenje kakavo je ovdje u dvije wald. skole koje bi mogle doci u obzir) nije za moju curu, jer da njene izrazene kognitivne sposobnosti, matematicki potencijal i jos neke katrakteristike, bi bile i svjesno i nesvjesno potiskivane u korist nekih drugih sposobnosti.
i srednje dijete prijateljice koje je i karakterom i kognitivnim sposobnostima slicno mojoj curi ide u vrlo slican tip skole (klasicne) kao i moje dijete. sa slicnim uspjehom i ljubavlju prema skoli.
njen prvi sin je isao u montessori razred 1-4. odnosno jos je jednu godinu produzio.
time hocu reci da stvari nisu crno bijele, da su djeca razlicita i prilicno prilagodljiva, te da bi jedna raznolikost pristupa i metoda sigurno bila dobrodosla.
u tom kontekst mislim da obrazovanje HS-om u prosjeku gledano nije nuzno bolje obrazovanje. (stvarno bi me zanimalo da li uopce postoje neka istrazivanja na tu temu)
drugi par cipela je to da ono u svom kontroliranom obliku (meni je nekontolirani oblik prilicno diskutabilan) nije dozvoljeno u hrvatskoj. bilo bi mi drago da jest. ali pretpostavljam da ce uskoro i biti.
Prvo, mislim da nagrada/pohvala ili kazna nije jedini vid odnosa koji može biti motivirajući ili demotivirajući. Zapravo, to mi nije ni palo napamet kad sam govorila o okolini.Citiraj:
miniminia prvotno napisa
Drugo, odkud tako decidirane tvrdnje, je li to tvoje mišljenje ili je to stav (tvoje?) struke?
nije funkcionalan :mrgreen:
prvo da potpišem seni, odlični postovi :klap:
jedna je stvar da hs može biti dozvoljena opcija, nek bude. ako roditelji smatraju da imaju dovoljno znanja, dovoljno vremena, dovoljno novaca da ne treba jedan od njih raditi i da mogu kupiti sve te knjige iz kojih će djeca učiti, dovoljno smisla za podučavanje. zamislite da vam je roditelj najgori profesor kojeg ste imali u školi. i jedva čekali zvono. pa tako iz svih predmeta. :mrgreen: dovoljno pameti, na kraju krajeva. da nisu, ono, glupi.
a druga je stvar prikaz hs kao bolju opciju od školstva. generalno. a školstva kao broken model. i jedno i drugo imaju svoje prednosti i mane.
mislim, lako saradevii, koja živi u centru londona pričati o socijalizaciji djece. i baletnoj školi. meni i dalje oni linkovi govore da su im djeca - izolirana.
i zato mi se strašno teško priviknuti na model live and let live. a djeca koja uče ispred ekrana su najmanji problem u cijeloj ovo priči.
i još nešto, saradevii, oprosti, ako mi možeš pojasniti. kako je moguće da se dijete do osam godina nije samo zainteresiralo za zbrajanje i oduzimanje?prije? jel odgovor možda leži u činjenici da se moja djeca nisu zainteresirala za ne znam, slikanje, miješanje boja, da sam skroz nesvjesno oblikovala njihov interes? za ono što smatram važnim?
seni, ma ja nisam niti zagovornik HS-a, osim ovako načelno, ja sam u tome dotle dokle doseže ova diskusija, i bliska sam sasvim tvojim razmišljanjima.
Zanima me zapravo kako se u stvarnosti HS-a, mislim da se odtud može štošta naučiti. A zanima me i čisto razmišljanja radi, koliko smo stvarno određeni vlastitim iskustvom (školovanja, koje onda smatramo jedinim ispravnim), i mogu li/koliko mogu stvari izgledati sasvim drugačije kad promijenimo, što bi se reklo, paradigmu.
A ovo da nisu ništa bolje ni lošije obrazovani - pa to je sasvim u redu, dovoljno dobro ako zagovaraš alternativne pristupe. Sad bi još trebalo vidjeti, što bi rekao Juul, kakva je "muzika" jednog i drugog (trećeg, četvrtog...) načina obrazovanja.
Cvijeta, tko nije funkcionalan? Ne kužim :oops:
mene isto. zapravo je steta da ne poznam ovdje nikoga s tim iskustvom. stvarno bih to voljela vidjeti i dozivjeti.Citiraj:
vertex prvotno napisa
slazem s s tobom u potpunosti da promjena paradigme, kompletno mijenja dozivljaj.
dok ja odgovorim, ulete postovi. moj je bio iza saradeviinog gdje piše da je link funkcionalan. a nije.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Aa, skroz prizemno, lol!
sto se tice juula, pamtim onaj dijalog iz knjige, koji ide otprilike ovako:
mama/tata danas ne idem u skolu, jer idem na pecanje. danas je fantastican dan za to, kaze 15-godisnji sin.
hm, hm, znas da u skoli na to nece gladati bas odusevljeno. jasne su ti konzekvence?, kazu roditelji.
o, da. znam. vec sam razgovarao o tome u skoli. sve sam odvagnuo i odlucio da je danas dan za pecanje, kaze dijete.
ps. pecanje je figurativno.
e sad sto kaze juul?
on kaze: ako jednom u toj dobi vaseg djeteta budete vodili ovakav razgovor, onda si otvorite bocu sampanjca i nazdravite! dobar ste posao obavili!
a sto kazem ja na taj moguci buduci scenarij?
nadam se da cu biti dorasla tome. :lol:
ps. jucer mi je cura najvila razgovor o tome da zeli vise slobode u odlucivanju, te vise samostalnosti u odredenim aspektima.(ne znam koji bih smajlic stavila)
Ma meni je takav scenarij piece of cake već danas, lool!
:lol:dobra si.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Ovo mi uvijek upada u oči kod zagovornika HS. Da li napustiti ga znači napustiti bilo kakvo školovanje u školi, i ono alternativno, da li je to poziv na to da cijelo društvo napusti školovanje u školi (sve se uvijek vraća na to da ti koji školuju djecu u školi rade nešto krivo/loše)? Ne znam jeste li svjesni što bi to značilo. Većina ljudi bi ostali na onoj razini znanja koju im imaju roditelji (znači - neobrazovani ili poluobrazovani roditelji, isto takvo dijete), jedino ako u isto vrijeme nisu bogati/imaju bilo kakav novac pa mogu platiti učitelje.Citiraj:
Saradadevii prvotno napisa
ALi jasno mi je - neki mogu, neki ne moraju ili ne mogu.
Ne znam je li vam ikada palo na pamet da je HS proizvod današenjeg društva gdje je sve postalo usmjereno na pojedinca, pojedinac u centru svega i svačega, individua. Moji intersi, moje ljubavi, moji ciljevi. Pa se pitam da li sreća pojedinca leži samo u ostvarivanju njegovog osobnog cilja ili ima nešto drugo.
Nemam ništa protiv HS i zalažem se za pluralizam u obrazovanju, kao vidim, većina ovdje. ovo što pišem mi je čisto osvrt na HS iz fenomena današnjeg društva i toga što je cilj današnjem društvu - individua. U pozitivnom ili negativnom smislu. Ima puno poztiivnih strana, ali se uvijek pitam gdje je tu društvo. Ne govorim o socijalizaciji, nego gledam na razvoj društva uopće, jer svako od djece ce živjeti u tom društvu.
Kad smo malo ranije dotakle povijest, kako su nastale škole itd, zapravo i tamo su postojali mnogi kritičari društva i reformatori koji su htjeli napraviti bolje društvo i pomoći siromašnoj djeci, pa su se zalagali za javne škole (kako je to zanimljivo, reformatori u pršlosti su baš htjeli besplatne škole, kako bi se što više djece izvuklo iz kruga siromaštva i potčinjenosti). Dakle, imali su plemenite namjere. Mislim da danas još uvijek ima pojedinaca koji reformu i poboljšanje škole gledaju kao utjecaj na nešto što će donijeti dobro društvu. Idjea HS mi je dobra i na pozitivan način će se realizirati samo ako su roditelji ok, odnosno ako to naprave dobro (i naravno, ako imaju vremena za to).
Mislim da je sve ovo što se događa u školi i ti kritičari škole samo normalan pomak prema drugačijoj školi, gdje će s vremenom učenje postati fleksibilnije (online učenje, mogućnost rada kod kuće, flksibilniji programi, pa i danas ima sve više izbornih predmeta...vjerujem da će to s vremenom doći do starijih uzrasta)...
Da, pogledala sam i pročitala malo od toga autora, Ken, zaboravih prezime. I opet, zanimljivo. Ali primijetila sam da on govori o kreativnosti i onda razvija priču o kreativnosti koja se odnosi na umjetnost i jasno mi je zašto, jer je to njemu profesionalno zaleđe (teatar itd.). Ne možemo reći da znanstvenici nisu kreativni, na drugačiji način. Kad moj nećak maltene digne kuću u zrak jer je nešto u podrumu eksperimentirao s tatinim kemikalijama ili kad mi drugi nećak kojeg jako zanima tehnologija uzme novi i skupi sat i totalno ga razmontira kako bi proučio kako to iznutra funkcionira, valjda je i to neka vrsta kreativnog razvoja, a ipak idu u školi.
Mnoge stvari u školi nisu dobre i to nam je svima jasno, ali nisam sigurna da to baš treba tako lako odbaciti. Lako je to govoriti tom kenu i sličnima koji su dogurali do doktorata, pa sad mogu biti kritični na sve. Ajde reci to onom Kenu koji živi s roditeljima koji imaju samo osnovnu školu (a takvih sigurno ima još dosta, pogotovo prema razini znanja koju imaju). Da li je za tako dijete bolje da se ukine ovaj broken model u potpunosti, ili da i dalje šljaka, ma kako to dijete bilo u opasnosti od takvog modela. Nekako meni su draži takvi ljudi koji unutoč ne tako dobrom startu prođu kroz tu groznu školu i na kraju, možda kroz znanosti otkriju nešto što je silno važno za društvo, nego svi ti silni kritičari. Kad je riječ o kreativnosti, odnosno umjetničkoj kreativnosti, umjetncii su često izašli iz sistema sami po sebi kad im je to odgovaralo i onda nastavili gurati, ali zato jer je njihov rad druga priča.
Malo sam zabrazdila u druge vode pa ću sad tu stati. Ono što hoću reći, HS može biti nešto dobro, ali ne vjerujem da je današnja škola puno lošija od HS. Jedino što HS nije tako javan ili masovan ili proučavan da bi se sad javili kritičari HS-a koji bi rekli, možda ne broken sistem, ali vrlo nepotpun (ovo ubacih bezveze, za ilustraciju).
mislim da mi je sad jasno sto mislis reci.Citiraj:
Saradadevii prvotno napisa
ako sam dobro razumjela, ti mislis bi svako dijete nesto ucilo i bez skole, te obzirom na dostupnost i prisutnost, raznih medija koji nude znanje/informacije, od knjiga , preko weba, cd-ova, raznih kurseva, seminara koji ukljucuju "zive" osobe kao poducavatelje i slicno, bi svako dijete vodeno tom prirodnom zeljom naslo vlastiti put i modus obrazovanja. i to bez nepozeljnih sizuacija u kojima se naglasak stavlja na ono sto ne moze, nego se naglasak stavlja na ono sto moze. i micu se svi oni problemi u obrazovnom sustavu kojih smo svjesni. da li mozda nastaju neki drugi problemi, tipa sustavnost?
moram priznati da nisam do sada o tome tako razmisljala.
zvuci interesantno u globalu. ali ne mogu si to onako zorno predociti. kako socioekonomski faktori utjecu na to?
potpis na seni i cvijetu.
I izvrsno je cvijeta rezimirala ono što i mene smeta u ovoj diskusiji na strani zagovornika HS-a.
Već sam napisala 10 puta da mi je HS ok opcija, mogu zamisliti okolnosti u kojima bi privremeno ili povremeno i sama to provodila. Čak mislim da bi za to bila sposobna kroz čitavu osnovnu školu uz naravno puno puno truda i pod uvjetom da ne radim.Citiraj:
jedna je stvar da hs može biti dozvoljena opcija, nek bude. ako roditelji smatraju da imaju dovoljno znanja, dovoljno vremena, dovoljno novaca da ne treba jedan od njih raditi i da mogu kupiti sve te knjige iz kojih će djeca učiti, dovoljno smisla za podučavanje...
a druga je stvar prikaz hs kao bolju opciju od školstva. generalno. a školstva kao broken model. i jedno i drugo imaju svoje prednosti i mane.
No opet, sigurnost s kojom recimo Roza priča o HS-u do mature, maturi kao piece of cake, sve će se to nekako naučiti, jednodimezionalnog stajališta o znanjima stečenim u školi (seni je recimo savršeno objasnila čemu služi "ozloglašena" matematika u školskom kurikulumu) mene navodi samo i jedino na ono da je najgore ne znati i ne biti svjestan da ne znaš tj. što manje znanja-više samopouzdanja.
I sve kužim Roza, i to da želite živjeti negdje gdje škola nije nadohvat ruke, i to da ćete angažirati i dodatne osobe za poduku, i to da smatraš da nije presudno znanje nego motivacija (koju nikako ne treba podcijeniti) pa da zato kažeš da svatko može HS-at, ali to da ti već sada odbijaš uopće mogućnost da će tvoje još tako malo dijete uopće ići u školu do srednjoškolske mature, ili da Saradadevii tako nonšalantno odbacuje tvrdnju da je škola tekovina civilizacije- to mi je stvarno previše (vjerujem, ne samo meni) i nije više samo pro HS i pozitivno.
čokolina :naklon:
i :klap: za kreativne nećake
Moja će djeca ići u škole, ali ovo sa civilizacijskim tekovinama mislim da se promijenilo. Ja ih neću u školu zbog civilizacijskih tekovina, nego zato jer je kod nas to tako, i škole su dobre. Volim školu. Škola je spasila stvar u trenu kad je bilo stani-pani da se opismeni narod i da se stvori kvalificirana radna snaga i prosvijetli narod koji je vjerovao u vještice i uroke (makar u mainstream medijima to i danas živi, zarađuje i nikoga to ne uznemiruje); moj dida je bio učitelj (rođen je bio 1901.), i hodao je ljudima po kućama da vidi jel daju djeci da uče, kako žive, jel znaju prati ruke, jel koriste sapun, jel znaju s djecom, stokom, jel se pravilno hrane, donosio im je novine da imaju nešto pismenoga doma... - njegov doseg bio je puno, puno više i značajnije od abecede i periodnog sutava elemenata u učionici. I respekt koji imam za školu i učitelje ide do neba i nazad. U međuvremenu pismenost je opće dobro, nemreš imam iPhone ako si nepismen, dakle SVATKO će naučiti pisati i čitati da je ne znam gdje i kakav; uostalom, da bi uopće pročitao jel marmelada il pekmez isto moraš znat čitat, dakle naša kultura je pismena kultura i to se upija od malih nogu. Koji je sad povijesni trenutak? Imamo visokopismenu kulturu, informatiziranu, globalnu, imamo niz visokospecijaliziranih poslova, projektni rad; više nego ikad prije ljudima su nužne sofisticirane i socijalne vještine i samosvijest - jer više nema okvira koji drži ljude - sve je otvoreno, i ništa nije stalno, korporacijska kultura je kakva jest i da li je starinska škola primjerena? Ne znam. Possibly maybe. I korak dalje od toga - tekovina općeg školovanja i ideje POSTIGNUĆA na radnom mjestu mislim da je malo dotukla ideju obitelji, a osobito održive obitelji, dakle one od četvero djece na dalje (koja mogu održati pozitivan natalitet i osigurati mirovine i socijalu i ekonomsku stabilnost zemlje). Mene više ne brine ideja hoće li mi dijete čitati, pisati, računati integrale ili vladati naprednim inženjerskim vještinama (moje šestogodišnje dijete koje trenutno opet ne ide u vrtić je složilo funkcionalan detektor materijala od smeća koje je našao po kući...,kraj matere profesorice književnosti koja ne razumije ništa inžinjerski osim promijeniti žarulju i uključiti usb), ali me brine društveni kontekst koji s jedne strane druka ka karijeri, a obitelj ćemo kasnije, a s druge strane na konzumaciju seksa, droge, zabave bez kraja i konca. Mene brinu vrednote kako društvenog konteksta, tako i škole same. Kad razgolimo stvar do kraja ja sam sigurna da većina homeschoolera homeschoola iz uvjerenja da će lako sa znanosti i matematikom (hej ljudi, pa zar stvarno u matematici vidite bauk -ja sam kažem prof. književnosti, pa umem da integriram ako je baš nužno - a i podsjetim se na Internetu), ali da neće tako lako provesti dijete kroz meandre tog ludila i osigurati da većinu vremena gleda jasno svoje životne priritete. Odškolovati se za posao za koji si sposoban, i koji je za tebe financijski dovoljno lukrativan, sabrati se u glavi, spoznati tko si što si i kamo ideš i naći partnera s kojim ćeš rodit tih x djece, i odgojit ih za normalne ljude. Osobno i dalje držim da je većina ljudi normalna, i da se da provuć dijete kroz sustav zdravo i normalno, ali da ima problema - ima. I vjerujem da neka mater u tamo nekoj zemlji, možda i ovdje, neko vrijeme strpljivo razgovara s djetetom na ovaj način.... - Ne sine, nije u redu slikati spolne organe i slati ih drugima na mobitel. - Ne, sine, nisi najgori jer si sa 13 godina još uvijek djevac. - Zlato, nije u redu puštiti kad imaš 9 godina, osobito ne drogu. - Koka, znam da su vam rekli da je gej okej, ali ne, nemoj se zaljubiti u prijatelja, malo ipak više gledaj cure, ma što ti rekli. - Da, znam da ti kolege imaju iPhone, džeparac od 150 kn dnevno, i da putuju na Maldive, ali mi ne možemo, i nismo zato "golje". - Znam da xy tata dođe pa prebije nastavnika jer je dala jedinicu njezinom sinu, ali tvoj tata neće doći prebiti xy zbog jedinice, moraš ispraviti ocjenu. Možeš reći da je papčina, ali mi ne tučemo ljude. .... a onda kaže - okej, sad više ne ideš u školu, nego si doma, družiš se sa tim i tim ljudima, i za tebe ni BB ni gole cice ni porn chat na zajedničkom učenju s drugom djecom ne postoji. Mogu razumjeti. I zato mislim da je HS pravo svakog čovjeka. Da ne izloži dijete ideološkom sklopu koji mu se ne sviđa, odnosno da obrazuje dijete tako da je zadovoljan njegovom perspektivom. Opet je sve do roditelja. Netko će poslat dijete u školu, još ga doma podučit. Najveći je problem onaj koji neće učit ni brinut za dijete ni u školi ni doma... ali zato nam i je potreban snažan školski sustav.
Nikako da uhvatim vremena i napišem naše iskustvo. Pokušat ću.
Što se tiče škole, državu i ministarstvo nije briga za dijete i njegov način školovanja nakon dana 15.rođendana. Više po njima nije dijete i ne mora u školu.
Sve je na roditelju. S tim da nisam ja htjela HS, nego moj sin. On se više nije vidio u sustavu koji zbog jedne jedinice zahtijeva da ponovi cijeli razred. Trebao je više učiti, ali to je sad druga tema. A ja sam mama koja će za dijete učiniti i previše.
Nakon razgovora (mm i ja) sa razrednicom, ravnateljem, pedagogom, psihologom..., jer nismo htjeli odlučiti naprečac, ostaje doma. S tim da je upisan u školu, a ispite polaže jednom godišnje.
Treba učiti, treba ispuniti dan, treba naći instruktore za ono što ne znamo mi. Da li mu je dovoljan minimum znanja, da li ga učiti samo ono što želi, da li samo znati odgovore na pitanja koje smo dobili u školi? Ima stvari koje voli učiti, ali više onih koje ne.
E, sad, budi pametan i filtriraj. Meni je matematika važnija jer je vježbati matematiku ujedno najbolja vježba za mozak. A mozak će mu u životu itekako trebati. Sastav napisati-uf. Naravno da je učio i sam.
Preživjeli smo. Srećom je on dobar dečko, vrijedan, samo odlučan kad nešto želi. U kući još jedan sin i beba, mama pune ruke posla.
Financijski? Ne znam. Meni je bilo važno da je on zadovoljan svojim načinom školovanja. Iako mislim da bi više naučio u redovnoj školi. Što mu je više korisno za život? U tom času-to što je doma. Za budućnost-možda on zna, ja sam prihvatila kako jest.
Mene bi bilo strah dijete pustiti van iz kuće, a kamoli u školu, da mislim da me okružuje takav svijet u kojem djeca puše drogu s 9 i redom stupaju u spolne odnose prije 13 i još k tome stavljaju fotografije vlastitih spolnih organa masovno na net. Vjerujem da takve iznimke postoje, ali postojale su i u moje vrijeme (osim stavljanja na net) i nisu bile prihvaćene kao opće vrijednosti nego kao marginalno ponašanje. A za boldano, uopće mi se ne sviđa pretpostavka u kojoj je kao osnovno životno ispunjenje pronalazak partnera i prokreacija. i drugo, ukoliko ti dijete je gay neće prestati biti gay time da mu ukažeš na to da to u tvojem sustavu vrijednosti nije normalno. Eventualno će to potisnuti i biti nesretno čitav život.Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Da, točno. Moj šef kaže da bi se mene moglo korbačem po leđima mlatit, a ja bih i dalje istraživala. :lol.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Ali, Seni, ja uopće ne sumnjam u velike mogućnosti vanjske motivacije - ja sam je iskusila. Gdje bi moja unutarnja motivacija za grčki bila da mi u sedmom razredu nije predavao najdivniji profesor, Dubravko Škiljan? Ali, mnogo je teže kada se ta vanjska motivacija ne naslanja na unutarnju, kada sve dolazi izvana, od toga kakav je profesor, voliš li ga, na koji te način okolina izvana motivirati na učenje, koju će ti zadovoljštinu ponuditi za uspjeh itd. Unutarnja motivacija i nije glavna tema ovog topika, a o tome sam počela pisati zato što se negdje pojavila teza da HS djecu motivira iznutra, a škola ne, što smatram apsolutno netočnim. I škola i obrazovanje kod kuće mogu motivirati dijete izvana i pomoći ili odmoći njegovoj unutarnjoj motivaciji da se razmaše ili pogubi, ali, iz mog iskustva sa sobom i samom i kao mame (nisam psiholog da bih to mogla stručno objasniti) unutarnja motivacija je svojstvena osobi, izvire iznutra.
Cvijeta je lakonski i odlično sažela ono što i mene smeta u ovoj diskusiji - suprotstavljeni tabori, obrazovanje kod kuće na pijedestalu brige o djetetu i roditeljske odgovornosti, škola zastarjeli sustav koji ubija osobnost. Na ovom forumu i drugdje mnogo sam puta sudjelovala u kritici sustava, potrebom i mogućnostima za promjene. No, obrazovanje kod kuće naprosto nije idealna zamjena kakvom se predstavlja. Ono može biti rješenje za neku djecu u nekim situacijama, to sigurno, ali nije ideal obrazovanja i ima puno nedostataka, daleko više neko školski sustav.
ifi, molim te pravi razmake u postu, volila bi ovaj tvoj pročitati, ali nema šanse :(
Nemam direktnih iskustava s osnovnoskolskom i srednjoskolskom djecom, samo posrednih. Nizi razredi osnovne skole su produzeni vrtic. Ne uci se gotovo nista, vec nekakve tete cuvaju djecu i usput mozda malo nauce citati i pisati.Citiraj:
sis prvotno napisa
Srednja skola je neusporediva s nasom i u nasoj obitelji, kad i ako bude djece, zapravo razmatramo mogucnost skolovanja u Hrvatskoj, ili nekoj trecoj zemlji. Ovdje... samo ako moramo (no dobro, vjerojatno cemo morati). I to su rijeci mojeg muza, koji je svakako prosao cijeli sustav americkog obrazovanja i to mu se nikako ne svidja, sve tamo negdje do fakulteta. Ono sto on zna, to iz (srednje) skole doslo nije, vec je igrom slucaja i stjecajem okolnosti samonaucio. Nije homeschoolan, niti je imao privatne poduke bilo kakve vrste. Samo vrlo specificnu zivotnu situaciju. I sad uci/zna vise od drugog prosjecnog covjeka (Amerikanca, u prvom redu) jer mu je to bitno i subjektivno i objektivno, s obzirom da znanjem 'mora' nadomjestiti neke druge nedostatke.
U usporedbi izmedju mojeg brata, odlicnog ucenika treceg razreda MIOC-a i muzeve sestricne, odlicne ucenice cetvrtog razreda privatne (vjerske) srednje skole ovdje u Mankatu... tesko je uopce bilo sto usporediti i ostati politicki korektan. Moj je brat morao odustati od natjecateljskog plivanja jer mu je bilo bitno stici napraviti sve sto skola od njega ocekuje, a pritom dobiti i odlicne ocjene (nitko ga na to nije tjerao). Obozava skolu, nista mu nije tesko, predavao je ove godine dva puta na fakultetu. Spomenuta cura obozava skolu, radi vise nego sto skola trazi od nje, a uz skolu se bavi natjecateljskom gimnastikom, radi kao mic bejvoc na bazenu, izlazi i sto sve ne. Evidentno joj je lakse, no... moj brat joj pomaze oko radova, seminara, eseja i jednostavnih pitanja/priprema koje je morala odraditi za faks. Ono, to se nekako preskocilo u redovnom obrazovanju. Hoce li joj to trebati kasnije? A tko zna, sve ovisi o tome sto ce, zapravo, odabrati do kraja skolovanja. Onako iskreno? Mi ocekujemo da ce ostati trudna i udati se unutar sljedecih par godina. :malobezobrazna:
S fakultetom imam osobnog iskustva, studiram i dodiplomski i postdiplomski u isto vrijeme, a mogu i usporediti s nasim visokim skolstvom jer sam zavrsila i nas faks. Bolje, zbog vise prakticnog iskustva. Ovdje je praksa obavezan dio svakog studija, kako ona na faksu, tako i rad u firmi koja se bavi onime sto studiras. Knjige mi se ne svidjaju. S ovoliko godina (pa cak i 18, za one predmete koje sam morala slusati s uvodnih godina) ne mogu vise ozbiljno shvacati - slikovnice. Bezbroj slika i boja mi ne pomaze u ucenju ni najmanje, iako sam poprilicno vizualan tip. (Da ne pricam o tome koliko su skupe i kako se ne mogu posuditi u knjiznici. Ako kopiram.... odo u rest, jel, da malo, ali ne previse karikiram.) Sastav studenata na predmetima s nizih godina je.. boli glava. Na jednom od uvodnih ekonomskih predmeta, zapeli smo na - razlomcima. Ne na kvadratnim jednadzbama i ne znam ni ja cemu, koje su sadrzavale razlomke, vec na 1/2+3/5+ tipu zadatka. Ili na koordinatnom sustavu, jer nam je i on trebao za rjesavanje problema iz ekonomije. Nisu znali nabrojati niti neke vece aviokompanije u Americi, da ne pricam nepoznavanje zemljopisa ili bilo kakve opce kulture. Profesora ima i ovakvih i onakvih, bas kao kod nas. Neki znaju prenijeti znanje, neki nemaju pojma o metodici.
Treba li sve to skupa nekome u zivotu? Pa, kako kome. Ja bih upala u rupu i pokrila se usima da sa 33 godine ne znam zbrojiti dva razlomka. S 16 ili 18, takodjer sam to morala znati i drago mi je da jesam. Hoce li ova Americka djeca biti uspjesni ljudi? Vjerojatno ce poveci broj imati dosta za svakodnevni zivot po americkim standardima (sto bi za nas znacilo, prema mojem iskustvu, puno i previse). Neki ce biti jako bogati i uspjesni. Neki ce biti fah idioti, neki, naravno, nece. Djelomicno ovisi o covjeku i njegovoj pozadini, djelomicno o skolstvu i opcenitim prilikama.
Kad i ako mogu birati, glasam za nase, iako u isto vrijeme mislim da nasem treba unaprijedjene u raznim smjerovima. To je sto se osnovnog i srednjoskolskog sustava tice.
Fakultet je bolji ovdje, utoliko sto ima vise novca i onako, bolja je tehnologija (sto opet ima veze s novcem).
čokolina
zdenka
:klap:
neko vrijeme nisam pratila topic, ali ovo me je jako zainteresiralo.Citiraj:
apricot prvotno napisa
je li itko od zagovornika hs ikad spominjao metodiku poučavanja?
ili ćemo didaktiku i metodiku izbrisati sa lica zemlje?
kao netko tko se obrazovao u učiteljskom zanimanju, moram naglasiti da mi je polaganje metodika predmeta bilo puno teže nego sam predmet.
Davno smo to spominjali na temi , da metodika nije ista ako pučavaš cijeli razred (25 komada djece različitih interesa i sposobnosti) ili vlastito dijete u kuhinji dok guliš mrkvicu. :) Što je meni prilično logično.Citiraj:
Pinky prvotno napisa
dakle, po tebi hs majke ne trebaju poznavati ni metodiku ni didaktiku?
ne slažem se.
je drugačije, ali se ipak treba znati kako se radi.
ma naravno, al meni je smješno do koje banalnosti smo sveli metodiku poučavanja jednog djeteta. I moje jedno dijete od 6g čita, piše, računa i sve te krasne stvari koje je htio sam, al ja se bome pogrbim nekad objasnit mu neke kompleksne stvari na jednostavan način, kao npr. omraženi generator.
da dodam, što kad imaš 2-3 komada dječice različite dobi. Eto, ja sam valjda nesposobna, al kad u procesu čitanja knjige šestogodišnjaku uleti dvogodišnjakinja, pogubimo se i on i ja. Jest, oni nisu djeca školske dobi, al projicirat ćemo situaciju u budućnost za 4-5godina-kad on bude imao 10ak, a ona 6.
krumpirić,uzalud ti trud, nećeš dobiti konketan odgovor..
prije par stranica sam postavila vrlo konkretno pitanje kako bi HS-eri podučavali strani jezik...kad što uvodili,kojim redoslijedom, kojom metodom,...ni glasa...
puke teorije i dokolica..uz kavu i monitor...
ma, ne, eto, saradadevii daje konkretno iskustvo, ja poštujem to iskustvo.
mada, moram priznat, nebi se osjećala ugodno da mi dijete dođe doma s riječima "svi to znaju, samo ja ne znam"
jer zapravo onda sve ono čega se HSeri grčevito drže "poštujte djetetov ritam, djeteovi afiniteti, pritisak konkurencije, pritisak društva, pritisak sustava" pada u vodu-eto pritiska društva, sustava, okoline, eto nečeg što dijete želi mada nema veze s djetetovim afinitetima-zašto-jer nije otok. Jer dijete koje ima želju znati brojeve, ta mu se želja javi puno ranije-ovo je reakcija djeteta na činjenicu da je član(ica) sustava :)
da dodam, a netko je napisao, u Londonu zaista djeteta pucaju stimulacije sa svih strana, to je čudo od grada- prava metropola. U ZG sam se ja u godini kad mi dijete nije išlo baš u vrtić (porodiljni) konjski mučila naći nešto zanimljivo i normalno (i dostupno i pametno i zabavno i..) u jutarnjim satima.
U mojem rodnom gradu-ama to neću ni pisati.
ovdje bi ti konkretan odgovor mogla dati neka učiteljica u područnoj školi sa kombiniranim odjeljenjima tipa 5 djece iz 3 generacije (razreda) istovremeno podučavati u jednom razredu.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
ja bi poucavala strani jezik--tj "poucavam" ga--tako da sam dala f. u francuski vrtic, pola dana. inace md prica savrseno francuski, a povremeno ih cuva i s njima se igra jedna curka koja zavrsava francuski na filozofskom. inace, kako ce nauciti engleski--druzit cemo se s englezima i mozda otici zivjeti koju godinu negdje gdje se engleski prica. a djecjem spuzva-mozgu, racunam da ce trebati ravno jedno par mjeseci-pola godine da ovladaju jezikom savrseno, ako su mu izlozeni konstantno.
to za moju djecu konkretno znaci da ce znati svoj (tj svoja 2 :mrgreen:), francuski i engleski. i pola zemaljske kugle je pokriveno, ako ne i cijela. u planu nam je jos svima nauciti ruski i spanjolski, pa bi nasi apetiti bili otprilike zadovoljeni.
naravno, djetetu koje zivi u multi kulti sredini kao sto je london sumnjam da je pbm nauciti i turski i poljski i koji hoces, s obzirom da tamo ima ljudi od stvarno svukud.
vidim da se naša poimanja znanja uvelike razlikujuCitiraj:
mikka prvotno napisa
što francuski vrtić nije produkt sustava?