It comes naturally, ja sam uvjerena da svi mi ovdje možemo relativno uspješno HSat svoju djecu, samo je pitanje da li smo dovoljno motivirani.krumpiric prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
It comes naturally, ja sam uvjerena da svi mi ovdje možemo relativno uspješno HSat svoju djecu, samo je pitanje da li smo dovoljno motivirani.
Čini mi se da zagovornici hs-a stalno uzimaju primjere obrazovanja iz matematike i ostalih predmeta prvih razreda osnovne škole, a
da se ovi drugi referiraju na nešto zahtjevnija znanja i područja. Da, elementarnu aritmetiku djeca mogu naučiti dijeljenjem bombona ili
sokratovkskom metodom u autobusu. Ali neka zahtjevnija znanja se ne mogu prenijeti samo kroz igru, aktivnosti, posjete muzejima, praksu.
Za neke stvari jednostavno treba sjesti i dobro zagrijati stolac. I onda to na ovakvom topicu zvuči nazadno.
Slažem se.
Znači da zapravo imaš jako puno vjere i poštovanja prema sustavnom školstvu kad ovako nešto izjavljuješ,
jer,konačno,svi mi smo prošli kroz iste klupe.
Ne bih se složila. Mislim da je za poučavanje potrebno više od motivacije, potrebno je znanje i vještina prenošenja tog znanja. Ja to mogu u glazbenom području. U matematici i fizici, primjerice, ne mogu.
a, ne!
nismo!
Roza, ja ne bih mogla "izvući" ni treći osnovne.
Nemam ništa protiv da ti doma podučavaš svoje dijete, ali ja za svoju djecu nisam dovoljno dobra/obrazovana.
Njima želim više.
Što se tiče izvanjske i unutarnje motivacije, ne mislim da je ova unutarnja striktno vezana za hs. Vjerojatno hs-ana djeca imaju viši stupanj internalizirane motivacije, ali to pripisujem uvjetima rada,
individualiziranom i osobnom pristupu. Također mi nije nezamislivo da hs-ana djeca imaju i izvanjsku motivaciju, tj. da neka znanja ne žele usvojiti iz vlastitih interesa, nego recimo kako bi zadovoljili roditelje.
Isto tako mislim da se često događa da školska djeca internaliziraju motivaciju koja im je ispočetka vanjska. Ono što želim reći da pitanje motivacije nije striktno pitanje hs-a i škole, i da bi se puno toga moglo napraviti po tom pitanju i u okviru škole.
apricot,pa koliko nas ovdje ima koji su sami prošli HS?
Do sad se nitko nije javio.
Na to sam mislila.
Pa sve 5, onda ti daš svoju djecu u školu, ja svoju HS-am.
Stalno se vrtimo u krug. Bottom line je da ja smatram da roditelj niti ne mora imati sva znanja svih profesora osnovne i srednje škole da bi uspješno HSao svoje dijete.
u tom smislu se slažem.
i u smislu da smo imale sličan kurikulum. (generacijske razlike su donijele i izmjene).
ali su nivoi itekako različiti, ovisno o školi, nastavniku... posebno iz predmeta za koje ne postoji službena literatura.
onda program i metode itekako ovise o motiviranosti predavača, sluhu rvnatelja...
nsi shvatila.
ovo je bila reakcija na to da si ti "uvjerena da svi mi ovdje možemo relativno uspješno HSat svoju djecu, samo je pitanje da li smo dovoljno motivirani".
ne, ne možemo.
mnogi od nas smatraju da su nam znanja nedostatna da bismo to napravili kako treba.
o metodologiji da ni ne govorim.
Ja sam se referirala na Rozinu izjavu da smo svi mi ovdje na forumu sposobni HS-at svoju djecu,samo ako imamo motivaciju.
Znači ili:
-smo svi kroz školski sustav dobili zadivljujuće dovoljno znanja na svim područjima da možemo uspješno (što god to značilo) podučavati svoje,susjedove itd. klince,što bi značilo da je sustav zapravo odličan
-je dovoljno skupljati,nadopunjavati "znanja" uz pomoć prijatelja google-a
-svi roditelji imaju urođenu sposobnost uspješnog podučavanja u smislu metodike
-količina znanja i vještina koje HS-dijete treba usvojiti je zapravo daleko niža od one koju aktualni sustav propisuje
Vezano uz stvari kojih ste se sada dotakle.
Prednost razreda nad HS , uz ne nužno idelanog učitelja, ali sposobnog da motivira učenike je i sama činjenica grupe učenika, dvadesetak malih pametnih mozgova koji misle. Obrađuje se tema, i onda započinje uvod, učenici se pitanjima uključuju. I onda jedan odgovor upali lampicu kod drugog. Neprocjenjivo
Slažem se, no bilo bi idealno da je malih glavica 15-20,a ne 30...
Moj ravnatelj je dobio naputak s vrha da maksimalno smanji broj razrednih odjeljenja ( u svrhu "racionalizacije",jasno)...tako da imamo nekoliko razreda po 38 učenika...e to je koma.
Posljednje uređivanje od rosa : 30.05.2011. at 11:23
Ja točno ovako mislim. Moje obrazovanje je vrlo visoko i izvrsno, ali specijalizirano, usmjereno, nedostatno na mnogim mjestima. Imam djecu u nižim razredima osnov ne škole i apsolutno sam svjesna da svojoj djeci ne bih mogla pružiti poželjnu širinu obrazovanja niti sada, a kamoli kasnije. Apricot spominje i metodologiju - osvjedočila sam se da učiteljica koja radi s mojom kćeri, koja je po struci učiteljica, primjenjuje u tom radu metodologiju o kojoj ja nemam pojma.
Rekla bih da se u ovoj diskusiji nerijetko potvrđuje ona grčka - što više znaš više shvaćaš da ne znaš, a što manje znaš više si uvjeren da sve znaš. Da se nadovežem i na onaj post koji govori o stvarnim isksutvima obrazovanja kod kuće, odnosno o dva ekstrema, izvrsno obrazovane djece i neobrazovane djece - ono što je sporno nije gdje se rad odvija i u čijoj organizaciji. S moga gledišta, može to biti kod kuće i u organizaciji roditelja, ali djecu moraju poučavati ljudi koji su za to stručni i osposobljeni. Sve ostalo je tek priučavanje nekim jednostavnim znanjima i poslovima koje znaju roditelji i krug njihovih prijatelja (s tim da metodologija izostaje).
Škole i obrazovanje su civilizacijsko postignuće, a da može i mora biti bolje, jasno je. Meni je dosta blizak koncept koji i provodim - djeca idu u školu, tamo uče mnogo toga što ja na znam, a ja, muž i naši prijatelji opskrbljujemo ih dodatnim znanjima, pomažemo im u razumijevanju onoga što uče, ispravljamo što treba, dodatno ih opismenjujemo, dodatno učimo svirati, pomažemo im formirati literarni ukus, razvijati radne navike, dijelimo s njima sva naša specifična znanja u mjeri u kojoj možemo i u kojoj oni to žele.
Dodala bih još nešto o unutarnjoj motivaciji, to jest da mislim da ona nema veze s obrazovanjem u školi odnosno kod kuće. To je unutarnje, izvire iz samog čovjeka. Moj sin je ima i uvijek je imao, a kći je nema. Zato je njoj u učenju potrebno više pomoći škole i roditelja.
NEkoliko puta sam kod zagovaratelja vidjela kako spominju razlog kako sva djeca ne mogu naučiti čitati do 10 godine... Čini mi se nezrelo razgovarati o o obrazovanju u bilokom obliku na taj način. Vjerujem da svi mi ovdje govorimo o djeci normalnih sposobnosti.
Jedan od osnovnih postulatata pedagogije, i svake metodologije je kako novo gradivo,tema ili zadatak koji se obrađuje mora biti za mrvicu dignut iznad prethodnog. U suprotnom dolazi do dosade, a i nema napretka. Puštati dijete da ide svojim tempom zvuči vrlo lijepo , ali u praksi to može značiti stagnaciju i nepravovremeno izvlačenje onog najboljeg iz djeteta.
None of the above rekla bi.
Ali mislim da su roditelji koji se upuštaju u HS (a pritom su zdravi i odgovorni roditelji) svjesni u što se upuštaju, i ako se već odluče upustit u HS vrlo je vjerovatno da su visoko motivirani svojoj djeci pružiti svu kvalitetu obrazovanja koju daje HS.
Vi možete do sutra govoriti da je škola sigurno za svakog bolja, ali to je samo vaše osobno mišljenje koje malo vrijedi kad se uzme u obzir da su stručnjaci koji se bave teorijama o HS pisali knjige i predavali o tome kako između ostalog kvalitetno obrazovanje kroz HS može pružiti svaki odgovorni i obrazovani roditelj. Obrazovani ne znaći nužno i školovani u državnim institucijama.
Primjer je bio samo ilustracija za motivaciju, ne i za to kako se na nju treba odgovoriti.
Svako znanje moze biti vrlo zahtjevno za usvojiti, ako ne postoji interes za njega, samopouzdanje, ako postoji otpor ili osjecaj neadekvatnosti ili izoliranost iz konteksta onoga sto se vec zna.
Tada ni grijanje stolice puno ne pomaze.
Velika predrasuda o obrazovanju bez skole, koja je prepreka u razumijevanju o tome kako se ucenje dogadja bez skole, je pretpostavka da netko, u ulozi ucitelja, treba nesto (propisano gradivo) pouciti kroz direktnu poduku.
I da je dijete u tom slucaju samo sa tom drugom osobom koja preuzima ulogu ucitelja, a izolirano od druge djece svoje dobi.
Cini mi se da se oko ovoga vrti vecina argumenata protiv OKK
Žao mi je što opet moram Rozi postavit pitanje, ali mi zaista nije jasno kako roditelj-učitelj može obrazovati dijete do kraja srednjoškolskog obrazovanja i pri tom određivati sadržaj, a nije svladao poželjno (ili kako ćemo ga već nazvati) gradivo.
I slažem se da je zabrinjavajuća činjenica da nekiu akademski građani ništa korisno nisu naučili tijekom studija (kako je to već lijepo seni komentirala).
To se i ja pitam. Koliko na tu unutrašnju motivaciju možemo djelovati ako bi metode poučavanja potpuno promjenili? Da li je kriv način ? Da li bi motivacija bila bolja kad bi se radilo puno više individualno , a ne po programu za većinu?
Zdenka
Mislim da uopće nema potrebe postavljati bilo kojem odgovornom roditelju takvo pitanje. Ja nekako smatram da roditelji koji obrazuju kod kuće odlučuju to na nekoj godišnjoj razini (a ne za dijte u dobi od jedne godine što će raditi i kako do fakulteta), pa ako vide da bi sustav bio bolji za njihovo dijete iz bilo kojeg razloga, tada bi ga ubacili u sustav.
Mislim, meni je to isto kako da me se pita kako sam svojoj djeci isplanirala život, školovanje i edukaciju do 20 godine.
Posljednje uređivanje od sirius : 30.05.2011. at 11:39
x na Zdenku
TAko je. Unutarnja motivacija koja se zove intrizična ,jednostavno se rađa s djetetom. TO je ono što je Ujevića gonilo pisati, Van GOgha slikati, Mariju TErezu izlagati se bolesnima, Kopernika heretički gledati u nebo,to je onaj Eppur si muove zbog kojeg radiš ono u što si siguran, pa makar krepao od gladi ili riskirao život. VAnjska ili ekstrinzična motivacija je ono izvanjsko što nas navodi da radimo. U većini to je novac, slava, moć, pohvala... I nema ništa lošeg u toj motivaciji, ne treba je bagatelizirati, jer većina ljudi funkcionira na taj način. Kad se bolesnome operira srce , njemu je sasvim svejedno da li kirurg radi za kikiriki iz svoje unutarnje motivacije ili zato jer ima plaću kojom će kupiti novi auto.
Ne potvrđuje se nikakva grčka ili ti ga Dunning–Kruger, nego vi malo sjedite na ušima.
Ako uzmem sebe ka primjer, nikad nisam tvrdila da posjedujem sva znanja koja posjeduju svi profesori u osnovnoj i srednjoj školi, ali isto tako smatram da mi sva ta znanja nisu ni potrebna da bih svoje dijete uspješno HSala, a kad zapnem tražim pomoć, isto tako kad dijete malo odraste i samo masu toga naući bez ičije pomoći. Tako da se za polaganje recimo državne mature ne brinem.
Ja se ne slažem sasvim s ovim Zdenkinim o motivaciji. U grubim crtama da, međutim, dosta mi je pogledati razliku kod A. prve četiri godine, kod uzvrsne učiteljice i sada u petom razredu. Motivacija u nekim predmetima je osjetno, osjetno! išla nizbrdo. On je i dalje generalno sposobno dijete željno znanja, ali neki predmeti mu lagano postaju ne baš dragi jer se na tim satovima osjeća ne baš dobro. Ne kažem da će ga to trajno obilježiti i da mu je interes za ta područja ubijen zauvijek, ali razlika je primjetna - uči ih manje i površnije.
Dosta forumašica živi u inozemstvu. Jako bi me zanimalo njihovo viđenje školstva u zemljema u kojima žive u usporedbi s hrvatskim. Koliko sustav uopće drži do širine obrazovanja? Teži li obrazovni sustav isključivo proizvodnji za tržište radne snage ili ipak nije postavljen tako usko?
Imala sam prilike boraviti na inozemnim sveučilištima pa sam uočila da prosječan student fakulteta na kojem sam studirala ostavlja nevjerojatan dojam svojim širokim znanjem. A onda zapinje na rješavanju nekih konkretnih problema, koji su zapravo vrlo jednostavni.
Već je netko spominjao učenike koji su tijekom školovanja išli na razmjenu u inozemstvo gdje su mahom postizali izvrsne rezultate. Mene to navodi na zaključak da bismo trebali djelovati u smjeru osuvremenjivanja metoda poučavanja i sadržaja (iako se to unutar sustava radi, ali sporo), a u skladu krilaticom 'live and let live' neka HS-a onima koji imaju mogućnosti i smatraju da mogu. Ja sam od onih "znam da ništa ne znam". I HS-am svoje vrtićko dijete jer ono tako traži...ali ipak mislim da će mu sutra škola dobro doći.
Obavezna skola s drzavnim propisanim programom je relativno nova stvar u povijesti civilizacija i kako neki autori ukazuju (Ken Robinson, Gatto), nastala je zbog potrebe jednog odredjenog ekonomskog modela, standardizirane industrijske proizvodnje.
Škole i obrazovanje su civilizacijsko postignuće
Obrazovanje je postojalo i prije takvih skola, postoji i bez skola i postoji nakon zavrsenih skola i temelji se na inherentnom potencijalu ljudskoga uma da se siri, da se zeli siriti i da spoznaje i mijenja svijet oko sebe.
Ken Robinsonovo predavanje o potrebi mijenjanja edukacijske paradigme , koja pociva na ovom prvom (standardizirana industrijska proizvodnja) je vrlo zanimljiva food for thought.
Ja bih se najviše bojala recentnosti informacija koima raspolažem.
Da nije ovoga foruma, ne bih ni znala da su samoglasnik i sglasnik postali otvornikom i zatvornikom. (A i to su informacije prispjele iz školovanja u sustavu).
Dobro, to je potpuno benigan primjer, ali se mogu provući i puno važnije informacije, neke koje bi mogle utjecati na moj ili nečiji život.
A ne možeš se, kao roditelj/učitelj/čovjek stalno doškolovavati iz svih područja.
.
Posljednje uređivanje od sis : 30.05.2011. at 11:59
Moja nećakinja Amerikanka ide u školu u kojoj se baš ovako radi - svako dijete radi svoje, ono za što pokazuje interes (u okvirima nečeg ponuđenog, čini mi se) i na tome radi dok ne savlada materiju svojim tempom. Malena je pametnica, mama je jako zadovoljna školom, moj brat mrvicu skeptičan. Mislim da se kroz neko vrijeme uključuje u neku standardnu školu, i mene zanima kakav će biti prijelaz.
I nikako se ne slazem s time da se unutarnja motivacija radja s djetetom.
Mislim da svako dijete rodjenjem ima unutarnju motivaciju da uci i da se ta motivacija moze odrzavati, povecavati ili smanjivati i da obavezno skolovanje s propisanim kurikulumom i ocjenjivanjem, u vecini slucajeva tu motivaciju narusava.
Mislim, i ja zam dijete naučit slova, zbrajanje i oduzimanje. Ali usprkos činjenici da sam svojevremeno rješavala integrale u podne i u ponoć, ne bih se baš usudila nekoga to učiti...pa bih možda odlučila da je to i tako suvišno.
Intrizična motivacija proizlazi iznutra. Talentiranost ne može nitko stvoriti.
Ovo što ti govoriš je vanjska motivacija. Možeš ti kao roditelj, škola, odnosno učitelj, društvo, televizija, država i zakoni, vizija dobrog života biti vanjski poticatelji motivacije... Loši ili dobri...
Naravno, svi imamo radoznalost. Pobuditi nju je cilj svakog obrazovanja
Posljednje uređivanje od miniminia : 30.05.2011. at 12:11
Ok ako izuzmemo činjenicu da je moj tata matematičar i maltretirao me je sa vježbanjem matematike dok nisam upisala faks na kojem je matematika apsolutno nevažna, što meni u mom svakodnevnom životu vrijedi to jel znam višu matematiku ili ne? Vrijedno bi mi bilo jedino da imam zanimanje koje je vezano uz matematiku, ali pošto nemam, viša matematika mi je eto bila totalno nepotrebna muka, i danas mi je primjenjena jednostavna matematika sasvim dovoljna da funkcioniram u društvu i u poslu. A za must krave da i ne govorim.
Posljednje uređivanje od RozaGroza : 30.05.2011. at 12:15
Da, prije nego što je škola postala dostupna svima, bila je dostupna samo privilegiranima, tj. muškima i bogatima. Ostala djeca su sa oko sedam godina ulazila u svijet rada. O programu i njegovim funkcijama mogla bih se djelomično složiti s tobom, o tome se ima puno za reći. U okviru diskusije, pitanje programa je važno utoliko ukoliko ga djeca obrazovana kod kuće moraju ili ne moraju slijediti.
O unutarnjoj motivaciji znam ono što osjećam i vidim - ja sam je uvijek imala, što ne znači da nije bilo utjecaja vanjske motivacije, o kakvima piše vertex. Ima i tu uspona i padova. Ali mene je unutarnja motivacija uvijek dizala i gurala da učim i radim još i još i to i sad osjećam. To je jedan unutarnji poriv za učenjem i radom koji imaš ili nemaš. Ako nemaš, ne znači da je sve izgubljeno, jer onda treba pojačati utjecaj vanjske motivacije, kao što ja radim sa svojom kćeri. Moguće je, ja se tome i nadam, da će se i kod nje taj unutarnji poriv probuditi, ali nije to isto što sam kod sebe osjećala otkad znam za sebe, a to prepoznajem i kod svog sina.
Talentiranost nije isto sto i motivacija koja dolazi iznutra. Niti je to isto sto i radoznalost
Vjerojatno onda pricamo o razlicitim stvarima.
Upravo tako.
da se nadovezem na jennifer:
djeca jako puno toga rade da bi zadovoljili roditelje i odrasle osobe koji su im pozitivan autoritet (autoritet u pozitivnom smilu i na nacin vodenja - juul to dobro objasnjava). u to sam duboko uvjerena i to tvrde mnogi djecji psiholozi ukljucujuci juula.
i to je dobro da je tako. to je nacin kako djeca rastu i zriju. to je nacin na koji mi djecu odgajamo, tim sto jesmo i tim sto se stalno razvijamo kao osobe.
jasno je da motivacija za odredene interese dolazi ili bi treba ladoci iz djetetove unutrasnjosti, naravo da se i na to moze utjecati, davanjem uvida u interesantna podrucja i kod kuce i u skoli i u blizoj i daljnjoj okolini.
medutim strukturiranost tog interesa, uklapanje u strukture koje nude odredenu metodologiji i strukturiranost koja obrazovanju i znanju daje potreban okvir, skelet, koji je nuzan da bi dobio sirinu, uvid..itd, dolazi od odraslih.
dakle djeca to iz pocetka kada su mala (kao i mnogo toga, od jedenja vilicom, do ponasnja za stolom, na igralistu s drugom djecom) rade zbog roditelja koje vole i zele im ugoditi, te zbog uciteljica kao pozitivnih autoritete (tako bi barem trebalo biti)
u tome nema nista lose, dapace mislim da je to nuzno.
sa sazrijevanjem djecije licnosti, razvojem sposobnosti reflektiranja djeca, razumiju potrebu strukturiranosti, sljeda, povezanosti, itd... te i u tom podrucju dobivaju unutarnju motivaciju.
Ja bih zato rekla da je decentraliziranost znanja i informacija civilizacijsko postignuce, ne skola.
Zdenka, ja bih rekla da ti spadaš u one izuzetno željne znanja, u rijetke koje ne može gotovo ništa omesti da slijede svoj unutarnji put. Mislim da je kod većine unutarnja motivacija podložnija vanjskom utjecaju, pa ovisno o njemu cvate ili se zatire.
matematika nije tu da bismo na placu zbrojili sto smo kupili, niti da bi placali racune. to se da i bez skole nauciti.
matematika je umjetnost logicnog razmisljnja i upravo razvoju tog razmisljanja sluzi izmedu ostalog matematika u skoli!!!
skola nije tu da nas pripremi za zanimanje s koji cemo zaradivati za zivot (mada naravno sluzi i tome), ona je tu da nam pomaogne da se razvijemo u inteligentne, obrazovane, sposobne i kricki razmisljajuce gradane koji su sposobni zivjeti i unaprijedivati demokratsko drustvo u kojem zive.
Samo bih kratko dodala komentar o tome da je škola nastala "zbog standardizirane industrijske proizvodnje". Mislim da je tu Gatto u krivu u jednoj bitnoj stvari. Ako je mislio da su djeca poslana u školu kako bi postali idealni radnici za novu industriju onda je tu nešto loše, jer kapitalistima nikada nije bilo važno da djeca znaju pisati i čitati, lijepe manire, povijest i prirodu, nešto što se učilo u školi (a zanati su se i dallje učili kroz šegrtovanje, dakle, škole ni tada nisu bile tako važne - a tvornice su trebale radnike, a ne pismene ljude). Kad je nastao industrijski bum i kad se masa seljaka spustila u gradove kako bi našla poslove u tvornicama, nastao je kaos s gomilom divlje djece po ulicama jer su u tim tvornicama morale raditi i žene kako bi si mogli platiti skup život u gradu. I tako su nastale škole - kako bi te male divljake strpali na jedno mjesto dok su im roditelji na poslu. Loše ili dobro ne znam. ALi ja u svemu tome vidim jednu povijesnu stvar koju elita koja je htjela tu djecu maknuti s ulica nije očekivala - ta siromašna masa se kroz obrazovanje počela izdizati (i kroz društvene stepenice) i razmišljati svojom glavom. Sad, po novoj priči, škole su nas opet ubile u pojam i prestajemo razmišljati svojom glavom. Ne znam. Sve mi te teorije zavjere malo zvuče zbrkano. Ja školi i dalje dajem palac gore za to jer su mnogi koji su bili siromašni ili došli od neobrazovanih roditelja našli nekakvo svoje mjesto u svijetu koje im ne bi bilo omogućeno da nisu išli kroz školu (pa ne mogu svi biti sportaši ili Trump, pa odmah do novca). Nisam sretna zbog mnogih stvari u školi i mislim da ih treba mijenjati, ali nije sve za baciti.
seni, rade i zbog toga sto im je u biloskom programu da uce, a uce od onih kojima su okruzeni. Ako roditelji ne jedu vilicom, i djeca ce prstima. U nekoj kulturi to ce biti standard, u nekoj drugoj neodgojenost.
dakle djeca to iz pocetka kada su mala (kao i mnogo toga, od jedenja vilicom,
do ponasnja za stolom, na igralistu s drugom djecom) rade zbog roditelja koje
vole i zele im ugoditi
To sto djeca vole ugoditi onima koje vole (uostalom, kao i odrasli), ne znaci da nemaju unutarnju motivaciju koja bi ih potaknula da uce (ukljucujuci i to kako jesti)
obavezno skolovanje je dovelo do decentraliziranosti znanja i informacija.
marija terezija je uvela obavezno skolovanje u habsburskoj monarhiji prije industrijske revolucije. naravno da je uloga in.rev. bila vazna.
ali zasto bi to bilo lose? to su takozvane win-win situacije koje dugorocno donose dobrobit svima.
ako je svaki sustav tako stetan, zasto se onda u doba bez obaveznog skolovanja desavalo tako rijeto ,da se netko iz neprivilegirane klase vine do visina visokoobrazovane jedinke. ako je unutarnja motivacija i znatizelja sve, a sustav sluzi samo tome da je ubije?
da li bi gauss postao "the gauss" da ga njegov ucoitelj matematike nije poslao na daljnje strukturirano skolovanje u sustav?
Ne bih nikada umanjivala tako značaj škole. Zamislimo svijet bez školskih knjižnica, školskih kabineta... Imamo li svi doma kemijske laboratorije, dvorane, biblioteke svih školskih lektira...
ja ni ne tvrdim da djeca nemaju unutarnju motivaciju. itekako je imaju. ali mislim da strukturiranost sticanja znanja u smislu idenja u skolu, pisanja zadace, kontrolnog rada, prihavcanja ocjenjivanja, djeca prihvacaju u pocetku, da bi zadovoljili roditelje odnosno druge odrasle osobe koje vole i postuju.
cokolina, ovdje je odgovor
http://www.youtube.com/watch?v=zDZFc...eature=related
Kaze (Sir Ken Robinson) da "broken model" ne treba popravak
Unatrnja motivacija se ne povećava nagradom,pohvalom, ali se niti ne smanjuje kaznom. To je osnovna razlika od vanjske. VEćina ljudi funkcionira po vanjskom principu i to je u principu dobro i ne treba bježati od toga. Jer inače bi svatko radio što hoće.
Slažem se sa Seni da učiti matematiku( i ne samo matematiku) nije samo radi matematike, nego temelja na kojima gradimo neka buduća znanja i interese, razvijamo tu sivu masu u glavi...
Možda nisam navela najsretniji primjer, ali zar zaista misliš da djeca trebaju učiti samo ono što će izravno koristiti? I kako znaš da što će im u životu trebati, a što ne?
Osim toga, korist od učenja matematike je puno šira od rješavanja pojedinih zadataka za ocjenu.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom