Citiraj apricot prvotno napisa Vidi poruku
nsi shvatila.
ovo je bila reakcija na to da si ti "uvjerena da svi mi ovdje možemo relativno uspješno HSat svoju djecu, samo je pitanje da li smo dovoljno motivirani".
ne, ne možemo.
mnogi od nas smatraju da su nam znanja nedostatna da bismo to napravili kako treba.
o metodologiji da ni ne govorim.
Ja točno ovako mislim. Moje obrazovanje je vrlo visoko i izvrsno, ali specijalizirano, usmjereno, nedostatno na mnogim mjestima. Imam djecu u nižim razredima osnov ne škole i apsolutno sam svjesna da svojoj djeci ne bih mogla pružiti poželjnu širinu obrazovanja niti sada, a kamoli kasnije. Apricot spominje i metodologiju - osvjedočila sam se da učiteljica koja radi s mojom kćeri, koja je po struci učiteljica, primjenjuje u tom radu metodologiju o kojoj ja nemam pojma.

Rekla bih da se u ovoj diskusiji nerijetko potvrđuje ona grčka - što više znaš više shvaćaš da ne znaš, a što manje znaš više si uvjeren da sve znaš. Da se nadovežem i na onaj post koji govori o stvarnim isksutvima obrazovanja kod kuće, odnosno o dva ekstrema, izvrsno obrazovane djece i neobrazovane djece - ono što je sporno nije gdje se rad odvija i u čijoj organizaciji. S moga gledišta, može to biti kod kuće i u organizaciji roditelja, ali djecu moraju poučavati ljudi koji su za to stručni i osposobljeni. Sve ostalo je tek priučavanje nekim jednostavnim znanjima i poslovima koje znaju roditelji i krug njihovih prijatelja (s tim da metodologija izostaje).

Škole i obrazovanje su civilizacijsko postignuće, a da može i mora biti bolje, jasno je. Meni je dosta blizak koncept koji i provodim - djeca idu u školu, tamo uče mnogo toga što ja na znam, a ja, muž i naši prijatelji opskrbljujemo ih dodatnim znanjima, pomažemo im u razumijevanju onoga što uče, ispravljamo što treba, dodatno ih opismenjujemo, dodatno učimo svirati, pomažemo im formirati literarni ukus, razvijati radne navike, dijelimo s njima sva naša specifična znanja u mjeri u kojoj možemo i u kojoj oni to žele.

Dodala bih još nešto o unutarnjoj motivaciji, to jest da mislim da ona nema veze s obrazovanjem u školi odnosno kod kuće. To je unutarnje, izvire iz samog čovjeka. Moj sin je ima i uvijek je imao, a kći je nema. Zato je njoj u učenju potrebno više pomoći škole i roditelja.