Moja će djeca ići u škole, ali ovo sa civilizacijskim tekovinama mislim da se promijenilo. Ja ih neću u školu zbog civilizacijskih tekovina, nego zato jer je kod nas to tako, i škole su dobre. Volim školu. Škola je spasila stvar u trenu kad je bilo stani-pani da se opismeni narod i da se stvori kvalificirana radna snaga i prosvijetli narod koji je vjerovao u vještice i uroke (makar u mainstream medijima to i danas živi, zarađuje i nikoga to ne uznemiruje); moj dida je bio učitelj (rođen je bio 1901.), i hodao je ljudima po kućama da vidi jel daju djeci da uče, kako žive, jel znaju prati ruke, jel koriste sapun, jel znaju s djecom, stokom, jel se pravilno hrane, donosio im je novine da imaju nešto pismenoga doma... - njegov doseg bio je puno, puno više i značajnije od abecede i periodnog sutava elemenata u učionici. I respekt koji imam za školu i učitelje ide do neba i nazad. U međuvremenu pismenost je opće dobro, nemreš imam iPhone ako si nepismen, dakle SVATKO će naučiti pisati i čitati da je ne znam gdje i kakav; uostalom, da bi uopće pročitao jel marmelada il pekmez isto moraš znat čitat, dakle naša kultura je pismena kultura i to se upija od malih nogu. Koji je sad povijesni trenutak? Imamo visokopismenu kulturu, informatiziranu, globalnu, imamo niz visokospecijaliziranih poslova, projektni rad; više nego ikad prije ljudima su nužne sofisticirane i socijalne vještine i samosvijest - jer više nema okvira koji drži ljude - sve je otvoreno, i ništa nije stalno, korporacijska kultura je kakva jest i da li je starinska škola primjerena? Ne znam. Possibly maybe. I korak dalje od toga - tekovina općeg školovanja i ideje POSTIGNUĆA na radnom mjestu mislim da je malo dotukla ideju obitelji, a osobito održive obitelji, dakle one od četvero djece na dalje (koja mogu održati pozitivan natalitet i osigurati mirovine i socijalu i ekonomsku stabilnost zemlje). Mene više ne brine ideja hoće li mi dijete čitati, pisati, računati integrale ili vladati naprednim inženjerskim vještinama (moje šestogodišnje dijete koje trenutno opet ne ide u vrtić je složilo funkcionalan detektor materijala od smeća koje je našao po kući...,kraj matere profesorice književnosti koja ne razumije ništa inžinjerski osim promijeniti žarulju i uključiti usb), ali me brine društveni kontekst koji s jedne strane druka ka karijeri, a obitelj ćemo kasnije, a s druge strane na konzumaciju seksa, droge, zabave bez kraja i konca. Mene brinu vrednote kako društvenog konteksta, tako i škole same. Kad razgolimo stvar do kraja ja sam sigurna da većina homeschoolera homeschoola iz uvjerenja da će lako sa znanosti i matematikom (hej ljudi, pa zar stvarno u matematici vidite bauk -ja sam kažem prof. književnosti, pa umem da integriram ako je baš nužno - a i podsjetim se na Internetu), ali da neće tako lako provesti dijete kroz meandre tog ludila i osigurati da većinu vremena gleda jasno svoje životne priritete. Odškolovati se za posao za koji si sposoban, i koji je za tebe financijski dovoljno lukrativan, sabrati se u glavi, spoznati tko si što si i kamo ideš i naći partnera s kojim ćeš rodit tih x djece, i odgojit ih za normalne ljude. Osobno i dalje držim da je većina ljudi normalna, i da se da provuć dijete kroz sustav zdravo i normalno, ali da ima problema - ima. I vjerujem da neka mater u tamo nekoj zemlji, možda i ovdje, neko vrijeme strpljivo razgovara s djetetom na ovaj način.... - Ne sine, nije u redu slikati spolne organe i slati ih drugima na mobitel. - Ne, sine, nisi najgori jer si sa 13 godina još uvijek djevac. - Zlato, nije u redu puštiti kad imaš 9 godina, osobito ne drogu. - Koka, znam da su vam rekli da je gej okej, ali ne, nemoj se zaljubiti u prijatelja, malo ipak više gledaj cure, ma što ti rekli. - Da, znam da ti kolege imaju iPhone, džeparac od 150 kn dnevno, i da putuju na Maldive, ali mi ne možemo, i nismo zato "golje". - Znam da xy tata dođe pa prebije nastavnika jer je dala jedinicu njezinom sinu, ali tvoj tata neće doći prebiti xy zbog jedinice, moraš ispraviti ocjenu. Možeš reći da je papčina, ali mi ne tučemo ljude. .... a onda kaže - okej, sad više ne ideš u školu, nego si doma, družiš se sa tim i tim ljudima, i za tebe ni BB ni gole cice ni porn chat na zajedničkom učenju s drugom djecom ne postoji. Mogu razumjeti. I zato mislim da je HS pravo svakog čovjeka. Da ne izloži dijete ideološkom sklopu koji mu se ne sviđa, odnosno da obrazuje dijete tako da je zadovoljan njegovom perspektivom. Opet je sve do roditelja. Netko će poslat dijete u školu, još ga doma podučit. Najveći je problem onaj koji neće učit ni brinut za dijete ni u školi ni doma... ali zato nam i je potreban snažan školski sustav.