Evo što kažu neki upućeni, kopiram post:
Široki pojam autorstva
Slučaj prvi - Eugenio
Prigodom papina posjeta Sarajevu, mediji su, u iščekivanju njegovih novih poruka, podsjećali na najupečatljivije dosadašnje riječi Pape Franje. Među navedenima, potkralo se i nekoliko pomalo disonantnih poruka, nakon kojih se čovjek pita: „Ma je li moguće da je Papa to stvarno rekao?“
Ovo je jedna od tih poruka, u dvije varijante:
a) "Ja vjerujem u Boga, ali ne u katoličkog boga jer takav bog ne postoji. Postoji samo Bog, i vjerujem u Isusa, njegovu inkarnaciju", ispričao je papa Franjo dodavši da božija milost neće zaobići ni one koji ne vjeruju u njega.
b) "Vjerujem u Boga. Ne u katoličkog Boga, jer to ne postoji. Postoji jedan Bog i vjerujem u Isusa Krista, njegovu inkarnaciju".
Što je papa zapravo rekao, možemo pročitati u La Repubblici, u intervjuu kojeg je s papom 2013. vodio Eugenio Scalfari, osnivač i dugogodišnji urednik tog lista. «E io credo in Dio. Non in un Dio cattolico, non esiste un Dio cattolico, esiste Dio. E credo in Gesù Cristo, sua incarnazione. Gesù è il mio maestro e il mio pastore, ma Dio, il Padre, Abbà, è la luce e il Creatore. Questo è il mio Essere. Le sembra che siamo molto distanti?»
Tako to zvuči na hrvatskom, u užem kontekstu:
Papa: (…) „Sigurno se pitate, kao i svi, tko smo, odakle dolazimo, kamo idemo. Ova si pitanja postavlja i dijete. A vi?“
Scalfari: „Hvala Vam na tom pitanju. Ovo je odgovor: ja vjerujem u Bitak, u tkanje iz kojeg izviru oblici, Bića“.
Papa: „A ja vjerujem u Boga. Ne u nekog (un – neodređeni član) katoličkog Boga, ne postoji katolički Bog, postoji Bog. I vjerujem u Isusa Krista, njegovo utjelovljenje (incarnazione). Isus je moj učitelj i moj pastir, ali Bog, Otac, Abba, je svjetlo i Stvoritelj. Ovo je moj Bitak. Čini li vam se da smo jako udaljeni?“ (…)
Cijeli je taj intervju imao veliki odjek. Ubrzo su ga svi prenijeli i preveli, a prenesen je u cijelosti na stranicama Svete Stolice. I vrlo brzo – sa tih stranica maknut, zbog primjedbi na sadržaj. MAda u raspravama koje su uslijedile nitko nije doveo u pitanje gore citirani dio intervjua, već druge, koji govore o savjesti ateista i problemima u Kuriji, zanimljiivo je vidjeti razvoj dogadjaja oko tog teksta, ili bolje receno, razvoj samoga teksta. Ljudi su se pitali, ma je li moguće da je Papa to doista rekao?
Oglasio se glasnogovornik Svete Stolice Lombardi koji je upozorio da je razgovor “pouzdan u svom općem smislu, ali ne u pojedinim formulacijama”. Zato je Vatikan procijenio da je bolje ostaviti taj razgovor u “njegovoj novinskoj prirodi, u intervjuu objavljenom u la Repubblici”, a maknuti tekst sa stranica Svete Stolice. Lombardijevim riječima, radilo se o “definiranju prirode tog teksta, oko čega se razvila pokoja rasprava”. (tako kaže www.vaticaninsider.lastampa.it)
Na kraju, i tu počinje ono spektakularno, Eugenio Scalfari, doajen talijanskog novinarstva, osnivač La Repubblice, je na tim povodom sazvanoj konferenciji za strane novinare akreditirane u Rimu pojasnio: on 80 minuta razgovora s Papom nije snimao, niti je vodio bilješke, već ga je napisao – po sjećanju. Kaže da tako radi već 49 godina, čak i kada je razgovarao s osobama poput Francoisa Mitteranda… Isto tako, Scalfari je, dogotovivši tekst Papi objasnio da mu je pripisao neke stvari koje nije rekao, u želji da čitateljima bolje približi njegov lik.
Tekst je poslao na autorizaciju, čini se da ga je Papa pročitao, jer je svom tajniku Papa komentirao kako se ne sjeća je li baš tim riječima ispričao jedan određeni detalj, a tajnik je to prenio Scalfariu, davši mu zeleno svjetlo za objavu intervjua. Njemu je Papa tijekom tog susreta u Svetoj Marti rekao da autorizaciju teksta smatra gubljenjem vremena, jer ima povjerenja u njega. Ali, sad ostaje pitanje, je li to Papa stvarno rekao ili nam i u ovom detalju Scalfari želi približiti i pojasniti lik Pape.
Godinu dana nakon toga, Scalfari je opet intervjuirao Papu, nakon čega je Sveta Stolica opet demantirala dijelove teksta. Ne sjećam se sadržaja, ali sjećam se forme: kad bi citirao Papine riječi, stavio bi prvi navodnik. Ali drugi, na kraju citata, nije stavljao.
Slučaj drugi - Cristina
Drugi citat koji kola internetom, sa papinom fotografijom, ima još zanimljiviju genezu. "Nije nužno vjerovati u Boga da biste bili dobar čovjek. Tradicionalno vjerovanje u Boga je čak pomalo i zastarjelo. Neko može biti duhovan, ali ne i religiozan. Nije nužno ići ni u crkvu, ni davati joj novac. Za mnoge crkva može biti i priroda. Neki od najboljih ljudi kroz povijest nisu vjerovali u Boga, dok su se mnoga najgora djela radila u njegovo ime".
Pokušala sam pronaći izvornik tog teksta, tražeći po ključnim riječima na talijanskom i engleskom jeziku. I nisam ga našla (ako netko jest – neka javi). Čini se da se radi o tekstu kojeg Papa stvarno nije izrekao, mada se dijelovi teksta mogu prepoznati u tragovima u nekim njegovim izjavama.
Kad se tekst prvi put pojavio na engleskom jeziku, na jednom forumu se diskutiralo o njegovu porijeklu. I tamo se netko potrudio potražiti izvornik, ali nije ga pronašao, no našao je ovo (http://www.christianpost.com/…/pope-francis-niece-says-she…/):
A to je intervju s nećakinjom Pape Franje, objavljen nekoliko mjeseci raniije, u kojem se pojavljuju ključne riječi ove papine izjave, tj. ona sebe ne smatra religioznom, nego duhovnom, te da će Papa Franjo obnoviti Crkvu koja je već “zastarjela”, outdated.
Izgleda da je netko Papi Franji pripisao svojevrsnu obradu izjave njegove nećakinje, arhitektice, slikarice i spisateljice Cristine Bergoglio.
Zanimljivo je kako toj neprovjerenoj, neautoriziranoj, neautentičnoj izjavi vjeruju oni koji sebe ne smatraju vjernicima, jer su agnostici ili ateisti.
Isto tako, fascinantan je osnivač lista la Repubblica (koju redovno i rado čitam) koji se deklarira nevjernikom, ali sam od svojih čitatelja i sugovornika traži – neobično veliko povjerenje.
The show must go on!
